Povežite se sa nama

FOKUS

FORMIRANJE VLASTI POD TERETOM PREDIZBORNIH OPTUŽBI: Kriptokratija

Objavljeno prije

na

Afera Do Kvon lansirana nekoliko dana pred izbore nepodnošljivo podsjeća na obrasce starog režima. Da je kojim slučajem Milivoje Katnić ostao Glavni specijalni tužilac (GST) a Dritan Abazović ostao u opoziciji narativi bi vjerovatno bili sasvim drugačiji

 

Komentarišući nedavne izbore v.d. premijer Dritan Abazović je ustvrdio da je crnogorska demokratija u „uzlaznoj putanji“ uz konstataciju da je koalicija URA i Demokrata- Hrabro se broji ostvarila odličan rezultat. Cilj je, po Abazoviću, da Crna Gora postane, kao i drugi u zapadnoj Evropi „politički dosadna zemlja“. Iako je premijer mislio na nešto sasvim drugo, jer uređene zemlje poput Slovenije, Danske, Baltika…. jesu „dosadne zemlje“ na opštu radost njenih građana, ispalo je, da je mnogim crnogorskim građanima dosadila Abazovićeva i drugih politička ujdurma posljednje  tri godine.  Političko piljarenje, mijenjanje strana, i kreiranje afera kao na traci, su znatno doprinijeli najmanjoj izlaznosti od početka višestranačja.

Afera Do Kvon lansirana nekoliko dana pred izbore nepodnošljivo podsjeća na obrasce starog režima, i da je kojim slučajem Milivoje Katnić ostao Glavni specijalni tužilac (GST) a Abazović ostao u opoziciji narativi bi vjerovatno bili sasvim drugačiji. Južnokorejski „kralj kriptovaluta“ Do Kvon osumnnjičen i tražen od Singapura, Južne Koreje, i Amerike za prevarantske poslove u kojima su isparile 42 milijarde eura je završio u spuškom pritvoru zbog krivotvorenih pasoša sa kojima je namjeravao napustiti Crnu Goru privatnim letom iz Podgorice za Dubai 23. marta ove godine. Nakon nešto više od dva i po mjeseca pritvora, Kvon se odjednom zabrinuo za političku situaciju i stanje demokratije u Crnoj Gori pa je poslao identična svojeručna pisma (po riječima njegovog ranijeg advokata) premijeru, ministru pravde i sadašnjem GST-u u kojima navodi svoje veze sa predsjednikom Pokreta Evropa Sad (PES) Milojkom Spajićem. Premijer je toliko zauzet da čak i ne stiže isti dan pročitati pismo Kvona, koje kaže nije ni tražio da mu ga šalje. Ubrzo nakon čitanja pisma premijer je  shvatio o kakvoj se opasnosti radi, pa je pismo proslijeđeno SDT-u i sazvana je sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost.  Mediji su kasnije prenijeli sadržaj pisma.

U pismu, Kvon, iz vedra neba, i bez bilo kakvog uvoda ili obrazloženja, oslovljava tri javne ličnosti i upoznaje ih sa okolnostima svog poznanstva sa Spajićem od 2018.  koji je „u to vrijeme bio aktivni investitor u industriju kriptovaluta i postali smo prijatelji sa veoma uspješnom investitorskom relacijom“. Iako su „oboje bili uspješni“, Kvon je razumio da se Spajić „povukao iz biznisa kako bi utrošio energiju u bavljenje politikom u svojoj zemlji“.

Ono što bode oči u objavljenom pismu, pod uslovom da je autentično i tačno preneseno, su upitni detalji iz Spajićeve biografije koje su autori pisma koristili zdravo za gotovo. Spajić je još ranije tokom kandidature za predsjednika doveo u pitanje svoju biografiju blamantnom odbranom vezanom za prebivalište i državljanstvo Srbije što je i dovelo do njegove diskvalifikacije iz trke uz pomoć Vučićeve administracije (koja je prvi put podijelila baš Spajićeve podatke sa Crnom Gorom).

Spajićeva visokorangiranost i uspješnost u poslu, zahvaljujući kojoj je navodno postao blizak Kvonu – suosnivaču singapurskog Terraform Labs Ltd, je veoma upitna po neformalnim tvrdnjama diplomata i biznis zajednice koji su se interesovali za Spajićeve reference iz Singapura. Iako je nesporno da je Spajić bio stipendista japanske vlade i radio kao partner jednog fonda u Singapuru, pitanje je koliko je on stvarno bio pozicioniran u fondu. Još je upitnije šta je, ako je uopšte, radio za jednu od vodećih svjetskih investicijskih bankarskih grupa Goldman Sachs – kako navodi njegova zvanična biografija. Takođe, Venture Capital Fund koji se navodi u Spajićevoj biografiji kao fond za koji je radio zapravo nije ime kompanije – već kategorija investicijskog fonda što dodatno podgrijava netransparentnost osobe koja pretendira da vodi zemlju.

Spajić je rekao da se zna sa Kvonom i da ga je posljednji  put sreo prošle godine kao fizičkog lice te da kao takav nije mogao znati da li se nalazi na nekoj potjernici. Kvona je nazvao prevarantom koji je ojadio firmu za koju je radio u Singapuru za 75 hiljada eura, što je kapljica u odnosu na 42 milijarde koje mu se stavljaju na teret.

Kvonovi navodi da mu je Spajić rekao da „prikuplja par miliona američkih dolara (USD) za predstojeću kampanju, od čega većinu finansira on lično, a ostalo od drugih prijatelja iz kripto-industrije“ je vrlo čudna konstatacija. Ako je vjerovati Spajićevoj poreskoj prijavi iz Singapura koju je na brzinu pokazao dok je bio ministar, on sa tim prihodima teško da je mogao i blizu stići do „većine od dva miliona dolara“. Kvon dalje navodi da je i od njega očekivan  „doprinos, nakon čega je razgovor pošao u drugom smjeru“ navevši da ima “dokaze o ovim komunikacijama i uplatama od drugih lica“ i da stoji na raspolaganju za dalji kontakt…“. Da je i od Milivoja Katnića, bilo bi previše.

PES i Spajić su optužili Abazovića da on stoji iza pisma koje su mu diktirali glavni inspektor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Artin Kurti i tadašnji branilac Kvona Branko Anđelić koji je to negirao i nakon toga povukao punomoćje žaleći se da je slučaj dobio „politički kontekst“.

Kvon je nakon toga dobio/uzeo novog advokata – Gorana Rodića koji je 19. juna dao izjavu da je na saslušanju Kvona u zatvoru od strane specijalnog tužitelja Kvon „negirao sve“ navode o finansiranju Spajićeve ili kampanje drugih političkih činilaca. Po riječima Rodića, Kvon se „izjašnjavao detaljno tužiocu o pismu, sadržaju pisma, ko je pisao pismo, kako je nastalo i o svemu tome je detaljno upoznao tužioca“ ali kako je postupak proglašen tajnim nije mogao dati više detalja. Monitor je već ranije pisao, da je na osnovu neformalnih izvora, SDT nakon prispjeća pisma odbio formirati predmet, što je izazvalo nezadovoljstvo ključnih ljudi iz Vlade koji su željeli drugačiji razvoj događaja. Ranije je ministar finansija Aleksandar Damjanović pripremio i informaciju o kršenju procedure emisije euro obveznica kojima je Spajić zadužio Crnu Goru za 750 miliona eura na početku mandata kako bi se Vlada nosila sa sprženom zemljom i predstojećim obavezama koje je naslijedila od Demokratske partije socijalista (DPS). Informacija i zaključci Vlade su takođe proslijeđeni SDT-u o čemu je Monitor isto detaljno pisao kao o bespredmetnom slučaju. U kampanju protiv Spajića se intezivno uključio i lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević koji je i nakon izbora u kojima je partija doživjela kolaps, nastavio sa kampanjom protiv Spajića. Interesantno je da je od strane istih „boraca protiv mafije“ za vrijeme izborne kampanje maltene nije pominjan Milo Đukanović, lider bivšeg režima osumnjičen za bezbrojna i teška krivična djela tokom 30-godišnje vladavine.   

Nije sporno Spajićevo zanimanje za kriptovalute..  U sedmici pred izbore izašao je i tekst umirovljenog američkog pukovnika Ves Martina na portalu Townhall. PES i još neki smatraju da je stigao iz iste kuhinje kao dio strategije rušenja Spajića. U tekstu Ves Martin podsjeća da je Spajić pred kraj mandata, 11. aprila 2022. „preuzeo zasluge za davanje crnogorskog državljanstva Vitaliku Buterinu, rođenom u Rusiji, osnivaču platforme za kriptovalute Ethereum“ kada se slikao sa Buterinom koji je toga dana dobio CG pasoš. Od tada su odnosi sa Buterinom „postali skoro opsesivni“ sa stalnim tvitovima. Navodi se da ga je Spajić upoznao nedjelju dana prije toga u ministarstvu preko Miloša Tomića, bivšeg pilota tadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Tada je Spajić izjavio namjeru da Crna Gora „postane centar inovacija u blokčejn tehnologiji, sa svim prednostima legitimne industrije koje će donijeti atraktivni propisi“. Stoga i nije nezamislivo da bi Spajićeva prvo predsjednička a kasnije i kampanja za prvog čovjeka Vlade privukla interesovanje kripto-industrije od kojih bi neki bili voljni, kako Kvon tvrdi u navodnom pismu, finansirati dijelom njegovu kampanju. Međutim od pretpostavki do dokaza je dugačak put. Nakon sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost premijer Abazović je rekao da  „vjerovatno“ u „uređajima koji su Kvonu oduzeti prilikom hapšenja leži istina“ te da su „imali zahtjev prema  organima (SDT) da ukoliko budu utvrđivali činjenice da ne mogu prenebegnuti tu stvar“ jer su „oduzeti telefoni, nekoliko lap-topova“.

Nakon izbora Spajić je jasno stavio do znanja da DPS ne vidi u novoj Vladi kao ni URA-u zbog „zloupotrebe državnih institucija“. Abazović sebe kao mogućnost  vidi u novoj vladi „ako prioritet vlade bude borba protiv organizovanog kriminala i ako cilj bude da do 2027. završimo sve naše obaveze iz EU agende“. Međutim, on i Spajić trebaju prvo da se „razjasne oko nekih stvari“ pa mu je Abazović ponudio duel na Prvoj TV. PES i Spajić su odbili poziv zbog zauzetosti oko formiranja vlade- kao što je ranije Abazović odbio duel sa Spajićem pred sastav njegove Vlade. PES zaključuje da „u slučaju afere Kvon nećemo više voditi polemike sa onim akterima koji su kreatori iste, već ćemo potpuno relaksirano sačekati epilog istrage SDT-a“.

 

Šta su kriptovalute

Kriptovalute su sredstvo razmjene koje koriste kriptografiju za sigurnost transakcija i kontrolu stvaranja dodatnih jedinica valute. Smatraju se podvrstom alternativnih valuta, neštampanog novca ili preciznije digitalnih valuta. Kod kriptovaluta posebno je važnoto što njih ne izdaje niti kontroliše centralna banka niti bilo koja druga institucija. Kriptovalute uglavnom kreiraju njihovi korisnici kroz proces koji je poznat kao „rudarenje”.

Bitkoin je postao prva decentralizovana kriptovaluta u 2009. Od tada se pojavilo preko 1600 kriptovaluta. Cijena kriptovalute se formira na otvorenom tržištu ponude i potražnje. Kriptonovac je lako prenosiv, nije potreban posrednik širom svijeta u vidu banaka ili drugih institucija. Obavijest o transakciji stiže za nekoliko sekundi, inicijalna potvrda u roku od 10 minuta i transakcija u roku od jednog sata postaje nepovratna. Npr. Bitkoin se prenosi na bilo koju tačku planete samo uz digitalni zapis ili šifru bez plaćanja provizije bankama. Kriptonovac takođe posjeduje visoka otpornost na falsifikovanje. Do sada nije probijena kriptografija javnog i privatnog ključa bitkoina kao osnova njegove pouzdanosti. Ono što je problem za ovakvu vrstu novca je da je pogodan za pranje novca iz kriminalne djelatnosti i slaba regulacija ekonomskih okvira u kojima se kriptonovac koristi (regulacija berzi, mjenjačnica, biznisa…).

U Crnoj Gori je ranije objavljeno da je odbjegli policajac Ljubo Milović poslao snimak na zajedničkoj čet grupi na Sky ECC aplikaciji (koju je razbio Europol) bankovnog računa kripto valute na kojoj se vidi iznos od 49.624.511,10 eura, za koji se vjeruje da je zarada od šverca narkotika.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IBAR: Šta poslije

Objavljeno prije

na

Objavio:

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan

 

 

Forsiranje IBAR-a. Možda će istoričari pod tim naziv proučavati crnogorsko političko proljeće 2024.. Pod uslovom da se ne pokaže kako je to bila samo još jedna, neuspješna, epizoda u dugogodišnjoj seriji pokušaja Crne Gore da se transformiše u društvo koje baštini vrijednosti slobode, pravde i jednakosti.

Za sada, sluti na dobre vijesti. Dok nastaje ovaj tekst, u Skupštini poslanici raspravljaju o 12 zakona koje je im je nedavno na usvajanje dostavila Vlada, kao uslov koji je neophodno ispuniti da bi Crna Gora „do kraja juna“ od Evropske komisije dobila pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (IBAR – Interim Benchmark Assessment Report).

Pošto je 12 godina, uglavnom, otaljavala pregovore o pristupanju EU, Crnu Goru je pripalo pravo i obaveza da pokuša postati 28. članica EU po novom modelu pristupanja. Još na početku pregovora tadašnjim vlastima je, ne bez dobrog razloga, stavljeno do znanja da će u fokusu pristupnih pregovora biti poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost. Zato se DPS-u baš i nije žurilo da se odrekne uspostavljenog modela funkcionisanja koji im je donosio značajne političke i ekonomske pogodnosti. EU nas je požurivala i čekala, pa joj je sve to i dosadilo.

Od februara 2020. pred Crnom Gorom je nova metodologija pregovora prema kojoj se ni jedno pregovaračko poglavlje nije moglo ni privremeno zatvoriti dok se ne dobije IBAR. Potom, nakon pozitivnog izvještaja o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (naglasak je na onom privremenih) treba da uslijedi naredna faza pregovora. Zemlja kandidat dobija završna mjerila Evropske komisije i, ispunjavajući ih, zatvara pregovaračka poglavlja. Na kraju tog procesa svi se vraćaju na poglavlja 23 i 24. I kada ona budu (trajno) zatvorena pregovori su završeni. Onda na red dolazi politika.

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan.

To je, prema ocjeni ministra pravde Andreja Milovića, polovina puta ka EU. “Crna Gora hoda po tankoj liniji. Iznad je evropska Crna Gora, ispod je možda neka nova Bosna ili neka neuspješna državna priča, gdje će se neko za 10-15 godina zapitati a što uopšte takva država da postoji, kad je neuspješna.”, rekao je Milović u parlamentu.

Izgleda da se dominantna većina, a možda i svih 81 poslanik u Skupštini CG, slažu sa tezom da se IBAR mora dobiti sad ili nikad.  Najavili  su  konačnu podršku predloženim zakonima.  Ne propuštajući, naravno,  priliku da nastave međupartijske obračune a neki i argumentovano ukažu na slaba mjesta i potencijalne zamke u vladinim predlozima.

IBAR se dobija jednom a zakoni se mogu mijenjati 50 puta, reče neko u parlamentu. Ipak, čini se da je i pored cajtnota za koji su odgovornost međusobno prebacivali predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti, neke stvari trebalo drugačije raditi.

Kada je, početkom prošle nedjelje, paket IBAR zakona  upućen parlamentu, premijer Milojko Spajić je poručio da oni nijesu sveto pismo i da se mogu mijenjati amandmanima.

“To je i očekivanje EK”.saopštio je premijer, neposredno pošto je dio njegovih amandmana (djeluje dokumentovano da su oni pisani u RTCG), mimo volje resornog Ministarstva postao sastavni dio predloženih medijskih zakona. Iako ti amandmani nemaju nikakve veze sa bilo čim što bi predstavljalo obavezujuće zahtjeve Brisela. Naprotiv.

Onda je Spajić, dok su poslanici uveliko analizirali zakonske prijedloge njegove Vlade uputio “obavezujuće uputstvo” kojim se Skupštini, praktično, ukida  pravo da utiče na sadržaj ponuđenih zakona.

“Obavještavam Vas da je, prilikom zadnje zvanične posjete Briselu u vezi sa predlozima zakona koji se odnose na dobijanje IBAR-a, naglašeno da svako amandmansko djelovanje na predmetne predloge zakona mora dobiti prethodnu saglasnost institucija EU”, navodi Spajić u dopisu predsjedniku Skupštine.”S toga Vas molim da, ukoliko dode do amandmanskog djelovanja o tome obavijestite Vladu, kako bi blagovremeno preuzeli neophodne korake i o tome obavijestili institucije EU.”

Pošto su  iz Vlade već predočili kako se ponuđeni zakoni moraju usvojiti do kraja nedjelje, jasno je da Spajićevo blagovremeno znači isto što i juče. Parlament, dakle, baš kao ni Predsjednik države Jakov Milatović ne bi smio koristiti ustavno pravo da utiče na sadržaj predloženih zakona ukoliko ne žele da rizikuju optužbe da su protivnici EU integracija. Oni kako je rekao premijer ne imenujući ih,  kojima je IBAR trn u oku.

Isprva smo posumnjali na Milana Kneževića i njegovu partiju (DNP), koja je neposredno pred vladino bavljenje IBAR zakonima saopštila da suspenduje podršku Milojku Spajiću i njegovom kabinetu. Do ispinjenja precizno formulisanih i nerealnih uslova. DNP je, međutim, najavila podršku predloženim zakonima. Onda se listi osumnjičenih pridodao Andrija Mandić, pošto je dva dana za redom, bez valjanog obrazloženja, otkazivao sjednice parlamenta. Izgleda da ni sa te strane neće biti opstrukcije. Zasad.

Uprkos iskazanoj verbalnoj podršči nastojanjima da Crna Gora dobije IBAR, i najavi da će glasati za predložene zakone, listi se pridodao i DPS. Najavom radikalnih poteza ukoliko dođe do hapšenja Mila Đukanovića. Nijesmo to mogli iščitati drugačije nego kao pokušaj pritiska na pravosuđe i unošenja dodatne nestabilnosti u sistem.

Konačno, ni PES baš nema valjan alibi. Potpisi njegovih poslanika na predlogu rezolucije o genocide u Jasenovcu podsjećaju na način na koji se, onomad, Dritan Abazović bavio Temeljnim ugovorom sa SPC u kontekstu EU integracija. Izgovarajući se potrebom da ispuni uslove srpskog bloka, kako bi obezbijedio podršku za neophodna imenovanja u pravosuđu, lider URA je srušio sopstvenu vladu i zaustavio priču o EU integracijama za skoro 18 mjeseci.

Eventualna podrška PES-a izglasavanju sporne rezolucije mogla bi imati sličan efekat: IBAR u džepu, a buduće EU integracije na  visokoj grani. Pošto tu Hrvatska ima pravo veta. Opet, odustane li PES od dokumenta koji se njegovi poslanici već podržali potpisima, Spajić rizikuje pad Vlade. Ili, makar, prekid saradnje sa partijama koje su samoproglašeni čuvari srpstva u Crnoj Gori.

Drugo je pitanje žele li i mogu li Mandić i Knežević odluku o eventualnom napuštanju vladajuće većine donijeti autonomno. Bez strateških procjena i komande iz Beograda. A prema onome što se može zaključiti iz istupa Vućića i njegovih, (ne)formalnih, glasnogovornika u odanim medijima, interes srpskog sveta  je da njihovi aktivisti u Crnoj Gori zadrže zauzete pozicije i odatle rade na stvaranju uslova za, za početak, redefinisanje Crne Gore kao građanske i zapadno orjentisane države.

Oni ne kriju da je svako približavanje Crne Gore članstvu u EU suprotno njihovim strateškim interesima. Uostalom, “širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom”, jasno je, zimus, stavio do znanja ruski ambasador u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov.

Bilo bi suviše optimistićno povjerovati da će naše buduće prepreke na EU putu biti dominantno posljedica malignih uticaja sa strane. Ne jednom se pokazalo da smo mi nama sasvim dovoljni kada treba postavljati barijere i rušiti teško izgrađeno.

Dovoljno je sjetiti se da smo ušli u šesti mjesec kako čekamo da se ispune dogovoreni uslovi za objedinjavanje i saopštavanje rezultata prošlogodišnjeg popisa. Prošlog decembra parlament je, na vrat na nos, usvajao izmjene Krivičnog zakonika i Zakona o sprječavanju pranja novca kako bi izbjegli stavljanje na sivu listu FATF-a i Moneyval-a. A onda je zaboravljeno sve što je tamo zapisano. Valjda čekamo novi cajtnot i poslednja upozorenja.

I predloženi paket IBAR zakona koji bi, prema svim najavama, trebalo da bude usvojen do kraja radne nedjelje ima svoje kontroverze. Iz URE i MANS-a ponuđene izmjene čitaju kao priliku da se vlast (PES) obračuna sa SDT-om Vladimirom Novovićem. Nije samo njima zasmetalo što se Tužilački savjet vraća pod kontrolu tužilaca iz nereformisane tužilačke organizacije. Trećima smeta snižavanje kriterijuma iskustva za napredovanje u sudijskoj hijerarhiji. Četvrti vide isti problem, samo u medijskom javnom servisu (RTCG). I slute naum vlasti da, slabljenjem njihovih finansijskih potencijala, stave pod kontrolu ovdašnje privatne televizije. Ili, makar, povećaju njihovu zavisnost od novca iz državne kase.

IBAR čekamo sa tri privremeno zatvorena poglavlja: Nauka i istraživanja, Obrazovanje i kultura, Vanjski odnosi. Zapitajmo se, da smo mi na mjestu briselskih ocjenjivača, da li bi danas, u svijetlu nedavno saopštenih rezultata (polu)maturskih ispita ili predložene rezolucije o Jasenovcu dali Crnoj Gori prelaznu ocjenu iz tih predmeta. Da ne pominjemo poštovanje ljudskih prava; Očekivane pravosnažne presude za korupciju i organizovani kriminal; Obećane ekonomske reforme; Stvarnu borbu protiv šverca, a ne bitku za preuzimanje kontrole nad uhodanim tranzitnim kanalima; Ekološke crne tačke…

Dug je spisak onih koji se raduju vijestima o crnogorskim uspjesima na EU putu. A mnogo moći i novca  skoncentrisano je u njihovim rukama.

 

Upozorenje

“Drag mi je IBAR, ali mi je istina draža”, piše Jovana Marović nekadašnja potpredsjednica Abazovićeve vlade i ministarka evropskih poslova (podnijela ostavku) u obraćanju premijeru Spajiću:

-Sporno je što objašnjavate da ni IBAR, a izgleda ni sama EU nisu postojali prije PES-a, i da ih niko nije pominjao, pa se pitam otkud ta stalna potreba Vas i Vaše partije da omalovažavate svakoga…Brojne koleginice i kolege lobiraju za taj IBAR i za ubrzani prijem Crne Gore u EU makar tokom poslednje četiri godine.

I u (prethodnoj – prim. Monitora)  43. Vladi je Ministarstvo evropskih poslova pripremilo plan za dobijanje IBAR-a, ali kad je Vlada pala, nakon manje od četiri mjeseca, više se tu nije moglo ništa. A pala je zbog Temeljnog ugovora koji je Vaša Vlada u potpunosti podržala u obrazloženju upućenom Ustavnom sudu i zato ne budite toliko ‘strogi’.

Na IBAR-u treba da Vam je zahvalan svaki građanin i svaka građanka Crne Gore, jer taj izvještaj može samo dobro da nam donese (važan je, ali ne garantuje ništa). Ali ako planirate da sa antievropskim partijama dalje gradite našu evropsku budućnost, onda smo u velikom problemu i IBAR nam neće značiti ništa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BUDVA, PODGORICA, CRNA GORA: Haos prijeti IBAR-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se primiče momenat kada bi, nakon godina stagnacije, Crna Gora mogla napraviti snažan iskorak u procesu EU integracija, tako se na domaćoj političkoj sceni, očekivano, rađaju novi sukobi i aktuelizuju stari problemi

 

Crna Gora će, ponavlja premijer Milojko Spajić, krajem juna, od Evropske komisije dobiti pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila (IBAR)  u oblasti vladavine prava. Riječ je o poglavljima 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost, koja su davnih dana postavljena u vrh prioriteta koje Crna Gora mora ispuniti kako bi zadovoljila uslove za članstvo u EU.

S tim ciljem Vlada je u srijedu usvojila prijedloge više zakona koji se tiču organizacije pravosuđa, medija, borbe protiv korupcije i  organizovanog kriminala. U paketu ih je uputila  na usvajanje u Skupštinu. Tamo će, očekuju, naići na neophodnu podršku.

Da dodatno otvori vrata saradnje izvršne i zakonodavne vlasti, premijer je poručio kako predloženi zakoni nijesu sveto pismo da se ne bi mogli mijenjati amandmanima. “To je i očekivanje Evropske komisije”, nada se Spajić. Svojevrstan apel stigao je i od ministra pravde Andreja Milovića: “Sada je na potezu Skupština, a ne sumnjam da će se poslanici odgovorno odnijeti prema ovom izrazito važnom zadatku za dobrobit države Crne Gore i svih građana.”

Stvari nijesu jednostavne. Da se toga dosjeća i premijer vidi se i po njegovoj izjavi da je  IBAR nekima trn u oko. Nije imenovao nikoga. Da ne govori napamet pokazuju dešavanja na terenu. Odnosno, po dubini.

Koliko se god Spajić predstavljao nepopravljivim optimistom i čovjekom koji sve bitne konce drži u rukama, neke stvari ne daju se sakriti.

Prvo, podrška njegovoj Vladi kruni se u parlamentu. Za vikend, noć uoču lokalnih izbora u Budvi, predsjedništvo DNP Milana Kneževića obznanilo je jednoglasnu odluku o suspenziji dalje podrške Spajićevom kabinetu.  Uz zaključak “da Vlada Milojka Spajića i kolacioni Sporazum koji smo potpisali ne mogu opstati u postojećem formatu”.

Knežević i njegovi saradnici javnosti su predočili format u kome bi nastavili suspendovanu podršku. Kao nužan preduslov označeno je usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu. Zatim je pobrojano neophodno: Progran Evropa sad 2 u pisanoj formi “konkretan i vremenski normiran”; Ustavna inicijativa o normiranju srpskog jezika kao službenog; Ustavno i zakonsko normiranje trobojke kao narodne zastave; Predložena zakonska rješenja i međudržavni sporazumi o dvojnom državljanstvu sa Republikom Srbijom; I konačno, izvršiti smjenu ministara “za koje postoje ozbiljne sumnje da imaju veze sa organizovanim kriminalnim grupama i koruptivnim aktivnostima”.

Najveći dio onoga što Knežević ultimativno zahtijeva, koji dan ranije pobrojao je i Andrija Mandić, kao ciljeve NSD. Doduše, Mandić je rekao da neće rušiti Vladu jer bi to dalo šansu za povratak DPS-a na vlast. Prema najavama, Mandić će svoju kooperativnost sa Vladom potvrditi tako što će Rezoluciju o Jasenovcu, koja će bez sumnje izazvati negativnu reakciju Hrvatske, staviti na glasanje nakon što se EK izjasni o IBAR-u.

Tako bi Crna Gora, na neko vrijeme, mogla odložiti sučeljavanje sa ozbiljnim preprekama na evropskom putu. Svi su svjesni činjenice da bi usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu udaljilo Crnu Goru od nastojanja da u doglednom periodu postane članice EU. Kao što reče premijer Spajić, to nekima možda i jeste prioritetni cilj, preciznije -zadatak.

Mandićev dugogošišnji politički saborac iz nekadašnjeg DF-a, Predrag Bulatović vjeruje  da bi neusvajanje rezolucije o Jasenovcu prelomilo NSD da i oni uskrate podršku Spajiću. ”Ako ne bude do kraja juna rezolucije o genocidu u Jasenovcu, DNP neće podržavati Vladu. Vjerujem da ni NSD neće dati podršku takvoj Vladi“, kazao je Bulatović, gostujući na Srpskoj TV.

Spajić i njegov PES ostali su bez javnih komentara na Mandićeve apele i Kneževićev ultimatum. Potpuno svjesni da bi i prihvatanje i odbijanje postavljenih zahtjeva/ciljeva moglo iz temelja promijeniti njihovu poziciju na  političkoj sceni. Gdje im, i inače, mnogo toga ne ide u prilog.

Dan po Kneževićevom ultimatumu održani su lokalni izbori u Budvi. Po običaju, dobili smo više samoproglašenih pobjednika. Dvije međuosobno zavađene liste doskorašnje DF većine dobile su, skupa, dovoljno mandata da produže vlast. U tome ih sprječavaju lični animoziteti i, kako se čuje, sukobljeni interesi. Pošto među njima suštinskih političkih razlika nema, od Aleksandra Vućića smo saznali da će problem pokušati da riješi Andrija Mandić. Neće to biti lak zadatak, čini se, pošto nekadašnje kolege iz DF-a, sada okupljene na listi iza koje stoji uhapšeni predsjednik opštine Budva Milo Božović, kao najljućeg protivnika označavaju upravo NSD i njenog predsjednika.

U sukobu nekadašnjih saboraca i DPS vidi moguću priliku za povratak na vlast u Budvi. I oni slave. Demokrate su zadržale što su imale, pa se busaju tvrdnjom da su osvojili “apsolutno čiste glasove koji nisu dobijeni ucjenama i prijetnjama”. Takođe uz računicu da bez njih nema buduće vlasti u Budvi. URA i koalicija SDP-SD-LP zadovljni su i time što su prešli izborni cenzus.

Ispalo  je da je jedini stvarni i veliki gubitnik budvanskih izbora Spajićev PES. Oni su, u odnosu na prošlogodišnje parlamanetarne izbore, izgubili dvije trećine glasača i osvojili samo dva odbornička mandata. Premalo za Pokret koji predvodi Vladu i pokušava se predstaviti kao nosilac proevropske i reformske politike.

PES je na budvanskim izborima predvodio Predrag Zenović, glavni pregovarač za pristupanje Crne Gore EU. Zato su neki taj poraz protumačili kao poraz “prozapadne i antisrpske politike” u ambasadorstanu, kako Milan Knežević tepa Crnoj Gori gostujući na beogradskim televizijama. Drugi, pak, zagovaraju tvrdnju da je za budvanski neuspjeh Spajićeve partije u znatnoj mjeri krivo kašnjenje sa realizacijom predizbornih obećanja iz programa Evropa sad 2.

Šta god da je u pitanju Spajić se ubrzo nakon budvanskog debakla mogao uvjeriti u onu narodnu po kojoj “nevolja nikad ne dolazi sama”. Ovonedjeljna sjednica SO Podgorica pokazala je da su sporenja PES-a i njihovih nekadašnjih partijskih kolega, koji su skupa sa Jakovom Milatovićem napustili Pokret i osnovali odborničku grupu Pokret za Podgoricu (PzP), sa nivoa akademskog neslaganja stigli u fazu otvorenog sukoba. Klub PzP je glasao protiv godišnjeg izvještaja gradonačelnice Olivere Injac. Da su isto to uradili i odbornički klubovi sa liste koju je na podgoričkim izborima predvodio DPS, Injac bi i formalno izgubila podršku odborničke većine u Glavnom gradu. Ovako, može da se nada nekon budućem kompromisu. Ili da se sprema za vanredne izbore.

“DPS je danas spasio gradonačelnicu Oliveru Injac”, precizirala je odbornica PzP Nađa Ljiljanić, insistirajući da je to “sve što ima da kaže”. Onda je, dan-dva kasnije, iz DPS-a Spajiću upućen javni poziv da odbije pritiske i ucjene koalicionih partnera iz nekadašnjeg DF-a. DPS će, obećao je šef poslaničkog kluba te partije Andrija Nikolić, podržati izglasavanje predloženog paketa evropskih zakona. “Pozivamo Spajića da odbije ucjene Mandića i Kneževića i da ne ulazi u rizik rušenja evropske budućnosti – imaće našu podršku za izglasavanje zakona za IBAR”, napisao je Nikolić na društvenoj mreži Iks.

Nijesu EU integracije jedine brige koje ovih dana muče DPS. Hapšenje Milivoja Katnića i Zorana Lazovića, pa izručenje Duška Kneževića i njih je natjeralo da razmisle – ko bi mogao biti sledeći. Zaključke je prenio hrvatski Jutarnji list. Pozivajući se na anonimne izvore iz DPS, Jutarnji je objavio kako se u Podgorici sprema hapšenje Mila Đukanovića.  “Ovo je riskantna političko-kriminalna igra koja bi mogla zapečatiti sudbinu Crne Gore kao neovisne države”, konstatuju autori taksta. Sa ove strane granice znamo da ta priča nije baš  jednodimenzionalna.

Da bi slika bila kompletna, neophodno je pomenuti i Demokrate. Aleksa Bečić i njegovi partijski drugovi  teško da mogu biti zadovoljni trenutnom pozicijom u izvršnoj vlasti. Ali (uglavnom) ćute i rade ono što je dogovoreno Sporazumom o formiranju vladajuće koalicije.

Jedva da smo zaboravili  otvoren sukob Demokrata sa premijerom oko  izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije, a priča skoro da se ponovila. Ovoga puta sa Vladinim (Spajićevim) amandmanima na predloženi zakon o nacionalnom javnom emiteru (RTCG, za neupućene). Odredbe koje su dugo pripremane i usaglašavane unutar tzv. medijske radne grupe, suštinski su obesmišljene sa par intervencija koje je, sudeći po materijalnim dokazima, Spajiću pripremio kontroverzni direktor javnog servisa Boris Raonić. Njegov, trenutno, najkorisniji medijski vojnik. Sa ciljem da sačuva funkciju i kontrolu nad Savjetom RTCG.

Ako ništa drugo, ta nas je priča podsjetila koliko je Milojko Spajić spreman i sposoban da sam sebi napravi veliki problem.

Uglavnom, kako se primiče momenat kada bi, nakon godina stagnacije, Crna Gora mogla napraviti snažan iskorak u procesu EU integracija, tako se na domaćoj političkoj sceni, očekivano,  rađaju novi sukobi i aktuelizuju stari problemi. Dogovoreno se krši i poriče. Večina nije u stanju da oformi vlast. Vlast nije u stanju da sačuva većinu. Opozicija vaga da li je oponent ili potencijalni partner. Niko nikome ne vjeruje. Svi se pitamo ko za koga igra.

Ne uspijemo li odgovoriti Evropsku komisiju od očiglednog nauma da nas pogura u procesu EU integracija, pa dobijemo IBAR za nekih 30-tak dana, kupićemo nešto vremena za dodatna preračunavanja i pregrupisavanja. Bude li, ipak, po volji onih kojima je evropska Crna Gora trn u oku, propustićemo ponovo još jednu veliku šansu. Izvjesno je da ih neće biti još mnogo.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo