Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Garantovano ništa

Objavljeno prije

na

Tužna je sudbina mnogih, pa i izbornih zakona u Crnoj Gori. Ustavni zakon za sprovođenje Ustava Crne Gore još jednom se mijenja kako bi bio produžen rok za usklađivanje pravnog sistema Crne Gore sa Ustavom. Ne zna se koje sve tačno zakone treba uskladiti, ali se zna da je novi rok za usklađivanje Zakona o izboru odbornika i poslanika sa Ustavom 30. april iduće godine. Dva dana prije 22. oktobra, kada je istekao rok, članovi radne grupe za izradu izbornog zakonodavstva objavili su da ne mogu pronaći zajednički model za autentičnu zastupljenost manjina u parlamentu. Kolegijum predsjednika Skupštine odlučio je da zakaže sjednicu parlamenta na kojoj će jedina tačka dnevnog reda biti produženje rokova u Ustavnom zakonu. Šef radne grupe Miodrag Vuković objasnio je da model koji zastupa DPS ima potrebnu dvotrećinsku većinu, ali da je problem što ga ne podržavaju ni predstavnici Albanaca ni Bošnjaka. Sitan manjak. Ustav Crne Gore manjinskim zajednicama jamči ,,pravo na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinica lokalne samouprave u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije”. Trebalo je propisati šta to precizno znači, ali, nekako, ne ide. S vremena na vrijeme, poteže se rasprava na temu da li ,,višak prava”, koja traže pripadnici manjinskih naroda, ugrožava ustavnu odredbu prema kojoj je biračko pravo ,,opšte i jednako”. Ustav, međutim, propisuje i da se “neće smatrati diskriminacijom propisi i uvođenje posebnih mjera koji su usmjereni na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti i zaštite lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju.

Nije se lako snaći oko toga ko je šta predlagao u radnoj grupi i šta su precizno značila različita rješenja. Prema verziji DPS-a u zakonu je trebalo da ostane opšti cenzus od tri odsto, dok bi manjinske partije za ulazak u parlament morale da preskoče umanjeni cenzus ili ,,prirodni prag” od oko 3800 glasova. Partija koja ne pređe taj sniženi cenzus, a dobije najviše glasova među strankama iz svoje manjinske zajednice, sigurno bi dobila jedan mandat. Bošnjačka stranka takođe je predložila da manjinske zajednice, koje u ukupnom broju stanovnika čine od tri do 15 odsto, moraju preći ,,prirodni prag”, ali uz obavezu da se glasovi stranaka koje ne pređu cenzus ne mogu, po D’ontovoj formuli, preliti izvan manjinske zajednice. Glasove ,,prosute” sa manjinskih lista trebalo bi, prema ovom predlogu, sabrati i pretvoriti u jedan mandat.

„Riječ je o zahtjevu koji bi obezbijedio veću proporcionalnost, međutim, on je proglašen problematičnim. Rekli su da je to višak privilegija, ocijenjeno je da nijesmo kooperativni. Vladajuća koalicija je na posljednjim izborima prelivanjem glasova dobila šest mandata”, objašnjava za Monitor poslanik Bošnjačke stranke Kemal Purišić.

Predstavnici albanskih stranaka zahtijevaju da se zadrži postojeći model po kojem za pripadnike te manjine postoji posebna izborna jedinica, iz koje se biraju četiri poslanika.

,,Prema trenutno važećem predlogu nema garantovanih mandata i postoje vrlo realne šanse da se ne ispoštuje Ustav – da u Skupštini ne bude autentičnih predstavnika manjina. Ako se primijeni samo rješenje „prirodnog praga”, od četiri partije koje sa po jednim poslanikom predstavljaju Albance, u Skupštini bi ostala samo jedna. Takvo rješenje je vrlo rizično i ne obezbjeđuje autentičnu zastupljenost”, kaže Kemal Purišić.

U najboljem slučaju partije manjinskih naroda mogle bi dobiti osam do jedanaest garantovanih mandata. Parlament Crne Gore ima 81 poslanika. Ne zvuči ugrožavajuće, ali DPS čuva svakog birača kao zjenicu oka svoga.

Najčešće potezanjem Srpskog nacionalnog savjeta, koji za Srbe traži manjinska prava, tokom rada na izmjenama izbornog zakona, pokušavala se stvoriti slika da bi vlast manjinama obezbijedila garantovane mandate – ali šta ako ih traže Srbi. Kemal Purišić naglašava da srpske stranke izričito tvrde da oni nijesu manjina, te da su spremne da prihvate normu prema kojoj posebna prava mogu koristiti narodi kojih ima manje od deset ili 15 odsto. SNP je saopštio da neće podržati ni jedno rješenje koje ne podrže partije manjinskih naroda.

,,Nije lako naći model koji pokriva od 30 do jednog procenta, a koji bi obuhvatio sve te interese. Moj predlog je da moramo zaštititi građanski koncept države i da svi modeli treba da doprinose njegovoj afirmaciji, uvažavajući specifičnosti”, rekao je predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić.

Da je lako – nije. Među evropskim propisima o zaštiti prava manjina ne postoji univerzalni model primjenjiv svuda koji bi se, prosto, mogao prepisati. Svaka zemlja je dužna da pronađe način na koji će, u svojim uslovima, najbolje zaštititi manjinska prava.

Ovdje sve može. Po potrebi, vlast se kune u garantovana prava manjina ili traži zaklon u čuvanju ,,građanske države”. Spremna je, naravno, i da vara. Deset dana uoči referenduma o nezavisnosti Crne Gore parlament je usvojio Zakon o manjinskim pravima i slobodama. Propisivao je da će ,,manjine koje u ukupnom stanovništvu čine od jedan do pet odsto, biti zastupljene u Skupštini sa jednim mandatom, preko predstavnika izabranog sa manjinske izborne liste, dok će manjine koje čine preko pet odsto imati tri zagarantovana mandata u parlamentu”. Trajao je tačno mjesec.

Prošao je referendum, pojavio se Ustavni sud. Sudija izvjestilac Veselin Racković tvrdio je da zakon nije sporan: ,,Određivanje broja poslanika koji bi dobili mandat po posebno postavljenim uslovima nije suprotno Ustavu, jer se radi o specifičnoj grupi koja ima posebnu zaštitu i stvar je države u kojoj će se mjeri ostvariti… Pošto međunarodno pravo priznaje i kolektivna prava, može se zaključiti da ih podrazumijeva i naš ustav… Nemoguća je zaštita pojedinca bez zaštite zajednice kojoj pripada”.

Sud je, ipak, presudio da su garantovani mandati neustavni. Posebne zasluge u toj stvari ubilježio je predsjednik Ustavnog suda Mladen Vukčević, ranije predsjednik Izvršnog odbora DPS-a.

„Autentičnu zastupljenost imali smo u zakonu , ne i u Ustavu, sad je ima u Ustavu, nema je u zakonu”, presabira Kemal Purišić. Nikad kuće.

Prema njegovim riječima, radna grupa od početka nije prihvatila da se ozbiljno mijenja izborni sistem. „Jednostavno, ne želi se mijenjati ono što daje dobre rezultate i u čemu su razrađeni mehanizmi za izbornu pobjedu”.

Sad, eto imamo novi rok. Dogodine su izbori u preko deset opština. Neko se može sjetiti, opet, da zakone ne treba mijenjati uoči izbora. Nigdje ne piše da se rok ne može ponovo promijeniti. A i da piše – uvijek može da se preškraba.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo