Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Bespravna država

Objavljeno prije

na

Ljudi se, kaže poslovica, vežu za riječ. A šta se radi sa međunarodnim korporacijama koje posluju u Crnoj Gori? To u narodnim izrekama nije precizirano, a tu stvar nije definisalo ni crnogorsko pravosuđe. Bivši radnici bivšeg Telekoma Crne Gore, njih skoro 250, koji su kompaniju dobrovoljno napustili 2005. godine – nekoliko mjeseci nakon njene privatizacije – tvrde da su u tom poslu prevareni i materijalno oštećeni za, zbirno, višemilionski iznos. Pravdu su, prije više od tri godine, potražili na sudu. I izgubili.

U decembru 2008. godine sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Vjera Šljivančanin odbila je, kao neosnovanu, tužbu 234-voro nekadašnjih radnika Telekoma i tu kompaniju oslobodila obaveze da im nadoknadi razliku između otpremnina koje su isplaćene 2005. i 2006. godine. Viši i Vrhovni sud su u narednih godinu dana potvrdili tu presudu tako da je ona postala pravosnažna. Početkom februara, advokati nezadovoljnih radnika predali su Ustavnom sudu Crne Gore žalbu u kojoj tvrde da su njihovim klijentima povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje, te da su i žrtve diskriminacije po osnovu rada. Ustavni sud se još nije izjasnio o ovoj žalbi.

Počelo je u proljeće 2005. godine, nakon što je njemački Dojče telekom, preko svoje ekspoziture u Budimpešti postao većinski vlasnik Telekoma Crne Gore. Prve informacije govorile su kako su Mađari ponudili petogodišnji moratorijum na otkaze. Uoči potpisvanja kupoprodajnog ugovora taj je rok, bez objašnjenja, skraćen na dvije godine. Nakon što je novi vlasnik preuzeo kompaniju radnici su saznali da tehnološki višak mogu postati – odmah.

,,Šokantno je što je novom poslodavcu ugovorom omogućeno da sam sastavi dobrovoljni program otpuštanja viška radne snage, koji je u ovom slučaju prisila, jer će Mađari sastaviti spisak viškova i ponuditi im uslove koje oni hoće”, ustvrdio je Nebojša Medojević već sredinom marta 2005. uz stav da je socijalni program iz kupoprodajnog Ugovora katastrofalan.”Crnogorski pregovarač se nije potrudio ni da definiše minimalni nivo otpremnine za ljude koji žele da napuste radno mjesto i za one koji su pred penzijom”, saopštio je Medojević upozoravajući radnike Telekoma da, za buduće probleme, ne optužuju novog vlasnika već Vladu koja ih je ostavila na cjedilu.

Nova uprava Telekoma nije oklijevala. Pošto je poređenijima sa telekomunikacionim kompanijama iz Zapadne Evrope javnosti stavljeno do znanja da je u crnogorskom Telekomu višak makar polovina, a možda i dvije trećine upošljenih, radnicima je u maju 2005.predočen Program dobrovoljnog raskida radnog odnosa uz otpremninu od prosječno 20 hiljada eura (bruto). Pokazaće se, tvrde mediji iz tog doba, da je stvarno isplaćena otpremnina radnicima koji su prihvatili ovu ponudu bila od 6,5 do 19 hiljada eura ili, u prosjeku, deset hiljada.

Ono zbog čega je ovaj posao stigao pred sud nije iznos otpremnina već informacije iz predočenog programa da ,,ovaj program važi sada i ne može se ponoviti sa ovim parametrima u budućnosti”. Kako bi bila uočljivija, citirana rečenica se u radnicima predočenoj ponudi našla dva puta. Da pritvrdi i pojasni zapisano potrudio se tadašnji direktor Telekoma za kadrovska i pravna pitanja Bela Varadi. On je, sredinom juna, u izjavi za agenciju Mina – biznis predočio: ,,Ponudili smo konačnu verziju Programa i bolji neće biti ponuđen kasnije”. Radnici koji su tada otišli iz Telekoma tvrde da je upravo čvrst stav uprave o ,,najboljoj ponudi” bio opredjeljujući faktor za njihov odlazak iz kompanije. O atmosferi koja je vladala u Telekomu svjedoči i izjava Milana Dačevića, tada jednog od sindikalnih aktivista: ,,Poslodavac je već prije dva mjeseca najavio da će od januara za tehnološki višak važiti zakonom određenih šest prosječnih plata u Crnoj Gori”. Prevedeno na jezik brojeva, to je bilo 1.200 eura ili pet do 15 puta manje od ponuđenog.

Više od 200 ljudi je prihvatilo, kako kažu, ,,neminovno”. Neki od njih tvrde da je odlučujući argument u pregovorima sa njima i njihovim advokatima bila tvrdnja zvaničnika Telekoma da će, u slučaju da se naknadno otpremnine ipak uvećaju, njima biti isplaćena razlika. Varadi je to potvrdio i 14. decembra 2005. objašnjavajući da uprava ne može prihvatiti zahtjev sindikata o povećanju iznosa otpremnina pošto one ne mogu biti veće, pa čak ni iste, od onih koje su isplaćene te jeseni. ,,Ne želimo i ne možemo ih prevariti, jer smo tada rekli da su to najpovoljniji uslovi koje možemo ponuditi”, rekao je Varadi.

Godinu kasnije, Sindikat i uprava crnogorskog Telekoma potpisuju socijalni program koji predviđa otpremnine do 44,2 hiljade eura. Nakon što je nekoliko stotina radnika napustilo Telekom po, novom, boljem programu, dobrovoljci iz 2005. godine su presavili tabak.

Kada su došli do dokumenta iz T-com centrale u Bonu koji se bavi njihovom tužbom, bili su sigurni da će na sudu ostvariti svoj naum. U dokumentu sa datumom 7. novembar 2007. godine doslovno stoji: ,,Kad je program dobrovoljnog odlaska počeo u 2005. godini dato je obećanje zaposlenima da će to biti najpovoljnija i najkorisnija prilika za njih… Taj argument je proizveo najviše efekta kod radnika koji su dobrovoljno otišli 2005. Sadašnje otpremnine će biti značajno više, te postoji očigledna prijetnja pokretanja sudskih postupaka. Ako bi primijenili sadašnje kriterijume na 241 zaposlenog koji su otišli ranije, treba nam 6.261.050 miliona….”.

Osnovni sud je odbio da u dokaze uvrsti i ovaj dokument. Odbio je i da sasluša makar jednog od 234 podnosioca tužbe!? A Viši i Vrhovni sud su potvrdili takvu presudu.

U obrazloženju odluke Vrhovnog suda stoji: ,,Među strankama je nesporna činjenica da je tuženi Socijalni program donio tek nakon proteka od godinu i šest mjeseci od dana kada je donio program po kome su tužiocima isplaćene otpremnine, što nesumnjivo govori da tuženi u momentu donošenja navedenog programa nije mogao znati da će donijeti Socijalni program sa isplatom otpremnina u većim iznosima.”

Sud, dakle, odluku vlasnika Telekoma da poveća iznos otpremnina tretira kao neku vrstu više sile na koju se nije moglo uticati. I šta su onda Božje zapovijesti ne laži i ne ukradi spram pravosnažne presude crnogorskih sudova kojima se moćni i bogati oslobađaju dužnosti da ispune vlastita obećanja i obaveze. Pošto nijesu mogli znati… Ova odluka, faktički, stavlja van snage sve privatizacione ugovore između Vlade i kupaca državne imovine. Kao što obesmišljava i sindikalne ugovore radnika i poslodavaca. Obećanja su tu da ne budu ispunjena. Riječ da se krši.

Kad crnogorski radnici štrajkuju zbog neispunjenih obećanja poslodavaca, Vlada kaže da tako odbijaju strane investitore. Kad crnogorski sudovi presuđuju u korist onih što krše pravila koja su sami propisali, niko ne pominje da i to utiče na nečiju odluku o budućem poslovanju u Crnoj Gori.

Na potezu je Ustavni sud.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo