Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Enigma „Kestner”

Objavljeno prije

na

Iz pritvora Suda BiH Srećko Kestner će biti izručen Njemačkoj, saopštio je portparol Okružnog suda Augsburga 24. oktobra za DPA. Kestner se u agencijskoj vijesti opisuje kao „ključna figura šverca 1990-ih na Balkanu”. Tereti se da je „u ljeto 1992. godine” organizovao ilegalni transport „velikih pošiljki cigareta iz Holandije preko Njemačke”.

Ukoliko Kestnera „raspakuju” pred njemačkim sudstvom, Milu Đukanoviću bi to moglo donijeti „određene probleme”. DPA podsjeća da ga je prije 11 godina Kestner imenovao „kumom šverca”.

Kestner je, između ostalog, 1994. dobio službenu dozvolu da na Aerodrom Podgorica spušta velike transportere sa cigaretama; potom je razvio posao pretovara brodova preko ilegalne luke u blizini Bara – uz asistenciju i obezbjeđenje crnogorske policije.

Iako je za Nacional 2001. bio izričit kako sa Đukanovićem nije neposredno kontaktirao – niti ga lično upoznao, opisao je da je bio u njegovom kabinetu prilikom najmanje jedne primopredaje „torbe pune novca”.

Postupak ekstradicije Kestnera Njemačkoj, koji može trajati do šest mjeseci, nije okončan, niti je dosad tekao glatko. Vijeće Suda BiH je zbog zastarjelosti odbilo izručenje, da bi Apelacioni odjel Suda BiH preinačio presudu i odredio ekstradiciju. Sada je na potezu Bariša Čolak, ministar pravde BiH. Njegovo će rješenje biti neopozivo.

Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima BiH predviđa da osumnjičeni, optuženi ili osuđeni strani državljanin ne mora biti izručen ukoliko je: predviđena kazna zatvora do tri godine, terete ga zbog političkog ili s njim povezanog krivičnog djela, vojnog krivičnog djela, ili je „gonjenje ili izvršenje sankcije prema domaćem zakonodavstvu isključeno zbog zastarjelosti”.

Zemlje Evropske unije zbog krijumčarenja iz 1990-ih su oštećene „desetak milijardi”. Hans Jirgen Kolb iz augsburškog tužilaštva i Ginter Herman iz njemačke carinske službe, podsjeća DPA, su godinama istraživali šverc.

Optužnica svojevremeno nije podignuta navodno „iz političkih razloga”, jer je Đukanović bio podržan od SAD-a i EU-a u sukobu sa Slobodnom Miloševićem. No, vremena se mijenjaju, možda i „politički razlozi” za (ne)preduzimanje krivičnog gonjenja.

Napetost se osjeća u pristupu zvaničnog Berlina crnogorskoj stvarnosti. Na primjer, tokom šestogodišnjih obnovljenih diplomatskih odnosa, Đukanoviću nikada nije pružena šansa da službeno ili „na marginama” uopšte kontaktira sa nekim od čelnika njemačke države.

Ukoliko Kestnera izruče i njemačko tužilaštvo proširi optužnicu, mogla bi se otvoriti i pandorina kutija balkanskog podzemlja – političkog, kriminalnog, obavještajnog. U karijeri trgovca – grosiste koji obrće milione, dužoj od dvije decenije, Kestner je bio u povjerljivim kontaktima sa prvorangiranim osobama estabilšmenata u Podgorici, Beogradu, Skoplju, Zagrebu, Sarajevu.

Neđeljnik Aktual iz Zagreba je objavio da je Kestner 31. jula, kada je uhapšen, namjeravao u Banja Luku, gdje je imao ugovoreni sastanak. Na hrvatskoj carini su Kestnera upozorili na, tvrdi se 2005. godine, raspisanu poćernicu NCB-a Interpola Visbadena. Misleći da važi samo za područje EU-a, ili da je djelo za koje ga terete već u zastari – zbog iste ili slične inkriminacije su ga 2001. oslobodili iz pritvora u Italiji – upozorenje „nije shvatio ozbiljno”.

Do graničnog prijelaza kod Bosanske Gradiške je putovao automobilom sa Hrvojem Gašparincem, hrvatskim biznismenom umiješanim u nekoliko krimi storija. Gašparinac je bivši pripadnik francuske Legije stranaca. Početkom 2000-ih mu se sudilo kao članu gangsterske grupe („dečki s Knežije”), ali je oslobođen optužbi.

Izvan Hrvatske se za Gašparinca čulo na okolnosti nikad rasvijetljenog dolaska (dva dana uoči atentata na Zorana Đinđića) u Srbiju Ivice Ica Matekovića, još jednog gangstera, gdje ga je dočekao pripadnik Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije. Navodno je i Gašparinec bio s njim. Skupa su u to vrijeme držali poznati lokal i bili bliski Hrvoju Petraču, koji je početkom 2000-ih šef hrvatskog podzemlja.

Petrač i 2008. ubijeni vlasnik Nacionala Ivo Pukanić su bili prijatelji. Mateković i Petrač su pravosnažno osuđeni zbog otmice sina generala HV-a Vladimira Zagorca. Ranije ove godine, prije hapšenja Srećka Kestnera, su pušteni na uslovnu slobodu.

Milorad Legija Ulemek, vođa zločinačke organizacije koja je ubila Đinđića, 2003. se mjesecima, kako se vjeruje, krio u Hrvatskoj ili Mostaru uz pomoć Gašparinca, Matekovića, Petrača ili njihove mreže saradnika; posjedovao je i falsifikovanu hrvatsku putovnicu.

Gašparinac je 2007. pokušao da u Srbiji trguje nekretninama preko opunomoćenog povjerenika Srđana Mijajlovića, Legijinog kuma, svojevremeno nominalnog vlasnika Identiteta, glasila tzv. zemunskog klana, hapšenog u akciji srpske policije Sablja.

Srđana Mijajlovića sa Kestnerom spajaju navodne i rodbinske i poslovne veze. Slobodna Bosna 13. avgusta piše da je Kestneru izvjesni „šurak Srđan, kum Milorada Ulemeka”. Taj Srđan, „dugogodišnji saradnik DB-a”, bio mu je u stalnoj pratnji u Srbiji – gdje se, kao i u Hrvatskoj, uprkos poćernici Interpola, nesmetano pojavljivao. Kestner je 2009. srpskom specijalnom tužilaštvu dao iskaz na okolnosti o „duvanskoj mafiji” i ubistvu Iva Pukanića.

Svjedok saradnik u procesu protiv Legije i družine, kasnije ubijeni Zoran Vuk Vukojević, ispričao je: „Išli su, Legijin kum, taj Srđan, on je išao, kod Hrvoja Petrača tamo”. Drugom važnom svjedoku u procesu Vladimiru Bebi Popoviću, šefu press-biroa Đinđićeve vlade, 13. juna 2001. Legija Ulemek je navodno kazao: „Ej, vidi, pozdravi Stanka (Subotića) i reci mu da one pare što duguje Kestneru, bilo bi dobro da vrati, zato što to ima veze sa nama, sa Jedinicom. Znaš to, da ti sada ne objašnjavam”.

Tu se ni približno ne iscrpljuje popis interesantnih podudarnosti i činjenica o mjestu, ulozi i značaju Kestnera u balkanskom undergroundu. Ulemek je, po povratku iz Legije stranaca, prvo bio angažovan kao tjelohranitelj generala Neđa Boškovića, 1992-1993. načelnika vojne Uprave bezbjednosti (KOS).

Bošković je crnogorskom rukovodstvu – Milu Đukanoviću i Momiru Bulatoviću – inicijalno predočio šemu tranzita cigareta i za posao preporućio Vladimira Vanju Bokana, svog zeta i Kestnerovog prvog ortaka u duvanskoj branši. Krajem 1990-ih Bošković je angažovan kao savjetnik u MUP-u Crne Gore, potom u kabinetu gradonačelnika Miomira Mugoše.

Pretres stana Bokana u Atini iz 1997. je i doveo do iniciranja postupka u Njemačkoj protiv Kestnera, jer je pronađena dokumentacija sa njegovim imenom. Prema navodima tužioca Hansa Jirgena Kolba, Bokana je osumnjičio za šverc cigareta, uglavnom winstona i marlbora, dok je Kestnera, zajedno sa Stankom Subotićem – njih dvojica su imali zajedničke firme, klasifikovao u 20-25 najvećih švercera Evrope.

Navodno se Kestner 31. jula o.g. trebao u Banja Luci sresti sa Nebojšom Antonićem, vlasnikom tamošnje Fabrike duhana , za koga Slobodna Bosna piše da se „već godinama pod pokroviteljstvom Milorada Dodika nesmetano bavi švercom akcizne robe – cigareta, kafe i alkohola”. Prema prošle godine izrečenim tvrdnjama Kestnerovog ortaka Stanka Subotića, 1990-ih im je Dodik bio „ključni partner u švercu cigareta u BiH” .

„Iz Bosne je doveden tada nama nepoznat biznismen, ali osoba velikog povjerenja i DB-a i KOS-a, Mile Dodik. On je bio alfa i omega u trgovini svih akciznih roba”, kazao je Subotić. Iz tog vremena potiče nadimak „Mile Ronhil”. O Dodikovom učešću u švercu su govorili svjedoci pred Specijalnim sudom za organizovani kriminal u Beogradu prilikom suđenja Subotiću i njegovoj grupi.

No, vorteks Srećka Kestnera je i na suprotnom dijelu – u Sarajevu. Indikativna osoba je Mithat Kočo, koji nije samo običan advokat Nasera Keljmendija.

Kočo je i „bliski prijatelj” sa Keljmendijem, poznaje ga „desetak godina” i uključen je u krug najpovjerljivijih osoba. Na primjer, jednom prilikom mu je Kočo obezbijedio dojavu da će ga ubiti – o tome su nedavno svjedočili u jednom sarajevskom procesu.

U pauzama tokom kojih je za stigmatizovanog Keljmendija doslovno tvrdio da je „nevin kao beba”, Kočo je zastupao Srećka Kestnera pred Sudom BiH.

Veza? Prema Specijalnom izvještaju Stejt departmenta SAD-a, Keljmendijeva grupa je uključena i u ilegalnu trgovinu cigaretama.

Ambasadori

Aktivnosti dva prethodna ambasadora Njemačke u Podgorici – Tomasa Šmita (2006-2008) i Petera Platea (2008-2011) – u najmanju ruku su neblagonaklono ispraćene od crnogorskih vlasti.

Ambasador Plate je februara 2009. objavio da je Njemačka protiv razmatranja aplikacije Crne Gore za članstvo u EU, iz razloga što EU „radi na svojim internim reformama” i poručio da zvanična Podgorica u međuvremenu „treba da sprovede unutrašnje reforme”.

Uprkos tome, Njemačka juna o.g. nije blokirala otpočinjanje pristupnih pregovora Crne Gore sa EU-om.

DPA sada povezuje rasplet oko Srećka Kestnera sa inicijativom parlamentarne grupe Saveza 90 – Zelenih da im premijerka Angela Merkel i ministar vanjskih poslova Gido Vestervele dostave službeni izvještaj o kriminalu i korupciji u Crnoj Gori.

Interesovali su se i zbog čega je italijansko tužilaštvo prekinulo postupak protiv Đukanovića? Odgovoreno je da njemačka vlada o tome „nema definitivnih saznanja” a „predmet protiv Đukanovića nije uzet ponovo u razmatranje poslije njegove ostavke”.

Prijatelj

Još se pouzdano ne zna što je sa postupkom na Sudu u Bariju.

Po zahtjevu za ubrzanom procedurom Đukanovićevog prijatelja, Stanka Subotića, za 11. jul o.g. mu je bilo zakazano izricanje presude, ali nema nikakvih vijesti o tome što se dešava.

U poznatom sinopsisu, medij koji je lansirao čitavu aferu – Nacional, prethodno je u nelogičnoj transakciji kupljen, da bi objavio izvinjenje Subotiću i njegov intervju.

Nova redakcija Nacionala je opozvala sve navode iz serijala o „duhanskoj mafiji” i uklonila ih sa interneta. Potom je neđeljnik prosto ugašen.

Advokati Subotića su ljetos objavili da je njihov klijenti skinut sa liste Wanted persons Interpola.

Subotićeva kampanja diskvalifikacije srpskog pravosuđa, zbog toga što je kao šef kriminalne grupe duvanskih švercera nepravosnažno osuđen na šest godina i višemilionsku naknadu, naglo je obustavljena promjenom vlasti u Srbiji.

Tamošnji Apelacioni sud je 29. oktobra odložio za februar naredne godine sjednicu za razmatranje žalbe Subotića i ostalih.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljivo je da su Krstoviću lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci,  u novembru prošle godine, bezuspješno tražen

 

Još jedan, kako to stoji u zvaničnom saopštenju Uprave policije, visokorangirani pripadnik organizovane kriminalne grupe našao se iza brave. Riječ je o 38.godišnjem Igoru Krstoviću. Zanimljivo je da su mu lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci, tačnije u novembru, bezuspješno tražen.

Više sreće su tada službenici policije imali u pronalasku i hapšenju njegovih sugrađana Saše Anđušića i Borisa Dobrovića. Akcija je tada izvedena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ali o njenim detaljima nije bilo zvaničnog saopštenja. Kratko je tada iz SDT-a saopšteno da “radi zaštite interesa postupka neće obavještavati javnost u ovom trenutku o mjerama i radnjama koje se preduzimaju, ali ćemo blagovremeno dati saopštenje čim se za to stvore uslovi”.

Više podataka se  nije moglo dobiti ni nakon hapšenja Krstovića. Dan nakon hapšenja Krstović je na saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu negirao  krivicu. Da nije kriv ponovio je i u podgoričkom Višem sudu pred sudijom za istragu koji mu je odredio pritvor do 30 dana.

“Iznio je odbranu i negirao da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret”, kazao je Krstovićev advokat Danilo Mićović, koji nije želio da iznosi detalje sa saslušanja jer je, rekao je on, postupak tajan.

„I.K. se potraživao po potjernici NCB Interpola Podgorica zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i više krivičnih djela iz oblasti pranja novca, kao i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. Radi se o visokorangiranom pripadniku jedne kriminalne grupe koja je sprovodila kriminalne aktivnosti na teritoriji Crne Gore, saopšteno je iz policije u kasnim večernjim satima.

Iste večeri, poslije 22.30 stigla je pohvala od ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.

„Uspješno lociranje i hapšenje međunarodno traženog visokorangiranog člana kriminalnog klana, rezultat je izuzetne saradnje i profesionalnosti službenika Sektora za borbu protiv kriminala i Odjeljenja bezbjednosti Budva, uz podršku Specijalnog policijskog odjeljenja. Ovo hapšenje pokazuje visoku posvećenost i efikasnost naših službi u borbi protiv organizovanog kriminala, navodi se u saopštenju dostavljenom iz Šaranovićevog kabineta.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove godine nije bilo ni jednog skijaškog dana, pa su i prihodi  daleko od planiranih. Zbog toga će biti neophodna državna pomoć. Makar dok se ne postave sistemi za  vještačko osnježavanje koji, za sada, nijesu instalirani ni na jednom skijalištu

 

 

Državno  preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) je, tokom januara i februara, od prodaje usluga ostvarilo jedva preko pet odsto prihoda planiranih za taj period Finansijskim planom za 2024. godinu. Precizno: prihodovano je svega 45 od planiranih 880 hiljada eura. I od ugostiteljskih usluga prihodovali su tek nešto više od 50.000 eura, dok je planom bilo projektovano devet puta više. Prihoda od naplate parkinga nijesu imali, a minimalni su i prihodi od zakupa poslovnog inventara i opreme (iznajmljivanje skijaške opreme i sanki).

Izvršni direktor Đuro Milošević objašnjava kako na Ski centru Kolašin 1600, jedinom koji funkcionište u okviru tog preduzeća, nije  bilo ni jednog skijaškog dana. Sve to će imati, kaže, ozbiljne posljedice po poslovanje preduzeća, ali i „nametnuti kao prioritet ubrzanje procesa izgradnje sistema vještačkog osnježavanja“. Jedino tako, tvrdi Milošević,  izbjeći će se opasnost da se slična situacija ponovi narednih godina.

„Skijaška sezona, ako je možemo nazvati skijaška, primiče se kraju a Ski centar Kolašin 1600 nije imao ni jedan dan skijanja. Vremenski uslovi su bili takvi da nije bilo dovoljno padavina da se skijaške staze pripreme za skijanje, a na skijalištu  nema izgrađenog sistema za vještačko osnježavanje. Skijališta u regionu, koja su imala iste atmosferske uslove, a imaju izgrađene sisteme za vještačko osnježavanje, otvorili su sezonu skijanja sredinom decembra prošle godine i ona još traje“, navodi izvršni direktor SCG.

Prema njegovim riječima, posljedice ovakve sezone uveliko se osjećaju u SCG i cijeloj kolašinskoj turističkoj privredi. O tome je nedavno obavijestio i kolašinski lokalni parlament  koji je, na incijativu preko 200 Kolašinca, raspravljao  o mogućnosti da se planirani projekat zahvatanja vode sa rijeke Ljevaje odloži dok se ne ispitaju mogućnosti „jednostavnijeg i jeftinijeg“  snabdijevanja vodom dva planinska centra na Bjelasici.

„Posljedice će se osjetiti posebno početkom sledeće zimske sezone, koju će biti jako teško pripremiti i privući goste, nakon ovako loše reklame. Jedino izgradnjom sistema za vještačko osnježavanje, u svemu poštujući važeću plansku dokumentaciju, Skijališta CG mogu biti konkurentna sa skijalištima u regionu i imati garantovanu skijašku sezonu“, zaključuje Milošević.

On, za sada,  ne pominje neophodnost  državne pomoći na koju su u tom preduzeću navikli, kad god podbaci sezona ili kad se finansijski plan pokaže kao preambiciozan. Međutim,  njegovi saradnici su, nedavno, na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne Gore, kazali da će pomoć države biti neophodna. Navodno, već su se obratili i resornom Ministarstvu, jer kako je rekla Tanja Vukić iz SCG, bez te pomoći neće dalje moći da funkcionišu. “Sada radimo na pripremi ljetnje turističke sezone i činimo sve što je do nas, ali nam je neophodna finansijska pomoć za ogromne gubitke koje smo pretrpjeli. Nadamo se da će Ministarstvo imati sluha i izaći nam u susret”, istakla je Vukić.

SCG su, gotovo od  osnivanja, dobijali pomoć države. Ona je u 2017. godini bila oko 120.000 eura, a naredne duplo više.  Blizu 660.000  bila je podrška SCG iz državne kase 2019. godne, a 2020. je premašila milion eura, koliko je bila i godinu kasnije.

Agencija za zaštitu konkurencije (AZK)  prošle godine, nakon ispitnog postupka, donijela je odluku da je taj vid podrške države preduzeću u skladu sa zakonom. Početkom 2021.  godine, AZK je resoru Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma naložila da ne daje pomoć SCG dok se ne okonča ispitni postupak. U okviru SCG su skijališta Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinski centar Komovi i Eco Adventure park Komovi.  Za sada radi samo kolašinsko skijalište u koje su uložene desetine miliona.

Prema podacima Uprave za kapitalne projekte, više od 66 miliona eura uloženo je u projekte na Bjelasici u cilju unapređenja turističke infrastrukture i ponude, a koji se finansiraju kroz kapitalni budžet. Riječ je o razvoju skijaških centara  Bjelasica i Komovi (Ski-centar Kolašin 1600, Ski-centar Žarski i Skijaški centar Cmiljača). Nedavno su iz Ministarstva turizma saopštili da je  u planu nastavak aktivnosti i radova na pomenutim ski centrima kako bi se oni konačno priveli namjeni. Dalji planovi za Ski centar Kolašin 1600 su završetak započetih ski-liftova, izgradnja osvjetljenja za dvije skijaške staze uz ski-liftove, čime će, tvrde u resornom Ministarstvu, Ski centar dobiti na kvalitetu dodatnom ponudom.

Ni jednog skijaškog dana nije bilo ni na ski centrima Vučje i Durmitor. Iz tih skijališta objašnjavaju  da su pretrpjeli ogromnu štetu tokom dosadašnjeg toka zimske turističke sezone. Marinko Purić, izvršni direktor Ski centra Durmitor kaže da je svima  jasno da je zimska turistička sezna propala i da od planiranih 90 skijaških dana nije bilo nijednog. “Nalazimo se jako teškoj finansijskoj situaciji, uložili smo sve napore i sva moguća sredstva, ali nam nedostatak sniježnog pokrivača nije išao na ruku. Naši gubici su nenadoknadivi”, kazao je on na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG.

Na tom skijalištu je napravljena akumulacija za vodu neophodnu za vještačko osnježavanje. Nezvanično se  pominje instaliranje sniježnih topova do sljedeće zime, ali se za sada ne zna ko će to da radi i da finansira.

Prema dokumentima koje je država, očigledno, zanemarila kad je odlučivala o ulaganjima u skijališta, vještački snijeg će biti neophodan na mnogim crnogorskim planinama. Prema zaključcima iz 2007. godine, samo četiri oblasti u sjevernom dijelu Crne Gore (Durmitor, Bjelasica, Sinjajevina i Maganik) imaju u sezoni više od 60 dana snijeg visine iznad 50 centimetara. Najveći broj dana (više od 90) sa visinom snijega iznad 30 centimetara ima Durmitor (na visini od 1.750 do 1.950 mnm), a 80 dana Maganik, Sinjajevina i Bjelasica (nadmorske visine od 1.650 do 1.850 metara).

Za potrebe izrade Master plana za razvoj zimskog turizma u Crnoj Gori urađena je modelska reanaliza zimskih sezona (2002.-2004.) koja je ukazala na rizike od velikih ulaganja u skijaški turizam. To modeliranje je urađeno pod pokroviteljstvom Hidrometeorološkog zavoda.

U Nacionalnoj strategiji za klimatske promjene iz 2015. godine  piše da su klimatske promjene najveća prepreka razvoju zimskog turizma u Crnoj Gori.U tom dokumetu piše da će se sniježne padavine do 2030. godine smanjiti za 25 odsto, a zatim i za 50 procenata. Strategija predlaže pomjeranje skijaških staza na visine iznad 1.800 metara i više ulaganja u sisteme za vještački snijeg.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo