Povežite se sa nama

INTERVJU

FLORIJAN BIBER, PROFESOR UNIVERZITETA U GRACU: Potrebno je nešto više od promjene na mestima Predsjednika i Vlade

Objavljeno prije

12 mjeseci

na

Mislim da je dobro za Crnu Goru što se Đukanovićeva era duga trideset godina završila. To bi moglo da se posmatra i kao neka vrsta ohrabrenja. Povjerenje u izborni proces je suštinska stvar za demokratiju a to je nešto što građani Srbije, na primjer, više nemaju. Problem u ovom trenutku je što Evropa sad prebrzo postaje velika, a pitanje je da li će ili neće ta izborna podrška doprinijeti stabilnosti i konsolidaciji demokratije u Crnoj Gori

 

 

MONITOR: Većina partija u RS nedavno se odazvala pozivu Milorada Dodika za sastavljanje deklaracije u kojoj se pominje samoopredeljenje RS, napuštanje Ustavnog suda BiH i mogućnost da entitetska policija štiti granice RS. Poslije toga, međutim, u izvještaju koji je poslat SB UN, RS se „zaklinje“ u poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH i Ustava države. Da li je to posljedica „Šmit efekta“ ili izvještaj za „spoljašnju upotrebu“?

BIBER: Dodik svakako koristi, na neki način, Šmitovu politiku da gura pitanje nezavisnosti koje sprovodi petanaest godina. Ali, to svaki put postaje sve gore i u tome se ide sve dalje, a i Hercegovini i da joj se moraju postaviti jasne granice, a za njegovo ponašanje pronaći odgovor čemu se Visoki predstavnik nevoljno i ne tako otvoreno i snažno suprotstavlja, što jeste problem. Verujem da je situacija sa ruskom agresijom u Ukrajini prošle godine prilika ili bolje rečeno situacija koja je mogla biti na vrlo jasan način iskorišćena da se izričito kaže da je proruska genocidna revizionistička politika Milorada Dodika neprihvatljiva u Bosni. Otuda se javlja tragičan osećaj što ruska agresija nije strukturno promenila politiku Zapada na Zapadnom Balkanu. Imam utisak da je tu bilo suviše umirivanja a da se ignorisalo to da se ne radi samo o onim snagama koje su ponosne zbog toga šta Rusija predstavlja, već i da se radi i o autoritarnim nacionalistima koji ne priznaju istorijske činjenice o događajima iz1990-ih. Mislim da Dodik ponovo, koliko je to moguće, pomera granice svoje aktivnosti, što Bosnu ponovo dovodi u opasnost od velike nevolje da dođe opet do potkopavanja koja već dekadu, i sa takvim akcijama, postepeno ali uspešno slabe državu.

MONITOR: Dodikova najnovija kampanja dolazi u vrijeme zahuktavanja sprovođenja sporazuma o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova. Da li je to pokušaj pritiska Beograda preko Dodika na međunarodne aktere koji podupiru ovaj sporazum, tek avanturistički politički amaterizam ili nešto što bi, možda, i moglo imati efekta u kontekstu globalne bezbjednosno-političke krize?

BIBER: Ja ne mislim da Dodik svoju politiku sprovodi u korist Vučića –njihovi su odnosi notorno složeni. Ali oni su od strane Zapada tako viđeni. Umesto otvorene kritike koja bi proizvela jak pritisak da se zaustavi Vučićevo i Dodikovo napredovanje u regionu nakon ruske agresije – oni  pokušavaju da ih samo umire. To stvara neku vrstu njihove nezavisnosti. Nastaju problemi jer oni pokušavaju da za sebe ostvare što bolja rešenja zbog kojih je Vučić u povoljnijem položaju kada se radi o njegovoj pregovaračkoj poziciji oko Kosova, dok Dodik daje otvorenu podršku Putinu u kojoj nema nimalo osećanja prema žrtvama agresije i ratnih zločina Rusije. U tom smislu, obojica veoma uspešno koriste nepostojanje volje Zapada da se suprotstavi njihovom delovanju u regionu – što je kontraproduktivno. Dodatno ih osnažuje u onome što oni hoće da postignu.

MONITOR: Albin Kurti i Aleksandar Vučić su pristali na predlog Sporazuma i na aneks o njegovom sprovođenju, ali se i dalje „bune“ protiv implementacije dogovorenog, sada vidimo da to rade i u Briselu. Da li će ovaj Sporazum biti samo jedan u nizu dogovora koji su djelimično ili uopšte nisu realizovani?

BIBER: Kada se radi o sporazumu Albina Kurtija i Vučića ne vidim nimalo volje nijedne strane da se taj sporazum sprovede, a posebno Srbije koja nema nikakvog interesa da postigne kompromis sa Kosovom. Status kvo je privlačan jer podrazumeva da neće biti nikakvih promena, ali Evropska unija je zadovoljna i sa nedovoljno razrađenim aranžmanima koji pokazuju sve slabosti onih sa duge linije ranijih sporazuma – umesto sabotaža i negiranja. Jasno je da Aleksandar Vučić nema nikakvog interesa za normalizacijom odnosa sa Kosovom. U tome i jeste problem. Potreban je novi dogovor koji bi obaveziavao strane na ozbiljnu posvećenost i koji bi EU dopuštao da pokaže prstom na onog koji to prekrši. To ovde nemamo i zato nema pomaka kao što nije bilo ni kod ranijih sporazuma koji nisu uspeli da promene odnose.

Za Vučića to je „prazna školjka“ u ovom trenutku, jer bi normalizacija podrazumevala dobrosusedske odnose i pravljenje kompromisa i suštinsko poboljšanje, što je bitno protiv prirode njegovog režima koji opstaje na konfliktima, konfrontaciji, govoru mržnje i povećanju nacionalizma. Zato mislim da nije moguće napraviti pravi zaokret u tim okolnostima a to priznaje i EU pokušavajući da igra na duge staze, pa pristaje na jedan loš dil da ne bi pogoršala situaciju u kojoj bi došlo do prekida saradnje, naročito Srbije, sa zapadnim partnerima.

MONITOR: Sa vlasti u Crnoj Gori otišao je Milo Đukanović. Pobijedio ga je, sa gotovo 60 posto, Jakov Milatović ispred skoro formirane Evrope sad, koji je tek počeo da se bavi „ozbiljnom“ politikom. U junu će u Crnoj Gori biti održani vanredni parlamentarni izbori… Kako vidite uzroke ove promjene i budućnost Crne Gore?

BIBER: Što se tiče Crne Gore, mislim da je dobro za nju što se Đukanovićeva era duga trideset godina završila. To bi moglo da se posmatra kao nešto pozitivno i kao neka vrsta ohrabrenja. Videlo se od 2020. godine da raste poverenje građana u to da je moguće glasanjem na izborima doći do promena. Poverenje u izborni proces je suštinska stvar za demokratiju a to je nešto što građani Srbije, na primer, više nemaju. Ali to nije dovoljno jer je situacija veoma rovita i bilo bi dobro da na sledećim izborima jedna strana ima stabilnu većinu što nije bilo od 2020, pa Crna Gora nije imala stabilnu vladu. To nije dobro za zemlju, posebno zbog evropskih integracija, jer je jasno da Crna Gora sada jedina ima realistične šanse da uđe u EU u narednim godinama. Između ostalog, jer je to prihvatljivo za EU članice i iz razloga što je Crna Gora mala zemlja i njeno pristupanje neće mnogo koštati druge. Pregovori su odmakli dovoljno daleko i jasno je da postoji posvećenost tome. Stabilna većina na vlasti, iako, naravno, može biti od velike koristi, može biti i problem jer visok rezultat Evrope sad i njen veliki elektorat može ljude učiniti oportunističnim, a partije koje prebrzo postaju velike boluju od mnogih bolesti što vidimo da je slučaj sa SNS u Srbiji. Tako partija koja se tek pojavila nameće grupu ljudi koja prebrzo dobija veliku moć kojom objedinjuje široki spektar – od tehnokrata i demokrata do ultradesnice, od nacionalista do evroentuzijasta. Sve je to sada zajedno. Kažem da to je problem jer se radi o partiji koja prebrzo postaje velika a pitanje je da li će ili neće ta izborna podrška doprineti stabilnosti i konsolidaciji demokratije u Crnoj Gori. Pitanje je da li će to biti nešto više od promene na mestima Predsednika i Vlade. To će biti pravi test u godinama koje dolaze.

 

Šmitove odluke su veliko razočarenje

MONITOR: Okončana je kriza izbora vlade u Federaciji BiH koja je od 2018. imala tehničku vladu. Visoki predstavnik Kristijan Šmit ponovo je morao da iskoristi svoja Bonska ovlašćenja. Kako ocjenjujete Šmitove poteze?

BIBER: Potpuno je jasno da je to izazvalo veliko razočarenje kod svakoga ko je bio posmartač u BiH. On se upleo u izborni proces na vrlo problematičan način. Njegova prva odluka je skandalozna – ne toliko zbog sadržaja već zbog tajminga koji je promenio izborni proces, što je bilo protiv duha nezavisnosti izbornog procesa i neprihvatljivo u normalnim demokratijama. Takođe, njegovi napori u pravom sukobu sa etnonacionalnim opstruktivizmom Milorada Dodika, na primer u primeni zabrane negiranja genocida, što je ustanovio njegov prethodnik, umesto pomaka u tome pogoršali su etnonacionalnu dinamiku u BiH. Jasno je da je sve to donelo pravu štetu instituciji Visokog predstavnika. Mislim tu i njegove intervencije koje su – na mnoge načine, podržane od strane SAD i Britanije ali ne i tako jasno od EU, što je takođe smanjilo široku podršku koju bi Visoki predstavnik trebalo da dobije. Zbog toga smatram da je njegovo delovanje, do danas, prilična katastrofa.

 

Istražiti napade na novinare u Crnoj Gori i poboljšati uslove u kojima rade

MONITOR: Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović pozvao je u intervjuu hrvatskom Večernjem listu da se crnogorske i hrvatske institucije zajedno angažuju na otkrivanju pozadine ubistava vlasnika lista Dan Duška Jovanovića i Nacionala Iva Pukanića. Abazović smatra da su oni stradali zbog istraživanja o „duvanskoj mafiji“ organizovanoj na nivou regiona. Kako ocjenjujete Abazovićevu inicijativu?

BIBER: Teško je komentarisati inicijativu Dritana Abazovića jer se ona može posmatrati, u izvesnom stepenu, i u vezi sa dobijanem veće podrške na sledećim izborima. Ali, svakako, je važno istražiti nasilje koje je u prošlosti izvršeno nad novinarima. To je samo deo slike onoga što se događalo, pa bi trebalo fokus staviti na poboljšavanje uslova u kojima novinari rade danas i na njihovo pravo na nezavisnost, čuvati kritički doprinos medija u Crnoj Gori kao i u svim drugim zemljama Regiona. Postoje primedbe da se sloboda i pravo medija na kritičnost i dalje ograničavaju iz različitih razloga. To bi trebalo da bude prioritet političara kao i to da sudovima dopuste da se ovi slučajevi slobodno ispitaju.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 dan

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

1 dan

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

1 sedmica

na

12 Aprila, 2024

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo