Povežite se sa nama

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, ANIMA: Da ne odemo dublje

Objavljeno prije

na

Ukoliko dođe do ulaska političara u Vladu eksperata, to više neće biti ta početna ideja već konglomerat koji će strateški odgovarati opet pojedincima iz političkih elita koje nas sramote svojim ponašanjem i djelovanjem na svakom mjestu. U kontinuitetu, ovakvim razvojem političkih prilika slabi ono malo građanskog koje nova vlast svodi na „građaniste koji su gori od DPS“

 

MONITOR: Uskoro je godišnjica genocida u Srebrenici.  Nakon usvajanja Rezolucije  u crnogorskom parlamentu, i smjene ministra pravde zbog negiranja genocida u Srebrenici, gdje je Crna Gora u procesu suočavanja sa prošlošću?

DABIŽINOVIĆ: Tamo gdje je i bila sa malom odmakom da se u Skupštini usvojila Deklaracija. Vidimo da predstavnici politike koja negira genocid u Srebrenici i ratne zločine počinjene širom Jugoslavije i dalje istrajavaju na realativizaciji, minimalizaciji, da se pozivaju na svoje žrtve. To nam još više pokazuje besmisao geniocida i suštinski slijepoću za patnje drugih ali i njihov način da opstanu na vlasti boreći se tako za svaki broj. Teški bagaž zločina kojima nije utvđena odgovornost zatvara vrata mogućnosti da otpočne proces izlječenja, pomirenja, života na svim mjestima. Za državu  Crnu Goru i njene građane važno je suočiti se sa prošlošću. U svakom smislu – ljudskom, civilzacijskom, političkom… taj proces treba predstaviti jezikom činjenica, jezikom emocija, jezikom morala i humanosti. Institucije ove države moraju početi i voditi taj proces ukoliko želimo da on uspije. Utvrđivanje odgovornosti po svim nivoma (krivične, komandne, političke, metafizičke) bi Crnoj Gori obezbjedilo temelj za izvinjenje, nadokandu štete, pravdu za žrtve i oprost, integraciju i ozdravljenje zajednice.

Opcija koja ovog puta traži usvajanje Deklaracije o Srebrenici pokušava da opere i udalji svoju politiku i prvake od odgovornosti učešća u politici devedesetih, događajima o kojima su znali baš tada kada su se i dešavali, koje su podržale politički i ekonomski. Sada politikanstvom zloupotrebljavaju  patnju i iznova viktimiziraju, radi opstanka brojeva u biračkom tijelu jer se nadaju izborima i vraćanjem na vlast. Prošaputali su svojim koalicionim partnerima: ukoliko dođemo na vlast, priznaćemo još ponešto, možda i operaciju Lim ili ratne zločine izvšene na teritoriji CrneGore! Takva politika je politika koja nas vodi u nove konflikte.

MONITOR: Ovdašnje političke elite govore o genocidu o Srebrenici, ali se gotovo ne pominju zločini koji su se desili ovdje. Zašto?

DABIŽINOVIĆ: Političkim elitama kada odgovara pominju žrtve i zločine, što predstavlja visok stepen nemorala s obzirom na to da su politički, komandno, krivično i metafizički odgovorni za sva stratišta u regionu i u Crnoj Gori. Crna Gora nije ušla u proces suočavanja s prošlošću niti utvrđivanja odgovornosti za zločine počinjene na njenom tlu i van njenih granica. Primjeri velikih viktimizacija – deportacija muslimanskih izbjeglica iz Bosne, logor Morinj, Bukovica, Kaluđerski Laz su slučajevi ratnih zločina koje su država i njene institucije obesmislili a tim i spriječila da se nalogaodavci, komandno odgovorni i počinitelji privedu pravdi. Imamo pregršt oslobađajućih  presuda, pogrešno vođenih istraga s namjerom da padnu da se ne bi otvorilo pitanje komandne i krivične odgovornosti, formalnih prihvatanja da se istražuju dodatno zato što se to traži od nas zbog procesa priključenja EU.

Tužilaštvo je prije šest godina donijelo Strategiju za istraživanje ratnih zločina u Crnoj Gori, koja je iznevjerila očekivanja jer nije postojala politička i javna volja da se procesuiraju zločini. Prethodna vlast je zaustavljala proces koji je obuhvatao sve do njenih vrhova, sadašnja vlast je nemoćna da se uhvati u koštac sa nacionalistima u svojim redovima koji iz tih razloga zaustavljaju i proces suočavanja sa prošlošću u kojoj su takođe učestvovali ali i pomirenja u Crnoj Gori. Negiranjem genocida, zločina, relativizacijom i pozivanjem na svoje žrtve se unosno politički i obezbjeđuje konstantni konflikt od kojeg političke elite žive na leđima osiromašenih i obamnutih građana i građanki.

MONITOR: Dio vlasti otvoreno negira Srebrenicu, dio govori da treba ostaviti prošlost, a bivša vlast ogrnuta antifašističkom retorikom nije odgovarala za kurs devedesetih. 

DABIŽINOVIĆ: Svako je zauzeo svoju busiju. Ono što tim manevrima polazi za rukom je paradoks da koliko oni pričaju o ratnim zločinima građani i građanke su sve dalje od šanse da saznaju punu istinu o odgovornosti za zločine počinjene u naše ime. Tako se zatvara proces osvješćivanja ljudi koji bi morali zarad sopstvene ljudskosti pogledati ono što smo uradili komšijama, ono u što nas je politika koju smo kreirali i sliejdili uvalila. Ta strategija, nažalost, uspijeva da činjenice o devedesetim drži daleko od obrazovanja. Mladi ljudi u Crnoj Gori zbog toga nemaju šansu da saznaju punu istinu o svojim porodicama, državi i plijen su kvazinacionlizma, klerofašizma, fašizma. Ako su to polazne osnove za buduće generacije, onda će to zlo biti operativno u novom ratu za  krv i tlo. Mladi u Crnoj Gori ne znaju da smo pljačkali i rušili susjedne države. Ne znaju da smo pucali na Dubrovnik, davali pare i gorivo za tenkove koji su uništvali Vukovar, Sarajevo, Srebrenicu, Višegrad, Foču. Da je u velikom broju, što paravojne formacije što regularna vojska silovala žene u Karamanovoj kući i Sportskom centru Partizan u Foči. Ne znaju za 20.000 silovanih Bošnjakinja i hiljade drugih žena koje su se našle na nekoj teritoriji gdje je u dominantnom broju bio neki nacionalni identitet. Sa takvim istinama ako smo suočeni, imamo šansu da dođemo do saosjećanja, da vidimo drugu osobu i ono što je ta osoba pretrpjela za rad neke politike, nacije, vjere. Ako ne progovorimo o tom zlu, onda se to zlo množi.

MONITOR: Kako vidite pregovore koji se vode oko rekonstrukcije Vlade, i najave mogućih izbora? Šta nam to može donijeti? 

DABIŽINOVIĆ: Vidim vješte trgovce.  Od promjene vlasti uočava se kadriranje po dubini. Iza njega se krije upravo ono isto što je radio i DPS kad je bio na vlasti tj. postavljanje svojih ljudi gdje god može ne bi li se vratile neke zasluge mahanja zastavom, skupljanja glasova, pridobijanja novih. Politička trgovina, korupcija je onemogućila da dođe do nužnih promjena da se sposobni i ljudi od integriteta nađu na mjestima gdje treba da budu. Za građane, promjenjena vlast nije ispunila obećano ni po jednom obećanju. Ne samo da nije prekinula sa praksama nepotizma i pare, već je iznevjerila biračko tijelo jer nema ni u nagovještaju Zakona o lustraciji, Zakona o utvrđivanju porijekla imovine. Još ako se zna da u Vladi eksperata sjede ljudi koji javno lažu o nelegalnim objektima, ili oni čija je nacionalnost i vjerski identitet iznad njihovih javnih funkcija, onda sigurno ne idemo u željenom smjeru. Onda su nade u promjenu 30. avgusta koje je većina građana/građanki pozdravila, prevarene. Obmanuti smo, prevareni i suočeni sa situacijiom da moramo da pravdamo takve postupke da prethodna kavalerija ne bi opet uzjahala.

 MONITOR: Šta ukoliko se naruči koncept dogovorene ekspertske vlade, obećane Sporazumom iz septembra prošle godine?

DABIŽINOVIĆ: Moguće da je od početne ideje da imamo eksperstku vladu trebalo raditi na tome da imamo političku vladu a eksperte po čudesnoj dubini. Sve je vidljivije da se kadrovi iz civilnog sektora postavljaju na pojedina mjesta. To je znak da sadašnja vlast nema izbora kadra na kojeg bi se mogla osloniti a politička elita tako iznova slavi već oslabljen civilni sektor. Za njegovo slabljenje zaslužne su institucije države i politike koje se protiv njega vode godinama ali i međunarodne donatorske politike koje često prefereiraju kolaboraciju sa sistemom i navodnu korektivnu ulogu.

Ukoliko dođe do ulaska političara u Vladu eksperata, to više neće biti ta početna ideja već neki konglomerat koji će, bojim se, strateški odgovarati opet pojedincima iz političkih elita koji nas sramote svojim ponašanjem i djelovanjem na svakom mjestu. U kontinuitetu, ovakvim razvojem političkih prilika slabi ono malo građanskog koje nova vlast svodi na „građaniste koji su gori od DPS“, narušava se sekularni okvir države, otvaraju  vrata za neke dogme koje su retrogradne, čije institucije nisu lustrirane od odgovornosti a skrivale su i blagosiljale ratne pohare. Građani bi trebalo da znaju da se bitka ne bi trebala voditi izmešu dva nacionalistička diskursa već između bogatih i siromašnih. To je realnost.

MONITOR: Kako vidite izjavu lidera DF-a da je ta grupacija dobila blagoslov od Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese SPC?

DABIŽINOVIĆ: Većina iz sadašnje vlasti, poziva se na teološke dogme, stavljajući nam do znanja da se njihovim svetonazorom mijenja javni diskurs u Crnoj Gori. Umjesto javnog interesa Crne Gore, nacionalističkim političkim elitama iz vlasti je važnija politika strane države. Sve više se može steći utisak da DF dobrovoljno prepušta riješavanje važnih državnih zadataka i vođenje politike, duhovnom ili svjetovnom autoritetu Srbije. Ne iznenađuje takva politika DF koji godinama traži pomoć u srpskoj hegemonoj politici, bilo da se radi o finansijskoj bilo političkoj podršci. DF se oslanja i služi autoritetom aktuelnog Patrijarha srpske pravoslane crkve, ne bi li popravio sopstveni rejting kod vjerujućeg naroda u Crnoj Gori, i pokazao da iznad popa ima pop, skrećući tako pažnju da je neslaganje sa nekadašnjim crnogorskim mitropolitom stvar prošlosti, posebno zato što se isti mitropolit dobro slagao sa premijerom Vlade, koji u ovom trenutku makar u javnosti ne uživa povjerenje srpskoh patrijarha. Zapravo se šalje poruka ko je ko u ovom trenutku. Predaja „nadležnosti“ SPC u ruke DF trebalo bi biti jasna poruka premijeru Vlade. Ali i građanima Crne Gore s obzirom na to da za svoje političke mentore traže Rusiju i Srbiju čije su politike hegemone. Niko ne postavlja pitanje suštine te hegemone politike koju vodi Srbija. Pa tu se može tražiti i uzrok naših ratova i stradanja. Ukoliko se politička elita ne okrene Crnoj Gori, proces destabilizacije će biti sve jači. Ta odgovornost mora da bude jasna i onima koji slijede i biraju takve politike.

MONITOR: Šta je po vama izlaz iz ove političke krize?

DABIŽINOVIĆ:  Nažalost, građani se nalaze između vlasti koja nije opravdala do sada ono što je obećala i jake opozicije koju smo vidjeli i osjetili na sopstvnoj koži. Možemo samo da se nadamo da ne odemo još dublje.

 Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo