Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U korist naše štete

Objavljeno prije

na

U korist naše šteteDva krupna koraka ka crnogorskoj energetskoj budućnosti su napravljena. Italijanska firma Terna i crnogorski Elektroprenos potpisali su ugovor o dokapitalizaciji. Time je najavljeno da će Terna u saradnji s Elektroprenosom graditi podvodni kabal kapaciteta hiljadu megavata za preko 700 miliona eura. Korist italijanske strane od ovoga posla je jasna. A nekoliko dana ranije Vlada je usvojila konačnu verziju koncesionog akta za hidroelektrane na Morači. Šta će građani Crne Gore imati od toga – javnost još ne zna.

Uglavnom, najavljeno je kako je sada sve spremno da Crna Gora procvjeta u bogato energetsko čvorište.

MORAČA NAS SPOJILA: Upitan da li računa da će Italija graditi hidroelektrane na Morači, čija bi struja kablom odlazila toj zemlji pokrivajući njen deficit, italijanski ministar za ekonomski razvoj Paolo Romani je odgovorio: „Zainteresovani smo da sa crnogorskom stranom izgradimo elektrane i na osnovu tog partnerstva povećamo proizvodnju struje. Ne postoji samo Morača, nego i druge inicijative, gdje ćemo uključiti susjedne zemlje i Crna Gora će biti jedno čvorište energije za cijeli ovaj region”. Gosti iz Italije nijesu krili zadovoljstvo niti činjenicu da kabal grade kako bi prevazišli svoje energetske probleme.

Sa druge strane, ministar Branko Vujović nije odgovorio da li će ovim projektom građani imati povoljniju cijenu struje. Ponovio je ono što već svi znamo – od 2015. biće otvoreno tržište struje, pa će svi moći da biraju gdje i po kojim uslovima će je kupovati.

Uoči dolaska italijanskih partnera, crnogorska Vlada je usvojila konačnu verziju koncesionog akta za hidroelektrane na Morači.

“Konačna verzija ovog akta potvrdila je ono što smo predviđali cijelo vrijeme javne rasprave. Apsolutno svi komentari predstavnika civilnog društva, uključujući MANS, Green Home i Forum 2010 u potpunosti su odbačeni gotovo bez obrazloženja”, kaže Dejan Milovac iz MANS-a.

U MANS-u tvrde da će biti veliko iznenađenje ako posao izgradnje hidroelektrana na Morači dobije bilo koja druga kompanija koja se prijavila na pretkvalifikacioni tender a ne A2A. Naime, kompanija A2A, kako se navodi u saopštenju MANS-a, uputila je sljedeću sugestiju: “Da bi bio izrađen fleksibilan projektni predlog, predlažemo da uvrstite moguće, ali i ograničeno proširenje teritorije koja je u vezi s hidroenergetskom koncesijom, naročito u dolini Morače do Zlatice, gdje se rijeka Morača spaja sa rijekom Zetom, i u dolini Male Rijeke do otprilike kraja željezničkog mosta Bar-Beograd, da bi se pružila mogućnost planiranja i izgradnje ostalih elektrana”.

PRILAGOĐAVANJE KONCESIONARU: Tako se u finalnoj verziji Koncesionog akta predviđa da „potencijalno područje obuhvati glavni tok rijeke uzvodno od ušća Zete u Moraču, dok će se čak i alternativno rješenje kretati u okviru tog potencijalnog područja.

,,Ovim se praktično nastavlja proces izlaženja u susret budućem koncesionaru, što uz nepostojanje precizno definisanog predmeta koncesije već samo potencijalnog područja, državu Crnu Goru dovodi u situaciju da će se granice koncesione eksploatacije definisati u dogovoru s koncesionarom, van javne rasprave i daleko od očiju javnosti. Nakon toga će i Skupština Crne Gore biti dovedena pred svršen čin, jer će se od poslanika tražiti da izglasaju već gotovo rješenje”, tvrde u MANS-u.

Iz te organizacije takođe upozoravaju da će Vlada pristupiti i definisanju Detaljnog prostornog plana za područje koncesije, što će praktično značiti prilagođavanje tog planskog dokumenta onome što je već unaprijed dogovoreno u direktnoj komunikaciji između budućeg koncesionara i Ministarstva ekonomije.

I dalje je ostalo nejasno kakvu će konkretnu korist građani imati od velikih energertskih projekta i na osnovu čega u Vladi najavljuju veliki bum. ,,Osim ministra Branka Vujovića i ljudi u Ministarstvu, niko još nije vidio niti cost-benefit analizu koju je radila švedska agencija Pojri, niti čuvenu ekonomsku analizu koju je radio tim domaćih, javnosti za sada nepoznatih eksperata”, tvrdi Milovac.

MANIPULACIJA JAVNOSTI:U Vladi su se pozivali i na ekonomske efekte koje je izračunao tim nezavisnih stručnjaka. No, kako je potvrdio profesor dr Milenko Popović, procjena ekonomskih efekata izgradnje hidroelektrana na Morači ne pokazuje opravdanost i isplativost projekta i Univerzitet Mediteran nije želio da učestvuje u manipulaciji javnosti, zbog čega je raskinuo saradnju s Ministarstvom ekonomije.

Popović upozorava da analiza makroekonomskih efekata, koju Vlada predstavlja dokazom da će Crna Gora imati značajne koristi od gradnje na Morači, ne pokazuje da se projekat isplati državi, procjenjujući da nema osnova za „zeleno svjetlo” za taj posao.

,,Šokantno je kako Vlada olako odlučuje. Procjena ekonomskih efekata odgovara samo na neka važna pitanja, ali ne i na osnovno o društvenoj isplativosti projekta. Na ovo pitanje treba da odgovori cjelovita cost-benefit analiza koje nema, niti postoje osnovi za njenu izradu. S obzirom na to da se planira davanje koncesije, u okviru analize morala bi se dati ocjena isplativosti projekta, prvenstveno s aspekta Crne Gore i njenih građana”, rekao je Popović.

I pored brojnih primjedbi na čitav projekat u vrhu vlasti su uporni da izguraju svoju zamisao. Računica koju imaju nije jasna nikome.

Marijana BOJANIĆ

Veza KAP, Morača, kabal

Potpisivanjem ugovora sa italijanskom kompanijom Terna o dokapitalizaciji (čitaj privatizaciji) crnogorskog državnog preduzeća Prenos, stvorili su se uslovi za gradnju podvodnog kabla sa Italijom i elektroprenosne mreže vrijedne 700 miliona. Prema riječima Paola Romanija, ministra za ekonomski razvoj Italije, to će pomoći njegovoj zemlji da poboljša snabdijevanje električnom energijom iz Crne Gore i regiona. A šta će biti sa nama?

Elektroprenosna mreža je strateški važna i ona se u normalnim zemljama ne daje stranim investitorima i ne privatizuje. Pored toga, cijene struje u Italiji su danas dva do tri puta veće nego na Balkanu. Kada se 2015. godine tržište energije otvori ovaj projekat će bitno uticati da se razlike u cijeni struje između dvije obale Jadrana smanje – tako što će se naše cijene približiti skupljim italijanskim.

Čitave ove godine, koliko traje javna debata o HE na Morači, premijer i njegovi ljudi su uvjeravali građane da će projekat potapanja Morače riješiti problem deficita struje. Čim je javna debata završena, a koncesioni dokumenti usvojeni, vladini činovnici su objelodanili da su ustvari budućem inostranom investitoru ponudili crnogorske kanjone i stotine miliona našeg novca, za hidroelektrane koje će proizvoditi struju za izvoz (čitaj Italiju), a čiji će profit u cjelini prisvojiti investitor.

Kao ozbiljna država, Italija na projektu podvodnog kabla radi već pet godina. Da je crnogorska država radila u interesu svojih stanovnika, danas bi imali ugovor o gradnji novih postrojenja čija bi energija ostala u našoj zemlji.Tako bi se smanjio šok koji će otvaranjem tržišta energije i uvozom skupe struje osjetiti svi u Crnoj Gori.

Crna Gora nije pripremila za nova vremena ni velika preduzeća. Umjesto toga, kupila je vlasnike koji su očerupali i ono malo imovine što je preostalo. Đukanovićev strateški partner u KAP-u, Oleg Deripaska, pored ogromnih povlastica koje je dobio, primiće i nove desetine miliona eura subvencija i stotine miliona novih pozajmica, bez obaveze investiranja u razvoj preduzeća. Da bi, kako premijer pojašnjava, Deripaska nastavio da radi u Crnoj Gori. A od kada je prodat Kombinat, nije uloženo ništa u modernizaciju i pripremu fabrike za tržišne uslove.

Čemu onda subvencije, kad će zbog visokih cijena struje ovakav KAP ruski oligarh zatvori 2015, kada prestanu povlastice i kada se otvori tržište energije.

M.T.M.

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo