Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Garantovano ništa

Objavljeno prije

na

Tužna je sudbina mnogih, pa i izbornih zakona u Crnoj Gori. Ustavni zakon za sprovođenje Ustava Crne Gore još jednom se mijenja kako bi bio produžen rok za usklađivanje pravnog sistema Crne Gore sa Ustavom. Ne zna se koje sve tačno zakone treba uskladiti, ali se zna da je novi rok za usklađivanje Zakona o izboru odbornika i poslanika sa Ustavom 30. april iduće godine. Dva dana prije 22. oktobra, kada je istekao rok, članovi radne grupe za izradu izbornog zakonodavstva objavili su da ne mogu pronaći zajednički model za autentičnu zastupljenost manjina u parlamentu. Kolegijum predsjednika Skupštine odlučio je da zakaže sjednicu parlamenta na kojoj će jedina tačka dnevnog reda biti produženje rokova u Ustavnom zakonu. Šef radne grupe Miodrag Vuković objasnio je da model koji zastupa DPS ima potrebnu dvotrećinsku većinu, ali da je problem što ga ne podržavaju ni predstavnici Albanaca ni Bošnjaka. Sitan manjak. Ustav Crne Gore manjinskim zajednicama jamči ,,pravo na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinica lokalne samouprave u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije”. Trebalo je propisati šta to precizno znači, ali, nekako, ne ide. S vremena na vrijeme, poteže se rasprava na temu da li ,,višak prava”, koja traže pripadnici manjinskih naroda, ugrožava ustavnu odredbu prema kojoj je biračko pravo ,,opšte i jednako”. Ustav, međutim, propisuje i da se “neće smatrati diskriminacijom propisi i uvođenje posebnih mjera koji su usmjereni na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti i zaštite lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju.

Nije se lako snaći oko toga ko je šta predlagao u radnoj grupi i šta su precizno značila različita rješenja. Prema verziji DPS-a u zakonu je trebalo da ostane opšti cenzus od tri odsto, dok bi manjinske partije za ulazak u parlament morale da preskoče umanjeni cenzus ili ,,prirodni prag” od oko 3800 glasova. Partija koja ne pređe taj sniženi cenzus, a dobije najviše glasova među strankama iz svoje manjinske zajednice, sigurno bi dobila jedan mandat. Bošnjačka stranka takođe je predložila da manjinske zajednice, koje u ukupnom broju stanovnika čine od tri do 15 odsto, moraju preći ,,prirodni prag”, ali uz obavezu da se glasovi stranaka koje ne pređu cenzus ne mogu, po D'ontovoj formuli, preliti izvan manjinske zajednice. Glasove ,,prosute” sa manjinskih lista trebalo bi, prema ovom predlogu, sabrati i pretvoriti u jedan mandat.

„Riječ je o zahtjevu koji bi obezbijedio veću proporcionalnost, međutim, on je proglašen problematičnim. Rekli su da je to višak privilegija, ocijenjeno je da nijesmo kooperativni. Vladajuća koalicija je na posljednjim izborima prelivanjem glasova dobila šest mandata”, objašnjava za Monitor poslanik Bošnjačke stranke Kemal Purišić.

Predstavnici albanskih stranaka zahtijevaju da se zadrži postojeći model po kojem za pripadnike te manjine postoji posebna izborna jedinica, iz koje se biraju četiri poslanika.

,,Prema trenutno važećem predlogu nema garantovanih mandata i postoje vrlo realne šanse da se ne ispoštuje Ustav – da u Skupštini ne bude autentičnih predstavnika manjina. Ako se primijeni samo rješenje „prirodnog praga”, od četiri partije koje sa po jednim poslanikom predstavljaju Albance, u Skupštini bi ostala samo jedna. Takvo rješenje je vrlo rizično i ne obezbjeđuje autentičnu zastupljenost”, kaže Kemal Purišić.

U najboljem slučaju partije manjinskih naroda mogle bi dobiti osam do jedanaest garantovanih mandata. Parlament Crne Gore ima 81 poslanika. Ne zvuči ugrožavajuće, ali DPS čuva svakog birača kao zjenicu oka svoga.

Najčešće potezanjem Srpskog nacionalnog savjeta, koji za Srbe traži manjinska prava, tokom rada na izmjenama izbornog zakona, pokušavala se stvoriti slika da bi vlast manjinama obezbijedila garantovane mandate – ali šta ako ih traže Srbi. Kemal Purišić naglašava da srpske stranke izričito tvrde da oni nijesu manjina, te da su spremne da prihvate normu prema kojoj posebna prava mogu koristiti narodi kojih ima manje od deset ili 15 odsto. SNP je saopštio da neće podržati ni jedno rješenje koje ne podrže partije manjinskih naroda.

,,Nije lako naći model koji pokriva od 30 do jednog procenta, a koji bi obuhvatio sve te interese. Moj predlog je da moramo zaštititi građanski koncept države i da svi modeli treba da doprinose njegovoj afirmaciji, uvažavajući specifičnosti”, rekao je predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić.

Da je lako – nije. Među evropskim propisima o zaštiti prava manjina ne postoji univerzalni model primjenjiv svuda koji bi se, prosto, mogao prepisati. Svaka zemlja je dužna da pronađe način na koji će, u svojim uslovima, najbolje zaštititi manjinska prava.

Ovdje sve može. Po potrebi, vlast se kune u garantovana prava manjina ili traži zaklon u čuvanju ,,građanske države”. Spremna je, naravno, i da vara. Deset dana uoči referenduma o nezavisnosti Crne Gore parlament je usvojio Zakon o manjinskim pravima i slobodama. Propisivao je da će ,,manjine koje u ukupnom stanovništvu čine od jedan do pet odsto, biti zastupljene u Skupštini sa jednim mandatom, preko predstavnika izabranog sa manjinske izborne liste, dok će manjine koje čine preko pet odsto imati tri zagarantovana mandata u parlamentu”. Trajao je tačno mjesec.

Prošao je referendum, pojavio se Ustavni sud. Sudija izvjestilac Veselin Racković tvrdio je da zakon nije sporan: ,,Određivanje broja poslanika koji bi dobili mandat po posebno postavljenim uslovima nije suprotno Ustavu, jer se radi o specifičnoj grupi koja ima posebnu zaštitu i stvar je države u kojoj će se mjeri ostvariti… Pošto međunarodno pravo priznaje i kolektivna prava, može se zaključiti da ih podrazumijeva i naš ustav… Nemoguća je zaštita pojedinca bez zaštite zajednice kojoj pripada”.

Sud je, ipak, presudio da su garantovani mandati neustavni. Posebne zasluge u toj stvari ubilježio je predsjednik Ustavnog suda Mladen Vukčević, ranije predsjednik Izvršnog odbora DPS-a.

„Autentičnu zastupljenost imali smo u zakonu , ne i u Ustavu, sad je ima u Ustavu, nema je u zakonu”, presabira Kemal Purišić. Nikad kuće.

Prema njegovim riječima, radna grupa od početka nije prihvatila da se ozbiljno mijenja izborni sistem. „Jednostavno, ne želi se mijenjati ono što daje dobre rezultate i u čemu su razrađeni mehanizmi za izbornu pobjedu”.

Sad, eto imamo novi rok. Dogodine su izbori u preko deset opština. Neko se može sjetiti, opet, da zakone ne treba mijenjati uoči izbora. Nigdje ne piše da se rok ne može ponovo promijeniti. A i da piše – uvijek može da se preškraba.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo