Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Enigma „Kestner”

Objavljeno prije

na

Iz pritvora Suda BiH Srećko Kestner će biti izručen Njemačkoj, saopštio je portparol Okružnog suda Augsburga 24. oktobra za DPA. Kestner se u agencijskoj vijesti opisuje kao „ključna figura šverca 1990-ih na Balkanu”. Tereti se da je „u ljeto 1992. godine” organizovao ilegalni transport „velikih pošiljki cigareta iz Holandije preko Njemačke”.

Ukoliko Kestnera „raspakuju” pred njemačkim sudstvom, Milu Đukanoviću bi to moglo donijeti „određene probleme”. DPA podsjeća da ga je prije 11 godina Kestner imenovao „kumom šverca”.

Kestner je, između ostalog, 1994. dobio službenu dozvolu da na Aerodrom Podgorica spušta velike transportere sa cigaretama; potom je razvio posao pretovara brodova preko ilegalne luke u blizini Bara – uz asistenciju i obezbjeđenje crnogorske policije.

Iako je za Nacional 2001. bio izričit kako sa Đukanovićem nije neposredno kontaktirao – niti ga lično upoznao, opisao je da je bio u njegovom kabinetu prilikom najmanje jedne primopredaje „torbe pune novca”.

Postupak ekstradicije Kestnera Njemačkoj, koji može trajati do šest mjeseci, nije okončan, niti je dosad tekao glatko. Vijeće Suda BiH je zbog zastarjelosti odbilo izručenje, da bi Apelacioni odjel Suda BiH preinačio presudu i odredio ekstradiciju. Sada je na potezu Bariša Čolak, ministar pravde BiH. Njegovo će rješenje biti neopozivo.

Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima BiH predviđa da osumnjičeni, optuženi ili osuđeni strani državljanin ne mora biti izručen ukoliko je: predviđena kazna zatvora do tri godine, terete ga zbog političkog ili s njim povezanog krivičnog djela, vojnog krivičnog djela, ili je „gonjenje ili izvršenje sankcije prema domaćem zakonodavstvu isključeno zbog zastarjelosti”.

Zemlje Evropske unije zbog krijumčarenja iz 1990-ih su oštećene „desetak milijardi”. Hans Jirgen Kolb iz augsburškog tužilaštva i Ginter Herman iz njemačke carinske službe, podsjeća DPA, su godinama istraživali šverc.

Optužnica svojevremeno nije podignuta navodno „iz političkih razloga”, jer je Đukanović bio podržan od SAD-a i EU-a u sukobu sa Slobodnom Miloševićem. No, vremena se mijenjaju, možda i „politički razlozi” za (ne)preduzimanje krivičnog gonjenja.

Napetost se osjeća u pristupu zvaničnog Berlina crnogorskoj stvarnosti. Na primjer, tokom šestogodišnjih obnovljenih diplomatskih odnosa, Đukanoviću nikada nije pružena šansa da službeno ili „na marginama” uopšte kontaktira sa nekim od čelnika njemačke države.

Ukoliko Kestnera izruče i njemačko tužilaštvo proširi optužnicu, mogla bi se otvoriti i pandorina kutija balkanskog podzemlja – političkog, kriminalnog, obavještajnog. U karijeri trgovca – grosiste koji obrće milione, dužoj od dvije decenije, Kestner je bio u povjerljivim kontaktima sa prvorangiranim osobama estabilšmenata u Podgorici, Beogradu, Skoplju, Zagrebu, Sarajevu.

Neđeljnik Aktual iz Zagreba je objavio da je Kestner 31. jula, kada je uhapšen, namjeravao u Banja Luku, gdje je imao ugovoreni sastanak. Na hrvatskoj carini su Kestnera upozorili na, tvrdi se 2005. godine, raspisanu poćernicu NCB-a Interpola Visbadena. Misleći da važi samo za područje EU-a, ili da je djelo za koje ga terete već u zastari – zbog iste ili slične inkriminacije su ga 2001. oslobodili iz pritvora u Italiji – upozorenje „nije shvatio ozbiljno”.

Do graničnog prijelaza kod Bosanske Gradiške je putovao automobilom sa Hrvojem Gašparincem, hrvatskim biznismenom umiješanim u nekoliko krimi storija. Gašparinac je bivši pripadnik francuske Legije stranaca. Početkom 2000-ih mu se sudilo kao članu gangsterske grupe („dečki s Knežije”), ali je oslobođen optužbi.

Izvan Hrvatske se za Gašparinca čulo na okolnosti nikad rasvijetljenog dolaska (dva dana uoči atentata na Zorana Đinđića) u Srbiju Ivice Ica Matekovića, još jednog gangstera, gdje ga je dočekao pripadnik Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije. Navodno je i Gašparinec bio s njim. Skupa su u to vrijeme držali poznati lokal i bili bliski Hrvoju Petraču, koji je početkom 2000-ih šef hrvatskog podzemlja.

Petrač i 2008. ubijeni vlasnik Nacionala Ivo Pukanić su bili prijatelji. Mateković i Petrač su pravosnažno osuđeni zbog otmice sina generala HV-a Vladimira Zagorca. Ranije ove godine, prije hapšenja Srećka Kestnera, su pušteni na uslovnu slobodu.

Milorad Legija Ulemek, vođa zločinačke organizacije koja je ubila Đinđića, 2003. se mjesecima, kako se vjeruje, krio u Hrvatskoj ili Mostaru uz pomoć Gašparinca, Matekovića, Petrača ili njihove mreže saradnika; posjedovao je i falsifikovanu hrvatsku putovnicu.

Gašparinac je 2007. pokušao da u Srbiji trguje nekretninama preko opunomoćenog povjerenika Srđana Mijajlovića, Legijinog kuma, svojevremeno nominalnog vlasnika Identiteta, glasila tzv. zemunskog klana, hapšenog u akciji srpske policije Sablja.

Srđana Mijajlovića sa Kestnerom spajaju navodne i rodbinske i poslovne veze. Slobodna Bosna 13. avgusta piše da je Kestneru izvjesni „šurak Srđan, kum Milorada Ulemeka”. Taj Srđan, „dugogodišnji saradnik DB-a”, bio mu je u stalnoj pratnji u Srbiji – gdje se, kao i u Hrvatskoj, uprkos poćernici Interpola, nesmetano pojavljivao. Kestner je 2009. srpskom specijalnom tužilaštvu dao iskaz na okolnosti o „duvanskoj mafiji” i ubistvu Iva Pukanića.

Svjedok saradnik u procesu protiv Legije i družine, kasnije ubijeni Zoran Vuk Vukojević, ispričao je: „Išli su, Legijin kum, taj Srđan, on je išao, kod Hrvoja Petrača tamo”. Drugom važnom svjedoku u procesu Vladimiru Bebi Popoviću, šefu press-biroa Đinđićeve vlade, 13. juna 2001. Legija Ulemek je navodno kazao: „Ej, vidi, pozdravi Stanka (Subotića) i reci mu da one pare što duguje Kestneru, bilo bi dobro da vrati, zato što to ima veze sa nama, sa Jedinicom. Znaš to, da ti sada ne objašnjavam”.

Tu se ni približno ne iscrpljuje popis interesantnih podudarnosti i činjenica o mjestu, ulozi i značaju Kestnera u balkanskom undergroundu. Ulemek je, po povratku iz Legije stranaca, prvo bio angažovan kao tjelohranitelj generala Neđa Boškovića, 1992-1993. načelnika vojne Uprave bezbjednosti (KOS).

Bošković je crnogorskom rukovodstvu – Milu Đukanoviću i Momiru Bulatoviću – inicijalno predočio šemu tranzita cigareta i za posao preporućio Vladimira Vanju Bokana, svog zeta i Kestnerovog prvog ortaka u duvanskoj branši. Krajem 1990-ih Bošković je angažovan kao savjetnik u MUP-u Crne Gore, potom u kabinetu gradonačelnika Miomira Mugoše.

Pretres stana Bokana u Atini iz 1997. je i doveo do iniciranja postupka u Njemačkoj protiv Kestnera, jer je pronađena dokumentacija sa njegovim imenom. Prema navodima tužioca Hansa Jirgena Kolba, Bokana je osumnjičio za šverc cigareta, uglavnom winstona i marlbora, dok je Kestnera, zajedno sa Stankom Subotićem – njih dvojica su imali zajedničke firme, klasifikovao u 20-25 najvećih švercera Evrope.

Navodno se Kestner 31. jula o.g. trebao u Banja Luci sresti sa Nebojšom Antonićem, vlasnikom tamošnje Fabrike duhana , za koga Slobodna Bosna piše da se „već godinama pod pokroviteljstvom Milorada Dodika nesmetano bavi švercom akcizne robe – cigareta, kafe i alkohola”. Prema prošle godine izrečenim tvrdnjama Kestnerovog ortaka Stanka Subotića, 1990-ih im je Dodik bio „ključni partner u švercu cigareta u BiH” .

„Iz Bosne je doveden tada nama nepoznat biznismen, ali osoba velikog povjerenja i DB-a i KOS-a, Mile Dodik. On je bio alfa i omega u trgovini svih akciznih roba”, kazao je Subotić. Iz tog vremena potiče nadimak „Mile Ronhil”. O Dodikovom učešću u švercu su govorili svjedoci pred Specijalnim sudom za organizovani kriminal u Beogradu prilikom suđenja Subotiću i njegovoj grupi.

No, vorteks Srećka Kestnera je i na suprotnom dijelu – u Sarajevu. Indikativna osoba je Mithat Kočo, koji nije samo običan advokat Nasera Keljmendija.

Kočo je i „bliski prijatelj” sa Keljmendijem, poznaje ga „desetak godina” i uključen je u krug najpovjerljivijih osoba. Na primjer, jednom prilikom mu je Kočo obezbijedio dojavu da će ga ubiti – o tome su nedavno svjedočili u jednom sarajevskom procesu.

U pauzama tokom kojih je za stigmatizovanog Keljmendija doslovno tvrdio da je „nevin kao beba”, Kočo je zastupao Srećka Kestnera pred Sudom BiH.

Veza? Prema Specijalnom izvještaju Stejt departmenta SAD-a, Keljmendijeva grupa je uključena i u ilegalnu trgovinu cigaretama.

Ambasadori

Aktivnosti dva prethodna ambasadora Njemačke u Podgorici – Tomasa Šmita (2006-2008) i Petera Platea (2008-2011) – u najmanju ruku su neblagonaklono ispraćene od crnogorskih vlasti.

Ambasador Plate je februara 2009. objavio da je Njemačka protiv razmatranja aplikacije Crne Gore za članstvo u EU, iz razloga što EU „radi na svojim internim reformama” i poručio da zvanična Podgorica u međuvremenu „treba da sprovede unutrašnje reforme”.

Uprkos tome, Njemačka juna o.g. nije blokirala otpočinjanje pristupnih pregovora Crne Gore sa EU-om.

DPA sada povezuje rasplet oko Srećka Kestnera sa inicijativom parlamentarne grupe Saveza 90 – Zelenih da im premijerka Angela Merkel i ministar vanjskih poslova Gido Vestervele dostave službeni izvještaj o kriminalu i korupciji u Crnoj Gori.

Interesovali su se i zbog čega je italijansko tužilaštvo prekinulo postupak protiv Đukanovića? Odgovoreno je da njemačka vlada o tome „nema definitivnih saznanja” a „predmet protiv Đukanovića nije uzet ponovo u razmatranje poslije njegove ostavke”.

Prijatelj

Još se pouzdano ne zna što je sa postupkom na Sudu u Bariju.

Po zahtjevu za ubrzanom procedurom Đukanovićevog prijatelja, Stanka Subotića, za 11. jul o.g. mu je bilo zakazano izricanje presude, ali nema nikakvih vijesti o tome što se dešava.

U poznatom sinopsisu, medij koji je lansirao čitavu aferu – Nacional, prethodno je u nelogičnoj transakciji kupljen, da bi objavio izvinjenje Subotiću i njegov intervju.

Nova redakcija Nacionala je opozvala sve navode iz serijala o „duhanskoj mafiji” i uklonila ih sa interneta. Potom je neđeljnik prosto ugašen.

Advokati Subotića su ljetos objavili da je njihov klijenti skinut sa liste Wanted persons Interpola.

Subotićeva kampanja diskvalifikacije srpskog pravosuđa, zbog toga što je kao šef kriminalne grupe duvanskih švercera nepravosnažno osuđen na šest godina i višemilionsku naknadu, naglo je obustavljena promjenom vlasti u Srbiji.

Tamošnji Apelacioni sud je 29. oktobra odložio za februar naredne godine sjednicu za razmatranje žalbe Subotića i ostalih.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo