DRUŠTVO
Bespravna država

Ljudi se, kaže poslovica, vežu za riječ. A šta se radi sa međunarodnim korporacijama koje posluju u Crnoj Gori? To u narodnim izrekama nije precizirano, a tu stvar nije definisalo ni crnogorsko pravosuđe. Bivši radnici bivšeg Telekoma Crne Gore, njih skoro 250, koji su kompaniju dobrovoljno napustili 2005. godine – nekoliko mjeseci nakon njene privatizacije – tvrde da su u tom poslu prevareni i materijalno oštećeni za, zbirno, višemilionski iznos. Pravdu su, prije više od tri godine, potražili na sudu. I izgubili.
U decembru 2008. godine sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Vjera Šljivančanin odbila je, kao neosnovanu, tužbu 234-voro nekadašnjih radnika Telekoma i tu kompaniju oslobodila obaveze da im nadoknadi razliku između otpremnina koje su isplaćene 2005. i 2006. godine. Viši i Vrhovni sud su u narednih godinu dana potvrdili tu presudu tako da je ona postala pravosnažna. Početkom februara, advokati nezadovoljnih radnika predali su Ustavnom sudu Crne Gore žalbu u kojoj tvrde da su njihovim klijentima povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje, te da su i žrtve diskriminacije po osnovu rada. Ustavni sud se još nije izjasnio o ovoj žalbi.
Počelo je u proljeće 2005. godine, nakon što je njemački Dojče telekom, preko svoje ekspoziture u Budimpešti postao većinski vlasnik Telekoma Crne Gore. Prve informacije govorile su kako su Mađari ponudili petogodišnji moratorijum na otkaze. Uoči potpisvanja kupoprodajnog ugovora taj je rok, bez objašnjenja, skraćen na dvije godine. Nakon što je novi vlasnik preuzeo kompaniju radnici su saznali da tehnološki višak mogu postati – odmah.
,,Šokantno je što je novom poslodavcu ugovorom omogućeno da sam sastavi dobrovoljni program otpuštanja viška radne snage, koji je u ovom slučaju prisila, jer će Mađari sastaviti spisak viškova i ponuditi im uslove koje oni hoće”, ustvrdio je Nebojša Medojević već sredinom marta 2005. uz stav da je socijalni program iz kupoprodajnog Ugovora katastrofalan.”Crnogorski pregovarač se nije potrudio ni da definiše minimalni nivo otpremnine za ljude koji žele da napuste radno mjesto i za one koji su pred penzijom”, saopštio je Medojević upozoravajući radnike Telekoma da, za buduće probleme, ne optužuju novog vlasnika već Vladu koja ih je ostavila na cjedilu.
Nova uprava Telekoma nije oklijevala. Pošto je poređenijima sa telekomunikacionim kompanijama iz Zapadne Evrope javnosti stavljeno do znanja da je u crnogorskom Telekomu višak makar polovina, a možda i dvije trećine upošljenih, radnicima je u maju 2005.predočen Program dobrovoljnog raskida radnog odnosa uz otpremninu od prosječno 20 hiljada eura (bruto). Pokazaće se, tvrde mediji iz tog doba, da je stvarno isplaćena otpremnina radnicima koji su prihvatili ovu ponudu bila od 6,5 do 19 hiljada eura ili, u prosjeku, deset hiljada.
Ono zbog čega je ovaj posao stigao pred sud nije iznos otpremnina već informacije iz predočenog programa da ,,ovaj program važi sada i ne može se ponoviti sa ovim parametrima u budućnosti”. Kako bi bila uočljivija, citirana rečenica se u radnicima predočenoj ponudi našla dva puta. Da pritvrdi i pojasni zapisano potrudio se tadašnji direktor Telekoma za kadrovska i pravna pitanja Bela Varadi. On je, sredinom juna, u izjavi za agenciju Mina – biznis predočio: ,,Ponudili smo konačnu verziju Programa i bolji neće biti ponuđen kasnije”. Radnici koji su tada otišli iz Telekoma tvrde da je upravo čvrst stav uprave o ,,najboljoj ponudi” bio opredjeljujući faktor za njihov odlazak iz kompanije. O atmosferi koja je vladala u Telekomu svjedoči i izjava Milana Dačevića, tada jednog od sindikalnih aktivista: ,,Poslodavac je već prije dva mjeseca najavio da će od januara za tehnološki višak važiti zakonom određenih šest prosječnih plata u Crnoj Gori”. Prevedeno na jezik brojeva, to je bilo 1.200 eura ili pet do 15 puta manje od ponuđenog.
Više od 200 ljudi je prihvatilo, kako kažu, ,,neminovno”. Neki od njih tvrde da je odlučujući argument u pregovorima sa njima i njihovim advokatima bila tvrdnja zvaničnika Telekoma da će, u slučaju da se naknadno otpremnine ipak uvećaju, njima biti isplaćena razlika. Varadi je to potvrdio i 14. decembra 2005. objašnjavajući da uprava ne može prihvatiti zahtjev sindikata o povećanju iznosa otpremnina pošto one ne mogu biti veće, pa čak ni iste, od onih koje su isplaćene te jeseni. ,,Ne želimo i ne možemo ih prevariti, jer smo tada rekli da su to najpovoljniji uslovi koje možemo ponuditi”, rekao je Varadi.
Godinu kasnije, Sindikat i uprava crnogorskog Telekoma potpisuju socijalni program koji predviđa otpremnine do 44,2 hiljade eura. Nakon što je nekoliko stotina radnika napustilo Telekom po, novom, boljem programu, dobrovoljci iz 2005. godine su presavili tabak.
Kada su došli do dokumenta iz T-com centrale u Bonu koji se bavi njihovom tužbom, bili su sigurni da će na sudu ostvariti svoj naum. U dokumentu sa datumom 7. novembar 2007. godine doslovno stoji: ,,Kad je program dobrovoljnog odlaska počeo u 2005. godini dato je obećanje zaposlenima da će to biti najpovoljnija i najkorisnija prilika za njih… Taj argument je proizveo najviše efekta kod radnika koji su dobrovoljno otišli 2005. Sadašnje otpremnine će biti značajno više, te postoji očigledna prijetnja pokretanja sudskih postupaka. Ako bi primijenili sadašnje kriterijume na 241 zaposlenog koji su otišli ranije, treba nam 6.261.050 miliona….”.
Osnovni sud je odbio da u dokaze uvrsti i ovaj dokument. Odbio je i da sasluša makar jednog od 234 podnosioca tužbe!? A Viši i Vrhovni sud su potvrdili takvu presudu.
U obrazloženju odluke Vrhovnog suda stoji: ,,Među strankama je nesporna činjenica da je tuženi Socijalni program donio tek nakon proteka od godinu i šest mjeseci od dana kada je donio program po kome su tužiocima isplaćene otpremnine, što nesumnjivo govori da tuženi u momentu donošenja navedenog programa nije mogao znati da će donijeti Socijalni program sa isplatom otpremnina u većim iznosima.”
Sud, dakle, odluku vlasnika Telekoma da poveća iznos otpremnina tretira kao neku vrstu više sile na koju se nije moglo uticati. I šta su onda Božje zapovijesti ne laži i ne ukradi spram pravosnažne presude crnogorskih sudova kojima se moćni i bogati oslobađaju dužnosti da ispune vlastita obećanja i obaveze. Pošto nijesu mogli znati… Ova odluka, faktički, stavlja van snage sve privatizacione ugovore između Vlade i kupaca državne imovine. Kao što obesmišljava i sindikalne ugovore radnika i poslodavaca. Obećanja su tu da ne budu ispunjena. Riječ da se krši.
Kad crnogorski radnici štrajkuju zbog neispunjenih obećanja poslodavaca, Vlada kaže da tako odbijaju strane investitore. Kad crnogorski sudovi presuđuju u korist onih što krše pravila koja su sami propisali, niko ne pominje da i to utiče na nečiju odluku o budućem poslovanju u Crnoj Gori.
Na potezu je Ustavni sud.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.
Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.
Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.
Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.
Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.
Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.
Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari
Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.
Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.
Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su 10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.
Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski – parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.
Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.
Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.
Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
ZIDANJE VLADE: Pritisni, pa vlada(j)

Trenutno je teško izračunati kolika je podrška Milojku Spajiću za formiranje vlade, i ima li je. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li neke od tih izjava služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi. Očigledni su jedino pritisci na mandatara – sa svih strana
Mjesec dana otkako je lider PES-a Milojko Spajić dobio mandat da sastavi vladu, ne zna se ne samo kada će vlada biti formirana, nego ni kolika je podrška Spajiću i ima li većinu neophodnu za njeno formiranje. Pregovori se vode mimo očiju javnosti. Javno su vidljivi samo različiti pritisci na Spajića kada je u pitanju model buduće vlade.
Spajić ćuti. Nije se na temu formiranja vlade obratio javnosti otkako je krajem avgusta saopštio da Koalicija ZBCG, odnosno bivši Demokratski front, neće biti u vladi. Tada je najavio vladu koju će podržati 44 poslanika koja su ga i podržala za mandatara, ali i saopštio da “još nema punu potvrdu od svih”.
Spajića su za mandatara podržala 44 poslanika: PES sa partnerima kojima pripada 24 mandata, Demokrate sa 7 mandata, Bošnjačka stranka sa 6, SNP sa dva poslanika, Albanska alternativa i Demokratski savez sa dva poslanika, DUA, FORCA I HGI sa po jednim poslanikom.
Spajićeva rezerva o podršci 44 poslanika je očito izrečena sa razlogom. Podrška poslije podjela u PES-u i partnerima sa liste, oko učešća ZBCG u vladi otopila se na 41. To je minimum za formiranje vlade.
Spajić je dobio javne kritike od strane svog partijskog potpredsjednika, predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića zbog načina na koji vodi pregovore i izgubio podršku Ujedinjene Crne Gore i dvije poslanice PES-a. U međuvremenu su vođena dva neformalna razgovora između Spajića i Milatovića povodom različitih stavova u načinu formiranja vlade, no nije bilo javnih saopštenja o njihovom sadržaju i rezultatima. Ne računajući izjavu Milatovića nakon sastanaka da „ima povjerenje u Spajića“, koja se tumači kako se kome dopada.
Upitan da li je došlo do približavanja njegovih i Spajićevih stavova oko formiranja nove vlade, odnosno da li on i dalje ostaje pri stavu da koalicija ZBCG treba da bude njen dio, Milatović je rekao da ostaje pri stavu da “odluka o novoj crnogorskoj vladi treba da bude donesena u Crnoj Gori”.
“To je stvar Crne Gore i mislim da se oko toga slažemo, kao i oko programa koji bi ta vlada trebala da isporuči, a to je dodatan fokus na vladavini prava”, saopštio je.
Šta god značila Milatovićeva izjava, trenutno je teško izračunati kolika je stvarna podrška Spajiću. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li te izjave služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi.
Ove sedmice, nakon podužeg vremena, oglasio se lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković, i to iz Beograda. Joković koji se nije oglašavao dok je padala podrška Spajiću, a na čija dva mandata Spajić očito računa, saopštio je za provučićevsku Politiku, da za njegovu partiju „nije prihvatljiva slaba vlada, koju podržava 41 poslanik ili njih 43”.
“Tražimo vladu koja ima širu podršku najmanje 49 poslanika kako bi se reforme u pravosuđu mogle sprovesti, kazao je Joković. On je, međutim, ipak obazrivo saopštio da SNP još nije donio odluku o ulasku u vladu. “A da li ćemo i pod kojim okolnostima, o tome ćemo blagovremeno obavijestiti javnost”.
Sličnu poziciju prethodno je postavio i CIVIS, koji je na junskim izborima izašao sa PES-om, a na čije glasove je, kao i SNP-a, računao Spajić.
Joković je u javnost izašao dva dana nakon izjave člana Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Andreja Milovića da će SNP biti dio nove vlade i da privode kraju pregovore sa tom strankom.
“Vlada je u globalu dogovorena, ostalo je da se unutar koalicije dogovorimo oko finesa”, kazao je on. Milović je saopštio i da su doskorašnja članica Alternative Jelena Nedović, CIVIS i Novska lista “apsolutno” za formiranje vlade. Finese su, čini se, ipak malo ozbiljnije.
Andrija Mandić, lider ZBCG, ubrzo je nakon Jokovićeve izjave izašao sa novim planom.“Nakon izjave lidera SNP-a Vladimira Jokovića, otkriveno da Spajić nema šanse da sastavi kabinet od pobjednika izbora”, saopštio je. Pozvao je na objedinjavanje.
“Dobro bi bilo i želio bih da se desi da se svi koji su pobijedili 30. avgusta objedine. Ako neće Pokret Evropa sad, mi drugi da se objedinimo i kažemo PES-u vi ste naš partner – hoćete li sa nama ili DPS-om? Da budu zajedno SNP, URA, CIVIS, Ujedinjena Crna Gora i koalicija ZBCG, kako bismo pomogli Spajiću da uradi ono što je ispravno i što je obećano građanima. To je da se DPS neće vratiti na vlast, da ćemo se obračunati sa organizovanim kriminalom i korupcijom i da ćemo poštovati većinsku volju koja je jasno iskazana”, rekao je Mandić.
Pozvani se još nijesu oglašavali da prokomentarišu Mandićev plan.
Prethodno je poslanik ZBCG Slaven Radunović kazao da je “cijeloj Crnoj Gori jasno da mandatar Milojko Spajić nema većinu za osnivanje Vlade Crne Gore”a jedan od lidera ZBCG Milan Knežević saopštio da Spajiću u PES-u nedostaje podrška četiri a ne dva poslanika.
Pritisci na Spajića ne dolaze samo iznutra. Američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio je ove sedmice, bez diplomatskih rukavica i manira, da “u vladu ne treba uvoditi antizapadnu stranku”.
On je za Glas Amerike kazao “da posvećenost evropskom putu, članstvu u NATO-u i borbi protiv korupcije ne ispunjava svaka stranka u političkom spektru u Crnoj Gori”
“Međutim, vjerujem i da predsjednik Milatović i mandatar Spajić dijele te ciljeve i izazov je da bi trebalo da sastave vladu od stranaka za koje vjeruju da će ih ispuniti. Postoje neki narativi koji veoma odmažu. Jedan je da bi isključivanje najveće antizapadne stranke bilo protivno volji naroda. To nije tačno. Voljom naroda se biraju pojedinačne stranke, a na mandataru je da utvrdi kako će sastaviti vladu. Drugi je da bi se isključili glasovi etničkih Srba. Rekao bih da ni kod jedne od stranaka s kojima mandatar Spajić želi da formira vladu ne postoji antisrpsko raspoloženje. U stvari, priličan broj ima značajan dio birača koji su etnički Srbi”, kazao je američki zvaničnik.
On je ocijenio i da “postoji najmanje jedna stranka koja kaže da je spremna da prihvati bilo koju spoljnopolitičku odluku vlade, ako im Beograd to dozvoli. To je suštinski nedemokratski i neprihvatljivo – ideja da bi jedan dio koalicije kontrolisala strana vlada i da bi taj dio bio više lojalan lideru strane zemlje, a ne premijeru ili crnogorskim biračima”.
Komentaišući kritike da SAD i Zapad vrše neprimjeren uticaj na formiranje vlade, Eskobar je kazao da postoji pritisak unutar stranaka, sa svih strana, na to kako bi trebalo formirati vladu.
“Naše ohrabrivanje je veoma otvoreno i javno. I naša očekivanja su veoma jasna građanima Crne Gore. Nisam siguran da su neki ljudi, koji vrše pritisak da druga stranka uđe u vladu, toliko transparentni i otvoreni o tome zašto je žele u vladi”.
Mandić je, komentarišući Eskobavu ocjenu, kazao da oni nijesu antizapadna stranka. “Mi u našim programima imamo opredjeljenja da Crna Gora bude dio EU. Mi nijesmo antizapadna stranka. Mi smo i prihvatili principe mandatara. Rekli smo i da stavljamo moratorijum na pitanje članstva u NATO”, kazao je Mandić.Pri tom je napomenuo: “Može se samo zamisliti šta bi bilo da je izjavu poput Eskobarove dao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić”.
Teško je predvidjeti kako će se odvijati budući politički procesi. Jasno je samo da uskoro ovdje neće doći doba principijelnosti i odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU3 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno2 dana
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno3 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine