Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLEDIŠTE: Morača na dar

Objavljeno prije

na

Nacrt Ugovora o koncesiji je konačno stavljen na uvid javnosti. Pokazalo se da su sumnje u pogledu ovog projekta bile opravdane.

 

U Preambuli, koja sadrži svrhu ugovora, piše: ,,Koncedent zaključuje ovaj Ugovor radi podsticanja privatnih investicija u energetski sektor u Crnoj Gori i radi obezbjeđenja podrške i beneficija Koncesionaru u vezi sa realizacijom Projekta.”

Početna priča Vlade bila je sasvim drugačija. Oni koji se ne sjećaju, mogu se podsjetiti na sajtu http://www.he-morača.me/ u dijelu Pitanja i odgovori, gdje se smanjenje deficita struje potencira kao proritetni zadatak gradnje HE Morača. Ako se obrazloženje o potrebi gradnji HE Morača zasnivalo na argumentu o potrebi smanjenja deficita, logično pitanje je kako se može smanjiti deficit struje, ako je ugovorom predviđeno da investitor može izvoziti struju? U članu 3.13 izričito stoji da će kompanija koju osnuje koncesionar ,,imati pravo da izvozi električnu energiju koju proizvede u HE na Morači.” Studija o procjeni ekonomskih efekata HE Morača polazi od pretpostavke da će se izvoziti 75 odsto proizvodnje! Zašto tekst ne predviđa da se može izvoziti samo višak struje?

Jedno od opravdanja za gradnju HE Morača bilo je i da će ,,energija proizvedena u Crnoj Gori biti jeftinija za crnogorske potrošače zbog manjih troškova prenosa”. Ako je struja dominantno namijenjena izvozu, što znači da će se deficit i dalje pokrivati uvozom, kako će se to smanjiti troškovi prenosa? Zašto su se u toku rasprave uporno plasirali jedni argumenti u korist gradnje HE Morača, a usvojeni tekst sadrži nešto sasvim drugo? Kako se kaže kad neko tvrdi da će raditi jedno, a radi nešto drugo?

Prava misterija krije se u članu 3.18. pod naslovom ,,Kompenzacija EPCEG-u za EPCG dokumentaciju”. Iz naslova bi se moglo očekivati da će Koncesionar platiti naknadu za dokumentaciju EPCG, koja je izuzetno vrijedna – na sajtu HE Morača se može naći informacija da je njena vrijednost 15 miliona eura. Prema članu 3.18 Koncedent će o svom trošku “u korist Koncesionara ustanoviti besplatnu, prenosivu, trajnu, pod-licencu na svim patentima zaštićenom dizajnu, autorskim pravima i drugim informacijama ili drugim pravima intelektualne svojine koja EPCG ima na EPCG Tehničkoj dokumentaciji…” Nekoliko puta sam pročitao ovaj član, jer me interesovao iznos na koji je procijenjena vrijednost EPCG dokumentacije. U tekstu ni slova o tome, niti o ,,kompenzaciji EPCG-u”. Ako se EPCG dokumentacija ustupa besplatno koncesionaru, onda je naslov ovog člana trebalo da glasi ,,Ustupanje”, a ne ,,Kompenzacija EPCG-u”, jer kompenzacija normalno znači naknadu. Još je važnije pitanje zašto država daje besplatno koncesionaru nešto što, navodno, vrijedi 15 miliona eura?

Postoji još niz problema sa tekstom i ukupnim pristupom projektu. Veoma je čudno da država dozvoljava koncesionaru da predlaže ..bolje” rješenje. Valjda država najbolje zna koje interese želi ostvariti koncesijom. Ovakvim pristupom država priznaje da koncesionar to može znati bolje od nje.

Posebno interesantno je insistiranje Vlade da proizvodnja u HE Morača ne može biti manja od 600 gigavati. Na prvi pogled se ovo insistiranje čini besmislenim, jer koncesionar ima mnogo jači interes nego država da snaga HE bude veća, a teško je povjerovati da je Vlada napravila tako sofisticiranu procjenu da već sada može da zna da će kroz 30 godina Crnoj Gori biti potrebno upravo 600 gigavati. Ipak, vjerujem da nije slučajno postavljen ovakav uslov i da je povezan sa ovlašćenjem koncesionara da predlaže ,,bolje rješenje”. Kako to ,,bolje rješenje” izgleda može se vidjeti iz predloga kompanije A2 za proširenjem zone potapanja u rejonu Male Rijeke, što bi, vjerovatno, značilo potapanje Bioča, zajedno sa crkvom, grobljem, lokalnim vodovodom. Sve u duhu ,,održivog razvoja”. Pozivanjem na uslov od 600 gigavati, Vlada bi imala izgovor za saglasnost na ovakvo ,,bolje rješenje”. Bolje, za koga?

Ministarstvo ekonomije se više ne poziva na hiljade zaposlenih u turizmu i 16.000 kreveta, shvatajući da se takvim ,,argumentima” samo izblamiralo. Argumenti Ministarstva su se na kraju sveli na to da će Crna Gora ostvariti prihod od poreza na plate i carina na uvoz građevinskog materijala. Teško je razumjeti kako Ministarstvo može da se poziva na ovakve argumente. Da će Crna Gora prihodovati od angažovanja građevinskih firmi koje će raditi – što? Uništavati jedan od najatraktivnijih kanjona Crne Gore! I to ne radi rješavanja crnogorskog deficita struje, već zbog interesa koncesionara. Da budem ciničan, Crna Gora bi tako mogla prihodovati ako odluči da se poruši Stari grad u Budvi, te da angažuje građevinske firme da grade ,,ljepši i noviji”.

Ako se već želi napraviti prihod od poreza, carina, angažovanja građevinskih firmi, zar nije bolje da se brane rade za potrebe Crne Gore? Čak i u tom slučaju prioritet bi morala da ima HE na Komarnici. Projekt Komarnica je ubjedljivo povoljniji za Crnu Goru, jer bi bio stavljen u funkciju rješavanja deficita struje odmah, a ne kroz 30 godina. Osim toga, HE Komarnica bi bila prihvatljiva za praktično sve, budući da ne postoji problemi koji postoje kod HE Morača, čime bi Vlada izbjegla sadašnji otpor. Pravilan izbor prioriteta jedna je od osnova dobre ekonomske politike. Vlada, očigledno, ima neke druge prioritete.

Jasno je da se radi o projektu koji, u najblažoj varijanti, nije u najboljem interesu Crne Gore. Zato se sve češće čuju pitanja:

zašto je Vlada namjerna da na ovakav način gradi HE Morača, i u čijem interesu ? Ako se već moraju graditi brane na Morači, zašto ih graditi da bi rješavali deficit koji postoji u drugim zemljama, ili zbog ,,beneficija koncesionaru”?

Dalji postupak u ovom projektu predstavljaće test za Vladu, ali i za opoziciju, nevladine organizacije, stručnu javnost i građane Crne Gore. To će biti test na kojem će se vidjeti kako se ko odnosi prema vitalnim interesima Crne Gore. Stav prema ovom projektu će pokazati kome je stalo do budućnosti Crne Gore, a ko pristaje na desvastiranje njenih prirodnih resursa zbog nečijih privatnih interesa. Ćutanje je, takođe, stav.

Časlav PEJOVIĆ
(Autor je profesor univerziteta u Japanu)

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo