Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Enigma „Kestner”

Objavljeno prije

na

Iz pritvora Suda BiH Srećko Kestner će biti izručen Njemačkoj, saopštio je portparol Okružnog suda Augsburga 24. oktobra za DPA. Kestner se u agencijskoj vijesti opisuje kao „ključna figura šverca 1990-ih na Balkanu”. Tereti se da je „u ljeto 1992. godine” organizovao ilegalni transport „velikih pošiljki cigareta iz Holandije preko Njemačke”.

Ukoliko Kestnera „raspakuju” pred njemačkim sudstvom, Milu Đukanoviću bi to moglo donijeti „određene probleme”. DPA podsjeća da ga je prije 11 godina Kestner imenovao „kumom šverca”.

Kestner je, između ostalog, 1994. dobio službenu dozvolu da na Aerodrom Podgorica spušta velike transportere sa cigaretama; potom je razvio posao pretovara brodova preko ilegalne luke u blizini Bara – uz asistenciju i obezbjeđenje crnogorske policije.

Iako je za Nacional 2001. bio izričit kako sa Đukanovićem nije neposredno kontaktirao – niti ga lično upoznao, opisao je da je bio u njegovom kabinetu prilikom najmanje jedne primopredaje „torbe pune novca”.

Postupak ekstradicije Kestnera Njemačkoj, koji može trajati do šest mjeseci, nije okončan, niti je dosad tekao glatko. Vijeće Suda BiH je zbog zastarjelosti odbilo izručenje, da bi Apelacioni odjel Suda BiH preinačio presudu i odredio ekstradiciju. Sada je na potezu Bariša Čolak, ministar pravde BiH. Njegovo će rješenje biti neopozivo.

Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima BiH predviđa da osumnjičeni, optuženi ili osuđeni strani državljanin ne mora biti izručen ukoliko je: predviđena kazna zatvora do tri godine, terete ga zbog političkog ili s njim povezanog krivičnog djela, vojnog krivičnog djela, ili je „gonjenje ili izvršenje sankcije prema domaćem zakonodavstvu isključeno zbog zastarjelosti”.

Zemlje Evropske unije zbog krijumčarenja iz 1990-ih su oštećene „desetak milijardi”. Hans Jirgen Kolb iz augsburškog tužilaštva i Ginter Herman iz njemačke carinske službe, podsjeća DPA, su godinama istraživali šverc.

Optužnica svojevremeno nije podignuta navodno „iz političkih razloga”, jer je Đukanović bio podržan od SAD-a i EU-a u sukobu sa Slobodnom Miloševićem. No, vremena se mijenjaju, možda i „politički razlozi” za (ne)preduzimanje krivičnog gonjenja.

Napetost se osjeća u pristupu zvaničnog Berlina crnogorskoj stvarnosti. Na primjer, tokom šestogodišnjih obnovljenih diplomatskih odnosa, Đukanoviću nikada nije pružena šansa da službeno ili „na marginama” uopšte kontaktira sa nekim od čelnika njemačke države.

Ukoliko Kestnera izruče i njemačko tužilaštvo proširi optužnicu, mogla bi se otvoriti i pandorina kutija balkanskog podzemlja – političkog, kriminalnog, obavještajnog. U karijeri trgovca – grosiste koji obrće milione, dužoj od dvije decenije, Kestner je bio u povjerljivim kontaktima sa prvorangiranim osobama estabilšmenata u Podgorici, Beogradu, Skoplju, Zagrebu, Sarajevu.

Neđeljnik Aktual iz Zagreba je objavio da je Kestner 31. jula, kada je uhapšen, namjeravao u Banja Luku, gdje je imao ugovoreni sastanak. Na hrvatskoj carini su Kestnera upozorili na, tvrdi se 2005. godine, raspisanu poćernicu NCB-a Interpola Visbadena. Misleći da važi samo za područje EU-a, ili da je djelo za koje ga terete već u zastari – zbog iste ili slične inkriminacije su ga 2001. oslobodili iz pritvora u Italiji – upozorenje „nije shvatio ozbiljno”.

Do graničnog prijelaza kod Bosanske Gradiške je putovao automobilom sa Hrvojem Gašparincem, hrvatskim biznismenom umiješanim u nekoliko krimi storija. Gašparinac je bivši pripadnik francuske Legije stranaca. Početkom 2000-ih mu se sudilo kao članu gangsterske grupe („dečki s Knežije”), ali je oslobođen optužbi.

Izvan Hrvatske se za Gašparinca čulo na okolnosti nikad rasvijetljenog dolaska (dva dana uoči atentata na Zorana Đinđića) u Srbiju Ivice Ica Matekovića, još jednog gangstera, gdje ga je dočekao pripadnik Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije. Navodno je i Gašparinec bio s njim. Skupa su u to vrijeme držali poznati lokal i bili bliski Hrvoju Petraču, koji je početkom 2000-ih šef hrvatskog podzemlja.

Petrač i 2008. ubijeni vlasnik Nacionala Ivo Pukanić su bili prijatelji. Mateković i Petrač su pravosnažno osuđeni zbog otmice sina generala HV-a Vladimira Zagorca. Ranije ove godine, prije hapšenja Srećka Kestnera, su pušteni na uslovnu slobodu.

Milorad Legija Ulemek, vođa zločinačke organizacije koja je ubila Đinđića, 2003. se mjesecima, kako se vjeruje, krio u Hrvatskoj ili Mostaru uz pomoć Gašparinca, Matekovića, Petrača ili njihove mreže saradnika; posjedovao je i falsifikovanu hrvatsku putovnicu.

Gašparinac je 2007. pokušao da u Srbiji trguje nekretninama preko opunomoćenog povjerenika Srđana Mijajlovića, Legijinog kuma, svojevremeno nominalnog vlasnika Identiteta, glasila tzv. zemunskog klana, hapšenog u akciji srpske policije Sablja.

Srđana Mijajlovića sa Kestnerom spajaju navodne i rodbinske i poslovne veze. Slobodna Bosna 13. avgusta piše da je Kestneru izvjesni „šurak Srđan, kum Milorada Ulemeka”. Taj Srđan, „dugogodišnji saradnik DB-a”, bio mu je u stalnoj pratnji u Srbiji – gdje se, kao i u Hrvatskoj, uprkos poćernici Interpola, nesmetano pojavljivao. Kestner je 2009. srpskom specijalnom tužilaštvu dao iskaz na okolnosti o „duvanskoj mafiji” i ubistvu Iva Pukanića.

Svjedok saradnik u procesu protiv Legije i družine, kasnije ubijeni Zoran Vuk Vukojević, ispričao je: „Išli su, Legijin kum, taj Srđan, on je išao, kod Hrvoja Petrača tamo”. Drugom važnom svjedoku u procesu Vladimiru Bebi Popoviću, šefu press-biroa Đinđićeve vlade, 13. juna 2001. Legija Ulemek je navodno kazao: „Ej, vidi, pozdravi Stanka (Subotića) i reci mu da one pare što duguje Kestneru, bilo bi dobro da vrati, zato što to ima veze sa nama, sa Jedinicom. Znaš to, da ti sada ne objašnjavam”.

Tu se ni približno ne iscrpljuje popis interesantnih podudarnosti i činjenica o mjestu, ulozi i značaju Kestnera u balkanskom undergroundu. Ulemek je, po povratku iz Legije stranaca, prvo bio angažovan kao tjelohranitelj generala Neđa Boškovića, 1992-1993. načelnika vojne Uprave bezbjednosti (KOS).

Bošković je crnogorskom rukovodstvu – Milu Đukanoviću i Momiru Bulatoviću – inicijalno predočio šemu tranzita cigareta i za posao preporućio Vladimira Vanju Bokana, svog zeta i Kestnerovog prvog ortaka u duvanskoj branši. Krajem 1990-ih Bošković je angažovan kao savjetnik u MUP-u Crne Gore, potom u kabinetu gradonačelnika Miomira Mugoše.

Pretres stana Bokana u Atini iz 1997. je i doveo do iniciranja postupka u Njemačkoj protiv Kestnera, jer je pronađena dokumentacija sa njegovim imenom. Prema navodima tužioca Hansa Jirgena Kolba, Bokana je osumnjičio za šverc cigareta, uglavnom winstona i marlbora, dok je Kestnera, zajedno sa Stankom Subotićem – njih dvojica su imali zajedničke firme, klasifikovao u 20-25 najvećih švercera Evrope.

Navodno se Kestner 31. jula o.g. trebao u Banja Luci sresti sa Nebojšom Antonićem, vlasnikom tamošnje Fabrike duhana , za koga Slobodna Bosna piše da se „već godinama pod pokroviteljstvom Milorada Dodika nesmetano bavi švercom akcizne robe – cigareta, kafe i alkohola”. Prema prošle godine izrečenim tvrdnjama Kestnerovog ortaka Stanka Subotića, 1990-ih im je Dodik bio „ključni partner u švercu cigareta u BiH” .

„Iz Bosne je doveden tada nama nepoznat biznismen, ali osoba velikog povjerenja i DB-a i KOS-a, Mile Dodik. On je bio alfa i omega u trgovini svih akciznih roba”, kazao je Subotić. Iz tog vremena potiče nadimak „Mile Ronhil”. O Dodikovom učešću u švercu su govorili svjedoci pred Specijalnim sudom za organizovani kriminal u Beogradu prilikom suđenja Subotiću i njegovoj grupi.

No, vorteks Srećka Kestnera je i na suprotnom dijelu – u Sarajevu. Indikativna osoba je Mithat Kočo, koji nije samo običan advokat Nasera Keljmendija.

Kočo je i „bliski prijatelj” sa Keljmendijem, poznaje ga „desetak godina” i uključen je u krug najpovjerljivijih osoba. Na primjer, jednom prilikom mu je Kočo obezbijedio dojavu da će ga ubiti – o tome su nedavno svjedočili u jednom sarajevskom procesu.

U pauzama tokom kojih je za stigmatizovanog Keljmendija doslovno tvrdio da je „nevin kao beba”, Kočo je zastupao Srećka Kestnera pred Sudom BiH.

Veza? Prema Specijalnom izvještaju Stejt departmenta SAD-a, Keljmendijeva grupa je uključena i u ilegalnu trgovinu cigaretama.

Ambasadori

Aktivnosti dva prethodna ambasadora Njemačke u Podgorici – Tomasa Šmita (2006-2008) i Petera Platea (2008-2011) – u najmanju ruku su neblagonaklono ispraćene od crnogorskih vlasti.

Ambasador Plate je februara 2009. objavio da je Njemačka protiv razmatranja aplikacije Crne Gore za članstvo u EU, iz razloga što EU „radi na svojim internim reformama” i poručio da zvanična Podgorica u međuvremenu „treba da sprovede unutrašnje reforme”.

Uprkos tome, Njemačka juna o.g. nije blokirala otpočinjanje pristupnih pregovora Crne Gore sa EU-om.

DPA sada povezuje rasplet oko Srećka Kestnera sa inicijativom parlamentarne grupe Saveza 90 – Zelenih da im premijerka Angela Merkel i ministar vanjskih poslova Gido Vestervele dostave službeni izvještaj o kriminalu i korupciji u Crnoj Gori.

Interesovali su se i zbog čega je italijansko tužilaštvo prekinulo postupak protiv Đukanovića? Odgovoreno je da njemačka vlada o tome „nema definitivnih saznanja” a „predmet protiv Đukanovića nije uzet ponovo u razmatranje poslije njegove ostavke”.

Prijatelj

Još se pouzdano ne zna što je sa postupkom na Sudu u Bariju.

Po zahtjevu za ubrzanom procedurom Đukanovićevog prijatelja, Stanka Subotića, za 11. jul o.g. mu je bilo zakazano izricanje presude, ali nema nikakvih vijesti o tome što se dešava.

U poznatom sinopsisu, medij koji je lansirao čitavu aferu – Nacional, prethodno je u nelogičnoj transakciji kupljen, da bi objavio izvinjenje Subotiću i njegov intervju.

Nova redakcija Nacionala je opozvala sve navode iz serijala o „duhanskoj mafiji” i uklonila ih sa interneta. Potom je neđeljnik prosto ugašen.

Advokati Subotića su ljetos objavili da je njihov klijenti skinut sa liste Wanted persons Interpola.

Subotićeva kampanja diskvalifikacije srpskog pravosuđa, zbog toga što je kao šef kriminalne grupe duvanskih švercera nepravosnažno osuđen na šest godina i višemilionsku naknadu, naglo je obustavljena promjenom vlasti u Srbiji.

Tamošnji Apelacioni sud je 29. oktobra odložio za februar naredne godine sjednicu za razmatranje žalbe Subotića i ostalih.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo