Iz pritvora Suda BiH Srećko Kestner će biti izručen Njemačkoj, saopštio je portparol Okružnog suda Augsburga 24. oktobra za DPA. Kestner se u agencijskoj vijesti opisuje kao „ključna figura šverca 1990-ih na Balkanu”. Tereti se da je „u ljeto 1992. godine” organizovao ilegalni transport „velikih pošiljki cigareta iz Holandije preko Njemačke”.
Ukoliko Kestnera „raspakuju” pred njemačkim sudstvom, Milu Đukanoviću bi to moglo donijeti „određene probleme”. DPA podsjeća da ga je prije 11 godina Kestner imenovao „kumom šverca”.
Kestner je, između ostalog, 1994. dobio službenu dozvolu da na Aerodrom Podgorica spušta velike transportere sa cigaretama; potom je razvio posao pretovara brodova preko ilegalne luke u blizini Bara – uz asistenciju i obezbjeđenje crnogorske policije.
Iako je za Nacional 2001. bio izričit kako sa Đukanovićem nije neposredno kontaktirao – niti ga lično upoznao, opisao je da je bio u njegovom kabinetu prilikom najmanje jedne primopredaje „torbe pune novca”.
Postupak ekstradicije Kestnera Njemačkoj, koji može trajati do šest mjeseci, nije okončan, niti je dosad tekao glatko. Vijeće Suda BiH je zbog zastarjelosti odbilo izručenje, da bi Apelacioni odjel Suda BiH preinačio presudu i odredio ekstradiciju. Sada je na potezu Bariša Čolak, ministar pravde BiH. Njegovo će rješenje biti neopozivo.
Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima BiH predviđa da osumnjičeni, optuženi ili osuđeni strani državljanin ne mora biti izručen ukoliko je: predviđena kazna zatvora do tri godine, terete ga zbog političkog ili s njim povezanog krivičnog djela, vojnog krivičnog djela, ili je „gonjenje ili izvršenje sankcije prema domaćem zakonodavstvu isključeno zbog zastarjelosti”.
Zemlje Evropske unije zbog krijumčarenja iz 1990-ih su oštećene „desetak milijardi”. Hans Jirgen Kolb iz augsburškog tužilaštva i Ginter Herman iz njemačke carinske službe, podsjeća DPA, su godinama istraživali šverc.
Optužnica svojevremeno nije podignuta navodno „iz političkih razloga”, jer je Đukanović bio podržan od SAD-a i EU-a u sukobu sa Slobodnom Miloševićem. No, vremena se mijenjaju, možda i „politički razlozi” za (ne)preduzimanje krivičnog gonjenja.
Napetost se osjeća u pristupu zvaničnog Berlina crnogorskoj stvarnosti. Na primjer, tokom šestogodišnjih obnovljenih diplomatskih odnosa, Đukanoviću nikada nije pružena šansa da službeno ili „na marginama” uopšte kontaktira sa nekim od čelnika njemačke države.
Ukoliko Kestnera izruče i njemačko tužilaštvo proširi optužnicu, mogla bi se otvoriti i pandorina kutija balkanskog podzemlja – političkog, kriminalnog, obavještajnog. U karijeri trgovca – grosiste koji obrće milione, dužoj od dvije decenije, Kestner je bio u povjerljivim kontaktima sa prvorangiranim osobama estabilšmenata u Podgorici, Beogradu, Skoplju, Zagrebu, Sarajevu.
Neđeljnik Aktual iz Zagreba je objavio da je Kestner 31. jula, kada je uhapšen, namjeravao u Banja Luku, gdje je imao ugovoreni sastanak. Na hrvatskoj carini su Kestnera upozorili na, tvrdi se 2005. godine, raspisanu poćernicu NCB-a Interpola Visbadena. Misleći da važi samo za područje EU-a, ili da je djelo za koje ga terete već u zastari – zbog iste ili slične inkriminacije su ga 2001. oslobodili iz pritvora u Italiji – upozorenje „nije shvatio ozbiljno”.
Do graničnog prijelaza kod Bosanske Gradiške je putovao automobilom sa Hrvojem Gašparincem, hrvatskim biznismenom umiješanim u nekoliko krimi storija. Gašparinac je bivši pripadnik francuske Legije stranaca. Početkom 2000-ih mu se sudilo kao članu gangsterske grupe („dečki s Knežije”), ali je oslobođen optužbi.
Izvan Hrvatske se za Gašparinca čulo na okolnosti nikad rasvijetljenog dolaska (dva dana uoči atentata na Zorana Đinđića) u Srbiju Ivice Ica Matekovića, još jednog gangstera, gdje ga je dočekao pripadnik Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije. Navodno je i Gašparinec bio s njim. Skupa su u to vrijeme držali poznati lokal i bili bliski Hrvoju Petraču, koji je početkom 2000-ih šef hrvatskog podzemlja.
Petrač i 2008. ubijeni vlasnik Nacionala Ivo Pukanić su bili prijatelji. Mateković i Petrač su pravosnažno osuđeni zbog otmice sina generala HV-a Vladimira Zagorca. Ranije ove godine, prije hapšenja Srećka Kestnera, su pušteni na uslovnu slobodu.
Milorad Legija Ulemek, vođa zločinačke organizacije koja je ubila Đinđića, 2003. se mjesecima, kako se vjeruje, krio u Hrvatskoj ili Mostaru uz pomoć Gašparinca, Matekovića, Petrača ili njihove mreže saradnika; posjedovao je i falsifikovanu hrvatsku putovnicu.
Gašparinac je 2007. pokušao da u Srbiji trguje nekretninama preko opunomoćenog povjerenika Srđana Mijajlovića, Legijinog kuma, svojevremeno nominalnog vlasnika Identiteta, glasila tzv. zemunskog klana, hapšenog u akciji srpske policije Sablja.
Srđana Mijajlovića sa Kestnerom spajaju navodne i rodbinske i poslovne veze. Slobodna Bosna 13. avgusta piše da je Kestneru izvjesni „šurak Srđan, kum Milorada Ulemeka”. Taj Srđan, „dugogodišnji saradnik DB-a”, bio mu je u stalnoj pratnji u Srbiji – gdje se, kao i u Hrvatskoj, uprkos poćernici Interpola, nesmetano pojavljivao. Kestner je 2009. srpskom specijalnom tužilaštvu dao iskaz na okolnosti o „duvanskoj mafiji” i ubistvu Iva Pukanića.
Svjedok saradnik u procesu protiv Legije i družine, kasnije ubijeni Zoran Vuk Vukojević, ispričao je: „Išli su, Legijin kum, taj Srđan, on je išao, kod Hrvoja Petrača tamo”. Drugom važnom svjedoku u procesu Vladimiru Bebi Popoviću, šefu press-biroa Đinđićeve vlade, 13. juna 2001. Legija Ulemek je navodno kazao: „Ej, vidi, pozdravi Stanka (Subotića) i reci mu da one pare što duguje Kestneru, bilo bi dobro da vrati, zato što to ima veze sa nama, sa Jedinicom. Znaš to, da ti sada ne objašnjavam”.
Tu se ni približno ne iscrpljuje popis interesantnih podudarnosti i činjenica o mjestu, ulozi i značaju Kestnera u balkanskom undergroundu. Ulemek je, po povratku iz Legije stranaca, prvo bio angažovan kao tjelohranitelj generala Neđa Boškovića, 1992-1993. načelnika vojne Uprave bezbjednosti (KOS).
Bošković je crnogorskom rukovodstvu – Milu Đukanoviću i Momiru Bulatoviću – inicijalno predočio šemu tranzita cigareta i za posao preporućio Vladimira Vanju Bokana, svog zeta i Kestnerovog prvog ortaka u duvanskoj branši. Krajem 1990-ih Bošković je angažovan kao savjetnik u MUP-u Crne Gore, potom u kabinetu gradonačelnika Miomira Mugoše.
Pretres stana Bokana u Atini iz 1997. je i doveo do iniciranja postupka u Njemačkoj protiv Kestnera, jer je pronađena dokumentacija sa njegovim imenom. Prema navodima tužioca Hansa Jirgena Kolba, Bokana je osumnjičio za šverc cigareta, uglavnom winstona i marlbora, dok je Kestnera, zajedno sa Stankom Subotićem – njih dvojica su imali zajedničke firme, klasifikovao u 20-25 najvećih švercera Evrope.
Navodno se Kestner 31. jula o.g. trebao u Banja Luci sresti sa Nebojšom Antonićem, vlasnikom tamošnje Fabrike duhana , za koga Slobodna Bosna piše da se „već godinama pod pokroviteljstvom Milorada Dodika nesmetano bavi švercom akcizne robe – cigareta, kafe i alkohola”. Prema prošle godine izrečenim tvrdnjama Kestnerovog ortaka Stanka Subotića, 1990-ih im je Dodik bio „ključni partner u švercu cigareta u BiH” .
„Iz Bosne je doveden tada nama nepoznat biznismen, ali osoba velikog povjerenja i DB-a i KOS-a, Mile Dodik. On je bio alfa i omega u trgovini svih akciznih roba”, kazao je Subotić. Iz tog vremena potiče nadimak „Mile Ronhil”. O Dodikovom učešću u švercu su govorili svjedoci pred Specijalnim sudom za organizovani kriminal u Beogradu prilikom suđenja Subotiću i njegovoj grupi.
No, vorteks Srećka Kestnera je i na suprotnom dijelu – u Sarajevu. Indikativna osoba je Mithat Kočo, koji nije samo običan advokat Nasera Keljmendija.
Kočo je i „bliski prijatelj” sa Keljmendijem, poznaje ga „desetak godina” i uključen je u krug najpovjerljivijih osoba. Na primjer, jednom prilikom mu je Kočo obezbijedio dojavu da će ga ubiti – o tome su nedavno svjedočili u jednom sarajevskom procesu.
U pauzama tokom kojih je za stigmatizovanog Keljmendija doslovno tvrdio da je „nevin kao beba”, Kočo je zastupao Srećka Kestnera pred Sudom BiH.
Veza? Prema Specijalnom izvještaju Stejt departmenta SAD-a, Keljmendijeva grupa je uključena i u ilegalnu trgovinu cigaretama.
Ambasadori
Aktivnosti dva prethodna ambasadora Njemačke u Podgorici – Tomasa Šmita (2006-2008) i Petera Platea (2008-2011) – u najmanju ruku su neblagonaklono ispraćene od crnogorskih vlasti.
Ambasador Plate je februara 2009. objavio da je Njemačka protiv razmatranja aplikacije Crne Gore za članstvo u EU, iz razloga što EU „radi na svojim internim reformama” i poručio da zvanična Podgorica u međuvremenu „treba da sprovede unutrašnje reforme”.
Uprkos tome, Njemačka juna o.g. nije blokirala otpočinjanje pristupnih pregovora Crne Gore sa EU-om.
DPA sada povezuje rasplet oko Srećka Kestnera sa inicijativom parlamentarne grupe Saveza 90 – Zelenih da im premijerka Angela Merkel i ministar vanjskih poslova Gido Vestervele dostave službeni izvještaj o kriminalu i korupciji u Crnoj Gori.
Interesovali su se i zbog čega je italijansko tužilaštvo prekinulo postupak protiv Đukanovića? Odgovoreno je da njemačka vlada o tome „nema definitivnih saznanja” a „predmet protiv Đukanovića nije uzet ponovo u razmatranje poslije njegove ostavke”.
Prijatelj
Još se pouzdano ne zna što je sa postupkom na Sudu u Bariju.
Po zahtjevu za ubrzanom procedurom Đukanovićevog prijatelja, Stanka Subotića, za 11. jul o.g. mu je bilo zakazano izricanje presude, ali nema nikakvih vijesti o tome što se dešava.
U poznatom sinopsisu, medij koji je lansirao čitavu aferu – Nacional, prethodno je u nelogičnoj transakciji kupljen, da bi objavio izvinjenje Subotiću i njegov intervju.
Nova redakcija Nacionala je opozvala sve navode iz serijala o „duhanskoj mafiji” i uklonila ih sa interneta. Potom je neđeljnik prosto ugašen.
Advokati Subotića su ljetos objavili da je njihov klijenti skinut sa liste Wanted persons Interpola.
Subotićeva kampanja diskvalifikacije srpskog pravosuđa, zbog toga što je kao šef kriminalne grupe duvanskih švercera nepravosnažno osuđen na šest godina i višemilionsku naknadu, naglo je obustavljena promjenom vlasti u Srbiji.
Tamošnji Apelacioni sud je 29. oktobra odložio za februar naredne godine sjednicu za razmatranje žalbe Subotića i ostalih.
Vladimir JOVANOVIĆ
DRUŠTVO2 sedmice
SUSRETI4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
FOKUS4 sedmice