Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO IVANOVIĆ, DIREKTOR VIJESTI: Diktatura rađa pravo novinarstvo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vijesti ove sedmice proslavljaju 15 godina postojanja. Bila je to decenija i po različitih pritisaka na kritički nastrojene medije, a čini se da je situacija sa medijskim slobodama u Crnoj Gori sve gora. Je li bilo teže na početku ili sada? IVANOVIĆ: Sve zavisi od ugla iz koga posmatrate problem. Bilo je teško na početku, jer je bilo neizvjesno i zbog toga što se radilo o projektu u koji je malo ko vjerovao. Na tako malom tržištu i u siromašnoj zemlji pokrenuti dnevni list djelovalo je kao nemoguća misija, projekat osuđen na neuspjeh. Imali smo novca za prvih par mjeseci, ne više od tri, i sve je zavisilo od rezultata. Morali smo prodavati od prvog broja više od 6.000 primjeraka da bismo preživjeli. Mi smo od prvog broja dostigli cifru od skoro 8.000 prodatih primjeraka i odmah smo znali – uspjeli smo. Ali taj uspjeh je razlog što danas plaćamo visoku cijenu i što je i danas, nakon 15 godina, teško praviti slobodan medij u Crnoj Gori.

To će uvijek biti teško, jer je Crna Gora zatvoren sistem, konzervativna sredina, provincijalna i licemjerna i zato će uvijek biti problema za rad medija. Ali ono što smo prošli u posljednjih skoro 10-ak godina, rezultat je ili posljedica politike jednog autoritarnog režima koji ne može da zamisli da postoji pojedinac a kamoli institucija koju taj režim ne može da kupi, zastraši, slomi, ucijeni.

MONITOR: U večeri nakon proslave deset godina Vijesti fizički ste napadnuti. Uslijedili su napadi na Oliveru Jakić, Mihaila Jovovića, Borisa Pejovića, Tufika Softića, tu je i paljenje dva automobila. Većina tih napada nije rasvijetljena. Vjerujete li da će se otkriti najodgovorniji za te napade?
IVANOVIĆ: Naravno. Nema tog zločina koji se ne može rasvijetliti ako postoji volja vlasti i institucija da to učine. S druge strane, svjesni smo da bi bilo naivno očekivati da će neki ozbiljan pomak biti učinjen na tom planu dok se ne promijeni vlast koja je odgovorna za sve te napade, jer je kreirala ambijent u kome su takvi napadi legitimni, čak poželjni i nekažnjivi. Kada dođe do promjene vlasti, onda će doći i do ozbiljnih istraga, do svjedoka saradnika, što će vrlo brzo i vrlo lako rasvijetliti pozadinu svih napada koje pominjete.

Prije nekoliko mjeseci imao sam kontakte i sa novim šefom policije Božidarom Vuksanovićem i sa državnom tužiteljicom Rankom Čarapić oko zahtjeva za ponovnom istragom mog slučaja i rasvjetljavanja njegove pozadine. Htio sam, dakle, samo da provjerim njihovu reakciju i raspoloženje da nešto ozbiljno učine jer su u javnim nastupima, a posebno Vuksanović, najavljivali beskompromisan i profesionalan rad i istrage svih slučajeva. Bio sam, mađutim, tužan nakon tih razgovora jer sam i na jednoj i na drugoj adresi primijetio strah da uzmu taj predmet u ruke, krijući se iza nekih proceduralnih i formalno-pravnih izgovora. Očito je dakle da kod svih institucija i njihovih čelnika i dalje postoji zazor, ako ne i strah da se dotaknu bilo čega za šta sumnjaju da bi moglo odvesti do velikog vođe i prve familije. I tako će biti dok ne dobijemo demokratsku vlast i profesionalce u institucijama sistema.

MONITOR: Jedan od rijetkih napada koji je rasvijetljen je onaj kada je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša fizički napao urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića. Nakon tri godine presuda je donešena u korist Vijesti. Da li je pravda u tom slučaju zadovoljena?
IVANOVIĆ: Kako se može govoriti o zadovoljenju pravde ako je potpuno nevin čovjek tri godine držan na optuženičkoj klupi? Presuda Osnovnog suda nije ni pravosnažna, pa se i ne zna šta će se dešavati na višim instancama. A ni sama ta presuda koja je u dijelu Mihaila Jovovića korektna nije dovoljna da bi mi, kao premijer Lukšić, klicali da je pravda eto spora ali dostižna! Ništa ne može kompenzirati sramotu brojnih crnogorskih institucija koje su učestvovale u montiranju ovog procesa, bilo kroz zataškavanje odgovornosti podgoričkog vezira i njegovog sina, bilo kroz izmišljanje i fabrikovanje navodne odgovornosti I nasilja glavnog urednika Vijesti. Pravda bi donekle mogla da bude zadovoljena kada bi sada Tužilaštvo podiglo optužnicu protiv Mugoše, sina i vozača zbog lažnog svjedočenja, kada bi sud uvažio takav zahtjev i procesuirao pomenute, kada bi nadležni u Kliničkom centru i policiji bili smijenjeni i otpušteni s posla zbog kršenja profesionalnih normi i etičkih standarda. Onda bi premijer mogao da govori o zadovoljenju pravde. Ovako je licemjerno tako nešto i pomisliti a kamoli kazati.

MONITOR: Koliko zarobljene institucije obesmišljavaju posao koji rade mediji koje ne kontroliše vlast? Nijedna od afera koje su ti mediji objavili nije rasvijetljena do kraja pred ovdašnjim sudovima.
IVANOVIĆ: To je, naravno, veliki problem. Institucije nadležne za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, umjesto da budu zahvalne medijima i nevladinim organizacijama koji otkrivaju detalje vezane za brojne sumnjive poslove u Crnoj Gori, doživljavaju nas kao elementarnu nepogodu i čak javno pozivaju da ih ne zatrpavamo obiljem materijala! Ali, opet je to priča o vlasti i kontroli svih institucija u Crnoj Gori, o čemu govore i izvještaji stranih medija kao i EU zvaničnika. Ako smo mi lični i ako sve ovo radimo zbog političkih ambicija, valjda Brisel i Vašington nemaju takvih nazadnih namjera, pa se postavlja pitanje kako oni mogu pisati, ponekad i kritičnije nego slobodni mediji u Crnoj Gori, o ovdašnjim problemima slabih institucija i o partijskom pravosuđu.

MONITOR: Nerijetko se pokušavaju napraviti paralele između situacije u Crnoj Gori u i u regionu. Koliko Crna Gora, pa i kada su u pitanju mediji i medijske slobode, prati trendove u regionu?
IVANOVIĆ: Neću reći ništa novo i spektakularno ako kažem da je medijska situacija u Crnoj Gori najgora u regionu. To je uostalom i logično jer jedino ovdje još uvijek imamo na vlasti garnituru rođenu u ratu, ratnim zločinima i ratnom kriminalu, koja je glavni uzrok te neslobode i napada na medije. I tako će sve biti dok se ta vlast konačno ne pošalje u ropotarnicu istorije. Za posljednjih desetak godina naši novinari su fizički napadani, vođen je psihološki rat protiv zaposlenih, sudski smo kažnjavani i finansijski reketirani, ekonomski iscrpljivani, javno linčovani. Računica pokazuje da nam je režim oteo blizu tri miliona eura za ovih 10 godina, tako da se i mi sami pitamo kako smo još uvijek na nogama i u dobroj kondiciji. Postoji, međutim, i jedna dobra strana u toj opštoj nepogodi – diktatura rađa pravo novinarstvo, zato su Vijesti najbolji dnevnik u regionu, što nije samo moja subjektivna ocjena, već mišljenje brojnih regionalnih medijskih organizacija i nekih poznatih pojedinaca koji prate prilike kod nas i u susjedstvu.

 

Đukanovićeva posluga štiti gazdu

MONITOR: Državna novina je još jedan od oblika pritiska na Vijesti, ali i na druge medije koje ne kontroliše vlast. Nerijetko se, međutim, čuje da se radi o medijskom ratu. Mislite li da je to po srijedi?
IVANOVIĆ: Za rat su potrebne dvije strane, a ja ih u konkretnom slučaju ne vidim. Režimski plaćenici i propagandisti se bave nama, ili ako im to bolje zvuči – pucaju na nas zato što se mi bavimo njihovim poslodavcima i šefovima. Mi pokušavamo da ispunimo osnovnu ulogu medija kao zaštitnika javnog interesa od mogućih zloupotreba moćnika, dok se Đukanovićeva posluga bavi našim privatnim životima i zaštitom svog gazde od našeg profesionalnog rada. Jednostavno se radi o zamjeni teza kojom se, tipično za autoritrane i mafijaške strukture, pokušava sve uvući u brlog korupcije i kriminala. Oni javno priznaju kako su grešni, ne pokušavaju ni da se brane, jedino što onda plasiraju je da nasilno žele nametnuti tezu kako smo i mi slični njima. Nema nevinih, nema pristojnih, nema profesionalnih, nema principijelnih – to je njihova glavna porpagandna teza u koju vjeruju samo članovi Prve familije i od njih zavisni krugovi. Nama ne pada na pamet da se bavimo njima, jer su potpuno nevažni i marginalni – mi ćemo nastaviti da se bavimo svojim poslom a to je pisanje o problemima ovog društva, o onima koji kreiraju te probleme, a sve to da bi Crna Gora bila sigurnije i sretnije mjesto za život.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo