Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tajna podvodnog kabla

Objavljeno prije

na

berluskoni

Pošto je bivši trostruki premijer Italije Silvio Berluskoni osuđen na četiri godine zatvora zbog pronevjere, sada je i njegov bliski saradnik Klaudio Skajola, bivši ministar ekonomskog razvoja, obuhvaćen istragom o korupciji u odbrambenom konglomeratu Finmekanika.

Finmekaniku od 2010. potresaju korupcionaške afere, zbog kojih je 1. decembra 2011. ostavku dao njen predsjednik Pjer Frančesko Gvargvaljini, koji je na njenom čelu bio devet godina. Skajola je pak podnio ostavku još krajem 2010. zbog navoda da je sumnjivi biznismen platio većinu njegovog stana u Rimu sa pogledom na Koloseum. Skajola je negirao optužbe, ali je rekao: ,,Ne mogu da nastavim da budem ministar”.

Tužioci u nekoliko italijanskih gradova vode istragu protiv Finmekanike protekle tri godine zbog sumnji za korupciju kako bi kompanija sklopila ugovore u Latinskoj Americi, Aziji i kod kuće. Te optužbe su iz Finmekanike u više navrata poricali. Prošle nedjelje je, međutim, tužilac iz Napulja Frančesko Groso saopštio da je Paolo Pozesere – bivši potpredsjednik marketinga Finmekanika i trenutno savjetnik kompanije – uhapšen zbog sumnje da je navodno podmitio državne organe u centralnoameričkoj državi Panami kako bi obezbijedio ugovore za helikopterski odsjek Finmekanike.

Kasnije je u televizijskom intervjuu u Rimu, Skajola izjavio da se nalazi pod istragom zbog navodne međunarodne korupcije. Skajola je negirao optužbe. „Od suštinske je važnosti za ministra za razvoj da promoviše izvoz (Italije)… To ne znači da se nužno dešava nešto ilegalno”, izjavio je Skajola.

Milanski dnevnik Korijere dela Sera navodi da se u skandalu Finmekanika radi o ,,poslovima koji su zaključeni ili još u toku, zahvaljujući dobrim odnosima sa predstavnicima inostranih vlada koje su gajili bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni i njegovi veoma bliski saradnici, poput parlamentarca Masima Nikolućija ili bivšeg ministra ekonomije i koordinatora Berluskonijeve partije, Klaudija Skajole”.

Mediji pišu i da Tužilaštvo u Napulju optužuje Skajolu, Nikolućija i niz njihovih saradnika da su uzimali procente na poslove koje su sklapali u inostranstvu u ime italijanske vlade i Finmekanike. Dio ovih provizija korišten je za isplaćivanje mita predstavnicima vlade u državama u razvoju (Brazil, Indonezija, Panama, Rusija…), dok su ostatak zvaničnici italijanske vlade dijelili međusobno kao lični profit. Tvrdi se da su visoki zvaničnici italijanske vlade optuženi da su uzimali procenat od 11 odsto na poslove sklopljene u inostranstvu, te da su dio tog novca isplaćivali kao mito zvaničnicima stranih vlada.

Istraga napuljskog tužilaštva ukazuje da su predstavnici italijanske vlade koristili sličnu praksu i po pitanju drugih investicija u inostranstvu, mahom u državama u razvoju u kojima slab državni aparat ostavlja prostora za neometanu korupciju.

Skajola je 16. juna 2009. u prisustvu ondašnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića, sa ministrom ekonomije Brankom Vujovićem potpisao u Podgorici Memorandum o saradnji u razvoju energetskog sektora, sa posebnim naglaskom na razvoj prenosnih kapaciteta električne energije izgradnjom podmorskog kabla između Crne Gore i Italije. Ukupna vrijednost svih predviđenih projekata iznosi od četiri do pet milijardi eura.

Skajola je taj događaj ocijenio veoma pozitivnim, poslije produktivnog susreta koji je već imao premijer Berluskoni 16. marta u Podgorici sa crnogorskim čelnicima. „I nakon samo dva mjeseca već idemo u sprovođenje dogovora naših premijera. Crna Gora će na taj način doći do energije koja je neophodna za njen razvoj, a Italija će moći da iskoristi višak energije koji će se ovdje proizvoditi”, kazao je Skajola.

Potom je Skajola 6. februara 2010. u Rimu potpisao sporazum sa predstavnicima crnogorske vlade o postavljanju podvodnog kabla. To je urađeno pošto su bivši crnogorski i italijanski premijeri Đukanović i Berluskoni potpisali sporazum o strateškoj saradnji između dvije države. Posao gradnje energetskog kabla dobila je italijanska Terna, koja je bez tendera dobila vlasnički udio u Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES), kao i upravljanje crnogorskom energetskom kompanijom.

Pompezno najavljen projekat gradnje podvodnog energetskog kabla koji će povezati Crnu Goru i Italiju, još uvijek prate mnoge nejasnoće. Tako javnosti još uvijek nije poznata tačna lokacija na kojoj će kabl izaći na crnogorsku obalu, a nije poznato ni da postoji ozbiljna dokumentacija o uticaju na životnu sredinu.

Italijani su u međuvremenu preuzeli gazdovanje nad crnogorskom Elektroprivredom. Iako je opozicija predlagala da se izjašnjavanje o Sporazumu Crne Gore i Italije o izgradnji podvodnog energetskog kabla odloži zbog nedovoljnih informacija, parlament je Zakonom potvrdio Sporazum, uprkos činjenici da čak ni tačna lokacija postavljanja kabla na crnogorsku obalu nije poznata. No, da je neophodno projekat pažljivo pripremiti govori i informacija da su se polovinom juna stanovnici desetak gradića italijanske regije Abruco usprotivili Sporazumu postavljanju podvodnog elektrokabla, kojim bi struja sa Balkana stizala na Apenine jer smatraju da je štetan po njihovo okruženje.

Među glavnim optuženima u aferi Finmekanika je i Masimo Nikolući, predsjednik asocijacije Crna Gora-Italija, osnovane uoči privatizacije Elektroprivrede u januaru 2009. Nikolući je, takođe, imao važnu ulogu u pomovisanju i pregovorima o italijanskim ulaganjima u Crnoj Gori. Italijanski list Republika podsjetio je da je Nikolući bio jedan od ključnih Berluskonijevih igrača i kada su bila u pitanju ulaganja u energetski sektor u Crnoj Gori.

Nikolući je 22. februara 2010. predvodio i delegaciju italijanskih privrednika koji su se interesovali, osim za energetiku, i za ulaganja u Luku Bar, kao i u crnogorsku željeznicu. Ovaj susret svojevremeno je okarakterisan kao ,,nastavak dijaloga koji je počeo u Rimu, kada su tadašnji premijeri Đukanović i Berluskoni potpisali sporazum o strateškoj saradnji”.

Sumnje

Čelnici Pokreta za promjene su u februaru 2010. podnijeli krivičnu prijavu zbog privatizacije Elektroprivrede Crne Gore (EPCG). U njoj su, kao osumnjičene za organizovani kriminal sa međunarodnim elementima, sa najviših pozicija političke, državne i izvršne vlasti, naveli Đukanovića, Berluskonija, potpredsjednika Vlade Crne Gore Vujicu Lazovića i bivše ministre Branimira Gvozdenovića i Branka Vujovića. Ukupno je krivična prijava podnijeta protiv devet lica zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj tokom privatizacije EPCG i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES).

PzP je tada saopštio da su Đukanović i Berluskoni protivpravnim korištenjem službenog položaja, ovlaštenja i uticaja pribavili imovinsku korist kompanijama A2A i Terna iz Italije i time nanijeli štetu EPCG i CGES, građanima i državi.

Sporni sporazumi uglavnom se odnose na planove o izgradnji podvodnog strujnog kabla između Crne Gore i Italije, projekta Terna čiji će troškovi iznositi oko 760 miliona eura, od čega će 100 miliona eura doći iz budžeta Crne Gore.

Lorenco Valoreja, član opozicione partije FLI Đanfranka Finija, rekao je početkom godine da su ovi energetski sporazumi veoma čudni. On je kazao: ,,Kako mi vidimo, ovaj projekat (podvodni strujni kabl) beskoristan je kako za nas (Italiju) tako i za vas (Crnu Goru). Energetski sporazumi će doneti profit samo vlasnicima kompanija, pošto su u pitanju lični a ne nacionalni interesi”.

Valoreja, takođe predvodi pokret ,,Nessuno tocchi il nostro futuro”, osnovan za borbu protiv ,,kabla”. On je izjavio za internet stranicu Balkan insajt kako se nada da će crnogorska strana biti u stanju da pronađe nešto u vezi ovog ,,čudnog sporazuma iza kojeg se kriju drugi ciljevi”, i da će im stoga pomoći da ,,zaustave ovaj beskorisni projekat”.

La Republica, istaknuti italijanski dnevni list, pisao je u novembru 2010. da je kancelarija javnog

tužioca iz Peskare otvorila istragu u vezi korupcije u vezi podvodnog strujnog kabla. Terna, kompanija sa kojom je ugovoreno postavljanje kabla, požalila se Republici zbog izvještaja, ali što je značajno, nije izričito pomenula (ili porekla) postojanje ove istrage, primijetio je Balkan insajt.

Pored toga, rezolucijom Evropskog parlamenta (EP) o procesu evropske integracije Crne Gore, koju je početkom februara ove godine odobrio Komitet EP za spoljnu politiku, izražena je zabrinutost zbog sporazuma zvaničnih Podgorice i Rima. ,,Zatraženo je da vlasti Crne Gore javno objave sve anekse i dokumente u vezi pomenutog sporazuma” te pozvano se da budu objavljene sve posljedice sporazuma, uključujući i uticaj na životnu sredinu.

 

Druženja u Milanu

Sa Berluskonijem je drugovao i potpredsjednik DPS Svetozar Marović.

Kao svojevremeni predsjednik Državne zajednice Srbije i Crne Gore sa drugim čelnicima zemalja Jadransko-jonske inicijative je 2003, prisustvovao utakmici polufinala Lige šampiona Inter -Milan, na poziv Berluskonija, koji je prvi čovjek rosonera.

Marović je navijao za Milan, a nakon utakmice Berluskoni je pozvao predsjednika SCG na veliko slavlje zbog ulaska Milana u finale najjačeg evropskog klupskog takmičenja u fudbalu. ,,Berluskoni je Marovića upoznao sa fudbalerima Milana, gdje ga je predstavio kao velikog prijatelja Dejana Savićevića, koji je nekada branio boje tog kluba. Samo pominjanje Savićevićevog imena naišlo je na divljenje fudbalera Milana”, rekao je tada sagovornik beogradskog dnevnika Blic.

Nakon slavlja Berluskoni je sa Marovićem razgovarao na svom imanju u blizini Milana, gdje je priređena svečana večera. Predsjednik SCG je, prema sagovorniku Blica, tu i prenoćio.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo