Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO SE NAŠ NOVAC TROŠI U SISTEMU EPCG: Kazino, crkva i 13. plata, gubitak 9 miliona

Objavljeno prije

na

Red samohvale, pa red skandala. I saldo: Elektroprivreda i njene ćerke firme završile su prošlu godinu sa neto gubitkom od 9,09 miliona eura. Prethodna 2021. godina, tokom koje su predsjednik borda Milutin Đukanović, izvršni direktor EPCG Nikola Rovčanin i njihovi saradnici preuzeli dužnost, završena je uz dobit od 59 miliona

 

Zaposleni u Elektroprivredi Crne Gore s nestrpljenjem čekaju jul. Tada će im, prema majskoj odluci čelnika kompanije, uz junsku platu biti isplaćen i bonus u visini prosječne mjesečne zarade na nivou kompanije (nezvanično, više od 1.200 eura).

Dok Specijalno državno tužilaštvo provjerava ugovor o prodaji uglja koji su prošle godine potpisali Rudnik uglja Pljevlja i Elektroprivreda Srbije (navodno je Crna Gora tim aranžmanon oštećena za blzu 100 miliona eura), poslovodstva tih kompaniaj dogovorile su novi posao. I novu cijenu uglja.

“ I ove godine potpisali smo novi ugovor o prodaji 120.000 tona uglja EPS-u, i u njemu je, po osnovu iste odluke, a koja se svakomjesečno donosi i koja neizostavno prati tržišnu cijenu uglja, utvrđena cijena od 41,94 eura za ugalj toplotne moći 7.000-10.000 kJ/kg. Dakle, cijena je korigovana (prošlogodišnja je bila manja od 29 eura po toni – prim. Monitora)”, saopštio je izvršni direktor kompanije Milan Lekić. Upućeni tvrde da je cijena i dalje niža od one po kojoj EPS nabavlja ugalj u regionu. A istraga SDT-a traje.

Marko Perunović, predsjednik Odbora direktora novoosnovane kompanije EPCG Željezara Nikšić podnio je neopozivu ostavku nakon što je objavljeno da je tokom jedne večeri krajem maja, sa platne kartice preduzeća prebacio 19.000 eura na račun jedne ovdašnje kockarnice (19 puta po 1.000 eura). Zabunom, tvrdi, pošto je pomiješao privatnu i službenu karticu.

“Suma koja je povučena sa biznis kartice, odmah sljedećeg dana je uplaćena sa mog privatnog računa, čime se jasno vidi da nikakav pokušaj zloupotrebe i pribavljanja lične koristi nije iskazan”, naveo je, citiraju mediji, Perunović u svojoj ostavci. Ni on, ni čelnici EPCG – Željezare ili njene majke firme (EPCG) nijesu objasnili zašto se o toj zabuni ćutalo skoro mjesec dana. I šta će predsjedniku Odbora direktora novoosnovanog državnog preduzeća službena kartica sa tolikim novcem na raspolaganju. On ne plaća račune firme.

Nakon što je Perunović  podnio ostavku iz EPCG su saopštili kako je, zbog tog slučaja, za ovu nedjelju bila zakazana sjednica Odbora direktora kompanije. Sad ništa. Potom je saopšteno da je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Nikšiću formiran predmet zbog slučaja Perunović i sumnje da je zloupotrebljena službena platna kartica EPCG Željezara Nikšić.

Ima toga još.

Elektroprivreda Crne Gore sa svojim ćerka firmama predstavlja najznačajnije, najveće i najbogatije preduzeće u vlasništvu države. O tome bi se, bez većih problema, postigao konsenzus. Sporenja bi donijelo pitanje koliko će to još trajati.

Od kraja 2021. pa do kraja prošle godine slušali smo periodične samohvale čelnika EPCG o nevjerovatnim poslovnim uspjesima koje postižu oni i preduzeće kojim upravljaju. Licitiralo se o zaradama mjerenim desetinama i stotinama miliona, najavljivala se najuspiješnije poslovna/finansijska godina u istoriji preduzeća, dijelili su se aplauzi i primalo ordenje. A onda nas je dočekala– stvarnost.

Prema konsolidovanom finansijskom izvještaju za 2022. godinu koji će se naredne srijede naći pred Skupštinom akcionara EPCG, Elektroprivreda i njene ćerke firme završile su prošlu godinu sa neto gubitkom od 9,09 miliona eura. Prethodna 2021. godina, tokom koje su predsjednik borda Milutin Đukanović, izvršni direktor EPCG Nikola Rovčanin i njihovi saradnici preuzeli dužnost završena je uz dobit od 59 miliona.

Ako je za utjehu, prema predloženom finansijskom iskazu EPCG za 2022. godinu, Elektroprivreda je pojedinačno, bez uticaja povezanih kompanija (ćerki firmi), godinu završila uz profit od nepuna četiri miliona (3,98). Ali, i taj profit je skoro pa 20 puta manji nego godinu ranije (78,5 miliona eura profita u 2021.).

Primijetimo, nije nevažno, da su u Finasijskom iskazu EPCG koji je ponuđen akcionarima na usvajanje pogrešno prikazane zarade po akciji i za ovu i za prošlu godinu. Ovogodišnja zarada po akciji (118,1 milion akcija, dominantno u vlasništvu države), biće nenamjerno, uvećana je za nekih 10 odsto a prošlogodišnja umanjena za više od trećine. Ispod su potpisi Izvršnog direktora Nikole Rovčanina, Glavnog finansijskog direktora Mira Vračara i lica odgovornog za sastavljanje finansijskih iskaza Danila Žarića.

Ostaje da vidimo da li će ova greška izazavati reakciju predstavnika države na Skupštini akcionara ili će se, skupa sa onima koji su  ih delegirali, zadovoljiti sa mogućnošću prihodovanja nešto veće dividende. Zatvarajući oči pred malim i velikim grijesima njihovih izabranika u Elektroprivredi.

Kako je glavna ekonomska uzdanica države Crne Gore dospjela u ovu poziciju? Imajući u vidu i očigledne benefite koje građani i privreda imaju od izuzetno jeftine struje koju smo plaćali tokom prošle godine, u vrijeme kada su skupi energenti bili glavni kreator inflacije u EU.

Za početak pomenimo da se u izvještajima koji će se naći na Skupštini akcionara EPCG ne nalaze podaci o kupovini i poslovanju EPCG Željezare Nikšić (bivša željezara Toščelik) pošto su radnje oko njenog preuzimanja i pokretanja dio ove poslovne godine. Izuzev onog transfera novca od 20 miliona eura “za poboljšanje likvidnosti” iz državnog budžeta na račun Elektroprivrede.

Takođe treba pomenuti da se pred akcionarima neće naći ni podaci na osnovu kojih bi oni mogli utvrditi kako su, pojedinačno, poslovale ćerke firme iz sistema EPCG (CEDIS doo Podgorica, Rudnika uglja ad Pljevlja, EPCG doo Beograd, EPCG Solar Gradnja doo Nikšić i Zeta energy doo Danilovgrad). Javnosti nijesu dostupne ni informacije o finansijskim tokovima unutar Grupe, pa se o “detaljima” tipa ko, kome, šta, kada i koliko duguje i plaća može samo nagađati. Ili naslućivati čitajući između redova.

Na zahtjev Odbora direktora EPCG dnevni red predstojeće Skupštine akcionara proširen je, pa će se oni izjašnjavati i o Odluci o Odbora direktora EPCG o povećanju uloga u CEDIS-u.  Ukratko, EPCG će CEDIS-u dati 21,6 miliona eura “namijenjenih za finansijsku konsolidaciju zbog poremećaja na tržištu električne energije”.

U prevodu, CEDIS ne može da se nosi sa ogromnom razlikom između cijena struje koja se uvozi i cijene  po kojoj se ona prodaje potrošačima na domaćem tržištu. Za pokrivanje gubitaka nastalih tokom 2021. Namijenjeno je 6,7 miliona, a za prošlogodišnje gubitke “koji predstavljaju cjenovnu razliku nabavke električne energije za pokrivanje regulatorno dozvoljenih gubitaka kod CEDIS-a” još 14,9 miliona eura. Tako će se, zaključuju u Odboru direktora EPCG, uvećati vrijednost njihovog uloga u Crnogorski elektrodostributivni system. Pa nema veze što će vrijednost CEDIS-a ostati ista.

Ili možda manja, ako se pouzdamo u podatak iz Rovčaninovog finansijskog iskaza. Prema njemu, ukoliko je ova računica tačna, gubici na distributivnoj mreži tokom 2022. godine narasli su za 38,3 gigavatsata (GWH), odnosno oko deset odsto, i dostigli zastrašujućih 390,2 GWh. Plus gubici na prenosnoj mreži (137,95 GWh). Pa to pomnožite sa bilo kojom berzanskom cijenom struje iz prošle godine (kretala se, približno, od 150 do 500 eura po MWh, a jedan giga je 1.000 mega) i doći ćete do brojke od koje boli glava.

A još tu ima priče za glavobolju.

Prema konsolidovanom finansijskom iskazu ukupni troškovi zarada naknada i ličnih rashoda unutar EPCG Grupe porasli su za više od 14 miliona, sa 66,5 na 80,9 miliona. Pošto je na porezima i doprinosima ušteđeno skoro četiri miliona, računovođe su izračunale da su neto troškovi zarada, naknada I ličnih rashoda uvećani za 18,2 miliona. Odnosno, za trećinu više nego 2021. Ponovimo, u ovim podacima nema EPCG-Željezare.

EPCG je, lani, najviše investirala u Direkciju društva (20,7 miliona eura). Nikšićani kažu da je Direkcija, zapravo, upravna zgrada kompanije. I da oni ne vide da je tamo investirano bilo šta, a ne skoro 21 milion. Ako se ne računaju novozaposleni. Kojih, baš, ima. Akcionari pretpostavljaju da je, ipak, riječ o nekoj stvarnoj investiciji koja je, iz nekog banalnog razloga, prikazana na njima nerazumljiv način. Pa očekuju da će na predstojećoj Skupštini ta nepoznanica biti razjašnjena.

Isto važi i za korporativnu filantropiju. Na popisu zdravstvenih ustanova, sportskih društava i klubova, festival… kojima je EPCG Grupa tokom 2022. pomogla donacijama ili sponzorstvom nema Srpske pravoslavne crkve. Mora biti greška. I to čudi, tim prije što su Đukanović i Rovčanin, jesenas, skupa sa  članovima Odbora direktora Rudnika uglja Pljevlja Dušanom Janjuševićem i Slavicom Batizić odlikovani ordenom Prvog stepena Svetog Petra drugog Lovćenskog Tajnovidca, i to “za djelatnu ljubav prema SPC i za nesebičnu pomoć manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Orden im je uručio lično Mitropolit SPC Joanikije Mićović. A u finansijskim izvještajima ni riječi o tom pregalaštvu. Skromno.

Dio predstojeće Skupštine akcionara biće posvećen potrebi poboljšanja uslova rada (primanja i stambeno zbrinjavanja) onih “koji obavljaju poslove od posebnog značaja za Društvo”. Čitajte – menadžmenta.

Uz fiksnu i varijabilnu naknadu, bonuse, pravo na rješavanje stambenog pitanja po posebnim uslovima (na osnovu odluke Odbora direktora), korišćenje službenog automobila i mobilnog telefona… za njih je, kao novitet, predviđena i “varijabilna naknada iskazana u akcijama Društva”. To su ti euroatlantski standardi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i krimogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo