Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tajna podvodnog kabla

Objavljeno prije

na

Pošto je bivši trostruki premijer Italije Silvio Berluskoni osuđen na četiri godine zatvora zbog pronevjere, sada je i njegov bliski saradnik Klaudio Skajola, bivši ministar ekonomskog razvoja, obuhvaćen istragom o korupciji u odbrambenom konglomeratu Finmekanika.

Finmekaniku od 2010. potresaju korupcionaške afere, zbog kojih je 1. decembra 2011. ostavku dao njen predsjednik Pjer Frančesko Gvargvaljini, koji je na njenom čelu bio devet godina. Skajola je pak podnio ostavku još krajem 2010. zbog navoda da je sumnjivi biznismen platio većinu njegovog stana u Rimu sa pogledom na Koloseum. Skajola je negirao optužbe, ali je rekao: ,,Ne mogu da nastavim da budem ministar”.

Tužioci u nekoliko italijanskih gradova vode istragu protiv Finmekanike protekle tri godine zbog sumnji za korupciju kako bi kompanija sklopila ugovore u Latinskoj Americi, Aziji i kod kuće. Te optužbe su iz Finmekanike u više navrata poricali. Prošle nedjelje je, međutim, tužilac iz Napulja Frančesko Groso saopštio da je Paolo Pozesere – bivši potpredsjednik marketinga Finmekanika i trenutno savjetnik kompanije – uhapšen zbog sumnje da je navodno podmitio državne organe u centralnoameričkoj državi Panami kako bi obezbijedio ugovore za helikopterski odsjek Finmekanike.

Kasnije je u televizijskom intervjuu u Rimu, Skajola izjavio da se nalazi pod istragom zbog navodne međunarodne korupcije. Skajola je negirao optužbe. „Od suštinske je važnosti za ministra za razvoj da promoviše izvoz (Italije)… To ne znači da se nužno dešava nešto ilegalno”, izjavio je Skajola.

Milanski dnevnik Korijere dela Sera navodi da se u skandalu Finmekanika radi o ,,poslovima koji su zaključeni ili još u toku, zahvaljujući dobrim odnosima sa predstavnicima inostranih vlada koje su gajili bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni i njegovi veoma bliski saradnici, poput parlamentarca Masima Nikolućija ili bivšeg ministra ekonomije i koordinatora Berluskonijeve partije, Klaudija Skajole”.

Mediji pišu i da Tužilaštvo u Napulju optužuje Skajolu, Nikolućija i niz njihovih saradnika da su uzimali procente na poslove koje su sklapali u inostranstvu u ime italijanske vlade i Finmekanike. Dio ovih provizija korišten je za isplaćivanje mita predstavnicima vlade u državama u razvoju (Brazil, Indonezija, Panama, Rusija…), dok su ostatak zvaničnici italijanske vlade dijelili međusobno kao lični profit. Tvrdi se da su visoki zvaničnici italijanske vlade optuženi da su uzimali procenat od 11 odsto na poslove sklopljene u inostranstvu, te da su dio tog novca isplaćivali kao mito zvaničnicima stranih vlada.

Istraga napuljskog tužilaštva ukazuje da su predstavnici italijanske vlade koristili sličnu praksu i po pitanju drugih investicija u inostranstvu, mahom u državama u razvoju u kojima slab državni aparat ostavlja prostora za neometanu korupciju.

Skajola je 16. juna 2009. u prisustvu ondašnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića, sa ministrom ekonomije Brankom Vujovićem potpisao u Podgorici Memorandum o saradnji u razvoju energetskog sektora, sa posebnim naglaskom na razvoj prenosnih kapaciteta električne energije izgradnjom podmorskog kabla između Crne Gore i Italije. Ukupna vrijednost svih predviđenih projekata iznosi od četiri do pet milijardi eura.

Skajola je taj događaj ocijenio veoma pozitivnim, poslije produktivnog susreta koji je već imao premijer Berluskoni 16. marta u Podgorici sa crnogorskim čelnicima. „I nakon samo dva mjeseca već idemo u sprovođenje dogovora naših premijera. Crna Gora će na taj način doći do energije koja je neophodna za njen razvoj, a Italija će moći da iskoristi višak energije koji će se ovdje proizvoditi”, kazao je Skajola.

Potom je Skajola 6. februara 2010. u Rimu potpisao sporazum sa predstavnicima crnogorske vlade o postavljanju podvodnog kabla. To je urađeno pošto su bivši crnogorski i italijanski premijeri Đukanović i Berluskoni potpisali sporazum o strateškoj saradnji između dvije države. Posao gradnje energetskog kabla dobila je italijanska Terna, koja je bez tendera dobila vlasnički udio u Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES), kao i upravljanje crnogorskom energetskom kompanijom.

Pompezno najavljen projekat gradnje podvodnog energetskog kabla koji će povezati Crnu Goru i Italiju, još uvijek prate mnoge nejasnoće. Tako javnosti još uvijek nije poznata tačna lokacija na kojoj će kabl izaći na crnogorsku obalu, a nije poznato ni da postoji ozbiljna dokumentacija o uticaju na životnu sredinu.

Italijani su u međuvremenu preuzeli gazdovanje nad crnogorskom Elektroprivredom. Iako je opozicija predlagala da se izjašnjavanje o Sporazumu Crne Gore i Italije o izgradnji podvodnog energetskog kabla odloži zbog nedovoljnih informacija, parlament je Zakonom potvrdio Sporazum, uprkos činjenici da čak ni tačna lokacija postavljanja kabla na crnogorsku obalu nije poznata. No, da je neophodno projekat pažljivo pripremiti govori i informacija da su se polovinom juna stanovnici desetak gradića italijanske regije Abruco usprotivili Sporazumu postavljanju podvodnog elektrokabla, kojim bi struja sa Balkana stizala na Apenine jer smatraju da je štetan po njihovo okruženje.

Među glavnim optuženima u aferi Finmekanika je i Masimo Nikolući, predsjednik asocijacije Crna Gora-Italija, osnovane uoči privatizacije Elektroprivrede u januaru 2009. Nikolući je, takođe, imao važnu ulogu u pomovisanju i pregovorima o italijanskim ulaganjima u Crnoj Gori. Italijanski list Republika podsjetio je da je Nikolući bio jedan od ključnih Berluskonijevih igrača i kada su bila u pitanju ulaganja u energetski sektor u Crnoj Gori.

Nikolući je 22. februara 2010. predvodio i delegaciju italijanskih privrednika koji su se interesovali, osim za energetiku, i za ulaganja u Luku Bar, kao i u crnogorsku željeznicu. Ovaj susret svojevremeno je okarakterisan kao ,,nastavak dijaloga koji je počeo u Rimu, kada su tadašnji premijeri Đukanović i Berluskoni potpisali sporazum o strateškoj saradnji”.

Sumnje

Čelnici Pokreta za promjene su u februaru 2010. podnijeli krivičnu prijavu zbog privatizacije Elektroprivrede Crne Gore (EPCG). U njoj su, kao osumnjičene za organizovani kriminal sa međunarodnim elementima, sa najviših pozicija političke, državne i izvršne vlasti, naveli Đukanovića, Berluskonija, potpredsjednika Vlade Crne Gore Vujicu Lazovića i bivše ministre Branimira Gvozdenovića i Branka Vujovića. Ukupno je krivična prijava podnijeta protiv devet lica zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj tokom privatizacije EPCG i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES).

PzP je tada saopštio da su Đukanović i Berluskoni protivpravnim korištenjem službenog položaja, ovlaštenja i uticaja pribavili imovinsku korist kompanijama A2A i Terna iz Italije i time nanijeli štetu EPCG i CGES, građanima i državi.

Sporni sporazumi uglavnom se odnose na planove o izgradnji podvodnog strujnog kabla između Crne Gore i Italije, projekta Terna čiji će troškovi iznositi oko 760 miliona eura, od čega će 100 miliona eura doći iz budžeta Crne Gore.

Lorenco Valoreja, član opozicione partije FLI Đanfranka Finija, rekao je početkom godine da su ovi energetski sporazumi veoma čudni. On je kazao: ,,Kako mi vidimo, ovaj projekat (podvodni strujni kabl) beskoristan je kako za nas (Italiju) tako i za vas (Crnu Goru). Energetski sporazumi će doneti profit samo vlasnicima kompanija, pošto su u pitanju lični a ne nacionalni interesi”.

Valoreja, takođe predvodi pokret ,,Nessuno tocchi il nostro futuro”, osnovan za borbu protiv ,,kabla”. On je izjavio za internet stranicu Balkan insajt kako se nada da će crnogorska strana biti u stanju da pronađe nešto u vezi ovog ,,čudnog sporazuma iza kojeg se kriju drugi ciljevi”, i da će im stoga pomoći da ,,zaustave ovaj beskorisni projekat”.

La Republica, istaknuti italijanski dnevni list, pisao je u novembru 2010. da je kancelarija javnog

tužioca iz Peskare otvorila istragu u vezi korupcije u vezi podvodnog strujnog kabla. Terna, kompanija sa kojom je ugovoreno postavljanje kabla, požalila se Republici zbog izvještaja, ali što je značajno, nije izričito pomenula (ili porekla) postojanje ove istrage, primijetio je Balkan insajt.

Pored toga, rezolucijom Evropskog parlamenta (EP) o procesu evropske integracije Crne Gore, koju je početkom februara ove godine odobrio Komitet EP za spoljnu politiku, izražena je zabrinutost zbog sporazuma zvaničnih Podgorice i Rima. ,,Zatraženo je da vlasti Crne Gore javno objave sve anekse i dokumente u vezi pomenutog sporazuma” te pozvano se da budu objavljene sve posljedice sporazuma, uključujući i uticaj na životnu sredinu.

 

Druženja u Milanu

Sa Berluskonijem je drugovao i potpredsjednik DPS Svetozar Marović.

Kao svojevremeni predsjednik Državne zajednice Srbije i Crne Gore sa drugim čelnicima zemalja Jadransko-jonske inicijative je 2003, prisustvovao utakmici polufinala Lige šampiona Inter -Milan, na poziv Berluskonija, koji je prvi čovjek rosonera.

Marović je navijao za Milan, a nakon utakmice Berluskoni je pozvao predsjednika SCG na veliko slavlje zbog ulaska Milana u finale najjačeg evropskog klupskog takmičenja u fudbalu. ,,Berluskoni je Marovića upoznao sa fudbalerima Milana, gdje ga je predstavio kao velikog prijatelja Dejana Savićevića, koji je nekada branio boje tog kluba. Samo pominjanje Savićevićevog imena naišlo je na divljenje fudbalera Milana”, rekao je tada sagovornik beogradskog dnevnika Blic.

Nakon slavlja Berluskoni je sa Marovićem razgovarao na svom imanju u blizini Milana, gdje je priređena svečana večera. Predsjednik SCG je, prema sagovorniku Blica, tu i prenoćio.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo