Povežite se sa nama

SVIJET

EVROPA,  BEZBJEDNOST , PRIORITETI: Ni bojište ni lopta za igru supersila

Objavljeno prije

na

Definitivna propast američko-ruskog ugovora o raketama srednjeg dometa, vraća Evropu na vjetrometinu novog Hladnog rata, u rizik da postane bojište. Da je to oružje s nuklearnim bojevim glavama ikada upotrijebljeno, teorijski Evropa bi postala ozračeni pakao, a ne ni SAD ni ondašnji Sovjetski savez do kojih te rakete ne mogu da dobace. Ovog puta bi moglo biti hladnije nego prije tri decenije

 

Dosadašnji svjetski poredak se raspada. Preostali branioci liberalnih vrijednosti prolaze kroz fazu nesigurnosti. Ko će smoći snage i volje da sve djelove postavi na svoje mjesto? Ovo su neka pitanja koja su pokrenuta na prošlonedjeljnoj Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, najvećem skupu te vrste na svijetu. Na 55. Mihnensku konferenciju o bezbjednosti došao je rekordan broj učesnika. Među 500 gostiju bilo je 40 šefova država ili vlada, kao i 100 ministara uglasvnom spoljnopolitičog i odbrambenoh resora.

Sve njih sačekao je zabrinjavajući Minhenski izvještaj o bezbjednosti. “Nastupa nova era borbe za vlast između SAD, Kine i Rusije. Ona ide ruku pod ruku s određenim vakumom vlasti koji se odnosi na liberalni međunarodni poredak”, ocijenio je šef konferencije, istaknurti njemački ambasador, Volfgang Išinger.

Prema izvještaju, Sjedinjene Američke Države, s predsjednikom Donaldom Trampom na čelu, pokazuju malo interesa za međunarodne sporazume, otvoreno stavljajući pod znak pitanja institucije kao što su Sjevernoatlantski pakt (NATO) i Ujedinjhene nacije (UN). Autori izvještaja ocjenjuju kako SAD pod Trampom više ne žele ulogu vodeće sile u slobodnom svijetu. Za transatlantske saveznike, još je teško kada Tramp pohvali “neliberalne vođe” –  u Brazilu ili na Filipinima, kaže se u izvještaju o bezbjednosti.

SAD su, nastavlja se, identifikovale “Kinu i Rusiju kao dva glavna strateška izazivača”. Novo suparništvo između tri velike sile ispoljava se drugačije nego u prošlosti. Sukob između Vašingtona i Pekinga trenutno se najviše odražava na ekonomska i trgovinska pitanja. Rusija i  Kina se, osjećaju ujedinjene u „savezu autokratija” kao protivigrači Zapada. Istovremeno su Moskva i Peking međusobno konkurenti i pomno vrebaju jedan na drugog kada se radi o geopolitičkim pitanjima, ocjenjuje se u izvještaju.

Rivalstvo između Rusije i SAD postoji prvenstveno u politici naoružanja. I ovdje izvještaj daje malo nade za brzo poboljšanje. Poslije raskida Ugovora o zabrani upotrebe nuklearnih raketa srednjeg dometa (INF), pod pitanjem su i drugi djelovi sporazuma.

Ambasador Išinger je zabrinut zbog razvoja situacije između SAD i Rusije. „Za globalnu budućnost bi bila katastrofa kada bismo dozvolili situaciju u kojoj se razvija klasično rivalstvo velikih sila“, kaže Išinger. On smatra da ima dovoljno zajedničkih tačaka između Rusije, SAD, Evrope, Kine i drugih država da bi mogla da se razvije saradnja i da integracija prevaziđe rivalstvo.

Evropa kao da nije prisutna u strateškim planskim igrama, ocjenjuje se u izvještaju. EU  je loše pripremljena za novo nadmetanje velikih sila i to ne samo zbog rasprave o ” više strateške autonomije” za stari kontinent. Trenutno niko nema dobro osmišljen “plan B”, s kojim bi se Evropa bezbjednosno-politički mogla emancipovati.

Kko treba da pokupi djelove polupanog svjetskog poretka? Njemačka kancelarka Angela Merkel je u video poruci uoči konferencije rekla da želi da radi na očuvanju međunarodnih institucija. To je, po njenim riječima, sada “u najmanju ruku podjednako važno kao što je bilo tokom Hladnog rata”.

Njemačka, glavna sila u EU, posvećena je liberalnom svjetskom poretku. Ministar spoljnih poslova Haiko Mas nedavno je pozvao na formiranje globalnog “saveza multilateralaca”.

Novo istraživanje fondacije Friedrih Ebert pokazuje da samo 42 posto Francuza, ali zato 59 posto Njemaca smatra da bi njihova zemlja na međunarodnom planu trebalo da ostane uglavnom neutralna. Vojne intervencije odbacuje mnogo više Njemaca (65 posto) nego Francuza (50 posto). To je odraz različitih političkih procesa i strateških kultura Berlina i Pariza. “Trenutna kriza transatlantskog partnerstva je veći izazov za Njemačku nego za Francusku, koja je uvijek imala nezavisniji pristup”, kaže se u Minhenskom bezbjednosnom izvještaju.

U EU su najvažniji partneri Njemačka i Francuska, Njihova saradnja bi trebalo da bude što šira i skladnija. Globalni nuklearni rulet je ponovo krenuo. Nova trka u atomskom naoružanju posebno je opasna dok je u Bijeloj kući u Vašingtonu nepredvidivi predsjednik Donald Tramp, a u Moskvi se hibridni ratovi vide kao način povratka stare moći, kako ocjenjuje vodeća zapadna štampa.

Ovakva razmišljaja naročito su prisutna otkako su 2. februara SAD jednostrano otkazale Sporazum INF, tvrdeći da ga Rusija ionako hronično krši. U Moskvi to demantuju, kriveći Vašington za eskalaciju izgradnjom raketnog štita, pa je predsjednik Vladimir Putin objavio da i Rusija napušta ugovor.

Sporazum o nuklearnom oružju srednjeg dometa (Intermediate-Range Nuclear Forces) zabranjuje SAD i zemljama nasljednicama Sovjetskog saveza probe, posjedovanje i proizvodnju čitave klase oružja – krstareće rakete lansirane sa zemlje sa dometom od 500 do 5.500 kilometara. Sporazum su 1987. potpisali tadašnji predsjednici Ronald Regan i Mihail Gorbačov i on predstavlja dio američko-ruskih napora za kontrolu naoružanja.

Ugovor INF regulisao je uništavanje i zabranu projektila koji mogu da nose nuklearne bojeve glave. Dok dvije strane igraju ping-pong međusobnim optužbama, u Evropi strahuju da ne postanu loptica za igru supersila ili bojište.

Danas Rusija i SAD, između ostalog, i zbog zabrane, posjeduju druge projektile, one koji se ispaljuju s podmornica ili iz aviona, da se ne pominju bespilotne letilice. Vojna korist od oružja koje je obuhvaćeno sporazumom INF, u poređenju s oružjem odnosno projektilima s podmornica i aviona „ne može se procijeniti“, kaže njemački stručnjak za bezbjednost Volfgang Rihter.

SAD smatraju da Rusija svojim novim krstarećim raketama krši sporazum. Zbog toga je generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg “hitno” zatražio od Rusije da se izjasni o optužbama i priži “vjerodostojne odgovore” o raketnom sistemu.

Ruski predsjednik Vladimir Putin optužuje NATO da njegov raketni sistem stacioniran u Rumuniji, uz pomoć američkih raketa u svako doba može da se pretvori u nuklearno oružje. Ruski ministar obrane Sergej Šojgu rekao je da bi uskoro trebalo da se počne s radom na razvijanju nove rakete srednjeg dometa iznad 500 kilometara.

Tramp je rekao da će SAD proizvoditi takvo oružje ukoliko Rusija a i Kina ne pristanu na novi sporazum.

Ima mišljenja da Rusija, baš kao i SAD, žele da se oslobode stega tog ugovora. Ipak se dvije strane u jednome slažu: od 1987. porastao je broj zemalja koje raspolažu ovom kategorijom oružja, ali nisu dio ugovora. Ima mišljenja da ni Rusija ni SAD nemaju više interesa da se odreknu zemaljskih raketa srednjeg dometa.

Obje zemlje procjenjuju da strateški, a uskoro i vojno, naspram njih stoji nadolazeća supersila NR Kina. Kina posjeduje takvo oružje, a nije dio ugovora, pa ne podliježe nikakvom režimu kontrole raketnih sistema srednjeg dometa. To bi značilo da Kina mora da uništi veliki broj svojih raketa. Istovremeno, SAD ne bi morale ničega da se odreknu, jer se oslanjaju na oružje koje se koristi u mornarici ili vazduhoplovstvu.

Neki stručnjaci smatraju da SAD novim sistemima žele da prikoče uticaj Kine u Aziji. Opet, Rusi već raspolažu takvim oružjem.

Definitivna propast američko-ruskiog ugovora o raketama srednjeg dometa, vraća Evropu na vjetrometinu novog Hladnog rata, u rizik da postane bojište. Da je to oružje s nuklearnim bojevim glavama ikada upotrijebljeno, teorijski Evropa bi postala ozračeni pakao, a ne SAD ili ondašnji Sovjetski savez do kojih te rakete ne mogu da dobace. Ovog puta bi moglo biti hladnije nego prije tri decenije,

Pitanje zabrane ovih projektila je za Evropu oduvijek bilo biti ili ne biti. U vrijeme Hladnoig rata NATO je odgovorio tzv dvosmjernom odlukom – strateškom prijetnjom vlastodršcima u Kremlju: ukoliko Sovjetsk Savez ne uništi SS-20, onda će i NATO napraviti isto oružje. NATO je odlukom od 12. decembra 1979. omogućio da se od 1983. stacioniraju američke rakete peršing, kao i krstareće rakete radi odbrane od sovjetskih raketa SS-20.

Postojeći sistem sporazuma o naoružanju zastarijeva i zahtijeva obnovu. Posljednji sporazum, Novi START Ugovor iz 2010. godine ističe 2021. godine i u ovom trenutku, čini se malo vjerovatnim da će ga Moskva i Vašington produžiti. Ugovor o ograničavanju raketnog odbrambenog sistema su SAD otkazale još 2002. godine.

U Evropi odlično znaju za sve ove interese, ali osjećaju da su ostavljeni usred njih. Jer prije četiri decenije su SAD važile kao dobroćudni hegemon cijelog Zapada, a danas to više nisu. Pod nepostojanim Trampom su SAD postale fakultativni partner. Konsultacije i zajednička zapadna potraga za pozicijama u globalnoj politici otkazana je do daljeg.

Pri tome bezbjednosni interes Evrope tokom godina nije se promijenio ni za pedalj: ne postati bojište ili lopta za igru supersila.

 

Sumnje

U centru pažnje, zbog sumnji SAD i NATO da Rusija krši ugovor o balističkim raketama srednjeg dometa je nova ruska raketa koja se u medijima naziva Novator 9M729 ili, prevedeno na NATO-kod, SSC-8. Smatra se da je Rusija počela da testira novu raketu još 2008.

Prema Njujork tajmsu, administracija  Baraka Obame o toj je temi razgovarala sa Rusijom. No, izbjegavala je oštrije verbalne napade, očito u nadi da će uspjeti da se oko toga dogovori s Kremljom.

Do 2015. Rusija je završila obiman program testiranja koje je organizovano tako „da se sakrije pravi karakter testova i mogućnosti rakete”. Raketa 9M729, je navodno kratkog dometa, a prema američkim saznanjima ima domet do 3.400 kilometara. Prema poljskim saznanjima, nedavno su te rakete stacionirane u ruskoj enklavi Kalinjingrad.

Upućeni tvrde da je to povreda ugovora INF. I NATO to tako vidi. Rusija priznaje da postoje rakete tipa 9M279, ali poriče da one krše ugovor INF.

Njujork tajms je objavio članak prema kojem ta raketa predstavlja „direktnu opasnost” za najveći dio Evrope i djelove Azije. Američki posmatrači prenose da se radi o raketama koje veoma liče na već postojeće modele, pa je teško otkriti ih.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA GLOBALIZMA POSLIJE PANDEMIJE: Šta donose zapaljive riječi iz Vašingtona i Pekinga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će se KOVID-19, koji je već srušio globalnu ekonomiju, pokazati kao najvažniji trenutak u obnavljanju konkurencije velikih sila, Sjedinjenih Američkih Država i Kine

 

Od 430. godine prije nove ere, kada je u Atini kuga ubila hiljade ljudi mijenjajući tok Peloponeskih ratova, pandemije su često bile prelomne tačke u istoriji. Da li će se KOVID-19, koji je već srušio globalnu ekonomiju, pokazati kao najvažniji trenutak u obnavljanju konkurencije velikih sila, Sjedinjenih Američkih Država i Naroden Republike Kine?

Dugogodišnje trenje između  tih država oko trgovine, ljudskih prava i niza drugih pitanja vinuti su u nove visine od izbijanja virusa. Teško je ne uočiti ovaj trend.  Što je najvažnije, ne postoji međunarodna organizacija koja je u stanju da povuče kočnice ili posreduje u sporu.

Retorički sukob između Kine i SAD dodatno je pojačan prošle sedmice. Ministar spoljnih poslova Vang Ju je u nedjelju kazao da su SAD zaražene ,,političkim virusom” koji se koristi za napad i razbijanje Kine. ,,SAD guraju odnose s Kinom na ivicu novog hladnog rata“, upozorio je ministar Vang tokom godišnjeg zasjedanja nacionalnog parlamenta.

Parlament u Pekingu je razmatrao nacrt odluke o uspostavljanju i unaprjeđenju pravnog sistema i mehanizama primjene za specijalni autonomni region Hong Kong kako bi bila zaštićena nacionalna bezbjednost, što na Zapadu izaziva velike kritike. Predvodnik optužbi da će to značiti kraj autonomije 7,5 miliona građana Hongkonga je državni sekretar Mike Pompeo, koji je pozvao Kinu da ,,preispita svoj katastrofalan prijedlog” i ,,drži se svojih međunarodnih obaveza”.

Oštar jezik i ruganje su svakodnevni. Hrane sve veću zabrinutost da bi rat riječi mogao da dovede do ozbiljnijih tenzija oko Tajvana ili Južnog kineskog  mora. Pozivi na ,,razdvajanje” od lanaca snabdevanja vitalnom medicinskom opremom i tehnologijom proizvedenom u Kini idu u korak sa blokadama kineskog giganta, telekomunikacione kompanije Huavei da koristi američku tehnologiju.

Pandemija je izazov legitimitetu i političkoj budućnosti kineskog predsjednika Si Jinpinga i američkog Donalda Trampa. Obojica odbijaju odgovornost za krizu.

Kineski režim sprovodi agresivnu kampanju za promociju superiornosti svog sistema i potvrđivanje globalnog liderstva. Propaganda optužuje strance, i američku vojsku, za izazivanje  epidemije u Vuhanu prije pola godine.

U Trumpovom slučaju, drama je još veća zbog kampanje za predsjedničke izbore u novembru ove godine, kada će, takođe, biti birani donji, Predstavnički dom Kongresa i trećina sastava Senata. U kampanji se  centralna odgovornost prebacuje na Kinu. Tramp  svog protivnika iz Demokratske stranke, Džoa Bajdena naziva „Pekinški Bajden“.

Ovakav pristup je izložen u povjerljivom memorandumu o strategiji Republikanske stranke. Njom se traži da kandidati te stranke optuže demokrate da su „mekani prema  Kini“ i da tvrde kako je virus „kineski udar… praćen prikrivanjem koje košta više hiljada života”.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

SUDBINA STARIH U VRIJEME PANDEMIJE: Opasnost od infekcije i diskriminacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stručnjaci su često govorili da je virus posebno opasan za starije osobe. To se prenosi u javnosti kao ohrabrujuća poruka – sve dok ste mlađi od 70 godina.  Ovakav način prikazivanja vodi ka razmišljanju kako stari ljudi nameću nepotreban teret društvu, zdravstvenom sistemu, i da bi zadovoljenje njihovih potreba moglo ugroziti mlađe ljude

 

Ne idem ja na tvoje, već ti na moje”. Izreku svoje bake je pominjala moja majka u poznom dobu koje je teško nosila. Često mi dolazi u sećanje sa bremenom godina. Možda i zato što su od početka epidemije COVID-19 učestale rasprave  o položaju starijih osoba.

„Ne razumijem kako bih se to doveo u opasnost da pola sata sjedim u parku“, nedavno je pisao književnik, prevodilac, nekadašnji ambasador 91-godišnji Ivan Ivanji iz svoje beogradske „samice“. Šanse da bude ubijen 27. maja 1944. iznosile su najmanje 50 odsto. Tog dana je SS-ljekar u Aušvicu odlučio da je 15-godišnji Jevrejin iz Kikinde radno sposoban te da neće biti podvrgnut posebnom tretmanu (u prevodu: gasnoj komori).

Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš , je poručio da stariji ljudi kao i svi drugi imaju prava na život i zdravlje usljed pandemije. „Pored neposrednih uticaja na zdravlje, pandemija izlaže starije rizicima siromaštva, diskriminacije i izolacije”, strahuje 71-godišnji Gutereš.

Generalni sekretar  je upozorio da je stopa smrtnosti kod starijih od 80 godina pet puta veća od globalnog prosjeka. U Italiji je prosječna starost umrlih 80 godina, pokazalo je istraživanje Nacionalnog instituta za zdravlje. U Kini, ljudi stari 70 i više godina činili su samo 12 procenata  inficiranih, ali više od polovine svih smrtnih slučajeva, prema tamošnjem Centru za kontrolu i prevenciju bolesti.

U SAD-u , stariji od 65 godina do sada su činili 31 posto slučajeva, 53 posto hospitalizacija na intenzivnoj njezi i 80 posto smrtnih slučajeva, prema podacima administracije predsjednika Donalda Trampa. Preminuli od KOVID-19 u staračkim domovima i ustanovama za dugotrajno zbrinjavanje starih  u SAD-u čine trećinu ukupnog broja smrtnih slučajeva, podaci su koje je  prikupio Njujork tajms.

Korona virus otkriva način na koji su stariji  ljudi viđeni.  Stručnjaci su često  najavili da je virus posebno opasan za starije.  To se prenosi u javnosti kao  ohrabrujuća poruka – sve dok ste mlađi od 70 godina. Ovakav način prikazivanja vodi ka razmišljanju kako stari ljudi nameću nepotreban teret društvu, tačnije zdravstvenom sistemu, i da bi zadovoljenje njihovih potreba moglo ugroziti mlađe ljude.

U vremenima vanrednih stanja,  objelodanjuju se društvene istine. Kriza koju je izazvao korona virus otkriva da život starijih izgleda manje važan. Neki su otišli toliko daleko da su pohvalili virus, nazivajući ga „uklanjačem bumera“, generacije ljudi rođenih 1950-ih, kada su, naročito SAD napredovale.

Zastupnik u hrvatskom Saboru Ivan Pernar  (1985), viši medicinski tehničar, je u skupštinskoj raspravi upitao građane „smatraju li normalnim da cijela država mjesecima bude paralizirana i u karanteni zato da bi neki djed ili pradjed živio dan, tjedan, mjesec ili godinu dulje“. Holandski novinar Jort Kelader je pisao da je  „spasavanje pregojenih osamdesetogodišnjaka, koji još i puše – bacanje para jer treba voditi računa o ekonomiji“.

Strategija kolektivnog imuniteta ili ,,imuniteta stada” britanske vlade i politika „zaštite ranjivih“ i „izolacije domaćinstava“, koja kaže da će ljudima starijim od 70 godina biti rečeno da ostanu četiri meseca u strogoj izolaciji kod kuće ili u staračkim domovima odvojeni od šireg stanovništva, izazvali su brojne  kritike. Protumačene su kao poruke da ,,slabiji” članovi društva, moraju biti žrtvovani, da bi pomogli izgradnji imuniteta.

Sumnjalo se da i Švedska tiho radi na ,,imunitetu krda”. U jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta je 90 odsto umrlih do pred kraj aprila bilo starije od 70 godina, a oko polovine smrti se desilo među žiteljima staračkih domova. ,,Nijesmo uspjeli da zaštitimo svoje starije. To je neuspjeh celokupnog društva. Moramo da nešto naučimo iz ovoga”, priznala je na nacionalnoj televiziji Lena Hallengren,  ministarka zdravlja i socijalnih poslova.

Doktor Majkl Hed, viši naučni saradnik za pitanja globalnog zdravstva na Univerzitetu Sauthempon u Engleskoj, istakao je nedostatak usredsređenosti na starije osobe u domovima za njegu. ,,Naše starije stanovništvo zaslužuje bolje nego da ih ignorišemo i zaboravimo.”

Otprilike polovina  smrtnih slučajeva od COVID-19 u nekim evropskim zemljama događa se u staračkim domovima, shodno podacima koje su sakupili akademici iz Velike Britanije.

Sve više zemalja je pokrenulo planove za oporavak. No, izazovi u pogledu mjera za starije još uvijek ostaju. Francuska se suočava sa sve žešćom raspravom šta sa starijim građanima poslije vraćanja u normalniji život. Neki kritičari su kazali da vlada donosi različita pravila za starije i sprovodi druge oblike diskriminacije. Predsjednik Emanuel Makron je rekao da će od starijih osoba, za koje se smatra da su ranjivije na smrtonosni virus, biti zatraženo da ostanu kod kuće duže.

Usred izbijanja COVID-19 zjape problemi u staračkim ustanovama, komunalnim uslugama, socijalnoj zaštiti starijih ljudi. Posebno zbog sve većeg broja starih ljudi u odnosu na opštu populaciju.

U mnogim zemljama se  javno zdravstvo raspada. Italija je 2000. bila druga na svijetu, posle Francuske, po dostupnosti zdravstva građanima, a po najnovijim podacima je 40. U zlatno doba 1980, u zemlji je bilo 540.000 bolničkih ležajeva, a danas 190.000. Dakle, 350.000 manje! Poslije dramatičnih kresanja sredstava namijenjenih zdravstvu tokom globalne finansijske krize 2008, javni sektor je ostao bez 72.000 kreveta, a 42.800 ljekara i bolničkog osoblja prešlo je u privatne klinike ili otišlo u inostranstvo. Za sljedećih 10 godina zdravstvu su uskraćena  sredstva u visini od 37 milijardi evra.

Milanski dnevnik Korijere dela Sera tvrdi da 47,8 odsto sredstava iz budžeta namijenjenih zdravstvu odlazi u privatne ustanove. Od 55 miliona profitabilnih medicinskih analiza, više od polovine obavlja se u privatnim institucijama, jer javne nemaju sredstava da investiraju u proširenje kapaciteta. Upućeni se pitaju nije li to ona neoliberalna tendencija da se urušavanjem javnog sektora olakša put ka totalnoj privatizaciji?

Pandemijska kriza je skrenula pažnju na dramatičan globalni porast broja starih ljudi u odnosu na opštu populaciju, na ekonomske resurse neophodne za osiguranje njihovog blagostanja ali i na činjenicu da mnogi zauzimaju moćne položaje u političkom, ekonomskom, društvenom i kulturnom poretku.

Kako je tržišna logika dovela do smanjenja državnih ulaganja u socijalnu infrastrukturu i njegu, svjedoci smo odgovora koji nastoji da ohrabri stare  da preuzmu odgovornost za svoje zdravlje i sreću. No, ovo  mogu sebi da priušte imućniji ljudi, ali ne i ogromna većina starijih.

Upozorenja upućena starijim osobama od izbijanja korona virusa otkrivaju ambivalenciju prema starenju i njegovom poricanju. Naglašava  se odbijanje vlada  da priznaju krivicu zbog toga što su  godinama smanjivani programi namijenjeni zaštiti starijih. Jačanje neoliberalizma i politike štednje značilo je da se države poput SAD ili Velike Britanije mnogo manje mogu nositi sa pandemijom, dok prisiljavaju one na prvim medicinskim frontovima da donose nemoguće odluke koga će prvo liječiti.

Dok KOVID-19 jasno pokazuje koliko uzajamno ljudi trebaju i zavise jedni od drugih, društveni imperativ prema starenju stanovništva ostaje isti: odbiti starenje što je duže moguće i izbjegavati da se postane socijalno suvišan. ,,Podrška i zaštita starijih ljudi koji žive sami u zajednici, posao je svakoga”, imajući to u vidu poručio je dr Hans Henri P. Kluge, regionalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije za Evropu. „Sve starije ljude treba tretirati s poštovanjem i dostojanstvom tokom ovih vremena. Zapamtite, nikoga ne ostavljamo iza sebe.”

 

Trendovi

Čini se da je za COVID-19 starost snažan predskazivač ko živi, a ko umire. Procjenjuje se da umire 0,66 odsto ljudi kojima je dijagnostifikovan KOVID-19. No, stopa se drastično razlikuje za različite starosne grupe, krećući se od 0,0016 procenata za djecu mlađu od deset, do 7,8 odsto kod osoba starijih od 79 godina.

Slični trendovi se primjećuju i kod procenta pacijenata sa KOVID-19 kojima je potrebna hospitalizacija. Kreće se od nula odsto kod mlađih od 10 godina do 18,4 procenta među starijim od 79 godina.

Starije osobe spadaju u rizičnu grupu zato što se kod njih znatno povećava vjerovatnoća hroničnih tegoba. No, to samo djelimično objašnjava njihovu visoku stopu smrtnosti. Sa starenjem, čovjekov imuni sistem slabi. To povećava ranjivost na infekcije svih vrsta.

Kada se imuni sistem aktivira kod starijih ljudi, postoji i veća vjerovatnoća za pojavu citokinske oluje. Tada imuni sistem pretjerano reaguje i proizvodi previše hemikalija da se bori protiv infekcije. Slijedi jaka upalna reakcija koja ima potencijal da prouzrokuje značajna oštećenja u tijelu, uključujući i prestanak djelovanja organa.

Najveći faktor rizika za umiranje od korona virusa je kardiovaskularna (srčana) bolest, sa stopom smrtnosti od 10,5 procenata. No, još  nije poznato zašto.

Povećan je rizik od teške bolesti za dijabetičare. Dijabetes smanjuje imunološku funkciju i otežava borbu protiv virusnih infekcija.

Možda je najjasniji povećani rizik od teške bolesti od KOVID-19 kod ljudi sa hroničnom respiratornom bolešću, kao što su astma i zapaljenje pluća.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIL GEJTS U ŽIŽI GLOBALNIH KONTROVERZI: Humanist ili prorok dominacije nad ljudskim rodom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mnoge Gejts je humanista. Za druge osoba koja želi da uz pomoć vakcine koja bi trebalo da bude proizvedena, ostvari dominaciju nad ljudskim rodom. Kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu Gejts je plodna meta za teoretičare zavjere i za napade. Dugo jurišaju na njega. Posljednjih sedmica su napadi na njega na društvenim mrežama pojačani s različitih strana

 

Bil Gejts, drugi najbogatiji čovjek na svijetu, osnivač američke multinacionalne tehnološke kompanije Majkrosoft, usred globalne bitke protiv KOVID-19 u središtu je zanimanja svjetske javnosti. Za mnoge je 64-ogodišnji Gejts humanista. Za druge osoba koja želi da uz pomoć vakcine koja bi trebalo da bude proizvedena, ostvari dominaciju nad ljudskim rodom.

Gejtsov angažman u borbi protiv pandemije izlazi iz uobičajenog obrasca – on predlaže mjere, najavljuje izgradnju sedam bolnica za proizvodnju vakcine, polemiše sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom oko mjera za borbu protiv korona virusa i finansiranja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Dobrotvorni fond Bila i Melinde Gejts finansira potragu za vakcinom, liječenje i dijagnostikovanje virusa korona, a Gejts poziva da se ponovo uspostavi saradnja SAD sa Kinom, iz koje je pošast korona virusa krenula.

Poslije detaljnog proučavanja procesa nastanka epidemija, budući da je njegova fondacija godinama radila na suzbijanju bolesti i na stvaranju zdravstvenog sistema u siromašnim zemljama, Gejts je predvidio izbijanje pandemije. Na društvenim mrežama izaziva ogromnu pažnju njegovo predavanje „TED“ iz 2015. Tada je istakao kako nova „svjetska katastrofa“ neće biti povezana s nuklearnom bombom, već sa virusima.

Gjets je smatrao da medunarodna zajednica može da „izade na kraj s tim zadatkom“, ukazujući na informaciona sredstva i otkrića u biologiji, koja mogu da omoguće razvoj ljekova i vakcine. „Da bi se to desilo neophodan je globalni pristup u oblasti zdravstvene zaštite“, istakao je.

Bil Gejts, evo pet godina kasnije, ponovo insistira na ideji „globalnog odgovora“.  Podsjeća međunarodnu zajednicu (posebno zemlje G20, grupu najrazvijenijih i najvećih svjetskih privreda u usponu) na nužnost ujedinjenog fronta koji će biti „presudan“ za pobjedu nad krona virusom.

Gejts je odluku predsjednika Trampa da privremeno obustavi finansiranje SZO nazvao „veoma opasnom“. Izvršni direktor njegovog Fonda Mark Suzman je SZO nazvao „veoma pouzdanim partnerom“ . Istovremeno je istakao potrebu za saradnjom sa zvaničnim Pekingom, gdje Fond ima veliki biro.

Ima mišljenja da je prelomni momenat u Gejtsovom fokusiranju pandemije kao gobalne opasnosti, bila epidemja svinjskog gripa  2009. Tada je, kao najbogatiji čovjek na svijetu, napisao članak „Ka boljem odgovoru za buduću pandemiju”. Neki analitičari smatraju da je tadašnje  Gejtsovo angažovanje pomoglo SZO u donošenju mjera za održivi razvoj u Ujedinjenim nacijama. Tada je Gejts definisao korake koji moraju da budu preduzeti kako bi se spriječila eventualna sljedeća pandemija. Na ovome su on i njegovi saradnici radili sa fondacijom Vorena Bafeta, američkog kapitaliste, tada drugog najbogatijeg čovjeka svijeta. Argumente da mogu da budu u pravu dobili su 2012. i 2014, kada je izbila zaraza Bliskoistočnog respiratornog sindroma (MERS), koji je prijetio da postane globalna pandemija.

MERS je poznat i kao kamilski grip. Prvi slučaj je identifikovan 2012. u Saudijskoj Arabiji, a većina potonjih na Arabijskom poluostrvu. Do januara 2020. je zabilježeno oko 2.500 slučajeva, a oko 35 posto onih kojima je dijagnostikovana bolest umre od nje. Veće epidemije su se pojavile u Južnoj Koreji 2015. i u Saudijskoj Arabiji 2018.

SZO od pojave virusa SARS 2002. daje redovna uputstva i upozorenja o mogućnosti izbijanja pandemijskih kriza.

U nekoliko scenarija koje je do 2010. izradila CIA, a koji su predviđali globalne trendove u narednih 15 ili 30 godina, pandemija je pomenuta kao jedna od opasnosti s kojom globalni svijet može da se suoči.

Gejts, pvobitno, nije privukao pažnju javnosti svojim filantropskim radom. Osnovavši sa prijateljem Polom Alenom softversku kompaniju Majkrosoft 1975, on će 20-ak godina kasnije postati guru informatičke ere u nastajanju. Gejts i Majkrosoft imali su ključnu ulogu u tranziciji svijeta iz analognog u digitalno doba.

Početkom 21. vijeka, Gejts je odlučio da svoje bogatstvo uloži u humanitarni rad, pa je, zajedno sa suprugom Melindom, osnovao Gejts fondaciju i etapno počeo da se povlači iz direktnog upravljanja Majkrosoftom. Sredinom marta potpuno se povukao iz kompanije.

Fond Bila i Melinde Gejts nastao je 2000. godine tako što je bračni par u jednu spojio nekoliko već postojećih porodičnih fondacija (prva je osnovana 1994).

Njegova fondacija tijesno sarađuje sa SZO na nekoliko velikih projekata suzbijanja zaraza, kao što je dječija paraliza. U saradnji sa jednim od osnivaca Gugla Larijem Pejdžom, finansirao je istraživanja za pronalazak jedinstvene vakcine protiv gripa. Finansira i istraživanja za borbu protiv Alchajmerove bolesti.

Do 2018. Gejtsova fondacija je sakupila 46,8 milijardi dolara, i jedna je od najvećih svjetskih privatnih humanitarnih organizacija. Fondacija je radila na distribuciji vakcina u zemljama u razvoju, zalagala se za porodično planiranje preko veće upotrebe kontracepcije i finansirala razvoj genetski modifikovanih usjeva. Ti napori su izazvali neosnovane optužbe da Gejts ugrožava siromašne u svijetu nepotrebnim ljekovima i štetnim usjevima dok pokušava da smanji globalnu populaciju.

Gejtsove pristalice smatraju kako je njegov doprinos ravnoteži snaga koje se bore protiv epidemija zadivljujući. On odražava američku tradiciju filantropije, koja podstiče uspješne ljude da daju dug zajednici. Pored toga, potvrđuje pojavu „nedržavnih“ kolosalnih snaga na svjetskoj sceni: medu glavnim finansijskim donatorima SZO je Fond Bila i Melinde Gejts, odmah iza SAD (cinici primjećuju  mnogo neizmirenih obaveza), dok su Kina i Evropa daleko iza.

Gejtsov pristup se ne dopada svima: u Vašingtonu njegov pristup smatraju naivnim. Ideja Fonda o osnivanje Globalnog tehničkog odbora za određivanje raspodjele – ko će prvo primiti vakcinu, trebalo bi da postane predmet burnih diskusija. Trampova administracija se boji bilo kakve nadnacionalne vlasti u tom pitanju i ne žuri da se vrati saradnji sa Kinom koja se pozicionirala kao novi lider u stvaranju „globalnog poretka u zdravstvu“.

Kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, Gejts je plodna meta za teoretičare zavjere i za napade. Dugo jurišaju na njega na internetu. Posljednjih nedjelja su napadi na njega na društvenim mrežama pojačani s različitih strana, od antivakserskih grupa do pristalica raskrinkane teorije zavjere, koji povezuju novi korona virus sa 5G tehnologijom.

Njegov elektronski post je dobio stotine hiljada komentara koji ga optužuju za zločine protiv čovječnosti i povezuju s različitim teorijama zavjera s vakcinama, SZO i implantiranjem mikročipova u ljude. U postovima na Jutjubu, Fejsbuku i Tviteru lažno je prikazan kao tvorac KOVID-19, profiter od vakcine za virus i dio podlog plana da se bolest iskoristi za nadziranje globalne populacije.

Pomenuti Gejtsov govor iz 2015. je ponovo isplivao na Jutjubu s 25 miliona novih pregleda, ali ne kako je Gejts želio. Antivakseri, pripadnici grupe teorija zavere Kenon i desničarski komentatori su taj video uzeli kao dokaz da je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu planirao da iskoristi pandemiju za preuzimanje kontrole nad globalnim zdravstvenim sistemom. Teorije zavjere izokreću Gejtsove riječi. Pošto je na Reditu spomenuo mogućnost „digitalnih sertifikata” kao potvrdu ko je imao virus, trolovi na internetu su počeli da tvrde da želi da nadzire populaciju implantiranjem mikročipova u ljude.

Napadi na Gejtsa su pojačani pošto je kritikovao odluku SAD da prekinu finansiranje SZO, što je Trampova administracija obrazložila načinom na koji je ta međunarodna organizacija iz sistema UN postupala tokom  pandemije. Milioni Amerikanaca su izgubili posao tokom pandemije, pa je način na koji se Trampova administracija odnosi prema krizi veoma lično pitanje koje pogađa mnoge.

Gejts se pojavio kao protivteža Trampu zalaganjem za mjere ostanka kod kuće, proširenje obima testiranja i razvoj vakcine. Gejts je sada, zajedno s vodećim stručnjakom za infektivne bolesti u SAD Entonijem Faucijem, meta desničarskih komentatora koji nipodaštavaju sve one koji se ne slažu sa Trampom oko virusa.

Peticiju koja je osvanula na sajtu Bijele kuće potpisalo je oko 450.000 ljudi. Njome se traži sveobuhvatna i javna istraga protiv Fondacije Bila i Melinde Gejts zbog, kako se navodi, „zločina protiv čovječnosti i zloupotrebe medicine“. Pojedini analitičari smatraju da će peticija usred predsjedničke kampanje u novembru ove godine, jačati Trampovu poziciju. Od ishoda društvenog i političkog obračuna Trampa i Gejtsa mogla bi da zavisi i neposredna budućnost SAD.

 

Za globalnu dostupnost vakcine

SZO je pokrenula globalnu inicijativu za ubrzani razvoj i ravnomjernu raspodjelu vakcina, dijagnostike i tretmana protiv bolesti KOVID-19. Među suorganizatorima predstavljanja inicijative našli su se i Evropska komisija, predsjednik Francuske Emanuel Makron i fondacija Bila i Melinde Gejts.

Gejts je ocijenio da se život može jedino u potpunosti vratiti u normalu pošto vakcina protiv korona virusa bude globalno dostupna. On je kazao da se mora brzo raditi na razvoju nove vakcine u „milijardama doza”. Razvijene zemlje poput SAD, prije ili kasnije će moći da se bore protiv virusa, ali on mora biti poražen u cijelom svijetu, kazao je Gejts.

Gejts je prošle sedmice pozvao administraciju predsjednika Trampa da u borbi protiv korona virusa krene s izgradnjom fabrika za razvoj najperspektivnijih vakcina. Pošto neke vakcine najvjerovatnije nikada neće biti potrebne, privatne kompanije ne mogu preuzeti rizik gubitka miliona dolara, „ali savezna vlada može”, rekao je Gets. „To je jedini način da bude osigurana masovna proizvodnja vakcina.”

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo