Povežite se sa nama

INTERVJU

FLORIJAN BIBER, PROFESOR UNIVERZITETA U GRACU: Potrebno je nešto više od promjene na mestima Predsjednika i Vlade

Objavljeno prije

na

Mislim da je dobro za Crnu Goru što se Đukanovićeva era duga trideset godina završila. To bi moglo da se posmatra i kao neka vrsta ohrabrenja. Povjerenje u izborni proces je suštinska stvar za demokratiju a to je nešto što građani Srbije, na primjer, više nemaju. Problem u ovom trenutku je što Evropa sad prebrzo postaje velika, a pitanje je da li će ili neće ta izborna podrška doprinijeti stabilnosti i konsolidaciji demokratije u Crnoj Gori

 

 

MONITOR: Većina partija u RS nedavno se odazvala pozivu Milorada Dodika za sastavljanje deklaracije u kojoj se pominje samoopredeljenje RS, napuštanje Ustavnog suda BiH i mogućnost da entitetska policija štiti granice RS. Poslije toga, međutim, u izvještaju koji je poslat SB UN, RS se „zaklinje“ u poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH i Ustava države. Da li je to posljedica „Šmit efekta“ ili izvještaj za „spoljašnju upotrebu“?

BIBER: Dodik svakako koristi, na neki način, Šmitovu politiku da gura pitanje nezavisnosti koje sprovodi petanaest godina. Ali, to svaki put postaje sve gore i u tome se ide sve dalje, a i Hercegovini i da joj se moraju postaviti jasne granice, a za njegovo ponašanje pronaći odgovor čemu se Visoki predstavnik nevoljno i ne tako otvoreno i snažno suprotstavlja, što jeste problem. Verujem da je situacija sa ruskom agresijom u Ukrajini prošle godine prilika ili bolje rečeno situacija koja je mogla biti na vrlo jasan način iskorišćena da se izričito kaže da je proruska genocidna revizionistička politika Milorada Dodika neprihvatljiva u Bosni. Otuda se javlja tragičan osećaj što ruska agresija nije strukturno promenila politiku Zapada na Zapadnom Balkanu. Imam utisak da je tu bilo suviše umirivanja a da se ignorisalo to da se ne radi samo o onim snagama koje su ponosne zbog toga šta Rusija predstavlja, već i da se radi i o autoritarnim nacionalistima koji ne priznaju istorijske činjenice o događajima iz1990-ih. Mislim da Dodik ponovo, koliko je to moguće, pomera granice svoje aktivnosti, što Bosnu ponovo dovodi u opasnost od velike nevolje da dođe opet do potkopavanja koja već dekadu, i sa takvim akcijama, postepeno ali uspešno slabe državu.

MONITOR: Dodikova najnovija kampanja dolazi u vrijeme zahuktavanja sprovođenja sporazuma o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova. Da li je to pokušaj pritiska Beograda preko Dodika na međunarodne aktere koji podupiru ovaj sporazum, tek avanturistički politički amaterizam ili nešto što bi, možda, i moglo imati efekta u kontekstu globalne bezbjednosno-političke krize?

BIBER: Ja ne mislim da Dodik svoju politiku sprovodi u korist Vučića –njihovi su odnosi notorno složeni. Ali oni su od strane Zapada tako viđeni. Umesto otvorene kritike koja bi proizvela jak pritisak da se zaustavi Vučićevo i Dodikovo napredovanje u regionu nakon ruske agresije – oni  pokušavaju da ih samo umire. To stvara neku vrstu njihove nezavisnosti. Nastaju problemi jer oni pokušavaju da za sebe ostvare što bolja rešenja zbog kojih je Vučić u povoljnijem položaju kada se radi o njegovoj pregovaračkoj poziciji oko Kosova, dok Dodik daje otvorenu podršku Putinu u kojoj nema nimalo osećanja prema žrtvama agresije i ratnih zločina Rusije. U tom smislu, obojica veoma uspešno koriste nepostojanje volje Zapada da se suprotstavi njihovom delovanju u regionu – što je kontraproduktivno. Dodatno ih osnažuje u onome što oni hoće da postignu.

MONITOR: Albin Kurti i Aleksandar Vučić su pristali na predlog Sporazuma i na aneks o njegovom sprovođenju, ali se i dalje „bune“ protiv implementacije dogovorenog, sada vidimo da to rade i u Briselu. Da li će ovaj Sporazum biti samo jedan u nizu dogovora koji su djelimično ili uopšte nisu realizovani?

BIBER: Kada se radi o sporazumu Albina Kurtija i Vučića ne vidim nimalo volje nijedne strane da se taj sporazum sprovede, a posebno Srbije koja nema nikakvog interesa da postigne kompromis sa Kosovom. Status kvo je privlačan jer podrazumeva da neće biti nikakvih promena, ali Evropska unija je zadovoljna i sa nedovoljno razrađenim aranžmanima koji pokazuju sve slabosti onih sa duge linije ranijih sporazuma – umesto sabotaža i negiranja. Jasno je da Aleksandar Vučić nema nikakvog interesa za normalizacijom odnosa sa Kosovom. U tome i jeste problem. Potreban je novi dogovor koji bi obaveziavao strane na ozbiljnu posvećenost i koji bi EU dopuštao da pokaže prstom na onog koji to prekrši. To ovde nemamo i zato nema pomaka kao što nije bilo ni kod ranijih sporazuma koji nisu uspeli da promene odnose.

Za Vučića to je „prazna školjka“ u ovom trenutku, jer bi normalizacija podrazumevala dobrosusedske odnose i pravljenje kompromisa i suštinsko poboljšanje, što je bitno protiv prirode njegovog režima koji opstaje na konfliktima, konfrontaciji, govoru mržnje i povećanju nacionalizma. Zato mislim da nije moguće napraviti pravi zaokret u tim okolnostima a to priznaje i EU pokušavajući da igra na duge staze, pa pristaje na jedan loš dil da ne bi pogoršala situaciju u kojoj bi došlo do prekida saradnje, naročito Srbije, sa zapadnim partnerima.

MONITOR: Sa vlasti u Crnoj Gori otišao je Milo Đukanović. Pobijedio ga je, sa gotovo 60 posto, Jakov Milatović ispred skoro formirane Evrope sad, koji je tek počeo da se bavi „ozbiljnom“ politikom. U junu će u Crnoj Gori biti održani vanredni parlamentarni izbori… Kako vidite uzroke ove promjene i budućnost Crne Gore?

BIBER: Što se tiče Crne Gore, mislim da je dobro za nju što se Đukanovićeva era duga trideset godina završila. To bi moglo da se posmatra kao nešto pozitivno i kao neka vrsta ohrabrenja. Videlo se od 2020. godine da raste poverenje građana u to da je moguće glasanjem na izborima doći do promena. Poverenje u izborni proces je suštinska stvar za demokratiju a to je nešto što građani Srbije, na primer, više nemaju. Ali to nije dovoljno jer je situacija veoma rovita i bilo bi dobro da na sledećim izborima jedna strana ima stabilnu većinu što nije bilo od 2020, pa Crna Gora nije imala stabilnu vladu. To nije dobro za zemlju, posebno zbog evropskih integracija, jer je jasno da Crna Gora sada jedina ima realistične šanse da uđe u EU u narednim godinama. Između ostalog, jer je to prihvatljivo za EU članice i iz razloga što je Crna Gora mala zemlja i njeno pristupanje neće mnogo koštati druge. Pregovori su odmakli dovoljno daleko i jasno je da postoji posvećenost tome. Stabilna većina na vlasti, iako, naravno, može biti od velike koristi, može biti i problem jer visok rezultat Evrope sad i njen veliki elektorat može ljude učiniti oportunističnim, a partije koje prebrzo postaju velike boluju od mnogih bolesti što vidimo da je slučaj sa SNS u Srbiji. Tako partija koja se tek pojavila nameće grupu ljudi koja prebrzo dobija veliku moć kojom objedinjuje široki spektar – od tehnokrata i demokrata do ultradesnice, od nacionalista do evroentuzijasta. Sve je to sada zajedno. Kažem da to je problem jer se radi o partiji koja prebrzo postaje velika a pitanje je da li će ili neće ta izborna podrška doprineti stabilnosti i konsolidaciji demokratije u Crnoj Gori. Pitanje je da li će to biti nešto više od promene na mestima Predsednika i Vlade. To će biti pravi test u godinama koje dolaze.

 

Šmitove odluke su veliko razočarenje

MONITOR: Okončana je kriza izbora vlade u Federaciji BiH koja je od 2018. imala tehničku vladu. Visoki predstavnik Kristijan Šmit ponovo je morao da iskoristi svoja Bonska ovlašćenja. Kako ocjenjujete Šmitove poteze?

BIBER: Potpuno je jasno da je to izazvalo veliko razočarenje kod svakoga ko je bio posmartač u BiH. On se upleo u izborni proces na vrlo problematičan način. Njegova prva odluka je skandalozna – ne toliko zbog sadržaja već zbog tajminga koji je promenio izborni proces, što je bilo protiv duha nezavisnosti izbornog procesa i neprihvatljivo u normalnim demokratijama. Takođe, njegovi napori u pravom sukobu sa etnonacionalnim opstruktivizmom Milorada Dodika, na primer u primeni zabrane negiranja genocida, što je ustanovio njegov prethodnik, umesto pomaka u tome pogoršali su etnonacionalnu dinamiku u BiH. Jasno je da je sve to donelo pravu štetu instituciji Visokog predstavnika. Mislim tu i njegove intervencije koje su – na mnoge načine, podržane od strane SAD i Britanije ali ne i tako jasno od EU, što je takođe smanjilo široku podršku koju bi Visoki predstavnik trebalo da dobije. Zbog toga smatram da je njegovo delovanje, do danas, prilična katastrofa.

 

Istražiti napade na novinare u Crnoj Gori i poboljšati uslove u kojima rade

MONITOR: Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović pozvao je u intervjuu hrvatskom Večernjem listu da se crnogorske i hrvatske institucije zajedno angažuju na otkrivanju pozadine ubistava vlasnika lista Dan Duška Jovanovića i Nacionala Iva Pukanića. Abazović smatra da su oni stradali zbog istraživanja o „duvanskoj mafiji“ organizovanoj na nivou regiona. Kako ocjenjujete Abazovićevu inicijativu?

BIBER: Teško je komentarisati inicijativu Dritana Abazovića jer se ona može posmatrati, u izvesnom stepenu, i u vezi sa dobijanem veće podrške na sledećim izborima. Ali, svakako, je važno istražiti nasilje koje je u prošlosti izvršeno nad novinarima. To je samo deo slike onoga što se događalo, pa bi trebalo fokus staviti na poboljšavanje uslova u kojima novinari rade danas i na njihovo pravo na nezavisnost, čuvati kritički doprinos medija u Crnoj Gori kao i u svim drugim zemljama Regiona. Postoje primedbe da se sloboda i pravo medija na kritičnost i dalje ograničavaju iz različitih razloga. To bi trebalo da bude prioritet političara kao i to da sudovima dopuste da se ovi slučajevi slobodno ispitaju.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo