Povežite se sa nama

Izdvojeno

ELEKTROPRIVREDA KUPUJE PROPALU ŽELJEZARU: Oni obećali, mi plaćamo

Objavljeno prije

na

Dok željezarci slave pobjedu i čekaju radni raspored u najvećoj državnoj kompaniji u Crnoj Gori, u Elektroprivredi traje tihi protest. Uprava je odlučila da na zaposlene prebaci plaćanje poreza za isplaćenu zimnicu, što je radnike EPCG, pojedinačno, koštalo makar 200 eura. Zalog za budućnost ili…

 

Elektroprivreda kupuje preostalu imovinu nikšićke Željezare. Kupoprodajni ugovor sa turskim Tosčelikom trebalo bi da bude potpisan u Nikšiću 20. decembra. Prvu ratu od 15 miliona eura EPCG će odlazećem vlasniku Željezare platiti do 15. januara naredne godine. Još pet miliona biće plaćeno u narednih mjesec dana, do 15. februara. Za dalje, vidjećemo.

Za sada, djeluje izvjesno da će bivše radnike Željezare na fabričkim krovovima, gdje protestuju od septembra, zamijeniti solarni paneli buduće elektrane. Njih nešto manje od 250 novo radno mjesto naći će u kompaniji Željezara Solar, koju će EPCG uskoro osnovati. Šta je kupljeno, čemu to treba da posluži, kakve sve obaveze EPCG može naslijediti od turskih vlasnika, kako će trenutno nezaposleni željezarci biti primljeni u državnu kompaniju bez javnog konkursa… o tome ćemo biti naknadno obaviješteni. Kad i ako odgovore budu imali u Elektroprivredi, SO Nikšić i Vladi Crne Gore.

Muštulugdžijama to nije bio problem. O povoljnom ishodu ovonedjeljnih pregovora paralelno su nas informisali, preko društvenih mreža i elektronskih medija, predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević, predsjednik borda direktora EPCG Milutin Đukanović i premijer Dritan Abazović.

,,Pao dogovor. Riješen još jedan veliki problem Nikšića i Crne Gore“, objavio je na Telegram nalogu premijer Abazović ponosan, kaže, na sve koji su učestvovali u tom napornom i dugom procesu. „ Željezara vraćena u državno vlasništvo. Uvijek smo bili i bićemo uz radnike. Nastavićemo da uvećavamo državni kapital i gradimo našu Crnu Goru”.

Samo dan ranije Abazović je dosta rezervisano najavljivao predstojeći sastanak, objašnjavajući da je u pitanju veliki posao. ,,Veliki je posao zato što EPCG želi da ima detaljan popis imovine koju želi da kupi i ne želi da dođe u situaciju da se zaključi ugovor, a da se kasnije ispostavi da postoje neki repovi, koje prije toga niko nije mogao da identifikuje”, objašnjavao je premijer.

Pošto je sporazum, u načelu, dogovoren – znači li to da su otklonjene predočene dileme? Ne, sudeći po onome što je novinarima, nakon sastanka sa Turcima, rekao predsjednik borda EPCG Milutin Đukanović: „Na današnjem sastanku dogovoreno je da će Toščelik povući sve prijave, uključujući i krivične prijave protiv radnika, ukoliko i radnici povuku tužbe protiv Toščelika. S druge strane, ukoliko ostanu aktivni neki sporovi sa radnicima,  EPCG preuzima sve potencijalne obaveze iz tih sporova. I to je nešto što je, ubijeđen sam, i više nego korektno“. S jednakim pravom, neko drugi bi to mogao nazvati kupovinom mačke u džaku.

Na konkretno pitanje šta će EPCG da uradi sa novokupljenom imovinom,  Đukanović je poručio da u Elektroprivredi strateški razmišljaju. Odnosno, još nemaju konkretan odgovor. Znaju šta neće (skora obnova proizvodnje čelika): „Kao što ste upoznati, solarni potencijal Crne Gore nije bio iskorišćen do dolaska novog rukovodstva u EPCG. Riječ je o razvojnoj šansi ne samo za našu kompaniju nego i za cijelu državu Crnu Goru. Stoga će EPCG   novoformiranoj ćerki firmi Željezara-Solar Nikšić ustupiti na korišćenje stečenu imovinu, čime će se prekinuti kontinuitet proizvodnje čelika – dok se, eventualno, ne stvore povoljniji uslovi – a dodatno osnažiti kapaciteti i podrška solarnoj i energetskoj industriji“.

Naknadno smo, od Đukanovića i Kovačevića koji su skupa gostovali na TV Nikšić, saznali da bi se u fabričkom krugu nekadašnje Željezare, uz najavljenu solarnu elektranu, mogao graditi poslovni kompleks nalik nekadašnjoj podgoričkoj Delti (danas radi pod imenom BIG Fashion), stambeni blok ali i reciklažni centar… Kao i još mnogo toga što bi potencijalnim domaćim i stranim investitorima moglo izgledati kao dobra poslovna prilika.

Đukanović, sa sigurnošću, tvrdi samo jedno: „Kada je riječ o radnicima, oni će, svakako, zadržati svoja radna mjesta“.

Kao mali problem moglo bi se pokazati to što su oni koji će zadržati svoja radna mjesta u ovom trenutku nezaposleni. Željezara Toščelik, zvanično, ima tek nešto više od 20 zaposlenih. Ostali su u septembru dobili otkaz uz pripadajuće otpremnine. Nakon što je fabrika, zbog preskupe struje, bila zatvorena 18 mjeseci tokom kojih su se zaposleni nalazili na prinudnom odmoru i primali 90 odsto osnovne zarade. Dakle, njih nije moguće angažovati tzv. ugovorom o preuzimanju zaposlenih , između ostalog i zato što EPG nije kupila firmu (Željezaru) već samo njenu imovinu.

Iz Vlade i EPCG za sada nijesmo čuli kako planiraju riješiti taj rebus. Osim što je Đukanović najavio da će bivši željezarci nova radna mjesta pronaći u Solaru, ćerki firmi EPCG u kojoj je već radno angažovano 500 radnika. To bi moglo biti sasvim dovoljno da se cio Balkan obloži solarnim panelima. Onda kada EPCG dođe na red za njihovu kupovinu.

Ekonomski analitičari koje je kontaktirao Monitor, uglavnom, ne žele da se izjašnjavaju na ovu temu. Em nema osnovnih podataka o najavljenom državnom biznisu, em je kupovina Željezare državnim novcem (koga trenutno nema) postala naglašeno političko pitanje na kome DF/Demokrate/URA većina želi demonstrirati svoju različitost u odnosu na prethodnike. Od kojih su naslijedili praksu partijskog zapošljavanja, nepotizma, raznih javno-privatnih kombinacija mimo sistema javnih nabavki i obaveznih tendera.  Svaka sumnja prema njihovom, krajnje nedorečenom, planu otvara prostor da budete svrstani u pristalice i promotere DPS-a i njihovih političkih saveznika.

,,EPCG ne može samo preuzeti radnike, već moraju da se raspišu konkursi kako bi ti radnici bili zapošljeni, što im ne daje sigurnost i mogu samo da vjeruju na riječ da će menadžment nove kompanije zaposliti baš njih“, kazao je Pobjedi ekonomski analitičar Mirza Melušković, „sa druge strane, to bi se kosilo sa nacionalnom legislativom, jer bi po pravilu državno preduzeće moralo da raspiše javni konkurs za zapošljavanje”.

Iz opozicionih redova bili su direktniji.

„Odluka da EPCG kupi Željezaru, a da se sa druge strane zanemaruju druga preduzeća koja se nalaze u istim ili sličnim problemima, selektivan je pristup koji nije zasnovan na jasno utvrđenim principima rada“, ustvrdili su članovi DPS Komisije za ekonomski razvoj. „Takođe, postavlja se pitanje, zašto po ovom ili nekom sličnom modelu nije sačuvan Kombinat aluminijuma, Novi duvanski kombinat, nego su ta preduzeća pod ključem zbog nedomaćinskog i neznavenog postupanja dvije vlade koje su pritom i otjerale investitore među kojima su Aman, Qatari Diar, Northstar, Falkensteiner…“.

Saopštenje objavljeno na sajtu DPS-a zaključuje se konstatacijom: „Šarlatansko djelovanje sa premisom vučićevskih manira kabadahijskog ulaska u fabrike i navodno rješavanje problema zaposlenih, Abazoviću će svakako donijeti po neki jeftini politički poen, ali Crnoj Gori i svim njenim građanima proizvodi samo štetu“. Isto se, do prije dvije godine, moglo reći i za mnoge postupke tadašnje DPS administarcije. Što ne znači da primjedbe tadašnje i sadašnje opozicije nijesu bile utemeljene.

Dok željezarci slave pobjedu i čekaju radni raspored u najvećoj državnoj kompaniji u Crnoj Gori, u Elektroprivredi traje tihi protest. Uprava je odlučila da na zaposlene prebaci plaćanje poreza za isplaćenu zimnicu, što je radnike, pojedinačno, koštalo makar nekih 200 eura. U CEDIS-u i Rudniku uglja te globe nije bilo. Neko mora da plati to što su čelnici Vlade, EPCG i Opštine Nikšić ispunili obećanje dato bivšim radnicima Željezare.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo