Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO IVANOVIĆ, DIREKTOR VIJESTI: Diktatura rađa pravo novinarstvo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vijesti ove sedmice proslavljaju 15 godina postojanja. Bila je to decenija i po različitih pritisaka na kritički nastrojene medije, a čini se da je situacija sa medijskim slobodama u Crnoj Gori sve gora. Je li bilo teže na početku ili sada? IVANOVIĆ: Sve zavisi od ugla iz koga posmatrate problem. Bilo je teško na početku, jer je bilo neizvjesno i zbog toga što se radilo o projektu u koji je malo ko vjerovao. Na tako malom tržištu i u siromašnoj zemlji pokrenuti dnevni list djelovalo je kao nemoguća misija, projekat osuđen na neuspjeh. Imali smo novca za prvih par mjeseci, ne više od tri, i sve je zavisilo od rezultata. Morali smo prodavati od prvog broja više od 6.000 primjeraka da bismo preživjeli. Mi smo od prvog broja dostigli cifru od skoro 8.000 prodatih primjeraka i odmah smo znali – uspjeli smo. Ali taj uspjeh je razlog što danas plaćamo visoku cijenu i što je i danas, nakon 15 godina, teško praviti slobodan medij u Crnoj Gori.

To će uvijek biti teško, jer je Crna Gora zatvoren sistem, konzervativna sredina, provincijalna i licemjerna i zato će uvijek biti problema za rad medija. Ali ono što smo prošli u posljednjih skoro 10-ak godina, rezultat je ili posljedica politike jednog autoritarnog režima koji ne može da zamisli da postoji pojedinac a kamoli institucija koju taj režim ne može da kupi, zastraši, slomi, ucijeni.

MONITOR: U večeri nakon proslave deset godina Vijesti fizički ste napadnuti. Uslijedili su napadi na Oliveru Jakić, Mihaila Jovovića, Borisa Pejovića, Tufika Softića, tu je i paljenje dva automobila. Većina tih napada nije rasvijetljena. Vjerujete li da će se otkriti najodgovorniji za te napade?
IVANOVIĆ: Naravno. Nema tog zločina koji se ne može rasvijetliti ako postoji volja vlasti i institucija da to učine. S druge strane, svjesni smo da bi bilo naivno očekivati da će neki ozbiljan pomak biti učinjen na tom planu dok se ne promijeni vlast koja je odgovorna za sve te napade, jer je kreirala ambijent u kome su takvi napadi legitimni, čak poželjni i nekažnjivi. Kada dođe do promjene vlasti, onda će doći i do ozbiljnih istraga, do svjedoka saradnika, što će vrlo brzo i vrlo lako rasvijetliti pozadinu svih napada koje pominjete.

Prije nekoliko mjeseci imao sam kontakte i sa novim šefom policije Božidarom Vuksanovićem i sa državnom tužiteljicom Rankom Čarapić oko zahtjeva za ponovnom istragom mog slučaja i rasvjetljavanja njegove pozadine. Htio sam, dakle, samo da provjerim njihovu reakciju i raspoloženje da nešto ozbiljno učine jer su u javnim nastupima, a posebno Vuksanović, najavljivali beskompromisan i profesionalan rad i istrage svih slučajeva. Bio sam, mađutim, tužan nakon tih razgovora jer sam i na jednoj i na drugoj adresi primijetio strah da uzmu taj predmet u ruke, krijući se iza nekih proceduralnih i formalno-pravnih izgovora. Očito je dakle da kod svih institucija i njihovih čelnika i dalje postoji zazor, ako ne i strah da se dotaknu bilo čega za šta sumnjaju da bi moglo odvesti do velikog vođe i prve familije. I tako će biti dok ne dobijemo demokratsku vlast i profesionalce u institucijama sistema.

MONITOR: Jedan od rijetkih napada koji je rasvijetljen je onaj kada je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša fizički napao urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića. Nakon tri godine presuda je donešena u korist Vijesti. Da li je pravda u tom slučaju zadovoljena?
IVANOVIĆ: Kako se može govoriti o zadovoljenju pravde ako je potpuno nevin čovjek tri godine držan na optuženičkoj klupi? Presuda Osnovnog suda nije ni pravosnažna, pa se i ne zna šta će se dešavati na višim instancama. A ni sama ta presuda koja je u dijelu Mihaila Jovovića korektna nije dovoljna da bi mi, kao premijer Lukšić, klicali da je pravda eto spora ali dostižna! Ništa ne može kompenzirati sramotu brojnih crnogorskih institucija koje su učestvovale u montiranju ovog procesa, bilo kroz zataškavanje odgovornosti podgoričkog vezira i njegovog sina, bilo kroz izmišljanje i fabrikovanje navodne odgovornosti I nasilja glavnog urednika Vijesti. Pravda bi donekle mogla da bude zadovoljena kada bi sada Tužilaštvo podiglo optužnicu protiv Mugoše, sina i vozača zbog lažnog svjedočenja, kada bi sud uvažio takav zahtjev i procesuirao pomenute, kada bi nadležni u Kliničkom centru i policiji bili smijenjeni i otpušteni s posla zbog kršenja profesionalnih normi i etičkih standarda. Onda bi premijer mogao da govori o zadovoljenju pravde. Ovako je licemjerno tako nešto i pomisliti a kamoli kazati.

MONITOR: Koliko zarobljene institucije obesmišljavaju posao koji rade mediji koje ne kontroliše vlast? Nijedna od afera koje su ti mediji objavili nije rasvijetljena do kraja pred ovdašnjim sudovima.
IVANOVIĆ: To je, naravno, veliki problem. Institucije nadležne za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, umjesto da budu zahvalne medijima i nevladinim organizacijama koji otkrivaju detalje vezane za brojne sumnjive poslove u Crnoj Gori, doživljavaju nas kao elementarnu nepogodu i čak javno pozivaju da ih ne zatrpavamo obiljem materijala! Ali, opet je to priča o vlasti i kontroli svih institucija u Crnoj Gori, o čemu govore i izvještaji stranih medija kao i EU zvaničnika. Ako smo mi lični i ako sve ovo radimo zbog političkih ambicija, valjda Brisel i Vašington nemaju takvih nazadnih namjera, pa se postavlja pitanje kako oni mogu pisati, ponekad i kritičnije nego slobodni mediji u Crnoj Gori, o ovdašnjim problemima slabih institucija i o partijskom pravosuđu.

MONITOR: Nerijetko se pokušavaju napraviti paralele između situacije u Crnoj Gori u i u regionu. Koliko Crna Gora, pa i kada su u pitanju mediji i medijske slobode, prati trendove u regionu?
IVANOVIĆ: Neću reći ništa novo i spektakularno ako kažem da je medijska situacija u Crnoj Gori najgora u regionu. To je uostalom i logično jer jedino ovdje još uvijek imamo na vlasti garnituru rođenu u ratu, ratnim zločinima i ratnom kriminalu, koja je glavni uzrok te neslobode i napada na medije. I tako će sve biti dok se ta vlast konačno ne pošalje u ropotarnicu istorije. Za posljednjih desetak godina naši novinari su fizički napadani, vođen je psihološki rat protiv zaposlenih, sudski smo kažnjavani i finansijski reketirani, ekonomski iscrpljivani, javno linčovani. Računica pokazuje da nam je režim oteo blizu tri miliona eura za ovih 10 godina, tako da se i mi sami pitamo kako smo još uvijek na nogama i u dobroj kondiciji. Postoji, međutim, i jedna dobra strana u toj opštoj nepogodi – diktatura rađa pravo novinarstvo, zato su Vijesti najbolji dnevnik u regionu, što nije samo moja subjektivna ocjena, već mišljenje brojnih regionalnih medijskih organizacija i nekih poznatih pojedinaca koji prate prilike kod nas i u susjedstvu.

 

Đukanovićeva posluga štiti gazdu

MONITOR: Državna novina je još jedan od oblika pritiska na Vijesti, ali i na druge medije koje ne kontroliše vlast. Nerijetko se, međutim, čuje da se radi o medijskom ratu. Mislite li da je to po srijedi?
IVANOVIĆ: Za rat su potrebne dvije strane, a ja ih u konkretnom slučaju ne vidim. Režimski plaćenici i propagandisti se bave nama, ili ako im to bolje zvuči – pucaju na nas zato što se mi bavimo njihovim poslodavcima i šefovima. Mi pokušavamo da ispunimo osnovnu ulogu medija kao zaštitnika javnog interesa od mogućih zloupotreba moćnika, dok se Đukanovićeva posluga bavi našim privatnim životima i zaštitom svog gazde od našeg profesionalnog rada. Jednostavno se radi o zamjeni teza kojom se, tipično za autoritrane i mafijaške strukture, pokušava sve uvući u brlog korupcije i kriminala. Oni javno priznaju kako su grešni, ne pokušavaju ni da se brane, jedino što onda plasiraju je da nasilno žele nametnuti tezu kako smo i mi slični njima. Nema nevinih, nema pristojnih, nema profesionalnih, nema principijelnih – to je njihova glavna porpagandna teza u koju vjeruju samo članovi Prve familije i od njih zavisni krugovi. Nama ne pada na pamet da se bavimo njima, jer su potpuno nevažni i marginalni – mi ćemo nastaviti da se bavimo svojim poslom a to je pisanje o problemima ovog društva, o onima koji kreiraju te probleme, a sve to da bi Crna Gora bila sigurnije i sretnije mjesto za život.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo