Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLEDIŠTE: Morača na dar

Objavljeno prije

na

Nacrt Ugovora o koncesiji je konačno stavljen na uvid javnosti. Pokazalo se da su sumnje u pogledu ovog projekta bile opravdane.

 

U Preambuli, koja sadrži svrhu ugovora, piše: ,,Koncedent zaključuje ovaj Ugovor radi podsticanja privatnih investicija u energetski sektor u Crnoj Gori i radi obezbjeđenja podrške i beneficija Koncesionaru u vezi sa realizacijom Projekta.”

Početna priča Vlade bila je sasvim drugačija. Oni koji se ne sjećaju, mogu se podsjetiti na sajtu http://www.he-morača.me/ u dijelu Pitanja i odgovori, gdje se smanjenje deficita struje potencira kao proritetni zadatak gradnje HE Morača. Ako se obrazloženje o potrebi gradnji HE Morača zasnivalo na argumentu o potrebi smanjenja deficita, logično pitanje je kako se može smanjiti deficit struje, ako je ugovorom predviđeno da investitor može izvoziti struju? U članu 3.13 izričito stoji da će kompanija koju osnuje koncesionar ,,imati pravo da izvozi električnu energiju koju proizvede u HE na Morači.” Studija o procjeni ekonomskih efekata HE Morača polazi od pretpostavke da će se izvoziti 75 odsto proizvodnje! Zašto tekst ne predviđa da se može izvoziti samo višak struje?

Jedno od opravdanja za gradnju HE Morača bilo je i da će ,,energija proizvedena u Crnoj Gori biti jeftinija za crnogorske potrošače zbog manjih troškova prenosa”. Ako je struja dominantno namijenjena izvozu, što znači da će se deficit i dalje pokrivati uvozom, kako će se to smanjiti troškovi prenosa? Zašto su se u toku rasprave uporno plasirali jedni argumenti u korist gradnje HE Morača, a usvojeni tekst sadrži nešto sasvim drugo? Kako se kaže kad neko tvrdi da će raditi jedno, a radi nešto drugo?

Prava misterija krije se u članu 3.18. pod naslovom ,,Kompenzacija EPCEG-u za EPCG dokumentaciju”. Iz naslova bi se moglo očekivati da će Koncesionar platiti naknadu za dokumentaciju EPCG, koja je izuzetno vrijedna – na sajtu HE Morača se može naći informacija da je njena vrijednost 15 miliona eura. Prema članu 3.18 Koncedent će o svom trošku “u korist Koncesionara ustanoviti besplatnu, prenosivu, trajnu, pod-licencu na svim patentima zaštićenom dizajnu, autorskim pravima i drugim informacijama ili drugim pravima intelektualne svojine koja EPCG ima na EPCG Tehničkoj dokumentaciji…” Nekoliko puta sam pročitao ovaj član, jer me interesovao iznos na koji je procijenjena vrijednost EPCG dokumentacije. U tekstu ni slova o tome, niti o ,,kompenzaciji EPCG-u”. Ako se EPCG dokumentacija ustupa besplatno koncesionaru, onda je naslov ovog člana trebalo da glasi ,,Ustupanje”, a ne ,,Kompenzacija EPCG-u”, jer kompenzacija normalno znači naknadu. Još je važnije pitanje zašto država daje besplatno koncesionaru nešto što, navodno, vrijedi 15 miliona eura?

Postoji još niz problema sa tekstom i ukupnim pristupom projektu. Veoma je čudno da država dozvoljava koncesionaru da predlaže ..bolje” rješenje. Valjda država najbolje zna koje interese želi ostvariti koncesijom. Ovakvim pristupom država priznaje da koncesionar to može znati bolje od nje.

Posebno interesantno je insistiranje Vlade da proizvodnja u HE Morača ne može biti manja od 600 gigavati. Na prvi pogled se ovo insistiranje čini besmislenim, jer koncesionar ima mnogo jači interes nego država da snaga HE bude veća, a teško je povjerovati da je Vlada napravila tako sofisticiranu procjenu da već sada može da zna da će kroz 30 godina Crnoj Gori biti potrebno upravo 600 gigavati. Ipak, vjerujem da nije slučajno postavljen ovakav uslov i da je povezan sa ovlašćenjem koncesionara da predlaže ,,bolje rješenje”. Kako to ,,bolje rješenje” izgleda može se vidjeti iz predloga kompanije A2 za proširenjem zone potapanja u rejonu Male Rijeke, što bi, vjerovatno, značilo potapanje Bioča, zajedno sa crkvom, grobljem, lokalnim vodovodom. Sve u duhu ,,održivog razvoja”. Pozivanjem na uslov od 600 gigavati, Vlada bi imala izgovor za saglasnost na ovakvo ,,bolje rješenje”. Bolje, za koga?

Ministarstvo ekonomije se više ne poziva na hiljade zaposlenih u turizmu i 16.000 kreveta, shvatajući da se takvim ,,argumentima” samo izblamiralo. Argumenti Ministarstva su se na kraju sveli na to da će Crna Gora ostvariti prihod od poreza na plate i carina na uvoz građevinskog materijala. Teško je razumjeti kako Ministarstvo može da se poziva na ovakve argumente. Da će Crna Gora prihodovati od angažovanja građevinskih firmi koje će raditi – što? Uništavati jedan od najatraktivnijih kanjona Crne Gore! I to ne radi rješavanja crnogorskog deficita struje, već zbog interesa koncesionara. Da budem ciničan, Crna Gora bi tako mogla prihodovati ako odluči da se poruši Stari grad u Budvi, te da angažuje građevinske firme da grade ,,ljepši i noviji”.

Ako se već želi napraviti prihod od poreza, carina, angažovanja građevinskih firmi, zar nije bolje da se brane rade za potrebe Crne Gore? Čak i u tom slučaju prioritet bi morala da ima HE na Komarnici. Projekt Komarnica je ubjedljivo povoljniji za Crnu Goru, jer bi bio stavljen u funkciju rješavanja deficita struje odmah, a ne kroz 30 godina. Osim toga, HE Komarnica bi bila prihvatljiva za praktično sve, budući da ne postoji problemi koji postoje kod HE Morača, čime bi Vlada izbjegla sadašnji otpor. Pravilan izbor prioriteta jedna je od osnova dobre ekonomske politike. Vlada, očigledno, ima neke druge prioritete.

Jasno je da se radi o projektu koji, u najblažoj varijanti, nije u najboljem interesu Crne Gore. Zato se sve češće čuju pitanja:

zašto je Vlada namjerna da na ovakav način gradi HE Morača, i u čijem interesu ? Ako se već moraju graditi brane na Morači, zašto ih graditi da bi rješavali deficit koji postoji u drugim zemljama, ili zbog ,,beneficija koncesionaru”?

Dalji postupak u ovom projektu predstavljaće test za Vladu, ali i za opoziciju, nevladine organizacije, stručnu javnost i građane Crne Gore. To će biti test na kojem će se vidjeti kako se ko odnosi prema vitalnim interesima Crne Gore. Stav prema ovom projektu će pokazati kome je stalo do budućnosti Crne Gore, a ko pristaje na desvastiranje njenih prirodnih resursa zbog nečijih privatnih interesa. Ćutanje je, takođe, stav.

Časlav PEJOVIĆ
(Autor je profesor univerziteta u Japanu)

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

DRUŠTVO

DODJELA DRŽAVNOG ZEMLJIŠTA KOMPANIJI UNIPROM, MIJENJA RAČUNICU O PRODAJI KAP-A: Milioni kvadrata na poklon

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na pitanje CIN-CG, o tome koji je javni interes opredijelio da se 2,6 miliona kvadrata državnog zemljišta ustupi privatnom vlasniku, iz Vlade nije stigao precizan odgovor. Bez odjeka tužilaštva su i ranije prijave MANS-a, zahtjevi Foruma 2010 i izvještaji opštinske komisije

 

Bez objašnjenja o motivima i javnom interesu, pozivajući se samo na propise koji to omogućuju, Vlada Crne Gore je nikšićkoj kompaniji Uniprom, vlasniku Kombinata aluminijuma u Podgorici, praktično poklonila 2,65 miliona metara kvadratnih čija se vrijednost, s obzirom na nedavne transakcije na lokacijama u blizini, može mjeriti i stotinama miliona eura.

Štura pozivanja na paragrafe, nijesu bacila mnogo svjetla na odluku, koja podsjeća na nastavak politike, kada su u KAP, kao u rupu bez dna, vlasti usule više od 300 miliona eura nezaštićenih garancija i nepovratne državne pomoći, a tadašnji ruski partner Oleg Deripaska, je prema tvrdnjama čelnika Socijaldemokratske partije Crne Gore, dugogodišnjeg koalicionog partnera Demokratske partije socijalista, kroz razne mehanizme isisao bar još pola milijarde.

Prodaja onoga što je ostalo od KAP-a, koji je u međuvremenu utonuo u stečaj, kompaniji Veselina Pejovića početkom 2014, nakon šest godina tako dobija novu kalkulaciju. Uniprom je za kompaniju koja je bila samo korisnik zemljišta platio 25,7 miliona eura u četiri rate. Vrijednost  zemljišta, čiji je vlasnik sada postao, je prema najnižim procjenama 20 miliona eura. S obzirom na to da je Glavni grad susjedne parcele u sklopu Industrijske zone, na kojima su logistički centri kompanija Voli i Tehnomax, prodavao po 100 eura za kvadrat, potencijalna vrijednost je više stotina miliona.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 24. MAJA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZAKON O PLANIRANJU I IZGRADNJI NEEFIKASAN: Ekspanzija divlje  gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odrednice inoviranog Zakona  o planiranju prostora i izgradnji objekata koji je ukinuo građevinske dozvole i propisao da investitor može započeti gradnju na osnovu prijave građenja i propisane projektne dokumentacije nadležnoj inspekcijskoj službi, išle su naruku onima koji više vole graditi „na divlje“

 

Novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata nije  spriječio nelegalnu gradnju objekata. Naprotiv, bespravna, odnosno divlja gradnja, doživljava procvat u svim dijelovima Crne Gore, u svim gradovima na primorju, u glavnom gradu, u naseljima na sjeveru države. Odrednice inoviranog zakona koji je ukinuo građevinske dozvole i propisao da investitor može započeti gradnju na osnovu prijave građenja i propisane projektne dokumentacije nadležnoj inspekcijskoj službi, išle su naruku onima koji više vole graditi „na divlje“, što je daleko isplativije. Ne moraju se pridržavati nikavog ovjerenog projekta niti zadatih urbanističkih parametara. Znaju takođe da su inspekcijske službe Ministarstva održivog razvoja i turizma najslabija karika u sistemu kontrole izgradnje objekata i da prođe dovoljno vremena prije nego malobrojni inspektori posjete neko nelegalno gradilište.

Vlasnici nelegalnih objekata koji se uveliko grade nakon isteka roka za legalizaciju, koja je okončana 16. jula 2018, nadaju se novoj legalizaciji, odnosno produženju roka za legalizaciju do 2020. godine. Dodatni rok se očekuje jer je od oko 100.000 nelegalno izgrađenih objekata u Crnoj Gori, za legalizaciju pristiglo oko 51.000 hiljada zahtjeva, od kojih je do danas obrađeno oko 30.000.

Očekuje se da Ministarstvo održivog razvoja i turizma završi evidenciju nelegalnih objekata na području Crne Gore na osnovu završenog orto-foto snimanja stanja u prostoru. Ovaj obiman posao još nije počeo, a tek nakon preciznije analize stanja razmatraće se mogućnost propisivanja novog roka i uslova za legalizaciju objekata za koje nije podnijet zahtjev. U tom međuprostoru nastao je raj za nelegalne graditelje, pa divlja gradnja prosto cvjeta. Podižu se nelegalne stambene zgrade, hoteli, vile, ponte, seoske kuće, vjerski i svakojaki objekti diljem države. Iskustvo im kazuje da će povoljnije proći prilikom legalizacije divlje podignutog objekta od građana koji su poštovali zakone.

Iako je divlja gradnja krivično djelo za koje su kazne pooštrene izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika, niko do sada za ovo djelo nije odgovarao. Za gradnju objekta bez prethodno podnijete prijave i dokumentacije ili suprotno revidovanom glavnom projektu ili odluci nadležnog organa o zabrani građenja predviđena je kazna zatvora od 6 mjeseci do pet godina. Dok se za nelegalnu gradnju složenih inženjerskih projekata kazna povećava na period od jedne do osam godina.

Da ove zakonske smjernice nemaju primjenu u praksi pokazuje najsvježiji primejr nelegalne gadnje na hotelu Budva u Budvi. Vlasnik hotela, poznati biznismen Veselin Pejović, dogradio je čitavo jedno krilo hotela koji se nalazi na glavnom šetalištu u Budvi. Geneza postupaka oko ove bespravne gradnje u centru Budve, pokazala je svu nemoć nadležnih u MORT-u i njihovu prećutnu podršku. U slučaju nelegalne gradnje dijela hotela Budva, ministar Pavle Radulović javno je demonstrirao selektivan  pristup u primjeni mjera zabrane gradnje i rušenja nelegalno sagrađenih objekata. I dok inspektori uz podršku kordona policije jurišaju na rušenje one krstionice Srpske pravoslavne crkve u Tivtu, odlučnost u slučaju hotela Budva je izostala. Crnogorski tranzicioni bogatun, vlasnik KAP-a i Rudnika boksita, najvećih kompanija u državi i mnogih drugih firmi i hotela čija se vrijednost  cijeni na više od 100 miliona eura, uprkos protivljenju lokalnih vlasti u Budvi, bespravno dograđuje nedavno sagrađeni hotel.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 24. MAJA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVIJET FINANSIJA: Izuzetak kao pravilo

Objavljeno prije

na

Objavio:

CBCG je konačno odobrila CKB da otkupi akcije SGMN banke. SDT je, istovremeno, formirala predmet povodom mogućih zloupotreba depozita tokom prinudne uprave u Atlas banci. Guverner Žugić se u prvom od pomenutih slučajeva izuzeo a o drugom, navodno, nema podataka. Da li je to dobro ili loše za sistem

 

Crnogorska komercijalna banka (CKB) dobila je odobrenje Centralne banke (CBCG) za preuzimanje Societe generale banke Montenegro (SGMN). Tako je, nakon višemjesečnog iščekivanja, postala izvjesna realizacija posla iz  februara ove godine, kada je objelodanjeno da je ovdašnja podružnica OTP banke ugovorila kupovinu 90,56 odsto akcijskog kapitala SGMN za 40,46 miliona eura.

Nakon realizacije ugovorenog posla francuska SGB će se povući sa crnogorskog tržišta, dok će mađarska  OTP  biti vlasnik dvije ovdašnje banke. Prema dostupnim informacijama, CKB nastavlja rad pod sadašnjim imenom dok će SGMN vratiti predprivatizacioni naziv – Podgorička banka i pod njim će poslovati do konačnog spajanja sa CKB.

Istovremeno sa ovim vijestima do javnosti  je stigla i informacija da je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo predmet o načinu na koji je privremena uprava Atlas banke tokom svog mandata umanjila zatečene depozite  za 21,8 miliona eura.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 24. MAJA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo