Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Presuda za sva zlodjela

Objavljeno prije

na

Već petnaest godina na mrtvom vezu i van plovnog stanja, pod oznakom RF-31, u Kumboru samuje razarač Split. Njime je 15. novembra 1991. bombardovan grad čije ime brod nosi. Inače, pomenuti događaj novija hrvatska istorija bilježi kao bitku za Split i obilježava ga kao Dan obrane Grada i Županije splitsko-dalmatinske. Neko vrijeme u medijima je pominjana mogućnost da Hrvatska zatraži njegov povrat, pošto je pripadao matičnoj luci Split. Međutim, portparol Ministarstva odbrane RH Goran Goršić odagnao je tu sumnju, uz obrazloženje da se radi o brodu građenom osamdesetih godina koji je vrlo skup za održavanje, a ima i vrlo nepouzdane motore sklone čestom kvarenju te se odustaje od njegovog potraživanja.

FREGATE NA DOBOŠ: U međuvremenu, Ministarstvo odbrane Crne Gore već godinu dana nudi na prodaju tri velika patrolna broda (raketne fregate) RF-31, RF-33 i RF 34, koji su 1991. godine oteti iz splitske ratne luke Lora. Pod oznakom RF-31 krije se, prema klasifikaciji bivše JRM, VPBR-31, poznatiji kao zlokobni razarač Split. Ovaj brod trenutno se nalazi u opštini Herceg Novi, na mrtvom vezu, nasuprot vojne luke u Kumboru.

Od plana za veliki remont ovih fregata odustalo se nakon što su u njemačkom brodogradilištu Blohm und Vossu pedantni inženjeri izračunali da bi cijena remonta, po svakom brodu iznosila najmanje 15 miliona eura. Govorilo se da je za razarač Split zainteresovan kupac iz Egipta, za cijenu od 3,2 miliona eura. No, od tog dila ne bi ništa.

USAMLJENI FAJTER: No, da nije sve otišlo u nepovrat, pokazao je istaknuti ronilac Dragan Gačević. On predlaže da se razarač Split potopi u pograničnom akvatorijumu između Crne Gore i Hrvatske, s metaforom pomirenja i pozicioniranja poučne i zanimljive ronilačke lokacije – za sva vremena.

„Ideja da se Split potopi nije od juče. Svakako da bi bila prilog konačnom pomirenju dva naroda. Nijesam bio očevidac, a još manje učesnik u tim ratnim godinama. Znam samo da su dvije strane akteri tog nemilog događaja. Jedni su pucali na razarač iz grada, a drugi topovima tukli po gradu. Smatram da je vrijeme najbolji sudija, pa je možda njemu najbolje da ostavimo taj sud srama”, pojašnjava Gačević.

Scenario samog čina potapanja i njegovu organizaciju, smatra, treba osmisliti sa stručnim ljudima i obezbijediti punu medijsku pažnju. S obzirom na to da je Boka poznata po karnevalima, predlaže da bi bilo dobro na taj način osmisliti i čin suđenja, presude i izvršenja kazne kao za karnevalske krivce. Drugim riječima, presuditi razaraču za sva zlodjela proteklog vremena.

„Lično sam spreman da ga za taj čin pripremim. Postavio bih eksplozivna punjenja na prava mjesta, pa da konačno legne na dno mora. I da ga, eventulano, potopi gradonačelnik Splita ili neko ko je tamo od njega stradao. To bi, svakako, bila izuzetno dobra poruka i slika za čitav svijet. Tu ruinu od broda potopili bismo na tridesetak metara, dubinu veoma pogodnu za naša buduća zajednička ronjenja i kvalitetnu turističku ponudu”, kaže Gačević.

ZNAK POMIRENJA: Po njegovim riječima, Crna Gora bi se na ovaj način riješila nepotrebnog, dotrajalog, nepoželjnog i s ekološkog stanovišta opasnog broda. Potapanje na graničnom prelazu između Hrvatske i Crne Gore, doprinijelo bi upoznavanju ronilaca sa jedne i sa druge strane. Ovo bi postao svojevrsni okidač za ronilački turizam, jer bi se na malom prostoru i odličnoj destinaciji moglo uživati kao i na ostalim lokacijama našeg podmorja, gdje leže potopljeni brodovi: SMS Franz Josef, Tihany, T76 (T-1-Golešnica), PBR, Higgins i Galija.

U svijetu je i inače uobičajena praksa da se stari ratni brodovi potapaju za potrebe ronilačkog turizma, pa se samo možemo čuditi zašto se takva navika ne usvoji i kod nas. „Potapanje ovog broda pratili bi svjetski ronilački časopisi, internet portali, ronilački vodiči, što bi Crnu Goru kao ronilačku destinaciju visoko pozicioniralo. Danas je Crna Gora poznata po miniranom moru i deminerima, što je svakako kontraproduktivno, a naročito za turizam. Ako u neki od pretraživača ukucate ključne riječi kao što su „ronjenje” i „Crna Gora”, odmah vas zaspu informacije o minama i deminiranjima, kao da se radi o Avganistanu ili Iraku a ne o evropskoj državi”, kategoričan je Gačević.

On je sa svojim stručnim timom spreman da načini predlog pravne regulative ili pravilnik o podvodnim aktivnostima u Crnoj Gori, koji bi bio u skladu sa zakonima EU. Poznato je da standardi EU, usvojeni 2004, predviđaju pružanje usluga u ronilačkom turizmu. U pitanju su strogo propisane norme, koje govore kako se to stručno i organizovano radi u evropskim ronilačkim centrima. Kod nas, nijedan od ovih obrazaca ponašanja ne postoji. Postoji samo rigidna zakonska regulativa, koju je napisao jedan čovjek, a potpisali ljudi koji se uopšte ne razumiju u ovu oblast.

Istorijat

Razarač Split nekada se zvao Soko. Taj brod je naručen za potrebe mornarice SSSR-a 1976. Kobilica mu je položena u januaru 1978. u brodogradilištu u Zelenodolsku, a brod je porinut u more 1979. U službeni sastav mornarice SSSR-a ušao je 1979, odakle je izašao 19. februara 1980. a Jugoslovenskoj ratnoj mornarici predan 10. marta 1980.

Napad na Split

Mornarica i avijacija JNA napali su grad Split 15. novembra 1991. Granatirajući i samo sjedište grada, staru gradsku jezgru te Dioklecijanovu palatu. Napad je počeo u 6,45 sati, a na udaru artiljerije JNA našle su se i stambene zgrade i Hajdukovo igralište. U napadu na gradsku luku, gdje je granatom pogođen trajekt Vladimir Nazor, poginula su dva pomorca.

Marija ČOLPA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo