SVIJET
NOVO POGLAVLJE STRADANJA SJEVERNOAMERIČKIH STAROSJEDILACA: Kanadske škole smrti

Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor online
Diskriminacija nad starosjediocima Kanade dešava se i danas. Zločin nad ovim narodom traje više vjekova. Gotovo svakodnevno kroz novinske naslove može se otkriti jedan novi detalj mržnje bijelog osvajača protiv onih čiju su zemlju oteli, a živote u potpunosti promijenili. Ostaje bojazan da će nedavno pronađene masovne dječije grobnice ostati još dugo fusnota priče o osvajanju zapada
Kanada ovih dana gori. Nekoliko stoljetnih katoličkih crkava Britanske Kolumbije zapaljeno je do temelja. Policija sumnja da su požari podmetnuti. Činjenica da su se desili nakon pronalaska masovnih grobnica sa tijelima stotina starosjedilačke djece, među kojima je bilo i onih od tri godine, daje pravo sumnji da su ova dva događaja povezana.
U međuvremenu, nekoliko gradova otkazalo je proslavu Dana Kanade planiranu za prvi jul u znak solidarnosti sa ožalošćenim autohtonim zajednicama.
Ove vijesti su samo nova poglavlja priče koja je počela dolaskom Evropljana na taj kontinent.
Tekumseh, poglavica Šoni plemena koje je naseljavalo predjele blizu kanadsko-američke granice kroz osamnaesti vijek, pitao se gdje su „Pekot, Naraganseti, Mohikanci, Pokanoketi i mnoga druga nekada moćna plemena?“ Dao je i odgovor na to pitanje: „Iščezli su pred pohlepom i tlačenjem bijelog čovjeka, kao što snijeg iščezava pred ljetnjim suncem“.
Bijeli osvajač je od kraja XV vijeka do danas učinio sve da potisne starosjedioce. Nakon istrebljenja cijelih plemena, oduzimanja zemlje i guranja u rezervate, iznurivanja glađu i progonima, nekada ponosna plemena su se adaptirala načinu života bijelog čovjeka. Drugi izbor bio je sigurna smrt. Ispostaviće se da ni prvi izbor nije bio bez fatalnih posljedica. Osvajači su uradili sve da asimiluju ili unište narode koji su naseljavali sjevernoamerički kontinent.
„Bijelci su od prvog dana starosjedioce tjerali da se odreknu svog načina života i prihvate običaje bijelih ljudi… Da su oni tjerali bijele ljude da žive kao što žive crveni ljudi, oni bi se pobunili i pružili im žestok otpor,“ govorio je Vamditanka, poglavica Sante Sijua.
Krajem sedme decenije XIX vijeka, kada je ovaj veliki poglavica konačno deportovan u rezervat, počinje naša priča. Tada je u Kanadi uspostavljen sistem rezidencijalnih škola, koje su uglavnom vodile crkve. Izrasle su iz Zakona o postupnoj civilizaciji iz 1857, koji je zahtijevao da starosjedioci nauče čitati i pisati engleski i francuski jezik, te da napuste svoja tradicionalna imena. Nova imena im je odobravala vlada.
Sir Džon A. Mekdonald odobrio je uspostavljanje škola za autohtonu djecu u zapadnoj Kanadi 1883. U sistemu je bilo oko 150 škola od čega su tri četvrtine vodile katoličke crkve, dok su ostale bile pod okriljem prezbiterijanske, anglikanske i Ujedinjene crkve Kanade, glavne protestantske denominacije.
Kroz ove ustanove, izvori navode, prošlo je preko 150.000 djece koja su u najvećem broju prisilno dovođena. Trenutne procjene kreću se od 10.000 do 50.000 djece koja se iz škola nijesu vratila kući.
Bolest, posebno tuberkuloza i epidemija španjolke početkom XX vijeka zahvatila je prenatrpane spavaonice. Fatalni požari i nesreće bili su česti, a jedan broj djece pobjegao je i umro od hladnoće, gladi ili nezgode pri povratku roditeljskim domovima. Slike iz škola koje su dostupne ne prikazuju ovu patnju i stradanja. Fotografije uredno odjevene djece u redovima ili tokom obavljanja svakodnevnih zadataka ne ukazuju na najstravičnije momente njihovih života – psihičko, fizičko i seksualno zlostavljanje. Otkrivaju neumorne napore vaspitača, najvažnijih djelova ovog nakaradnog sistema, da toj djeci promijene vjerska uvjerenja i način života.
Škole su stavljene pod vladin nadzor 1969. godine. Sistem je propao tokom 1970-ih, a posljednja škola je zatvorena 1996. Ove ustanove često nijesu imale igrališta, ali su po pravilu imale groblja.
„To je surova stvarnost i to je naša istina, to je naša istorija“, rekla je poglavica Rozen Kazimir i ukazala da su se morali boriti da bi dokazali ove opštepoznate činjenice.
Masovna grobnica sa posmrtnim ostacima 215 djece na zemlji koja je pripadala nekadašnjoj rezidencijalnoj školi priča stravičnu priču. Poglavica Kazimir je izjavila jda su radarom koji prodire u zemlju otkrili dječije ostatke u blizini mjesta rezidencijalne škole Kamloops kojom je upravljala katolička crkva.
Komisija za istinu i pomirenje koju je osnovala vlada, zaključila je da je najmanje 4.100 učenika umrlo dok je pohađalo škole i da mnoge porodice nikada nijesu saznale za sudbinu svojih potomaka.
Pomenutu komisiju osnovala je Vlada 2007, sa ciljem utvrđivanja istine vezane za ove škole.
Vlada se izvinila preživjelima 2008. godine, a 28.000 žrtava dobilo je odštetu. Sedamnaest vladinih istražnih timova je došlo do preko 5.300 imena počinitelja ovih stravičnih zločina.
Prije šest godina Komisija je predstavila opsežan Izvještaj. Između ostalog zaključila je 2015. da su škole sprovodile program „kulturnog genocida“. Za „kulturni genocid“ i zlostavljanje djece znalo se skoro koliko i za postojanje tih škola.
Stopa smrtnosti među djecom u rezidencijalnim školama bila je viša nego među kanadskim vojnicima u Drugom svjetskom ratu, navodi se u Izvještaju.
Da bi razbili zid ćutanja, domorodačka zajednica je na svoju ruku krenula u istraživanje. Poglavica Kazimir je rekla da je potraga za ostacima u Kamloopsu započela početkom 2000-ih, dijelom i zbog toga što se službena objašnjenja, uključujući sugestije da su nestala djeca jednostavno pobjegla, nijesu poklapala s pričama koje su prenijeli bivši učenici.
Među nekima od tih svjedočenja su i riječi Didi Lerat koja je pohađala školu u rezervatu Cowessess u Saskatchewanu u Kanadi. Sjećanja na zlostavljanja koja je tamo preživjela i dalje je progone, a strah se vratio kad je 23. juna na mjestu škole otkrivena 751 neoznačena grobnica.
„To sam mogla biti ja“, priča ona za Nacionalnu geografiju. „Nemoj biti primijećen, jer vidjela sam što su učinili s djecom koja su primijećena“, rekla je Lerat. „Ko god ih je ubijao, mislio je da su ništa… samo mali divljaci“, sjeća se nekadašnja učenica.
Neki preživjeli dobili su brojeve umjesto imena. Šest škola sprovodilo je prehrambene eksperimente na djeci tokom 1940-ih; neki su umrli od gladi. Zloglasna rezidencijalna škola Svete Ane u sjevernom Ontariju imala je i električnu stolicu za kažnjavanje učenika. Poneka djeca su i bježala, ali rijetko je koje uspijevalo u toj zamisli. Nestajali su na putu do udaljenih porodica ili vraćani i kažnjavani u školama.
Sa ciljem traženja rješenja i utjehe prije nekoliko dana je uklonjena statua oca Džosefa Hugonarda, jednog od prvih upravnika ovih škola u Kanadi. Visoka figura sveštenika okružena sa dvoje vesele indijanske djece tršave kose i u narodnoj nošnji – stvarima koje su striktno bile zabranjene u školama poput ove, spomenik je hipokriziji kanadskih vlasti i katoličke crkve, a ne suživotu i misionarskoj djelatnosti koju je trebala da prikazuje. Statua sada krasi javnosti nepoznato skladište.
Izvinjenje Vatikana je jedna od 94 preporuke koje je napravila Komisija za istinu i pomirenje. Ovo izvinjenje ne bi bilo presedan. Ono bi bilo slično onom koje je papa ponudio žrtvama seksualnog nasilja u Irskoj 2010. ili pet godina kasnije onom upućenom stanovništvu Bolivije za grijehe kolonijalizma.
Premijer Kanade Džastin Trudo je tokom posjete Vatikanu 2017. godine lično zamolio papu Franja da razmotri gest izvinjenja porodicama nastradalih. Predlog je odbijen. Nakon pronalaska masovnih grobnica iz Vatikana opet stižu riječi saosjećanja u boli. Izvinjenja još nema. „Ne možete biti u poziciji moći i uništiti život druge osobe”, riječi su pape Franja.
Mnogi su svoju žalost i bijes usmjerili na katoličku crkvu koja je vodila dvije trećine ovih škola širom zemlje. Reakcija Vatikana potrebnija je ovih dana nego ikada ranije.
Za starosjedioce ove drvene crkve koje se potpaljuju posljednjih dana prizivaju kontradiktorne osjećaje. Mukotrpnim radom sagradili su ih njihovi preci, u njima su se generacije krštavale i sahranjivale, ali one simbolizuju i uništavanje njihove kulture, i naravno strah i zlostavljanje duže od vijeka.
„Te su nevine duše žrtvovane za kolonijalizam“, rekla je teološkinja Amelija Mekkomber.
Lokalne poglavice su tražile da se uprkos očiglednom bijesu poštede paljenja i rušenja zgrade stare više od jednog stoljeća.
„Mogu to razumjeti. Ne volim crkvu. Ne vjerujem u crkvu”, rekao je poglavica Klarens Lui iz plemena Osoyoos za National Post, nakon što je crkva u njegovoj zajednici uništena. „Mnogi preživjeli u rezidencijalnim školama mrze crkvu sa strašću – ali nikada nisam čuo da bilo ko od njih ikada sugeriše ljudima da se okrenu ovakvim akcijama…“.
Uprkos tome što je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, Kanada generacijama nije u stanju da obezbijedi pristup čistoj vodi dijelu starosjedilaca. Premijer Trudo je tokom političke kampanje 2015. dao ambiciozno obećanje da će okončati ovaj problem u više od 100 zajednica Prvih naroda širom zemlje. Danas, savezni ministar koji nadzire ovaj problem, priznaje da je Vlada propustila krajnji rok za ostvarenje obećanja i kaže da nema „vjerodostojan izgovor“ za taj propust.
Statistike pokazuju da je stopa prisustva pripadnika Prvih naroda u zatvorima ove države nesrazmjerno velika.
Brojne lokalne poglavice već dugo pokušavaju pogurati kanadsku vladu da učini nešto oko nestanaka i ubistava starosjedilačkih žena i djevojaka. Čak i izvještaji koje je napravilo tijelo oformljeno od Vlade, pokazuju da ih se na hiljade vodi kao nestalo ili ubijeno. Vladin izvještaj zaključuje da su državne akcije ili neaktivnost ukorijenjene u kolonijalizmu i kolonijalnim ideologijama bile ključna pokretačka snaga u nestanku ovih žena.
Viralni snimak pripadnice Atikamekw plemena iz bolnice u Kvebeku, pokazuje da rasizam postoji i u najhumanijim institucijama ove zemlje. Uskraćena medicinska pomoć i diskriminacija na rasnoj osnovi doveli su do smrti tridesetsedmogodišnje majke sedmoro djece.
Diskriminacija nad prvim narodima Kanade dešava se i danas. Višeslojna je to i komplikovana priča. Zločin traje više vjekova. Gotovo svakodnevno kroz novinske naslove može se otkriti novi detalj mržnje bijelog osvajača protiv onih čiju su zemlju oteli, a živote u potpunosti promijenili. Ostaje bojazan da će nedavno pronađene masovne dječije grobnice ostati još dugo fusnota priče o osvajanju zapada u kojoj odzvanja rečenica generala Filipa Šeridana da je samo mrtav Indijanac, dobar Indijanac.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Izdvojeno
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje

Objavljeno prije
1 sedmicana
7 Marta, 2025
Zapostavljanje sopstvenih kapaciteta nije samo uticalo na odbrambene sposobnosti Evrope, već umnogome i na osjećaj jedinstva među zemljama članicama. Ključno pitanje Evrope nije novac već: ima li Evropljana? Evropska rastuća radikalna desnica je trampizam, prilagođen evropskom tlu. Možda i radikalniji od Trampa. Smrtonosan za ujednjenu Evropu različitosti
Vrijeme se ubrzava. Događaji u globalnoj politici se ređaju kao na kaironu večernjeg dnevnika.. Prošle sedmice zahvaljujući televizijskim kamerama koje su ispunile Ovalnu sobu, prisustvuovali smo bučnoj raspravi vrha američke politike i usamljenog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Neugodan susret, više je asocirao na Donald Trampov serijal The Aprentice u kom dijeli savjete i ponižava mlade biznismene željne rada u njegovim firmama nego na sastanak vezan za jednu od najvećih svjetskih kriza posljednjih decenija.
„Javno poniženje kroz koje je prošao bespomoćni Zelenski je zlostavljanje tipično za ljude kao što su Tramp i Vens i nije prvo te vrste. Novina je da se dogodilo pred kamerama. Osim onog Potpiši, pseto Hosnija Mubaraka upućenom Jaseru Arafatu na ceremoniji potpisivanja Sporazuma iz Kaira 1994, kamere nikada nisu zabilježile takvu demonstraciju sile gospodara svijeta, ili onih koji misle da to jesu, prema svojim štićenicima“, pojasnio je scene iz Vašingtona Gideon Levi. Bilo je i grubljih paralela, poput one vezane za Čehoslovačku i 1938.
Nakon ovog sastanka niko ne može da predvidi niti šta nam donose Trampove četiri godine u najvažnijoj fotelji te zemlje.
Tramp je u utorak održao i govor pred Kongresom. U najdužem predsjedničkom govoru ikada pred ovim domom, obrazlagao je svoje i uspjehe svoje administracije uz neizostavne stojeće ovacije republikanaca za sve što je Elon Mask uradio za kresanje troškova u toj zemlji. Nije izostalo ni ponižavanje suparnika.
Mnogi sa ove strane Atlantika su čekali da na red dođe ukrajinska priča. Tramp je pokazao pismo ukrajinskog predsjednika u kojem ovaj izražava spremnost da sjedne za pregovarački sto. „Ukrajina je spremna da dođe za pregovarački sto što je prije moguće kako bi se približila trajnom miru. Niko ne želi mir više od Ukrajinaca“, rekao je Tramp citirajući napisano. Pomenuo je i ozbiljne razgovore sa Rusijom, te njihove snažne signale vezane za mir. Detalja o ovim planovima nije bilo. Zna se: nakon sačekuše u Ovalnoj sobi uslijedilo je obustavljanje vojne pomoći Ukrajini.
Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net
Komentari
SVIJET
ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima

Objavljeno prije
3 sedmicena
21 Februara, 2025
Zvanična Rusija i SAD za istim stolom nakon dugo vremena. Susret dvojice predsjednika mogao bi se dogoditi brzo. Evrope nema u pregovorima, o ratu na evropskom tlu. Iz Ukrajine su, nakon isključivanja iz priče o njenoj sudbini i Trampovih ispada na društvenim mrežama, poručili da se neće dati
Desilo se i to. Rusi i Amerikanci su se našli za pregovaračkim stolom u Saudijskoj Arabiji, a za golemim stolom nije bilo mjesta za one o čija se sudbina kroji. Ukrajina je ostavljena po strani dok su američki i ruski zvaničnici predvođeni državnim sekretarom SAD-a Markom Rubiom i ministraom spoljnih poslova Rusije Sergejem Lavrovim napravili prvi korak u priči oko završetka tamošnjeg rata.
Rijad je ugostio trojku iz Moskve, među kojom su Lavrov i pomoćnik Kremlja za spoljnu politiku Jurij Ušakov. Ova dva veterana zbirno imaju 34 godine iskustva na funkcijama. Američki predsjednik ja na pregovore poslao trojicu zvaničnika u njihovom prvom mjesecu na poslu.
Dok se američki predsjednik Donald Tramp redovno oglašavao, do srijede se čekalo na koje slovo od Vladimira Putina. Agencije Interfaks i Tas prenijele su njegovu izjavu da je spreman da se vrati pregovorima o Ukrajini, te da su oni prioritet za Rusiju. Pohvalio je razgovore između predstavnika SAD-a i Rusije, rekavši da je njihov cilj bio povećanje povjerenja između dvije zemlje i da su obje strane djelovale bez pristrasnosti ili osuđivanja.
Tramp je nedavno otkrio da je prošle srijede razgovarao s Putinom. Slanjem svog tima da razgovara o miru s timom ruskog predsjednika prije konsultacija sa Evropom, predsjednik SAD-a ostavio je evropske lidere da traže svoju ulogu u priči o okončanju rata u Ukrajini.
Reagujući na situaciju, da u razgovorima o ratu na evropskom tlu, Evrope nema za stolom, Pariz je u ponedjeljak sazvao hitan sastanak probranih zemalja EU i Velike Britanije. Ovi razgovori nijesu donijeli konkretne mjere. Između ostalog i zbog toga što su se evropski lideri mučili da prikažu jedinstven front oko slanja trupa u Ukrajinu. Američki predsjednik nonšalantno je izjavio da ne bi imao ništa protiv toga. Ovakvi njegovi komentari uslijedili su nakon što je ruski ministar spoljnih poslova na pregovorima rekao da njegova zemlja neće prihvatiti NATO mirovne snage u Ukrajini u okviru bilo kakvog mirovnog sporazuma.
Očito je da se Evropa uzbudila što za nju nije bilo mjesta za pregovaračkim stolom. Nijesu jasni dometi te uzbudjenosti i uvrijeđenosti. U intervjuu u utorak veče za regionalne francuske novine, Emanuel Makron je opisao Rusiju kao egzistencijalnu prijetnju Evropi, navodeći konkretno njene akcije na poljskoj granici, sajber-napade i širenje dezinformacija. Makron je takođe rekao da je spreman da razgovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Šuškalo se i o vanrednom samitu 27 lidera EU, nakona dešavanja za rijadskim pregovaračkim stolom. Predsjednik Evropskog savjeta António Costa, prenijeli su mediji, za sada nema planova da ga sazove.
Brojni izostavljeni su se oglasili nedugo po završetku razgovora u Rijadu. Među njima je i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan. On je javnosti rekao da smatra da je njegova zemlja idealan kandidat za narednu rundu pregovora. Kandidat za te razgovore je i Francuska.
Tokom sastanka u Saudijskoj Arabiji koji je trajao četiri i po sata, Rusija je pooštrila svoje zahtjeve, posebno insistirajući da neće tolerisati da NATO savez dodijeli članstvo Kijevu. „Razmještanje trupa članica NATO-a u Ukrajini, čak i ako bi djelovale pod drugom zastavom, bilo bi za Kremlj neprihvatljivo,“ rekao je ruski ministar vanjskih poslova. Odbio je američki prijedlog da Rusija i Ukrajina obustave međusobne napade na energetsku infrastrukturu.
Ono o čemu su se dvije strane na kraju dogovorile su četiri principa, rekao je američki državni sekretar Marko Rubio u utorak. Oni uključuju ponovno uspostavljanje ambasada u njihovim prijestonicama. SAD će imenovati tim na visokom nivou da pomogne u okončanju rata u Ukrajini, i za početak razgovora o geopolitičkoj i ekonomskoj saradnji koju bi kraj rata u Ukrajini mogao donijeti za SAD i Rusiju. Kao krajnji rezultat tu je i obaveza onih koji su prisustvovali sastanku da osiguraju da se proces odvija produktivno.
Rubio je nakon sastanka naglasio da postoje vjerodostojne prilike za SAD da budu partneri sa Rusima na geopolitičkim pitanjima od zajedničkog interesa. Još jednom je podcrtao da je Tramp jedina osoba koja može okončati rat u Ukrajini. Govoreći o ukrajinskim i evropskim zabrinutostima, Rubio je rekao da niko nije izostavljen, da EU mora biti uključena u nekom trenutku i da svako rješenje mora biti prihvatljivo za sve strane.
U Kijevu – zabrinutost. „Ukrajina neće pristati na ultimatume Rusije ,“ rekao je predsjednik Volodimir Zelenski nakon razgovora između zvaničnika iz Moskve i Vašingtona u Rijadu. Prije susreta rekao je da će odbiti da potpiše bilo kakav sporazum dogovoren bez učešća Kijeva. On je odložio svoju službenu posjetu Saudijskoj Arabiji do 10. marta, nakon što je Kijev isključen iz razgovora. „Ne možete donositi odluke bez Ukrajine o tome kako završiti rat u Ukrajini, pod bilo kojim uslovima,“ naglasio je.
„Veoma sam razočaran, čujem da su uznemireni zbog toga što nemaju mjesto za pregovaračkim stolom“, rekao je Tramp novinarima u svom odmaralištu Mar-a-Lago na Floridi, kada su ga pitali o reakciji Ukrajine. Američki predsjednik je rekao da je , kako se uvrjedljivo izrazio, polovičan pregovarač mogao da postigne dogovor prije nekoliko godina bez gubitka mnogo teritorije.
Potom je na svom omiljenom mjestu – društvenim mrežama, osuo paljbu. „Zamislite samo to, umjereno uspješni komičar Volodimir Zelenski nagovorio je SAD da potroše 350 milijardi dolara, da uđu u rat koji se ne može dobiti, koji nikad nije trebao ni započeti, ali rat koji on, bez SAD-a i TRAMPA, nikada neće moći riješiti. SAD su potrošile 200 milijardi dolara više od Evrope, a evropski je novac zagarantovan, dok SAD neće dobiti ništa natrag. Zašto Pospani Džo Bajden nije zahtijevao ravnotežu u ovom ratu koji je mnogo važniji za Evropu nego za nas? Mi imamo veliki prekrasni okean koji nas razdvaja – napisao je Trump. „Povrh svega, Zelenski priznaje da pola novca koji smo mu poslali NEDOSTAJE. Odbija izbore, nalazi se vrlo nisko u ukrajinskim anketama“ , ,kazao je američki predsjednik. Uz poruku: „Zelenskom kao diktatoru bez izbora bolje je da požuri ili će ostati bez države“.
Predsjednikov šou se nastavio na pres konferenciji u Floridi gdje je elaborirao misli sa društvenih mreža. Govoreći o Zelenskom rekao je: „On odbija da održi izbore. Ima slab rejting na pravim ukrajinskim anketama. Kako možeš imati visok rejting kad je svaki grad razoren?“. Pomenuo je svoj pokušaj da dobije rijetke zemne minerale iz Ukrajine, optužujući Zelenskog i njegovu vladu za kršenje dogovora.
Njemački kancelar Olaf Šolc neuobičajeno oštro je reagovao nakon ove Trampove izjave. „ Lažno i opasno to što je američki predsjednik Volodimira Zelenskog nazvao diktatorom“, prenio je kancelarovu izjavu u četvrtak njemački list Špigel.
Portparol Dauning Strita je rekao da je premijer Britanije Kir Stamer izrazio podršku predsjedniku Zelenskom kao demokratski izabranom lideru Ukrajine. „Sasvim je razumno suspendovati izbore tokom ratnog vremena, kao što je to učinilo Ujedinjeno Kraljevstvo tokom Drugog svjetskog rata“, napomenuo je.
Predsjednik Češke Petr Pavel zapitao je koliko bi vrijedjeli izbori u Ukrajini kada je na petini teritorije okupatorska vojska. On je poručio američkom predsjedniku da nazvati diktatorom predsjednika Ukrajine , zemlje koju bombarduju svakodnevno tri godine, zahtijeva zaista veliku dozu cinizma.
Nakon što je ukrajinski predsjednik riječi američkog kolege okarakterisao kao zadojene ruskim dezinformacijama, stigle su nove žestoke vašingtonske poruke.
Potpredsjednik SAD-a Dž. D. Vens upozorio je u ukrajinskog predsjednika da ne napada Trampa, rekavši da bi ga „ogovaranje“ u javnosti samo skupo koštalo. „Svako ko poznaje predsjednika reći će vam da je to užasan način da se nosite s ovom administracijom“, rekao je Vens u ekskluzivnom intervjuu iz svog kabineta u Zapadnom krilu Bijele kuće.
Sve se ovo dešava tik prije nego je Kit Kelog — Trampov izaslanik za Rusiju i Ukrajinu, koji nije bio dio američke delegacije u Rijadu — stigao u Kijev. O njegovom boravku u pregovorima znaćemo više kada ovaj broj Monitora ode u štampu.
Među onima koji su se oglasili našao se i Šon Savet, koji je bio portparol Savjeta za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće za vrijeme predsjednika Bajdena. „Izgleda da je Tramp progutao Putinovu propagandu udicu, konopac i olovo“, napisao je na mrežama. Drugi smatraju da Moskva i Vašington igraju znatno kompleksniju igru.
Razumljivo, brza diplomatija, koja je započela Putin-Tramp telefonskim pozivom prije samo šest dana, izazvala je alarm u Ukrajini i evropskim prijestonicama. Strah leži u činjenici da bi dva lidera mogla brzo da postignu dogovor koji ignoriše njihove bezbjednosne interese.
Mišljenja o ovom sastanku su podijeljena, ali dosta analitičara vidi kao problematične zahtjeve Kremlja. „Zasad nisam vidio nijedan dokaz da je Putin spreman da da ijedan pedalj kako bi pregovarao o mirovnom sporazumu”, napisao je Majkl Makfol, bivši ambasador SAD-a u Rusiji pod predsjednikom Barakom Obamom, na mreži X.
Evropska dvadesetosmorka, iako uopšteno gledano imaju zajedničke ciljeve, ima razičite poglede na većinu geopolitičkih situacija, pa tako i na Ukrajinu. Mnogo je novih evropskih lidera, kao i onih koji su već neko vrijeme na političkoj mapi, poput Viktora Orbana, naklonjeno Trampu. To nesumnjivo ne ide u korist zajedničkom djelovanju Unije. No, čuju se i pozivi na nemirenje sa pasivnom ulogom. Evropska narodna partija, Socijalisti i demokrate, Renew i Zeleni pozivaju Evropu da udvostruči napore na jačanju svoje odbrane i podršku Ukrajini u svijetlu razgovora u Rijadu. „Evropa više ne može u potpunosti da se osloni na SAD u odbrani naših zajedničkih vrijednosti i interesa, uključujući nastavak podrške suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine“, naveli su evropski poslanici. Takođe su pozvali EU da donese zakon koji bi omogućio zaplijenu više od 200 milijardi eura ruskih sredstava zamrznutih u bloku.
Predsjednik Poljske Andžej Duda rekao je da SAD nemaju namjeru da smanje broj svojih trupa u istočnoj Evropi. Duda, koji je dugo bio prijateljski nastrojen prema Trampu, rekao je da nema zabrinutosti da bi Vašington na bilo koji način odustao od svoje odgovornosti za sigurnost ovog dijela Evrope. Za svaki slučaj, Poljska i Švedska već pregovaraju o boljim vezama kada je odbrana u pitanju.
Danska premijerka Mete Frederiksen, i sama u problemu zbog Trampovih grenlandskih avantura, upozorila je da je trenutna geopolitička i sigurnosna situacija još gora od hladnog rata. Pred danskim parlamentom je izjavila da se zemlja nalazi u daleko težoj i opasnijoj bezbjednosnoj situaciji nego što je to bilo ikada tokom njenog života. Pozvala je na radikalno povećanje izdvajanja za odbranu.
Kanada ponavlja da Ukrajina mora biti za stolom tokom mirovnih pregovora. Kanadska ministarka spoljnih poslova Melani Džoli bila je žustra na riječima: „Ne bismo željeli da se nađemo u situaciji gdje, suštinski, postoji prekid vatre, ali ne i trajni mir, te da ruske snage napuste ukrajinsku teritoriju, reorganizuju se i ponovo izvrše invaziju na Ukrajinu. To bi nas dovelo u još opasniju situaciju nego što je danas“.
Kada smo kod Evrope, čiji su djelovi i Rusija i Ukrajina, mnogo je onih koji susret u Saudijskoj Arabiji vide kroz prizmu slanja poruke upravo njoj. Tramp signalizira promjenu politike prema sukobu, povećavajući pritisak na Evropljane da povećaju izdvajanja za odbranu.
Sve strane osluškuju šta se dešava kako bi mogle preduzeti i kontramjere. Ukoliko se nastave, pregovori će biti dugi i mukotrpni. Susret dvojice predsjednika mogao bi se dogoditi brzo. A onda neće nedostajati bombastičnih najava i još bombastičnijih medijskih naslova. U međuvremenu, iz Ukrajine su, nakon Trampovih ispada, jasno poručili da se neće dati.
Kina, glavni svjetski američki suparnik, se drži po strani i procjenjuje situaciju. Zvaničnici te zemlje su izrazili odobravanje sporazuma između SAD-a i Rusije o pokretanju mirovnih pregovora. „Kina podržava sve napore koji doprinose mirovnim pregovorima“, rekao je visoki diplomata Vang Ji na sastanku Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija u utorak, istog dana kada su se visoki zvaničnici Rusije i SAD-a sastali u Saudijskoj Arabiji. Svijet plovi uzburkanim vodama.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Izdvojeno
TRAMP, NETANJAHU, GAZA: Pakao sa pogledom na rivijeru

Objavljeno prije
4 sedmicena
14 Februara, 2025
Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. UN su upozorile da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“
Plan o dvije države na Bliskom istoku kojim je prošla američka administracija željela da okonča tamošnje sukobe, više se ne pominje. Ono što je u igri nakon nedavnih istupa biznismena-političara Donalda Trampa koji je preuzeo konce u Bijeloj kući više liči na plan agenta za nekretnine nego na rješenje jedne od najdubljih kriza u modernoj istoriji čovječanstva.
Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. Ujedinjene nacije upozorile su da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“.
Osim logističkih problema vezanih za preseljenje dva miliona ljudi, retorika iz Vašingtona prenebregava činjenicu da potraga za boljim životom nije jedino čemu se nadaju Palestinci. Istrajavanje na svojoj zemlji na kojoj su svakodnevno suočeni sa nevoljama više desetina godina je značajno za njih. Tramp o ovome, naravno, ne razmišlja.
Njegov plan zahtijeva podršku nekoliko arapskih zemalja koje u tome ne žele da učestvuju. Jedina konstatacija bahatog predsjednika sa kojom se svi slažu je da bi obnova Gaze trebala ogromne napore i sredstva za oporavak. Procjenjuje se da je skoro 70 odsto zgrada oštećeno ili uništeno, zdravstveni, vodovodni, sanitarni i higijenski sistemi su propali, a postoji i nestašica hrane, goriva, ljekova i skloništa. Povrh svega naglasio je Tramp: „Posvećen sam kupovini i vlasništvu nad Gazom“. Pri tome ne objašnjavajući od koga bi „kupio“ teritoriju i kako bi SAD uopšte posjedovale Gazu.
Prema njegovoj viziji, i američka javnost bi morala pristati da upravlja Gazom, komentarišu mediji. To nije nešto što je većina Amerikanaca očekivala da će se desiti. Lindzi Grem, ključni republikanski senator, posebno verziran u spoljnim poslovima, napomenuo je da njegovi glasači u Južnoj Karolini možda neće biti baš oduševljeni tim planom.
„Preuzimanje Gaze i pretvaranje u Rivijeru Bliskog istoka je prenaduvan san koji se neće ostvariti“, rekao je Harlan Ulman, politički i vojni analitičar iz Atlantskog savjeta, za Al Džaziru. „Ali taj će plan možda biti korišćen kao pregovarački adut od strane američke administracije“, napomenuo je.
Posebno je duhove uzburkala i izjava predsjednik SAD-a da dva miliona Palestinaca, koji bi prema njegovom planu bili preseljeni u susjedne zemlje, ne bi imali pravo na povratak. ,,Imaće mnogo bolji smještaj”, rekao je Tramp za Fox News. Pored toga što je rekao da je posvećen kupovini i vlasništvu nad Gazom, tu su i izjave tipa: „Izgradićemo sigurne zajednice, malo dalje od mjesta gdje se sada nalaze, gdje je sva ta opasnost. U međuvremenu, ja bih bio vlasnik toga“. Ili: „Zamislite to kao razvoj nekretnina za budućnost. Bilo bi to prelijepo zemljište. Bez velikih troškova“.
Da ni njegovi prvi ljudi nijesu upoznati sa svim što je u njegovim planovima govori i podatak da je Tramp ovim govorom protivurječio državnom sekretaru Marku Rubiju i sekretarki za štampu Bijele kuće Karolini Levit, koji su prošle sedmice rekli novinarima da bi preseljenje Palestinaca bilo privremena mjera zarad obnove.
Za američkog prijatelja Benjamina Netanjahua, plan je revolucionaran i kreativan, dok Hamas ponavlja da palestinska zemlja „nije na prodaju“. Zvaničnik Hamasa – koji upravlja Gazom, koji Izrael, SAD, Velika Britanija i brojne druge zemlje smatraju terorističkom organizacijom, rekao je da su Trampove izjave apsurdne i da odražavaju duboko nepoznavanje Palestine i regiona.
Planovi za budućnost Gaze izazvali su rijetko viđeno jedinstvo na Bliskom istoku. Lideri su sarađivali kako bi izgradili jedinstven arapski stav protiv bilo kakvog pokušaja raseljavanja Palestinaca iz Gaze.
Egipatska vlada je više puta odbacila planove Izraela i Trampa za raseljavanje Palestinaca iz Gaze u Egipat i Jordan. Saudijska vlada takođe je odbacila plan u oštro formulisanom saopštenju. Ministarstvo vanjskih poslova istaklo je čvrst stav Kraljevine u podršci palestinskoj državi, uprkos tome što je ranija saudijska retorika izbjegavala konkretne korake ka državnosti, kažu analitičari. Takođe je značajna eksplicitna povezanost princa Mohameda bin Salmana sa ovim stavom. Tu je i njegov direktan telefonski razgovor sa jordanskim kraljem Abdulahom, što je rijetka pojava.
Nakon što je Netanjahu neformalno izjavio da Saudijci imaju dovoljno teritorije za palestinsku državu, Saudijska Arabija je objavila dodatno saopštenje u kojem, kako se ističe, osuđuje „ekstremistički, okupatorski mentalitet koji nastoji protjerati Palestince iz Gaze“.
Jordanska vlada takođe je odbacila plan, kao i sve prethodne prijedloge o masovnom preseljenju Palestinaca, bilo u Egipat ili Jordan. U septembru 2024. jordanski ministar spoljnih poslova izjavio je da bi svaki pokušaj prisilnog preseljenja Palestinaca u Jordan predstavljao objavu rata, što bi direktno kršilo jordansko-izraelski mirovni sporazum. Nakon Trampovog najnovijeg prijedloga, jordanska kraljevska palata izrazila je odbijanje bilo kakvih pokušaja aneksije teritorija i raseljavanja Palestinaca.
U vrijeme objelodanjenja Trampovih planova stigao je sastanak sa jordanskim kraljem Abdulahom. U planu su i razgovori sa egipatskim predsjednikom Abdel Fatahom el-Sisijem i saudijskim prestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom u narednim danima. El-Sisi je u srijedu izjavio da do posjete Vašingtonu neće doći ako SAD nastavi sa svojom agendom o Gazi, prenio je Rojters.
Kralj Abdulah je na sastanku sa Trampom rekao da će arapske zemlje izaći s planom i da će raditi sa SAD-om, ali nije rekao da će prihvatiti ono što su Sjedinjene Američke Države predložile. Moguće da se ovim želi prolongirati plan, te tim istupiti njegova oštrica, što bi donijelo određeno relaksiranje u regionu. Kako bi pokazao spremnost na saradnju i relaksirao zategnuti konflikt jordanski monarh rekao je da je njegova zemlja spremna da primi 2.000 bolesne palestinske djece iz Gaze. Ovakvu akciju svi vide na svoj način. Jedni je percipiraju kao pobjedu politike čvrste ruke, drugi kao nužan ustupak radi kupovine vremena i iznalaženja rješenja.
Američki predsjednik nagovijestio je da razmatra i širu grupu zemalja koje bi mogle primiti Palestince. Bliski istok u njegovoj uobrazilji nije granica. „Imamo i druge zemlje koje žele da se uključe“, rekao je. Njujork Tajms je prenio da ga je novinar tokom posjete jordanskog gosta upitao da li bi dvije od tih zemalja mogle biti Albanija i Indonezija, odgovorio je: „Da, naravno.“
O ovoj mogućnosti na društvenim mrežama i u nekim medijima se pisalo još u januaru. Pomenute zemlje su tada odbacile ovakvu mogućnost. Navodno je Albanija sa populacijom od oko 2.7 miiona stanovnika pregovarala sa SAD-om oko prijema 100.000 Palestinaca. Na ove napise je reagovao tada albanski premijer Edi Rama. „Nisam čuo nešto toliko lažno već duže vrijeme, a u posljednje vrijeme ima mnogo lažnih vijesti! To apsolutno nije tačno. Albaniju niko nije pitao, niti možemo uopšte razmatrati preuzimanje takve odgovornosti“.
I sa drugog kraja planete su ubrzo stigle reakcije. „Indonezija snažno odbacuje svaki pokušaj prisilnog raseljavanja Palestinaca ili promjene demografske strukture okupirane palestinske teritorije“, saopštilo je Ministarstvo spoljnih poslova u izjavi objavljenoj prošle nedjelje na X-u. Očito je da do Trampove svijesti još nisu doprle reakcije albanskih i indonežansih zvaničnika.
Ima nešto što cijela ova priča već mijenja na terenu. Kratkoročno, Trampova retorika prijeti implementaciji druge faze dogovora o prekidu vatre i razmjeni talaca. Mnogo je onih koji smatraju da je upravo to i cilj novog predsjednika i njegovih bliskoistočnih prijatelja. Izraelski premijer od početka je sumnjičav u vezi sa tokom primirja, kojem se inače protive njegovi krajnje desničarski koalicioni partneri. Nikom od njih se ne dopada mogućnost da Hamas ostane glavna vlast u Gazi kada se sve završi. Američki državni sekretar je ovih dana na društvenim mrežama postovao nešto što se smatra stavom kompletne administracije. „Neće biti mira na Bliskom istoku dok Hamas kontroliše teritoriju. Hamas je zlo! Čisto zlo!“, napisao je Rubio.
Ukoliko Hamas bude istrajavao na stavovima koji se ne slažu sa američkim planovima, analitičari očekuju prekid primirja, nastavak rata i davanje zelenog svijetla Izraelu od strane američkih partnera za dalje akcije. To bi bilo i u skladu sa onim što je Tramp govorio dok se borio za novi mandat u Vašingtonu. Javno se tada čudio zašto se ne dozvoli Tel Avivu da završi posao.
Gideon Levi, kolumnista Hareca komentarisao je nove Trampove izjave, upozoravajući da bi posljedice ovog puta mogle biti još strašnije nego u prvih petnaest mjeseci rata. „Tramp je posijao sjeme, a Izrael je iskoristio priliku, jer nije zainteresovan za okončanje rata. Sada se suočavamo sa veoma osjetljivim trenutkom“, kazao je Levi. „Ako se rat obnovi uz podršku Donalda Trampa, čak bih rekao i uz njegov podstrek, to znači da Izrael ovoga puta neće imati nikakva ograničenja“, rekao je, napominjući da je američki predsjednik sada postao „duhovni i moralni kompas Izraela“.
Krhki mir Bliskog istoka ušao je u novu fazu nestabilnosti. Na etapni dogovor o smirenju konflikta udara se sa svih strana. Ponajviše iz Tel Aviva. Ultra-desničarski izraelski ministar finansija Becalel Smotrič pozvao je premijera da „otvori kapije pakla“ na Hamas ako palestinska oružana grupa ne oslobodi sve taoce do subote. On je pozvao Netanjahua da „nedvosmisleno obavijesti Hamas: Ili će svi taoci biti oslobođeni do subote – bez više faza, bez više igara – ili otvaramo kapije pakla na njih“. Da će se kapije pakla otvoriti ako svi taoci ne budu pušteni do subote u podne najavio je i Donald Tramp.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Kolumne
-
Izdvojeno / prije 2 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
Kenet Morison
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Vatre
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Odisej u Gazi
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 3 sedmice
Koncentraciona vlast
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Dekoracija
Milena Perović

Novi broj


SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu
-
DRUŠTVO4 sedmice
SVE DUŽI SPISAK OSUMNJIČENIH ZA UBISTVO SRPSKIH DRŽAVLJANA ČIJA TIJELA DO DANAS NIJESU PRONAĐENA: Uhapšen Sekulović,potraga za Čarapićem
-
Izdvojeno4 sedmice
TRAMP, NETANJAHU, GAZA: Pakao sa pogledom na rivijeru
-
Izdvojeno3 sedmice
SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku
-
INTERVJU4 sedmice
BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija
-
SVIJET3 sedmice
ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima
-
DRUŠTVO3 sedmice
BURA OKO ZAKUPA CRNOGORSKIH PLAŽA: Novi tender, novi uslovi
-
Izdvojeno3 sedmice
ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak