Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLEDIŠTE: Ugrožena svrha medija

Objavljeno prije

na

Nedavno je Viši sud u Podgorici presudio u još jednom predmetu ograničenja slobode izražavanja zbog zaštite časti i ugleda. Presuđeno je na štetu novinara, a u korist visokog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost. Ovaj slučaj, za razliku od drugih, ne pokreće pitanje vrednovanja časti i ugleda u novcu – tužilac je zatražio, i dobio, odštetu, od samo jednog eura. Bez obzira na to, tuženi novinar tvrdi da je oštećen i da neće odustati od borbe za pravo na slobodu izražavanja. Oko jednoga su saglasni i ANB tužilac i tuženi novinar – sloboda i čast su, prvenstveno, stvar principa. U tom smislu, i tužiocu i tuženom – kapa dole.

Tužilac je tako sprečio i da se ponovo naglase prekomerne naknade štete i novčane kazne kao jedini razlog za brigu zbog (ne)primene evropskih standarda od strane crnogorskih sudova. Jasno da se “od nečega mora živeti”, pa kazne i naknade štete, još ako se ujedine, ozbiljno ugrožavaju ne samo opstanak medija, već i njihovu svrhu – da pokreću bolna i opasna pitanja, koja su za javni interes važnija od opštih mesta oko kojih se svi već slažu. U ovom slučaju nije bilo naknade štete, a opet, postoji problem – principa.

Tuženi novinar je u jednoj rečenici preneo suštinu teksta objavljenog u nedeljniku susedne države, u kome je tužilac, državni funkcioner, predstavljen kao zaštitnik trgovaca drogom. Prvostepeni sud je oslobodio novinara odgovornosti.Utvrdio je da on nije imao nameru da uvredi tužioca, već da doprinese javnoj polemici od opšteg interesa, što je, prema oceni sudije, “svakako borba protiv organizovanog kriminala”. Viši sud, odgovoran za pravosnažnu presudu, nije razmatrao je li tekst doprineo debati od javnog interesa, ali je zato utvrdio da je za presudu beznačajno je li tuženi imao nameru ili da uvredi tužioca ili ne. Tako je Viši sud našao da su nebitne dve okolnosti koje je do sada Evropski sud za ljudska prava utvrđivao kao ključne, a to je pitanje svih pitanja (1) da li se sloboda izražavanja čije se ograničenje zahteva, ticala stvari koja je od legitimnog, opšteg društvenog interesa (jer ako jeste, onda je moguće ograničiti samo ako zato postoji “goruća društvena potreba”) i (2) da li je novinar u svemu tome postupao savesno, u tzv. dobroj vjeri – bona fidae.

Na verovatno iznenađenje mnogih naših sudija, Evropski sud za ljudska prava je bar u tri svoje pravosnažne presude (Bladet Tromso protiv Norveške, Thoma protiv Luksemburga i Lepojić protiv Srbije) našao da novinar nije trebalo da bude proglašen odgovornim za objavljivanje izjave koja je ili bila klevetnička ili nije uspeo da dokaže njenu istinitost, zbog toga što je u postupao savesno: bavio se temom od važnog javnog interesa, imao je opravdanog razloga da poveruje u istinitost onoga što je izneo ili preneo, pokušao je da proveri informaciju od druge strane u razumnom roku prije objavljivanja, a pri tom nije imao isključivu, proizvoljnu nameru da napadne na lik i delo tužioca (u našem slučaju još i visokog državnog funkcionera, koji, kao takav, mora da trpi veći stepen kritike nego drugi građani). Takođe, to što je novinar preneo suštinu navoda kolege novinara iz susedne države, a da se od tih navoda nije izričito ogradio, niti ih prihvatio kao svoje, nije zaintrigiralo Viši sud, iako je Evropski sud za ljudska prava u sličnom slučaju (Thoma) zaključio da je osuda novinara zbog istog postupka prekršila njegovo pravo na slobodu izražavanja.

Tako smo, uprkos pravosnažnoj presudi, ostali uskraćeni za stav Višeg suda o mnogim od ovih važnih pitanja, kojima se uvek u sličnim predmetima bavi sud u Strazburu. Ovo uprkos činjenici da je Crna Gora primljena u Savjet Evrope jer su njeni najviši predstavnici obećali da će obezbediti da domaći sudovi primenjuju standarde iz prakse Evropskog suda za ljudska prava, da Evropska konvencija o ljudskim pravima obavezuje Crnu Goru još od 2004. godine, a da domaći Zakon o medijima još od 2002. nalaže primenu standarda iz prakse suda u Strazburu.

Pregledom predmeta koje trenutno razmatra Evropski sud za ljudska prava, izgleda da ćemo ubrzo imati presude tog suda u dva slučaja ograničenja slobode izražavanja zbog zaštite časti i ugleda, u kojima su predstavke podnijeli direktor javnog preduzeća Vodovod i kanalizacija i član Socijalističke narodne partije iz Herceg-Novog, te zamenik glavnog urednika nedjeljnika Monitor. U prvom slučaju, direktor je uslovno osuđen zbog klevete državnog inspektora, koga je optužio da deluje u interesu kompanija pod okriljem Demokratske partije socijalista. Domaći sud je pravosnažnom presudom utvrdio da je tuženi iznio netačnu i uvredljivu činjeničnu tvrdnju, koju nije uspeo da dokaže, a ne vrednosni sud koji nije bio podložan dokazivanju, kako tuženi tvrdi. U drugom slučaju, tuženi novinar je obavezan na naknadu štete jer se vest koju je objavio u nedeljniku Liberal o tome da će šesnaest osoba, među kojima i tužilac – bivši direktor RTCG, odgovarati pred Haškim tribunalom zbog ratno-huškačke propagande, naknadno ispostavila kao netačna. U ovom slučaju se ponavlja problem: iako je tuženi objavio informaciju koja je uvredila tužioca i koja se kasnije ispostavila kao netačna, domaći sudovi su odbili da se bave pitanjima kojima će se Strazbur izvesno baviti – da li je novinar postupao savesno, je li imao opravdane razloge da poveruje u istinitost vesti koju je objavio, te da li je vest te 1994. godine, u jeku krvavog rata u Bosni i Hercegovini i ratnohuškačke kampanje u Crnoj Gori bila od interesa za javnost ili ne?!

NVO Akcija za ljudska prava, zabrinuta zbog dinamike primene evropskih standarda u praksi crnogorskih sudova, sastavila je radnu grupu pravnika koji imaju iskustva u primjeni domaćeg prava i znanja o praksi Evropskog suda za ljudska prava, da predlože reformu propisa o krivičnoj i građanskoj odgovornosti za povredu časti i ugleda, kako bi se obezbedilo da sudovi uvažavaju evropske standarde u ovoj oblasti. Očekuje se da će predlog reforme biti spreman za raspravu sa stručnom javnosti sredinom novembra 2010.

Tea GORJANC PRELEVIĆ
(Autorka je izvršna direktorka Akcije za ljudska prava)

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo