Povežite se sa nama

PERISKOP

Festivali koje je stvorila olimpijada

Objavljeno prije

na

Naglo je zahladilo.

Sve češće u svakodnevnim razgovorima konstatujemo da se atmosferski vrijeme tako mijenja da praktično iz ljeta ulazimo u zimu…Dakle,bilo kako bilo,zima se neminovno približava. Sa približavanjemzime,onim kalendarskim, približava se i manifestacija koja i u svom nazivu nosi predznak zima.Radi se o internacionalnom multimedijskom festivalu Sarajevska zima.Interesantno je da je ova festivalska manifestacija nastala u vrijeme Četrnaestih zimskih olimpijskih igara,kao njen kulturni i umjetnički segment.Osnivač festivala,inače poznati kulturni radnik Ibrahim Spahić došao je do jedinstvenog koncepta ove manifestacije polazeći od čuvene Bašlarove Poetike prostora.

Koristeći,odnosno kombinujući otvorene plohe i atraktivne lokalitete kulturno povjesne jezgre Sarajeva i potpuno nove dijelove grada podno Trebevića Ibrahim Spahić je uspio zaintrigirati umjetnike sa svih kontinenata. Sarajevska zima je postala podjednak mamac za Burmance,Kineze i Makedonce,za vrhunske baletne umjetnike,glumce i reditelje, kompozitore i muzičke izvođače, bilo da pripadaju klasičnoj, modernoj ili džez glazbi…

Spahić je postao prepoznatljiv i po tome što je Sarajevsku zimu otvorio sarajevskoj, ali i mladosti uopšte. Ovaj je festival amblematičan i po tome što golemi dio produkcije iznesu volonteri.

Nije zanemariva ni bujna, iznimno kvalitetna izdavačka djelatnost ove manifestacije,naročito prvih godina njenog postojanja,a doprinos raznovrsnosti likovnog života u Sarajevuje tolika da mogu konstatovati da su mnogi novi likovni procesi na ovim prostorima začeti upravo zahvaljujući Sarajevskoj zimi.

Ovaj jedinstveni festival umjetnosti nije prekidao svoju djelatnost ni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995), a neki od produkata karakterističnih za Sarajevo pod opsadom, naprimjer Grafičke mape iznjedrene su upravo pod auspicijom Spahića i Sarajevske zime.

Elan pokrenut najbolje organizovanim Olimpijskim igrama ipak je posljednjih godina doživio određene snizilice, što je vrlo logično jer je neodgovorna država tako vrijednu manifestaciju, koja čuva uspomenu na Zimske olimpijske igre u financijskom smislu potpuno zapostavila.

Spahić ipak ne posustaje i od 1984. istim tempom radi da bi se plemenita ideja Sarajevske zime kako-tako održala u životu.

Ovaj festival koji u nazivu ima i grad Sarajevo nije alimentiran ni od gradskih vlasti, pa je prosto nevjerojatno da se održao do naših dana.

Manifestacija koju je iznjedrila čuvena Sarajevska olimpijada bori se sa tajkunsko-tranzicionim procesima ali odolijeva. Spahić, kao da ima više života, pravi sad festival praktično ni iz čega.

Treba vjerovati da će se nešto u shvatanju sadašnje sarajevske i bh. vlasti promjeniti i da će Sarajevska zima i ovog sedmog februara zasjati u punom sjaju.

Kao i 7.februara 1984.

U suprotnom, sadašnja kulturna i politička vrhuška Sarajeva i Bosne i Hercegovine pogaziće najsvjetlije stranice kulture u ovoj državi, a negirati i brojne strane prijatelje festivala koji su ga decenijama prijateljski bodrili i podržavali.

Vjerujmo da će poput mačke Ibrahim Spahić oživjeti još jednu Zimu.

I ne samo oživjeti nego i preživjeti!?

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Pjesnik Mostara u Ekseteru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mišo Marić je pred fašizmom morao odseliti u engleski Ekseter. Povremena tugom”ovijena” pisma koja iz tog engleskog grada stižu govore koliko je pjesnik tužan zbog tragične svoje, ali i sudbine hiljada drugih Mostaraca. Vremešan pjesnik Mostara samuje u maglinama i kišama engleskim…

 

Mišu Marića,pjesnika i novinara tko ne poznaje taj ne zna ništa o Mostaru,a bojim se da malo ili ništa zna o književnosti…Rodjen u Bosanskoj krajini,afirmiran u negdanjoj mostarskoj Slobodi ,zaslužan za česte posjete dvojice velikana književnosti iz Vojvodine, Pere Zupca i Mike Antića gradu na Neretvi ovaj je pjesnik,u mladosti i bohem,najprije uspio izgraditi ozbiljan pjesnički profil, a zatim pomoći i brojnim hitmejkerima bosanskohercegovačkim da njihova muzika dobije odgovarajuće stihove…

Tačno je da je Kemal Monteno za života bio ne samo odličan interpretator zabavne muzike nego i cijenjen i tražen,u jugoslavenskim razmjerama, kompozitor. Monteno nikada nije dvoumio kada je u njegovoj imaginaciji”prozujala” melodija koja mu se doimala kao budući hit…Sjedao je Kemica u kola, pa”trkom” u Mostar, na Rondo kod svoga Mišela… Dok ih kelner poslužuje u čuvenoj “dašćari” na Rondou Monteno otpjeva Mariću melodiju…Prisustvovao sam jednom karakterističnom detalju;koliko su se dva stvaraoca”mirisala”, koliko je bila snažna kemija medju njima,Marić, naprasno, prekida Montena i počinje već recitirati stihove…Tako su nastali brojni hitovi.Malo je poznato da je Kemal Monteno inače veliki navijač Fudbalskog kluba Sarajevo (uostalom otac mu Aldo bio je zaposlenik na stadionu Koševo, gdje je popularni kantautor i odrastao)  komponirao himnu mostarskog Veleža. Naravno na molbu svoga mostarskog jarana Miše Marića…

Samo onaj tko je dobro poznavao”predratnog”Marića mogao je i danas može ispričati nevjerojatno duhovite skaske i dijaloge ove dvojice umjetnika…Nažalost svih nas koji smo bili i ostali istinski vjernici LJEPOTE Montenova se životna storija okončala prerano…A Marić je pred fašizmom morao odseliti u engleski Ekseter. Pjesnik koji je tako raspjevano govorio o mostarskom suncu,Neretvi,o Aleksi Šantiću morao je u egzil u daleki hladni i kišoviti Ekseter…Povremena tugom”ovijena” pisma koja iz tog engleskog grada stižu govore koliko je pjesnik tužan zbog tragične svoje ,ali i sudbine hiljada drugih mostaraca.Zamuklo je ono”cvrkutavo” pero Miše Marića. Vremešan pjesnik Mostara samuje u maglinama i kišama engleskim. Eto, pa ne napiši ovo Gojeru kao skicu druga mi dobrog, predobrog…

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo