Povežite se sa nama

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, ANIMA: Da ne odemo dublje

Objavljeno prije

na

Ukoliko dođe do ulaska političara u Vladu eksperata, to više neće biti ta početna ideja već konglomerat koji će strateški odgovarati opet pojedincima iz političkih elita koje nas sramote svojim ponašanjem i djelovanjem na svakom mjestu. U kontinuitetu, ovakvim razvojem političkih prilika slabi ono malo građanskog koje nova vlast svodi na „građaniste koji su gori od DPS“

 

MONITOR: Uskoro je godišnjica genocida u Srebrenici.  Nakon usvajanja Rezolucije  u crnogorskom parlamentu, i smjene ministra pravde zbog negiranja genocida u Srebrenici, gdje je Crna Gora u procesu suočavanja sa prošlošću?

DABIŽINOVIĆ: Tamo gdje je i bila sa malom odmakom da se u Skupštini usvojila Deklaracija. Vidimo da predstavnici politike koja negira genocid u Srebrenici i ratne zločine počinjene širom Jugoslavije i dalje istrajavaju na realativizaciji, minimalizaciji, da se pozivaju na svoje žrtve. To nam još više pokazuje besmisao geniocida i suštinski slijepoću za patnje drugih ali i njihov način da opstanu na vlasti boreći se tako za svaki broj. Teški bagaž zločina kojima nije utvđena odgovornost zatvara vrata mogućnosti da otpočne proces izlječenja, pomirenja, života na svim mjestima. Za državu  Crnu Goru i njene građane važno je suočiti se sa prošlošću. U svakom smislu – ljudskom, civilzacijskom, političkom… taj proces treba predstaviti jezikom činjenica, jezikom emocija, jezikom morala i humanosti. Institucije ove države moraju početi i voditi taj proces ukoliko želimo da on uspije. Utvrđivanje odgovornosti po svim nivoma (krivične, komandne, političke, metafizičke) bi Crnoj Gori obezbjedilo temelj za izvinjenje, nadokandu štete, pravdu za žrtve i oprost, integraciju i ozdravljenje zajednice.

Opcija koja ovog puta traži usvajanje Deklaracije o Srebrenici pokušava da opere i udalji svoju politiku i prvake od odgovornosti učešća u politici devedesetih, događajima o kojima su znali baš tada kada su se i dešavali, koje su podržale politički i ekonomski. Sada politikanstvom zloupotrebljavaju  patnju i iznova viktimiziraju, radi opstanka brojeva u biračkom tijelu jer se nadaju izborima i vraćanjem na vlast. Prošaputali su svojim koalicionim partnerima: ukoliko dođemo na vlast, priznaćemo još ponešto, možda i operaciju Lim ili ratne zločine izvšene na teritoriji CrneGore! Takva politika je politika koja nas vodi u nove konflikte.

MONITOR: Ovdašnje političke elite govore o genocidu o Srebrenici, ali se gotovo ne pominju zločini koji su se desili ovdje. Zašto?

DABIŽINOVIĆ: Političkim elitama kada odgovara pominju žrtve i zločine, što predstavlja visok stepen nemorala s obzirom na to da su politički, komandno, krivično i metafizički odgovorni za sva stratišta u regionu i u Crnoj Gori. Crna Gora nije ušla u proces suočavanja s prošlošću niti utvrđivanja odgovornosti za zločine počinjene na njenom tlu i van njenih granica. Primjeri velikih viktimizacija – deportacija muslimanskih izbjeglica iz Bosne, logor Morinj, Bukovica, Kaluđerski Laz su slučajevi ratnih zločina koje su država i njene institucije obesmislili a tim i spriječila da se nalogaodavci, komandno odgovorni i počinitelji privedu pravdi. Imamo pregršt oslobađajućih  presuda, pogrešno vođenih istraga s namjerom da padnu da se ne bi otvorilo pitanje komandne i krivične odgovornosti, formalnih prihvatanja da se istražuju dodatno zato što se to traži od nas zbog procesa priključenja EU.

Tužilaštvo je prije šest godina donijelo Strategiju za istraživanje ratnih zločina u Crnoj Gori, koja je iznevjerila očekivanja jer nije postojala politička i javna volja da se procesuiraju zločini. Prethodna vlast je zaustavljala proces koji je obuhvatao sve do njenih vrhova, sadašnja vlast je nemoćna da se uhvati u koštac sa nacionalistima u svojim redovima koji iz tih razloga zaustavljaju i proces suočavanja sa prošlošću u kojoj su takođe učestvovali ali i pomirenja u Crnoj Gori. Negiranjem genocida, zločina, relativizacijom i pozivanjem na svoje žrtve se unosno politički i obezbjeđuje konstantni konflikt od kojeg političke elite žive na leđima osiromašenih i obamnutih građana i građanki.

MONITOR: Dio vlasti otvoreno negira Srebrenicu, dio govori da treba ostaviti prošlost, a bivša vlast ogrnuta antifašističkom retorikom nije odgovarala za kurs devedesetih. 

DABIŽINOVIĆ: Svako je zauzeo svoju busiju. Ono što tim manevrima polazi za rukom je paradoks da koliko oni pričaju o ratnim zločinima građani i građanke su sve dalje od šanse da saznaju punu istinu o odgovornosti za zločine počinjene u naše ime. Tako se zatvara proces osvješćivanja ljudi koji bi morali zarad sopstvene ljudskosti pogledati ono što smo uradili komšijama, ono u što nas je politika koju smo kreirali i sliejdili uvalila. Ta strategija, nažalost, uspijeva da činjenice o devedesetim drži daleko od obrazovanja. Mladi ljudi u Crnoj Gori zbog toga nemaju šansu da saznaju punu istinu o svojim porodicama, državi i plijen su kvazinacionlizma, klerofašizma, fašizma. Ako su to polazne osnove za buduće generacije, onda će to zlo biti operativno u novom ratu za  krv i tlo. Mladi u Crnoj Gori ne znaju da smo pljačkali i rušili susjedne države. Ne znaju da smo pucali na Dubrovnik, davali pare i gorivo za tenkove koji su uništvali Vukovar, Sarajevo, Srebrenicu, Višegrad, Foču. Da je u velikom broju, što paravojne formacije što regularna vojska silovala žene u Karamanovoj kući i Sportskom centru Partizan u Foči. Ne znaju za 20.000 silovanih Bošnjakinja i hiljade drugih žena koje su se našle na nekoj teritoriji gdje je u dominantnom broju bio neki nacionalni identitet. Sa takvim istinama ako smo suočeni, imamo šansu da dođemo do saosjećanja, da vidimo drugu osobu i ono što je ta osoba pretrpjela za rad neke politike, nacije, vjere. Ako ne progovorimo o tom zlu, onda se to zlo množi.

MONITOR: Kako vidite pregovore koji se vode oko rekonstrukcije Vlade, i najave mogućih izbora? Šta nam to može donijeti? 

DABIŽINOVIĆ: Vidim vješte trgovce.  Od promjene vlasti uočava se kadriranje po dubini. Iza njega se krije upravo ono isto što je radio i DPS kad je bio na vlasti tj. postavljanje svojih ljudi gdje god može ne bi li se vratile neke zasluge mahanja zastavom, skupljanja glasova, pridobijanja novih. Politička trgovina, korupcija je onemogućila da dođe do nužnih promjena da se sposobni i ljudi od integriteta nađu na mjestima gdje treba da budu. Za građane, promjenjena vlast nije ispunila obećano ni po jednom obećanju. Ne samo da nije prekinula sa praksama nepotizma i pare, već je iznevjerila biračko tijelo jer nema ni u nagovještaju Zakona o lustraciji, Zakona o utvrđivanju porijekla imovine. Još ako se zna da u Vladi eksperata sjede ljudi koji javno lažu o nelegalnim objektima, ili oni čija je nacionalnost i vjerski identitet iznad njihovih javnih funkcija, onda sigurno ne idemo u željenom smjeru. Onda su nade u promjenu 30. avgusta koje je većina građana/građanki pozdravila, prevarene. Obmanuti smo, prevareni i suočeni sa situacijiom da moramo da pravdamo takve postupke da prethodna kavalerija ne bi opet uzjahala.

 MONITOR: Šta ukoliko se naruči koncept dogovorene ekspertske vlade, obećane Sporazumom iz septembra prošle godine?

DABIŽINOVIĆ: Moguće da je od početne ideje da imamo eksperstku vladu trebalo raditi na tome da imamo političku vladu a eksperte po čudesnoj dubini. Sve je vidljivije da se kadrovi iz civilnog sektora postavljaju na pojedina mjesta. To je znak da sadašnja vlast nema izbora kadra na kojeg bi se mogla osloniti a politička elita tako iznova slavi već oslabljen civilni sektor. Za njegovo slabljenje zaslužne su institucije države i politike koje se protiv njega vode godinama ali i međunarodne donatorske politike koje često prefereiraju kolaboraciju sa sistemom i navodnu korektivnu ulogu.

Ukoliko dođe do ulaska političara u Vladu eksperata, to više neće biti ta početna ideja već neki konglomerat koji će, bojim se, strateški odgovarati opet pojedincima iz političkih elita koji nas sramote svojim ponašanjem i djelovanjem na svakom mjestu. U kontinuitetu, ovakvim razvojem političkih prilika slabi ono malo građanskog koje nova vlast svodi na „građaniste koji su gori od DPS“, narušava se sekularni okvir države, otvaraju  vrata za neke dogme koje su retrogradne, čije institucije nisu lustrirane od odgovornosti a skrivale su i blagosiljale ratne pohare. Građani bi trebalo da znaju da se bitka ne bi trebala voditi izmešu dva nacionalistička diskursa već između bogatih i siromašnih. To je realnost.

MONITOR: Kako vidite izjavu lidera DF-a da je ta grupacija dobila blagoslov od Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese SPC?

DABIŽINOVIĆ: Većina iz sadašnje vlasti, poziva se na teološke dogme, stavljajući nam do znanja da se njihovim svetonazorom mijenja javni diskurs u Crnoj Gori. Umjesto javnog interesa Crne Gore, nacionalističkim političkim elitama iz vlasti je važnija politika strane države. Sve više se može steći utisak da DF dobrovoljno prepušta riješavanje važnih državnih zadataka i vođenje politike, duhovnom ili svjetovnom autoritetu Srbije. Ne iznenađuje takva politika DF koji godinama traži pomoć u srpskoj hegemonoj politici, bilo da se radi o finansijskoj bilo političkoj podršci. DF se oslanja i služi autoritetom aktuelnog Patrijarha srpske pravoslane crkve, ne bi li popravio sopstveni rejting kod vjerujućeg naroda u Crnoj Gori, i pokazao da iznad popa ima pop, skrećući tako pažnju da je neslaganje sa nekadašnjim crnogorskim mitropolitom stvar prošlosti, posebno zato što se isti mitropolit dobro slagao sa premijerom Vlade, koji u ovom trenutku makar u javnosti ne uživa povjerenje srpskoh patrijarha. Zapravo se šalje poruka ko je ko u ovom trenutku. Predaja „nadležnosti“ SPC u ruke DF trebalo bi biti jasna poruka premijeru Vlade. Ali i građanima Crne Gore s obzirom na to da za svoje političke mentore traže Rusiju i Srbiju čije su politike hegemone. Niko ne postavlja pitanje suštine te hegemone politike koju vodi Srbija. Pa tu se može tražiti i uzrok naših ratova i stradanja. Ukoliko se politička elita ne okrene Crnoj Gori, proces destabilizacije će biti sve jači. Ta odgovornost mora da bude jasna i onima koji slijede i biraju takve politike.

MONITOR: Šta je po vama izlaz iz ove političke krize?

DABIŽINOVIĆ:  Nažalost, građani se nalaze između vlasti koja nije opravdala do sada ono što je obećala i jake opozicije koju smo vidjeli i osjetili na sopstvnoj koži. Možemo samo da se nadamo da ne odemo još dublje.

 Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo