Pošto je bivši trostruki premijer Italije Silvio Berluskoni osuđen na četiri godine zatvora zbog pronevjere, sada je i njegov bliski saradnik Klaudio Skajola, bivši ministar ekonomskog razvoja, obuhvaćen istragom o korupciji u odbrambenom konglomeratu Finmekanika.

Finmekaniku od 2010. potresaju korupcionaške afere, zbog kojih je 1. decembra 2011. ostavku dao njen predsjednik Pjer Frančesko Gvargvaljini, koji je na njenom čelu bio devet godina. Skajola je pak podnio ostavku još krajem 2010. zbog navoda da je sumnjivi biznismen platio većinu njegovog stana u Rimu sa pogledom na Koloseum. Skajola je negirao optužbe, ali je rekao: ,,Ne mogu da nastavim da budem ministar”.

Tužioci u nekoliko italijanskih gradova vode istragu protiv Finmekanike protekle tri godine zbog sumnji za korupciju kako bi kompanija sklopila ugovore u Latinskoj Americi, Aziji i kod kuće. Te optužbe su iz Finmekanike u više navrata poricali. Prošle nedjelje je, međutim, tužilac iz Napulja Frančesko Groso saopštio da je Paolo Pozesere – bivši potpredsjednik marketinga Finmekanika i trenutno savjetnik kompanije – uhapšen zbog sumnje da je navodno podmitio državne organe u centralnoameričkoj državi Panami kako bi obezbijedio ugovore za helikopterski odsjek Finmekanike.

Kasnije je u televizijskom intervjuu u Rimu, Skajola izjavio da se nalazi pod istragom zbog navodne međunarodne korupcije. Skajola je negirao optužbe. „Od suštinske je važnosti za ministra za razvoj da promoviše izvoz (Italije)… To ne znači da se nužno dešava nešto ilegalno”, izjavio je Skajola.

Milanski dnevnik Korijere dela Sera navodi da se u skandalu Finmekanika radi o ,,poslovima koji su zaključeni ili još u toku, zahvaljujući dobrim odnosima sa predstavnicima inostranih vlada koje su gajili bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni i njegovi veoma bliski saradnici, poput parlamentarca Masima Nikolućija ili bivšeg ministra ekonomije i koordinatora Berluskonijeve partije, Klaudija Skajole”.

Mediji pišu i da Tužilaštvo u Napulju optužuje Skajolu, Nikolućija i niz njihovih saradnika da su uzimali procente na poslove koje su sklapali u inostranstvu u ime italijanske vlade i Finmekanike. Dio ovih provizija korišten je za isplaćivanje mita predstavnicima vlade u državama u razvoju (Brazil, Indonezija, Panama, Rusija…), dok su ostatak zvaničnici italijanske vlade dijelili međusobno kao lični profit. Tvrdi se da su visoki zvaničnici italijanske vlade optuženi da su uzimali procenat od 11 odsto na poslove sklopljene u inostranstvu, te da su dio tog novca isplaćivali kao mito zvaničnicima stranih vlada.

Istraga napuljskog tužilaštva ukazuje da su predstavnici italijanske vlade koristili sličnu praksu i po pitanju drugih investicija u inostranstvu, mahom u državama u razvoju u kojima slab državni aparat ostavlja prostora za neometanu korupciju.

Skajola je 16. juna 2009. u prisustvu ondašnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića, sa ministrom ekonomije Brankom Vujovićem potpisao u Podgorici Memorandum o saradnji u razvoju energetskog sektora, sa posebnim naglaskom na razvoj prenosnih kapaciteta električne energije izgradnjom podmorskog kabla između Crne Gore i Italije. Ukupna vrijednost svih predviđenih projekata iznosi od četiri do pet milijardi eura.

Skajola je taj događaj ocijenio veoma pozitivnim, poslije produktivnog susreta koji je već imao premijer Berluskoni 16. marta u Podgorici sa crnogorskim čelnicima. „I nakon samo dva mjeseca već idemo u sprovođenje dogovora naših premijera. Crna Gora će na taj način doći do energije koja je neophodna za njen razvoj, a Italija će moći da iskoristi višak energije koji će se ovdje proizvoditi”, kazao je Skajola.

Potom je Skajola 6. februara 2010. u Rimu potpisao sporazum sa predstavnicima crnogorske vlade o postavljanju podvodnog kabla. To je urađeno pošto su bivši crnogorski i italijanski premijeri Đukanović i Berluskoni potpisali sporazum o strateškoj saradnji između dvije države. Posao gradnje energetskog kabla dobila je italijanska Terna, koja je bez tendera dobila vlasnički udio u Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES), kao i upravljanje crnogorskom energetskom kompanijom.

Pompezno najavljen projekat gradnje podvodnog energetskog kabla koji će povezati Crnu Goru i Italiju, još uvijek prate mnoge nejasnoće. Tako javnosti još uvijek nije poznata tačna lokacija na kojoj će kabl izaći na crnogorsku obalu, a nije poznato ni da postoji ozbiljna dokumentacija o uticaju na životnu sredinu.

Italijani su u međuvremenu preuzeli gazdovanje nad crnogorskom Elektroprivredom. Iako je opozicija predlagala da se izjašnjavanje o Sporazumu Crne Gore i Italije o izgradnji podvodnog energetskog kabla odloži zbog nedovoljnih informacija, parlament je Zakonom potvrdio Sporazum, uprkos činjenici da čak ni tačna lokacija postavljanja kabla na crnogorsku obalu nije poznata. No, da je neophodno projekat pažljivo pripremiti govori i informacija da su se polovinom juna stanovnici desetak gradića italijanske regije Abruco usprotivili Sporazumu postavljanju podvodnog elektrokabla, kojim bi struja sa Balkana stizala na Apenine jer smatraju da je štetan po njihovo okruženje.

Među glavnim optuženima u aferi Finmekanika je i Masimo Nikolući, predsjednik asocijacije Crna Gora-Italija, osnovane uoči privatizacije Elektroprivrede u januaru 2009. Nikolući je, takođe, imao važnu ulogu u pomovisanju i pregovorima o italijanskim ulaganjima u Crnoj Gori. Italijanski list Republika podsjetio je da je Nikolući bio jedan od ključnih Berluskonijevih igrača i kada su bila u pitanju ulaganja u energetski sektor u Crnoj Gori.

Nikolući je 22. februara 2010. predvodio i delegaciju italijanskih privrednika koji su se interesovali, osim za energetiku, i za ulaganja u Luku Bar, kao i u crnogorsku željeznicu. Ovaj susret svojevremeno je okarakterisan kao ,,nastavak dijaloga koji je počeo u Rimu, kada su tadašnji premijeri Đukanović i Berluskoni potpisali sporazum o strateškoj saradnji”.

Sumnje

Čelnici Pokreta za promjene su u februaru 2010. podnijeli krivičnu prijavu zbog privatizacije Elektroprivrede Crne Gore (EPCG). U njoj su, kao osumnjičene za organizovani kriminal sa međunarodnim elementima, sa najviših pozicija političke, državne i izvršne vlasti, naveli Đukanovića, Berluskonija, potpredsjednika Vlade Crne Gore Vujicu Lazovića i bivše ministre Branimira Gvozdenovića i Branka Vujovića. Ukupno je krivična prijava podnijeta protiv devet lica zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj tokom privatizacije EPCG i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES).

PzP je tada saopštio da su Đukanović i Berluskoni protivpravnim korištenjem službenog položaja, ovlaštenja i uticaja pribavili imovinsku korist kompanijama A2A i Terna iz Italije i time nanijeli štetu EPCG i CGES, građanima i državi.

Sporni sporazumi uglavnom se odnose na planove o izgradnji podvodnog strujnog kabla između Crne Gore i Italije, projekta Terna čiji će troškovi iznositi oko 760 miliona eura, od čega će 100 miliona eura doći iz budžeta Crne Gore.

Lorenco Valoreja, član opozicione partije FLI Đanfranka Finija, rekao je početkom godine da su ovi energetski sporazumi veoma čudni. On je kazao: ,,Kako mi vidimo, ovaj projekat (podvodni strujni kabl) beskoristan je kako za nas (Italiju) tako i za vas (Crnu Goru). Energetski sporazumi će doneti profit samo vlasnicima kompanija, pošto su u pitanju lični a ne nacionalni interesi”.

Valoreja, takođe predvodi pokret ,,Nessuno tocchi il nostro futuro”, osnovan za borbu protiv ,,kabla”. On je izjavio za internet stranicu Balkan insajt kako se nada da će crnogorska strana biti u stanju da pronađe nešto u vezi ovog ,,čudnog sporazuma iza kojeg se kriju drugi ciljevi”, i da će im stoga pomoći da ,,zaustave ovaj beskorisni projekat”.

La Republica, istaknuti italijanski dnevni list, pisao je u novembru 2010. da je kancelarija javnog

tužioca iz Peskare otvorila istragu u vezi korupcije u vezi podvodnog strujnog kabla. Terna, kompanija sa kojom je ugovoreno postavljanje kabla, požalila se Republici zbog izvještaja, ali što je značajno, nije izričito pomenula (ili porekla) postojanje ove istrage, primijetio je Balkan insajt.

Pored toga, rezolucijom Evropskog parlamenta (EP) o procesu evropske integracije Crne Gore, koju je početkom februara ove godine odobrio Komitet EP za spoljnu politiku, izražena je zabrinutost zbog sporazuma zvaničnih Podgorice i Rima. ,,Zatraženo je da vlasti Crne Gore javno objave sve anekse i dokumente u vezi pomenutog sporazuma” te pozvano se da budu objavljene sve posljedice sporazuma, uključujući i uticaj na životnu sredinu.

Druženja u Milanu

Sa Berluskonijem je drugovao i potpredsjednik DPS Svetozar Marović.

Kao svojevremeni predsjednik Državne zajednice Srbije i Crne Gore sa drugim čelnicima zemalja Jadransko-jonske inicijative je 2003, prisustvovao utakmici polufinala Lige šampiona Inter -Milan, na poziv Berluskonija, koji je prvi čovjek rosonera.

Marović je navijao za Milan, a nakon utakmice Berluskoni je pozvao predsjednika SCG na veliko slavlje zbog ulaska Milana u finale najjačeg evropskog klupskog takmičenja u fudbalu. ,,Berluskoni je Marovića upoznao sa fudbalerima Milana, gdje ga je predstavio kao velikog prijatelja Dejana Savićevića, koji je nekada branio boje tog kluba. Samo pominjanje Savićevićevog imena naišlo je na divljenje fudbalera Milana”, rekao je tada sagovornik beogradskog dnevnika Blic.

Nakon slavlja Berluskoni je sa Marovićem razgovarao na svom imanju u blizini Milana, gdje je priređena svečana večera. Predsjednik SCG je, prema sagovorniku Blica, tu i prenoćio.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari