Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Garantovano ništa

Objavljeno prije

na

Tužna je sudbina mnogih, pa i izbornih zakona u Crnoj Gori. Ustavni zakon za sprovođenje Ustava Crne Gore još jednom se mijenja kako bi bio produžen rok za usklađivanje pravnog sistema Crne Gore sa Ustavom. Ne zna se koje sve tačno zakone treba uskladiti, ali se zna da je novi rok za usklađivanje Zakona o izboru odbornika i poslanika sa Ustavom 30. april iduće godine. Dva dana prije 22. oktobra, kada je istekao rok, članovi radne grupe za izradu izbornog zakonodavstva objavili su da ne mogu pronaći zajednički model za autentičnu zastupljenost manjina u parlamentu. Kolegijum predsjednika Skupštine odlučio je da zakaže sjednicu parlamenta na kojoj će jedina tačka dnevnog reda biti produženje rokova u Ustavnom zakonu. Šef radne grupe Miodrag Vuković objasnio je da model koji zastupa DPS ima potrebnu dvotrećinsku većinu, ali da je problem što ga ne podržavaju ni predstavnici Albanaca ni Bošnjaka. Sitan manjak. Ustav Crne Gore manjinskim zajednicama jamči ,,pravo na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinica lokalne samouprave u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije”. Trebalo je propisati šta to precizno znači, ali, nekako, ne ide. S vremena na vrijeme, poteže se rasprava na temu da li ,,višak prava”, koja traže pripadnici manjinskih naroda, ugrožava ustavnu odredbu prema kojoj je biračko pravo ,,opšte i jednako”. Ustav, međutim, propisuje i da se “neće smatrati diskriminacijom propisi i uvođenje posebnih mjera koji su usmjereni na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti i zaštite lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju.

Nije se lako snaći oko toga ko je šta predlagao u radnoj grupi i šta su precizno značila različita rješenja. Prema verziji DPS-a u zakonu je trebalo da ostane opšti cenzus od tri odsto, dok bi manjinske partije za ulazak u parlament morale da preskoče umanjeni cenzus ili ,,prirodni prag” od oko 3800 glasova. Partija koja ne pređe taj sniženi cenzus, a dobije najviše glasova među strankama iz svoje manjinske zajednice, sigurno bi dobila jedan mandat. Bošnjačka stranka takođe je predložila da manjinske zajednice, koje u ukupnom broju stanovnika čine od tri do 15 odsto, moraju preći ,,prirodni prag”, ali uz obavezu da se glasovi stranaka koje ne pređu cenzus ne mogu, po D'ontovoj formuli, preliti izvan manjinske zajednice. Glasove ,,prosute” sa manjinskih lista trebalo bi, prema ovom predlogu, sabrati i pretvoriti u jedan mandat.

„Riječ je o zahtjevu koji bi obezbijedio veću proporcionalnost, međutim, on je proglašen problematičnim. Rekli su da je to višak privilegija, ocijenjeno je da nijesmo kooperativni. Vladajuća koalicija je na posljednjim izborima prelivanjem glasova dobila šest mandata”, objašnjava za Monitor poslanik Bošnjačke stranke Kemal Purišić.

Predstavnici albanskih stranaka zahtijevaju da se zadrži postojeći model po kojem za pripadnike te manjine postoji posebna izborna jedinica, iz koje se biraju četiri poslanika.

,,Prema trenutno važećem predlogu nema garantovanih mandata i postoje vrlo realne šanse da se ne ispoštuje Ustav – da u Skupštini ne bude autentičnih predstavnika manjina. Ako se primijeni samo rješenje „prirodnog praga”, od četiri partije koje sa po jednim poslanikom predstavljaju Albance, u Skupštini bi ostala samo jedna. Takvo rješenje je vrlo rizično i ne obezbjeđuje autentičnu zastupljenost”, kaže Kemal Purišić.

U najboljem slučaju partije manjinskih naroda mogle bi dobiti osam do jedanaest garantovanih mandata. Parlament Crne Gore ima 81 poslanika. Ne zvuči ugrožavajuće, ali DPS čuva svakog birača kao zjenicu oka svoga.

Najčešće potezanjem Srpskog nacionalnog savjeta, koji za Srbe traži manjinska prava, tokom rada na izmjenama izbornog zakona, pokušavala se stvoriti slika da bi vlast manjinama obezbijedila garantovane mandate – ali šta ako ih traže Srbi. Kemal Purišić naglašava da srpske stranke izričito tvrde da oni nijesu manjina, te da su spremne da prihvate normu prema kojoj posebna prava mogu koristiti narodi kojih ima manje od deset ili 15 odsto. SNP je saopštio da neće podržati ni jedno rješenje koje ne podrže partije manjinskih naroda.

,,Nije lako naći model koji pokriva od 30 do jednog procenta, a koji bi obuhvatio sve te interese. Moj predlog je da moramo zaštititi građanski koncept države i da svi modeli treba da doprinose njegovoj afirmaciji, uvažavajući specifičnosti”, rekao je predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić.

Da je lako – nije. Među evropskim propisima o zaštiti prava manjina ne postoji univerzalni model primjenjiv svuda koji bi se, prosto, mogao prepisati. Svaka zemlja je dužna da pronađe način na koji će, u svojim uslovima, najbolje zaštititi manjinska prava.

Ovdje sve može. Po potrebi, vlast se kune u garantovana prava manjina ili traži zaklon u čuvanju ,,građanske države”. Spremna je, naravno, i da vara. Deset dana uoči referenduma o nezavisnosti Crne Gore parlament je usvojio Zakon o manjinskim pravima i slobodama. Propisivao je da će ,,manjine koje u ukupnom stanovništvu čine od jedan do pet odsto, biti zastupljene u Skupštini sa jednim mandatom, preko predstavnika izabranog sa manjinske izborne liste, dok će manjine koje čine preko pet odsto imati tri zagarantovana mandata u parlamentu”. Trajao je tačno mjesec.

Prošao je referendum, pojavio se Ustavni sud. Sudija izvjestilac Veselin Racković tvrdio je da zakon nije sporan: ,,Određivanje broja poslanika koji bi dobili mandat po posebno postavljenim uslovima nije suprotno Ustavu, jer se radi o specifičnoj grupi koja ima posebnu zaštitu i stvar je države u kojoj će se mjeri ostvariti… Pošto međunarodno pravo priznaje i kolektivna prava, može se zaključiti da ih podrazumijeva i naš ustav… Nemoguća je zaštita pojedinca bez zaštite zajednice kojoj pripada”.

Sud je, ipak, presudio da su garantovani mandati neustavni. Posebne zasluge u toj stvari ubilježio je predsjednik Ustavnog suda Mladen Vukčević, ranije predsjednik Izvršnog odbora DPS-a.

„Autentičnu zastupljenost imali smo u zakonu , ne i u Ustavu, sad je ima u Ustavu, nema je u zakonu”, presabira Kemal Purišić. Nikad kuće.

Prema njegovim riječima, radna grupa od početka nije prihvatila da se ozbiljno mijenja izborni sistem. „Jednostavno, ne želi se mijenjati ono što daje dobre rezultate i u čemu su razrađeni mehanizmi za izbornu pobjedu”.

Sad, eto imamo novi rok. Dogodine su izbori u preko deset opština. Neko se može sjetiti, opet, da zakone ne treba mijenjati uoči izbora. Nigdje ne piše da se rok ne može ponovo promijeniti. A i da piše – uvijek može da se preškraba.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo