Povežite se sa nama

Izdvojeno

ELEKTROPRIVREDA KUPUJE PROPALU ŽELJEZARU: Oni obećali, mi plaćamo

Objavljeno prije

na

Dok željezarci slave pobjedu i čekaju radni raspored u najvećoj državnoj kompaniji u Crnoj Gori, u Elektroprivredi traje tihi protest. Uprava je odlučila da na zaposlene prebaci plaćanje poreza za isplaćenu zimnicu, što je radnike EPCG, pojedinačno, koštalo makar 200 eura. Zalog za budućnost ili…

 

Elektroprivreda kupuje preostalu imovinu nikšićke Željezare. Kupoprodajni ugovor sa turskim Tosčelikom trebalo bi da bude potpisan u Nikšiću 20. decembra. Prvu ratu od 15 miliona eura EPCG će odlazećem vlasniku Željezare platiti do 15. januara naredne godine. Još pet miliona biće plaćeno u narednih mjesec dana, do 15. februara. Za dalje, vidjećemo.

Za sada, djeluje izvjesno da će bivše radnike Željezare na fabričkim krovovima, gdje protestuju od septembra, zamijeniti solarni paneli buduće elektrane. Njih nešto manje od 250 novo radno mjesto naći će u kompaniji Željezara Solar, koju će EPCG uskoro osnovati. Šta je kupljeno, čemu to treba da posluži, kakve sve obaveze EPCG može naslijediti od turskih vlasnika, kako će trenutno nezaposleni željezarci biti primljeni u državnu kompaniju bez javnog konkursa… o tome ćemo biti naknadno obaviješteni. Kad i ako odgovore budu imali u Elektroprivredi, SO Nikšić i Vladi Crne Gore.

Muštulugdžijama to nije bio problem. O povoljnom ishodu ovonedjeljnih pregovora paralelno su nas informisali, preko društvenih mreža i elektronskih medija, predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević, predsjednik borda direktora EPCG Milutin Đukanović i premijer Dritan Abazović.

,,Pao dogovor. Riješen još jedan veliki problem Nikšića i Crne Gore“, objavio je na Telegram nalogu premijer Abazović ponosan, kaže, na sve koji su učestvovali u tom napornom i dugom procesu. „ Željezara vraćena u državno vlasništvo. Uvijek smo bili i bićemo uz radnike. Nastavićemo da uvećavamo državni kapital i gradimo našu Crnu Goru”.

Samo dan ranije Abazović je dosta rezervisano najavljivao predstojeći sastanak, objašnjavajući da je u pitanju veliki posao. ,,Veliki je posao zato što EPCG želi da ima detaljan popis imovine koju želi da kupi i ne želi da dođe u situaciju da se zaključi ugovor, a da se kasnije ispostavi da postoje neki repovi, koje prije toga niko nije mogao da identifikuje”, objašnjavao je premijer.

Pošto je sporazum, u načelu, dogovoren – znači li to da su otklonjene predočene dileme? Ne, sudeći po onome što je novinarima, nakon sastanka sa Turcima, rekao predsjednik borda EPCG Milutin Đukanović: „Na današnjem sastanku dogovoreno je da će Toščelik povući sve prijave, uključujući i krivične prijave protiv radnika, ukoliko i radnici povuku tužbe protiv Toščelika. S druge strane, ukoliko ostanu aktivni neki sporovi sa radnicima,  EPCG preuzima sve potencijalne obaveze iz tih sporova. I to je nešto što je, ubijeđen sam, i više nego korektno“. S jednakim pravom, neko drugi bi to mogao nazvati kupovinom mačke u džaku.

Na konkretno pitanje šta će EPCG da uradi sa novokupljenom imovinom,  Đukanović je poručio da u Elektroprivredi strateški razmišljaju. Odnosno, još nemaju konkretan odgovor. Znaju šta neće (skora obnova proizvodnje čelika): „Kao što ste upoznati, solarni potencijal Crne Gore nije bio iskorišćen do dolaska novog rukovodstva u EPCG. Riječ je o razvojnoj šansi ne samo za našu kompaniju nego i za cijelu državu Crnu Goru. Stoga će EPCG   novoformiranoj ćerki firmi Željezara-Solar Nikšić ustupiti na korišćenje stečenu imovinu, čime će se prekinuti kontinuitet proizvodnje čelika – dok se, eventualno, ne stvore povoljniji uslovi – a dodatno osnažiti kapaciteti i podrška solarnoj i energetskoj industriji“.

Naknadno smo, od Đukanovića i Kovačevića koji su skupa gostovali na TV Nikšić, saznali da bi se u fabričkom krugu nekadašnje Željezare, uz najavljenu solarnu elektranu, mogao graditi poslovni kompleks nalik nekadašnjoj podgoričkoj Delti (danas radi pod imenom BIG Fashion), stambeni blok ali i reciklažni centar… Kao i još mnogo toga što bi potencijalnim domaćim i stranim investitorima moglo izgledati kao dobra poslovna prilika.

Đukanović, sa sigurnošću, tvrdi samo jedno: „Kada je riječ o radnicima, oni će, svakako, zadržati svoja radna mjesta“.

Kao mali problem moglo bi se pokazati to što su oni koji će zadržati svoja radna mjesta u ovom trenutku nezaposleni. Željezara Toščelik, zvanično, ima tek nešto više od 20 zaposlenih. Ostali su u septembru dobili otkaz uz pripadajuće otpremnine. Nakon što je fabrika, zbog preskupe struje, bila zatvorena 18 mjeseci tokom kojih su se zaposleni nalazili na prinudnom odmoru i primali 90 odsto osnovne zarade. Dakle, njih nije moguće angažovati tzv. ugovorom o preuzimanju zaposlenih , između ostalog i zato što EPG nije kupila firmu (Željezaru) već samo njenu imovinu.

Iz Vlade i EPCG za sada nijesmo čuli kako planiraju riješiti taj rebus. Osim što je Đukanović najavio da će bivši željezarci nova radna mjesta pronaći u Solaru, ćerki firmi EPCG u kojoj je već radno angažovano 500 radnika. To bi moglo biti sasvim dovoljno da se cio Balkan obloži solarnim panelima. Onda kada EPCG dođe na red za njihovu kupovinu.

Ekonomski analitičari koje je kontaktirao Monitor, uglavnom, ne žele da se izjašnjavaju na ovu temu. Em nema osnovnih podataka o najavljenom državnom biznisu, em je kupovina Željezare državnim novcem (koga trenutno nema) postala naglašeno političko pitanje na kome DF/Demokrate/URA većina želi demonstrirati svoju različitost u odnosu na prethodnike. Od kojih su naslijedili praksu partijskog zapošljavanja, nepotizma, raznih javno-privatnih kombinacija mimo sistema javnih nabavki i obaveznih tendera.  Svaka sumnja prema njihovom, krajnje nedorečenom, planu otvara prostor da budete svrstani u pristalice i promotere DPS-a i njihovih političkih saveznika.

,,EPCG ne može samo preuzeti radnike, već moraju da se raspišu konkursi kako bi ti radnici bili zapošljeni, što im ne daje sigurnost i mogu samo da vjeruju na riječ da će menadžment nove kompanije zaposliti baš njih“, kazao je Pobjedi ekonomski analitičar Mirza Melušković, „sa druge strane, to bi se kosilo sa nacionalnom legislativom, jer bi po pravilu državno preduzeće moralo da raspiše javni konkurs za zapošljavanje”.

Iz opozicionih redova bili su direktniji.

„Odluka da EPCG kupi Željezaru, a da se sa druge strane zanemaruju druga preduzeća koja se nalaze u istim ili sličnim problemima, selektivan je pristup koji nije zasnovan na jasno utvrđenim principima rada“, ustvrdili su članovi DPS Komisije za ekonomski razvoj. „Takođe, postavlja se pitanje, zašto po ovom ili nekom sličnom modelu nije sačuvan Kombinat aluminijuma, Novi duvanski kombinat, nego su ta preduzeća pod ključem zbog nedomaćinskog i neznavenog postupanja dvije vlade koje su pritom i otjerale investitore među kojima su Aman, Qatari Diar, Northstar, Falkensteiner…“.

Saopštenje objavljeno na sajtu DPS-a zaključuje se konstatacijom: „Šarlatansko djelovanje sa premisom vučićevskih manira kabadahijskog ulaska u fabrike i navodno rješavanje problema zaposlenih, Abazoviću će svakako donijeti po neki jeftini politički poen, ali Crnoj Gori i svim njenim građanima proizvodi samo štetu“. Isto se, do prije dvije godine, moglo reći i za mnoge postupke tadašnje DPS administarcije. Što ne znači da primjedbe tadašnje i sadašnje opozicije nijesu bile utemeljene.

Dok željezarci slave pobjedu i čekaju radni raspored u najvećoj državnoj kompaniji u Crnoj Gori, u Elektroprivredi traje tihi protest. Uprava je odlučila da na zaposlene prebaci plaćanje poreza za isplaćenu zimnicu, što je radnike, pojedinačno, koštalo makar nekih 200 eura. U CEDIS-u i Rudniku uglja te globe nije bilo. Neko mora da plati to što su čelnici Vlade, EPCG i Opštine Nikšić ispunili obećanje dato bivšim radnicima Željezare.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo