Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLEDIŠTE: Morača na dar

Objavljeno prije

na

Nacrt Ugovora o koncesiji je konačno stavljen na uvid javnosti. Pokazalo se da su sumnje u pogledu ovog projekta bile opravdane.

 

U Preambuli, koja sadrži svrhu ugovora, piše: ,,Koncedent zaključuje ovaj Ugovor radi podsticanja privatnih investicija u energetski sektor u Crnoj Gori i radi obezbjeđenja podrške i beneficija Koncesionaru u vezi sa realizacijom Projekta.”

Početna priča Vlade bila je sasvim drugačija. Oni koji se ne sjećaju, mogu se podsjetiti na sajtu http://www.he-morača.me/ u dijelu Pitanja i odgovori, gdje se smanjenje deficita struje potencira kao proritetni zadatak gradnje HE Morača. Ako se obrazloženje o potrebi gradnji HE Morača zasnivalo na argumentu o potrebi smanjenja deficita, logično pitanje je kako se može smanjiti deficit struje, ako je ugovorom predviđeno da investitor može izvoziti struju? U članu 3.13 izričito stoji da će kompanija koju osnuje koncesionar ,,imati pravo da izvozi električnu energiju koju proizvede u HE na Morači.” Studija o procjeni ekonomskih efekata HE Morača polazi od pretpostavke da će se izvoziti 75 odsto proizvodnje! Zašto tekst ne predviđa da se može izvoziti samo višak struje?

Jedno od opravdanja za gradnju HE Morača bilo je i da će ,,energija proizvedena u Crnoj Gori biti jeftinija za crnogorske potrošače zbog manjih troškova prenosa”. Ako je struja dominantno namijenjena izvozu, što znači da će se deficit i dalje pokrivati uvozom, kako će se to smanjiti troškovi prenosa? Zašto su se u toku rasprave uporno plasirali jedni argumenti u korist gradnje HE Morača, a usvojeni tekst sadrži nešto sasvim drugo? Kako se kaže kad neko tvrdi da će raditi jedno, a radi nešto drugo?

Prava misterija krije se u članu 3.18. pod naslovom ,,Kompenzacija EPCEG-u za EPCG dokumentaciju”. Iz naslova bi se moglo očekivati da će Koncesionar platiti naknadu za dokumentaciju EPCG, koja je izuzetno vrijedna – na sajtu HE Morača se može naći informacija da je njena vrijednost 15 miliona eura. Prema članu 3.18 Koncedent će o svom trošku “u korist Koncesionara ustanoviti besplatnu, prenosivu, trajnu, pod-licencu na svim patentima zaštićenom dizajnu, autorskim pravima i drugim informacijama ili drugim pravima intelektualne svojine koja EPCG ima na EPCG Tehničkoj dokumentaciji…” Nekoliko puta sam pročitao ovaj član, jer me interesovao iznos na koji je procijenjena vrijednost EPCG dokumentacije. U tekstu ni slova o tome, niti o ,,kompenzaciji EPCG-u”. Ako se EPCG dokumentacija ustupa besplatno koncesionaru, onda je naslov ovog člana trebalo da glasi ,,Ustupanje”, a ne ,,Kompenzacija EPCG-u”, jer kompenzacija normalno znači naknadu. Još je važnije pitanje zašto država daje besplatno koncesionaru nešto što, navodno, vrijedi 15 miliona eura?

Postoji još niz problema sa tekstom i ukupnim pristupom projektu. Veoma je čudno da država dozvoljava koncesionaru da predlaže ..bolje” rješenje. Valjda država najbolje zna koje interese želi ostvariti koncesijom. Ovakvim pristupom država priznaje da koncesionar to može znati bolje od nje.

Posebno interesantno je insistiranje Vlade da proizvodnja u HE Morača ne može biti manja od 600 gigavati. Na prvi pogled se ovo insistiranje čini besmislenim, jer koncesionar ima mnogo jači interes nego država da snaga HE bude veća, a teško je povjerovati da je Vlada napravila tako sofisticiranu procjenu da već sada može da zna da će kroz 30 godina Crnoj Gori biti potrebno upravo 600 gigavati. Ipak, vjerujem da nije slučajno postavljen ovakav uslov i da je povezan sa ovlašćenjem koncesionara da predlaže ,,bolje rješenje”. Kako to ,,bolje rješenje” izgleda može se vidjeti iz predloga kompanije A2 za proširenjem zone potapanja u rejonu Male Rijeke, što bi, vjerovatno, značilo potapanje Bioča, zajedno sa crkvom, grobljem, lokalnim vodovodom. Sve u duhu ,,održivog razvoja”. Pozivanjem na uslov od 600 gigavati, Vlada bi imala izgovor za saglasnost na ovakvo ,,bolje rješenje”. Bolje, za koga?

Ministarstvo ekonomije se više ne poziva na hiljade zaposlenih u turizmu i 16.000 kreveta, shvatajući da se takvim ,,argumentima” samo izblamiralo. Argumenti Ministarstva su se na kraju sveli na to da će Crna Gora ostvariti prihod od poreza na plate i carina na uvoz građevinskog materijala. Teško je razumjeti kako Ministarstvo može da se poziva na ovakve argumente. Da će Crna Gora prihodovati od angažovanja građevinskih firmi koje će raditi – što? Uništavati jedan od najatraktivnijih kanjona Crne Gore! I to ne radi rješavanja crnogorskog deficita struje, već zbog interesa koncesionara. Da budem ciničan, Crna Gora bi tako mogla prihodovati ako odluči da se poruši Stari grad u Budvi, te da angažuje građevinske firme da grade ,,ljepši i noviji”.

Ako se već želi napraviti prihod od poreza, carina, angažovanja građevinskih firmi, zar nije bolje da se brane rade za potrebe Crne Gore? Čak i u tom slučaju prioritet bi morala da ima HE na Komarnici. Projekt Komarnica je ubjedljivo povoljniji za Crnu Goru, jer bi bio stavljen u funkciju rješavanja deficita struje odmah, a ne kroz 30 godina. Osim toga, HE Komarnica bi bila prihvatljiva za praktično sve, budući da ne postoji problemi koji postoje kod HE Morača, čime bi Vlada izbjegla sadašnji otpor. Pravilan izbor prioriteta jedna je od osnova dobre ekonomske politike. Vlada, očigledno, ima neke druge prioritete.

Jasno je da se radi o projektu koji, u najblažoj varijanti, nije u najboljem interesu Crne Gore. Zato se sve češće čuju pitanja:

zašto je Vlada namjerna da na ovakav način gradi HE Morača, i u čijem interesu ? Ako se već moraju graditi brane na Morači, zašto ih graditi da bi rješavali deficit koji postoji u drugim zemljama, ili zbog ,,beneficija koncesionaru”?

Dalji postupak u ovom projektu predstavljaće test za Vladu, ali i za opoziciju, nevladine organizacije, stručnu javnost i građane Crne Gore. To će biti test na kojem će se vidjeti kako se ko odnosi prema vitalnim interesima Crne Gore. Stav prema ovom projektu će pokazati kome je stalo do budućnosti Crne Gore, a ko pristaje na desvastiranje njenih prirodnih resursa zbog nečijih privatnih interesa. Ćutanje je, takođe, stav.

Časlav PEJOVIĆ
(Autor je profesor univerziteta u Japanu)

Komentari

DRUŠTVO

SPORNU BOJU U ŠKOLI ŠTAMPAR MAKARIJE U PODGORICI OTKRILI RODITELJI: Šta su radili nadležni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tri mjeseca nakon što je jedan roditelj otkrio da su nedozvoljenom bojom prefarbani zidovi svlačionica u OŠ ,,Štampar Makarije”, svlačionice su zatvorene.  Sporna  boja je  nakon drugog pokušaja uklonjena . Sada se čeka upotrebna dozvola. Da nije bilo upućenog roditelja, djeca bi godinama koristila nedozvoljenom bojom okrečene svlačionice

 

,,Uprava škole je zatvorila svlačionice za korišćenje sve dok se ne dobije nalaz Inspekcije koja je opet dolazila. Zabrana će biti na snazi dok se ne dobiju rezultati o korišćenoj boji. Sala za fizičko može kao i do sada da se koristi”, piše u obavještenju  o zatvaranju svlačionica filskulturne sale u Osnovnoj školi ,,Štampar Makarije” u Podgorici koje je proslijeđeno Savjetu roditelja ove škole.  Svlačionice djeca ne koriste od početka školske godine – skoro tri mjeseca.

Razlog – materijali korišćeni za adaptaciju svlačionica neusklađeni su sa Pravilnikom o zabrani i ograničenju korišćenja, stavljanja u promet i proizvodnji hemikalija koje predstavljaju neprihvatljiv rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Ministar sporta i mladih Nikola Janović je, 1. avgusta ove godine, sa Alijom Muhovićem, izvršnim direktorom firme Art Gradnja doo Bar, postpisalo ugovor o izvođenju radova na adaptaciji sportske sale – sanitarnim čvorovima sa svlačionicama u JU OŠ ,,Štampar Makarije”. Vrijednost radova 28.855 eura.

Tokom radova, jedan roditelj učenika ove škole, stručan za nadzor građevinskih radova, je primijetio da izvođač koristi nedozvoljenu boju prilikom premazivanja zidova i podova u svlačionicama.

Roditelj se, početkom oktobra, dopisom u kojem upozorava da korišćene boje  nisu usklađene sa Pravilnikom i u kome traži da se obustave radovi i ukloni neadekvatna boja, obraća: Ministarstvu prosvjete, Direktoratu za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje i vaspitanje, Ministarstvu sporta i mladih i upravi škole.

Kako odgovora od nadležnih nema u samoj školi Savjet roditelja organizuje 8. oktobra sjednicu sa upravom škole na kojoj se raspravljalo o ovom problemu. Iz Savjeta roditelja je Monitoru rečeno da je na sjednici konstatovano sljedeće: ,,Prema riječima direktorice sala je zatvorena za časove fizičkog i treninge nakon nastave, a nastavnici će biti dodatno upozoreni da ne uvode djecu u salu. Uključeno je Ministrstvo sporta kao naručilac radova”.

,,Ministarstvo sporta, kao investitor radova na svlačionicama , obaviješteno je o žalbama jednog predstavnika roditelja, a u vezi sa materijalima koji su se koristili pri rekonstrukciji svlačionica. Odmah nakon naše inicijative Ministarstvu sporta izašla je Sanitarna inspekcija koja je naložila da se korišćena farba sastruže, što je i učinjeno’’, kaže za Monitor Nataša Vlahović direktorica OŠ Štampar Makarije. Ona napiminje da nigdje u inspekcijskom izvještaju ne stoji eksplicitno napisano da je farba opasna po djecu. ,,Da li je struganje predloženo preventivno ili iz drugih razloga ne znamo, ali svlačionice, dok se čitav proces ne završi, nijesu i neće biti u upotrebi’’.

Iz Savjeta roditelja su nam saopštili da su dobili Zapisnik inspekcije. ,,Sanitarna inspekcija Uprave za inspekcijski nadzor 15.10.2019. sastavila zapisnik (ručno pisan, pisanim slovima i teško razumljiv) utvrdila da je izvođač radova koristio ‘nenamjensku’ boju, ali da je boja od strane izvođača ‘sastrugana’, te nakon toga nanijeta odgovarajuća ‘namjenska boja” , kaže za Monitor jedan od roditelja. U zaključku izvještaja inspekcije u koji smo imali uvid navodi se da ,,Boje ne sadrže VOC jedinjenja, tako da ne predstavljaju opasnost po zdravlje djece i zaposlenih’’.

Iz Uprave za inspekcijske poslove su Monitoru objasnili da je Sanitarna inspekcija utvrdila da je uljana boja, koja se koristi za premazivanje drveta i metala, nenamjenski upotrijebljena za premazivanje unutrašnjih zidova. Oni objašnjavaju da iako upotrijebljena uljana boja, namijenjena za drvo i metal, u sebi sadrži ispariva VOC jedinjenja u dozvoljenim količinama, ona nije namijenjena za premazivanje unutrašnjih zidova. ,,Sporna boja, uredbom o stavljanju u promet hemikalija koje predstavljaju neprihvatljiv rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu nije predviđena za upotrebu na način na koji je koristio izvođač radova”, navodi se u odgovorima Uprave za inspekcijske poslove.

Inspekcija je naložila izvođaču radova da se ukloni sporna boja i da se zidovi premažu bijelom bojom koja je namijenjena za unutrašnje zidove.

Pored neažurnih institucija, slučaj bi se na tome i završio, da uporni roditelj nije opet obišao svlačionice. Zagrebao je površinu zida i otkrio da se ispod nove nanijete boje nalazi ona  stara.

,,Roditelj je ponovo reagovao. Poslao nam je slike gdje se vidi da žuta uljana boja koja je po nalogu inspektora trebala da bude sastrugana i dalje na zidu. Poslije tog reagovanja uprava škole je zatvorila svlačionice do daljnjeg”, kaže član Savjeta roditelja.

,,Nakon prijave roditelja od 29.10.2019 godine, dana 30.10.2019 godine, izvršen je ponovni inspekcijski nadzor i konstatovano da se ispod bijele boje na zidovima svlačionica nalaze tragovi žute boje i zabranila upotrebu svlačionica do okončanja postupka. U toku daljeg postupka će se utvrditi da li zidovi u svlačionicama mogu emitovati hemijske materije u koncentracijama koje bi mogle biti štetne po zdravlje djece i preduzeće se dalje mjere u skladu sa zakonom”, kazali su Monitoru iz Uprave za inspekcijske poslove.

Direktorica Vlahović kaže da je nanovo uklonjena farba sa svlačionica, da je nanesena druga i da se sada čeka upotrebna dozvola. Napominje da  svlačionice  nijesu korišćene.

Učenici, roditelji i uprava škole ispaštaju već tri mjeseca zbog neodgovornosti investitora i nedostatka adekvatne kontrole od strane ministarstava sporta i prosvjete. Da nije bilo upućenog roditelja koji je otkrio nepravilnost – djeca bi godinama koristila svlačionice. Sve uz prigodno hvaljenje ministarstava o još jednom uspjehu u poboljšanju uslova učenja i preduslova za zdraviji psiho-fizički razvoj.

 

Odgovornost

Na pitanje Monitora da li je predviđena kazna za izvođača radova zato što se nije pridržavao zakonskih pravila, iz Ministarstva sporta su nam odgovorili: ,,Ministarstvo sporta i mladih nema nadležnost da izriče sankcije, ali će u daljem radu povesti računa da oni izvođači radova koji se ne pridržavaju pravila građevinske struke u bilo kojoj fazi njihove realizacije, a ukoliko se to dokaže tačnim, ne dobiju potvrdu o dobro izvršenom poslu i na taj način budu eliminisani iz dalje mogućnosti da kod ovog Ministarstva dobiju posao za iste ili slične radove u našim školama”.

U ugovoru koji je potpisan između Ministarstva sporta i mladih i Art gradnje navodi se da se izvođač obavezuje da ,,radove izvodi u skladu sa važečim zakonskim propisima, normama i standardima za ovu vrstu posla”, te da ,,nadoknadi svu štetu naručiocu, koja bude prouzrokovana nesavjesnim ili nekvalitetnim radom”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EPILOG POBJEDINOG MEDIJSKOG LINČA: Država i Kusovac da plate uvrede i govor mržnje 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvosnažnom presudom, našim novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac,  dužni su da isplate po 5.000 eura. Osim presude, ostalo je kao i ranije. Gadosti koje je Pobjeda objavljivala nekima su još atraktivne, pa ih je portal aktuelno.me ove godine reprintovao u nastavcima. Kusovac je glavni u Birou za odnose sa javnošću Vlade.  Oni koji govore o zločinima i kriminalu još uvijek su izdajnici

 

Novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac, sadašnji šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore, dužni su da isplate po 5.000 eura, plus 3.795 eura za sudske troškove. Razlog su pretrpljeni duševni bolovi nakon serije tekstova sa brutalnim uvredama i govorom mržnje na njihov račun, koji su od 26. septembra 2011. do 18. aprila 2012. godine, objavljeni u tadašnjem državnom dnevnom listu Pobjedi. Ovu odluku je donijelo vijeće podgoričkog Višeg suda, na čelu sa sutkinjom Vericom Sekulić.

To je epilog sudskog procesa koji traje od novembra 2013. godine i koji su pratile brojne kontraverzne odluke. Pokretanju postupka prethodila je krivična prijava koju su Tadić-Mijović i Perović-Korać podnijele protiv Pobjede i države, ali je tužilaštvo tu prijavu odbacilo.

Viši sud je sada preinačilo prvostepenu presudu Osnovnog suda, koji je 7. juna ove godine odlučio da novinarke dobiju po 1.000 eura odštete. U avgustu 2018. godine sudija Osnovnog suda u Podgorici Dragan Šćepović donio je presudu po kojoj je tužba Tadić-Mijović i Perović-Korać odbačena kao neosnovana, a da su one dužne da plate 2.899 eura na ime sudskih troškova. Sud je tada presudio  da je kniga Marka Vešovića i Šekija Radončića Miško Kesedžija i njegove bize, nastala od tekstova iz Pobjede, knjževno dijelo!

,,Naporna je bila ova bitka”, kaže u izjavi za Monitor Milka Tadić-Mijović.  Ona objašnjava da je na početku procesa bilo teško naći advokata koji je bio voljan da učestvuje u ovom suđenju: ,,Advokat koji je tada zastupao Monitor, ubjeđivao nas je da ne treba da pokrećemo parnicu protiv Pobjede, države i Kusovca, jer je mislio je da će proces biti povod da autori ove prljave kampanje samo dodatno ponavljaju uvrede i klevete kojima su nas sistemetski zasipali tokom feljtona. To nije bio dobar argument, iako je nekadašnji zastupnik Monitora pogodio – sudnica je korištena od propagandista i tobožnjih svjedoka da se ponove sve one užasne uvrede i izmišljotine zbog kojih smo i pokrenuli postupak. Uprkos svemu tome, u ovoj našoj priči, u čijoj je suštini odbrana profesije i medijskih sloboda, najvažnije je ne odustati”.

Da podsjetimo što je u Kusovčevoj Pobjedi objavljeno iz pera Marka Vešovića i Šemsudina Radončića na račun oponenata režima: ,,ološ”, ,,kurvetina u hlačama”, ,,splačina”, ,,guska”, ,,raspadenica”, ,,radodajka”, ,,internet snajperuša”, ,,jebarnik”,  ,,profuknjača”, ,,moračka kurva”, ,,dobra pička”, ,,kilomudićka”, ,,bize”, ,,popušili ga”, ,,splačina”. “ avetinja” “ goveče” . Tekstovi su pozivali na nasilje i sadržali direktne prijetnje: ,,zaslužili su batine koje su popili, a biće i repete”, ,,dobiće po svom velecijenjenom prknu”, ,,dobiće nogom u ono ispod leđa”, ,,lupeži zreli za Čepurke”… Iskazana je i posebna rodna senzitivnost: ,,ker u raši”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”…

U  Pobjedi su se feljtonu  pod naslovom Pisma iz Sarajeva  na udaru  našli svi koji su se zalagali za nezaboravljanje i sankcionisanje ratnih zločina, posebno zločina deportracija BIH  izbjeglica.  Osnivači urednici i novinari Monitora i Vijesti Miodrag Perović, Milka Tadić-Mijović, Milena Perović-Korać,  Esad Kočan, Veseljko Koprivica,  Željko Ivanović… Intelektualci i opozcioni političari Milan Popović, Šerbo Rastoder, Svetlan Broz, Koča Pavlović, Nebojša Medojević…  Posebna je meta bio Slobodan Pejović policijski inspektor iz Herceg Novog koji je prvi hrabro progovorio o zločinu deportacija.

U odbrani Đukanovićevog crnogorstva svi koji su ukazivali na njegovu odgovornost za zločin deportacija iz broja u broj su vrijeđani  i omalovažani. Vrijeđane su i njihove uže I šire familije, živi i mrtvi, objavljivane  privatne prepiske,  policijski izvještaji, krštenica… Označavani su kao četnici.  U pomami mržnje državna Pobjeda je objavljivala i ovakve duhovitosti  svojih  autora: ,,U jednom vicu mali Dražen pita majku: ‘Što je to šovinizam?’ ‘To je kad Srbe mrziš više neg je normalno”.

Ono što je objavljivala u feljtonu, državna Pobjeda je o našem trošku objavila i u knjizi:  Miško Kesedžija i njegove bize.  Autori: Marko Vešović i Šemsudin Radončić. Neprijateljima naroda koji su se usudili da se suprostave režimskoj laži o zločinima i pljački, Radončić je kasnije posvetio i djelo dirljivog naslova: Anatomija jedne hajke. Radončić je  na suđenju  bio Pobjedin svjedok. Ima je ambiciju da dokaže kako su se tu sudi umjetničkim stilskim figurma.

,,Cilj cijele te kampanje, nije naravno blo da se samo nas nekoliko okleveta, već da se mediji koje ne kontrološe režim ućutkaju, da zvanična istina bude ona u Pobjedi. Uostalom, sve je počelo oko priče o deportaciji izbjeglica, jer Monitor i Vijesti nijesu pristali na laž da je za deportaciju izbjeglica odgovoran jedan svjedok, a ne Vlada na čijem je čelu bio Milo Đukanović”, podsjeća Mijović-Tadić.

U procesu po tužbi Mlke Tadić-Mijović i Milene Perović-Korać prvooptužena je bila Pobjeda, međutim ona neće platiti ni cent oštete jer je, u međuvremenu, otišla u stečaj, pa je privatizovana. Advokat Nikola Martinović, koji je zastupao Pobjedu na sudu, besjedio je da nova Pobjeda nema nikakve veze sa starom, da je od nje otkupila samo naziv. Na sudu jedna priča, a u javnosti se evo već mjesecima slavi 75 godina Pobjedinog kontinuiteta.

Da je Pobjeda neopravdano izostavljena smatra advokat koji je na sudu zastupao novinarke Aleksandar Đurišić. On ističe da je presuda bitna: ,,Presuda je veoma značajna za sve građane. Iako su uvreda i kleveta ukinute ovo je znak da ne može da se vrijeđa koliko ko hoće. Ne znam ni jedan list u Evropi u kojem su izlazile tako bestijalne uvrede osim Jurišnika u nacističkoj Njemačkoj”, kaže za Monitor Đurišić.

I pored dobrog signala iz Višeg suda, Tadić-Mijović kaže da očekuje još udara na Monitor i Vijesti i druge rijetke medije koji nijesu pod kontrolom režima: ,,Opasni su to svjedoci vremena u kojem su zloupotrebe moći tako velike da će režim i dalje činiti sve da ih ućutka. Ali, naša je dužnost da se ne obaziremo na to i da nastavimo  sa istraživanjima koji objašnjavaju suštinu ove vlasti, koja u kontinuitetu već 30 godina svoj lični interes podredila javnom, pa i po cijenu zločina, kršenja ljudskih prava, razaranja privrede i uništavanja prirode”.

Međunarodna organizacija Reporteri bez granica pozdravila je ovu sudsku presudu. Osim  presude, ostalo je kao i ranije. Gadosti koje je Pobjeda objavljivala nekima su još atraktivne, pa ih je portal aktuelno.me reprintovao u nastavcima tokom ove godine. Osnivač portala je Ski Resort-Kolašin 1450, u vlasništvu tajkuna Zorana Bećirovića.  Kusovac je, kao što rekosmo,  glavni u Birou za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore. O ratnim zločinima se i dalje ćuti, kao i o kriminalu i korupciji, a oni koji govore, su kako tada tako i danas, – izdajnici. Možda, nakon ove presude, ,,patriote” počnu da shvataju da iza njih ostaje trag.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EU I ZAPADNI BALKAN: Između oligarhije, sirotinje i stinih politikanata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što je želio francuski predsjednik Emanuel Makron je ostvario. Perspektiva proširenja EU biće jasnija tek na proljeće, na samitu u Zagrebu, odnosno dva mjeseca nakon lokalnih izbora u Francuskoj. Sitni politikanti ne stanuju samo u ovom regionu

 

„Zaključaka sa sastanka nema, ali ideja je da se pošalje jasna poruka o našoj posvećenosti politici proširenja i zemljama Zapadnog Balkana. Svi podržavamo evropsku perspektivu regiona“, saopštila je nakon ovonedjeljnog sastanka Savjeta ministara opštih i evropskih poslova EU Titi Tupurainen, visoka funkcionerka Finske, predsjedavajuće EU u drugoj polovini 2019. godine.

Formalna podrška EU perspektivi Zapadnog Balkana možda je trenutno i jedini zajednički imenitelj kada je riječ o pozicijama zemalja-članica prema nastavku širenja i pristupanja Uniji. Potvrdilo se da je odbijanjem da Sjevernoj Makedoniji i Albaniji omogući otvaranje pristupnih pregovora Pariz torpedovao integraciju tzv. Zapadnog Balkana u EU. Izgubljena je bar jedna, važna godina u tom procesu, ali je mnogo gore što slabi mobilizirajući faktor za promjene u tim društvima i što je EU izgubila veliki dio svog kredibiliteta. „To je najveća greška Unije“, ocijenio je njemački ministar vanjskih poslova Hajko Mas.

Dva su ključna faktora,  smatraju analitičari,  Makrona navela da odigra ovu opasnu kartu. Prvi, jer se kod kuće plaši jačanja najjačeg političkog konkurenta, desničarke Marin Le Pen – 58 odsto Francuza protivi se proširenju EU- a lokalni izbori u toj zemlji se trebaju održati u martu. Drugi je što Makron tretira Zapadni Balkan kao taoca dok ne progura svoju viziju Evrope. A to je EU sa više brzina ili koncentričnih krugova. Jezgro bi gravitiralo oko osovine Pariz-Berlin, spolja bi bile zemlje integrisane u tržište, a sasvim vani pridružene zemlje, među njima, možda, Crna Gora i naš region.

Činjenica je da Zapadni Balkan nije regija od prioritetnog značaja za Francusku. Ako se posmatra ekonomska saradnja i strane direktne investicije, ovaj region je dominantno pod njemačkim, italijanskim i jednim dijelom austrijskim uticajem. Francuska vrlo malo gubi kada se odlučno protivi proširenju EU na Zapadni Balkan.

Ali, da bi bar malo ublažila snažne kritike, pa i ljutnje evropskih zvaničnika, pokazala konstruktivnost i zamazala oči ovim državama, Francuska je, brže-bolje, ponudila svoj prijedlog proširenja EU. Taj prijedlog metodologije pristupanja bi se svodio na sljedeću formulu: prvo riješiti pitanja vladavine prava, a zatim se u sedam koraka, postepeno približavati članstvu, uz pristup fondovima.

Dakle, ono što se pokazalo kao najteža prepreka u pristupnim pregovorima svih država sa jugoistoka Evrope, bila bi prva. To je garancija da bi pregovori bili znatno strožiji i da bi trajali – u nedogled. Takođe, novi mehanizam bi se odnosio na sve zemlje regiona, uključujući i na one koje su već započele pregovore kao što su Crna Gora i Srbija.

Jedinp što se može gledsati kao tračak nade nade u francuskom dokumentu od šest stranica je navod da „Albanija, BiH, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija i Crna Gora kulturno, istorijski i geografski spadaju u Evropu“. Indikativno je da Pariz ne traži samo reformu pristupnog procesa već i reformu cijele EU, što znači da Francuzi sa Balkanom ne misle ozbiljno. Ili, kako je rekao jedan zapadni diplomata za list Politico, iz francuskog dokumenta je vidljiva jedino želja da se čitav proces proširenja maksimalno uspori.

Berlin je  takođe kritičan prema državama-kandidatkinjama, ali nipošto ne želi zaustavljanje procesa.  Njemci smatraju da su moguće promjene unutar postojeće regulative kako bi se pojačala kontrola reformskih koraka – i da je to potrebno zbog stvaranja povjerenja u zemljama članicama. Jer, strukturna korupcija i „zarobljena država“ su uzele maha i u pojedinim zemljama članicama EU , u kojima su kriminalne i korumpirane mreže preuzele državu.

„Vidimo da proces ne funkcioniše jer traje dugo, frustrirajući je za učesnike, nije politički vođen od strane EU, već postoji neki automatizam, a prije svega, građani zemalja koje pregovaraju ne nalaze svoje interese u takvom procesu“, smatra francuska državna sekretarka za evropske poslove Ameli de Monšalen.

Istovremeno su se Austrija, Italija, Slovenija, Slovačka, Češka i Poljska založile za poboljšanje procesa pristupanja EU, uz uslov da se paralelno napreduje u procesima konstruktivne rasprave o „poboljšanjima“ i nastavku pristupanja zemalja Zapadnog Balkana.

Sigurno je da će konačni prijedlog dati nova Evropska komisija početkom naredne godine. O svemu će se podrobno razgovarati na Samitu EU, koji će se u maju održati u Zagrebu, jer će Hrvatska od 1. januara predsjedavati Unijom.

„EU ne može da odustane od obećanja datog Zapadnom Balkanu, niti je trenutno stanje održivo. Nama je neophodan novi pristup proširenju sa novim, duplim angažmanom – političkim i ekonomskim“, kaže nekadašnji direktor za proširenje u Evropskoj komisiji Pjer Mirel.

Možda je jedan od takvih, prelaznih aranžmana tzv. mini Šengen, inicijativa o ukidanju trgovinskih barijera u regionu koju su nedavno pokrenuli premijeri Albanije i Sjeverne Makedonije Edi Rama i Zoran Zaev i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Iako su izrazili uvjerenje da će im se u tome pridružiti i ostale zemlje „balkanske šestorke“, u Podgorici, Prištini i Sarajevu nema, bar za sada, previše spremnosti da se slijedi ova inicijativa.

“Poboljšanje regionalne saradnje upotpunjava se s procesom približavanja EU. Od jačanja dobrosusjedskih odnosa i ekonomske saradnje profitiraju sve zemlje Zapadnog Balkana. Ti procesi jačaju kompletan region. Kroz Berlinski proces već godinama podržavamo ta stremljenja i već smo mnogo toga postigli. Na primjer  osnivanje Regionalne kancelarije za mlade (RYCO), kao i smanjenje taksi za roming”, kaže šef njemačke diplomatije.

No, prema riječima kosovskog analitičara Vetona Suroija, ovakve inicijative su samo loš alibi diplomatama koji pronalaze nove ideje za regionalnu integraciju kada nemaju dobru ideju kako da region Zapadnog Balkana izvuku iz kaljuge konflikata, nerazvijenosti i demografskog pada.

“Masovno iseljavanje će dovesti do toga da će u tim zemljama ostati sirotinja i oligarhija. Sloj koji je neophodan kako bi se u jednom društvu sprovele reforme na kojima EU insistira više uopšte neće postojati u regionu“, pesimističan je novinar Dušan Reljić.

 

“Non paper” i Crna Gora

Iako je Crnoj Gori nakon više od sedam godina, ostalo još jedno pregovaračko poglavlje neotvoreno, u EK su skeptični napretkom naše države. Ocjene iz posljednjeg “Non-paper” (neformalni dokument koji se iznosi u zatvorenim pregovorima unutar institucija EU radi postizanja dogovora o nekom spornom političkom pitanju) u Vladi Crne Gore smatraju   pozitivnim. „Sve ovo, naravno, ne znači da ne ostaju i nedostaci i izazovi. E, upravo tome i služe ovakvi dokumenti, i mi ih vidimo i kao uput šta i kako dalje, ali i kao potvrdu zrelosti u budućim fazama sprovođenja reformi”, rekao je premijer Duško Marković.

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević podsjeća da ovakvi dokumenti nastaju u dužem vremenskom periodu i da imaju mnogo ekspertskih i političkih čitanja, pa ni ocjene i konstatacije u njima nijesu nešto što je tek tako zalutalo. “Zato bi produktivnije bilo zasukati rukave i napraviti plan kako da se te zamjerke što prije otklone i na tome posvećeno raditi nego planirati kako da se pred Evropskom komisijom odbrani neobranjivo. Izvještaj EK, koji je i mnogo značajniji dokument, stiže na proljeće, a problemi neće nastati ubjeđivanjem da ne postoje“, ističe ona.

 

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo