Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ISTRAŽIVANJE: Jaz između zakona i prakse

Objavljeno prije

na

Prošlogodišnji Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore akcentuje problem uticaja politike na sudstvo. ,,Ostaje ozbiljna zabrinutost u vezi nezavisnosti sudstva”, konstatuje EK. ,,Za imenovanje sudija i tužilaca su izraženi objektivni kriterijumi kao što su profesionalni kapaciteti i integritet, ali procjena do koje su mjere ovi kriterijumi ispunjeni ostaje u isključuvoj nadležnosti Sudskog savjeta i budućeg Tužilačkog savjeta”, piše u Izvještaju, ,,Rizik od političkog uplitanja ostaje visok, naročito za tužilaštvo, gdje će Skupština birati članove budućeg Tužilačkog savjeta”.

 

TUŽILAČKI SAVJET: Prema Ustavu, Tužilački savjet obezbjeđuje samostalnost tužilaštva i tužilaca, anjega bira skupštinska većina. Potom Tužilački savjet bira tužioce, a o njima se opet glasa u parlamentu. Prve primjedbe na ta ustavna rješenja stigle su iz Venecijanske komisije. U mišljenju o novousvojenom Ustavu Crne Gore, iz decembra 2007. godine, stoji: ,,Sistem tužilaštva predviđen Ustavom je potpuno pod kontrolom vladajuće partije ili partija. To nije u skladu sa evropskim standardima. Član 135. predviđa da Vrhovnog državnog tužioca i državne tužioce imenuje i razrješava Skupština. Oni se biraju na period od pet godina. Ne spominje se da li se njihov mandat može obnavljati. Tužilaštvo je tako nesumnjivo izloženo uticaju političke vlasti, a naročito relativne većine u Skupštini, s obzirom da se za imenovanje tužilaca ne zahtijeva kvalifikovana niti apsolutna većina”. Ignorišući te ocjene zvanična Podgorica je, čak i u odgovorima na Upitnik EK, tvrdila da je postojećim ustavnim rješenjima obezbijeđena potpuna nezavisnost tužilaštva. Ipak, ljetos je u Vladi zaživjela ideja da bi izbor državnih tužilaca i članova Tužilačkog savjeta trebalo izmjestiti iz parlamenta i prepustiti struci. Za to se založio potpredsjednik Vlade Svetozar Marović. On je najavio da bi se to moglo uraditi ,,amandmanskom intervencijom” na postojeći Ustav. Miraš Radović, ministar pravde saopštio je da će po nalogu Vlade uraditi analizu postojećih ustavnih odredbi koje se odnose na oblast pravosuđa nakon čega će krenuti u njihovu izmjenu kako bi se ojačala nezavisnost sudstva i tužilaštva. Šef Delegacije EU u Crnoj Gori Leopold Maurer kazao je početkom godine da je reforma pravosuđa ključ evropskog partnerstva i ocijenio da se ovakve reforme sprovode u ranom stadijumu koji prethodi primanju u EU.

SUDSKI SAVJET: Za razliku od tužilaca, crnogorske sudije bira Sudski savjet. Ni tu nijesu otklonjene sve dileme i nedoumice. ,,Uspostavljanjem Sudskog saveta na osnovu Ustava 2007. godine unapređen je izbor sudija utoliko što politika više ne utiče direktno i potpuno na njihov izbor, kao ranije, dok su sudije birane u Skupštini. Međutim, politički uticaj nije isključen, što je očigledno iz sastava Sudskog saveta koji od 2008. godine bira sudije”, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević iz NVO Akcija za ljudska prava. Naša sagovornica objašnjava: ,,Sudski savjet čine: ministar pravde koji je predstavnik vladajuće političke partije DPS; dva pravnika po izboru predsjednika države, koji je potpredsjednik vladajuće partije DPS; dva poslanika, od kojih je jedan predstavnik vladajuće političke partije DPS. Predsednik i Sudskog saveta i Vrhovnog suda je osoba koju je, takođe, i predložila i izabrala vladajuća koalicija”. Ona dalje navodi: „Iako su članovi Sudskog savjeta i četvoro sudija, koje je izabrala Konferencija sudija, jedna od tih četvoro sudija je supruga predsjednika države, koji je izabrao dva druga člana Savjeta. Tri druga člana Savjeta su sudije najviše sudske instance, Vrhovnog suda Crne Gore, što su kritikovali i Akcija i inostrani stručnjaci, jer takvo rješenje da ne obezbjeđuje zastupljenost i sudskog ‘podmlatka”. Komentarišući ustavno rješenje po kome predsjednika Vrhovnog suda bira Skupština na zajednički prijedlog predsjednika države, Skupštine i Vlade, eksperti Venecijanske komisije su to kritikovali, ističući da je sudstvo potpuno isključeno iz procesa izbora prvog čovjeka pravosuđa. ,,Ovakvo rješenje ostavlja utisak da je cjelokupno sudstvo pod kontrolom većine u Skupštini, te da predsjednik Crne Gore, predsjednik Skupštine i predsjednik Vlade imaju udjela u političkoj kontroli sudija: na taj način se rizikuje narušavanje povjerenje javnosti u nezavisnost i autonomnost cjelokupnog sudstva”. Potom su ukazali i na činjenicu da predsjednik Vrhovnog suda po automatizmu postaje predsjednik Sudskog savjeta. ,,To što je odredba koja sama po sebi ne predstavlja najbolje rješenje”. Po mišljenju Venecijanske komisije bilo bi poželjno da se, ,,umjesto povjeravanja predsjedniku Vrhovnog suda ex officio funkcije predsjedavajućeg Sudskog savjeta, obezbijedi da predsjednik bude biran iz reda članova Savjeta koji nijesu sudije kako bi se obezbijedile neophodne veze između sudstva i društva, te izbjegla opasnost od ‘autokratskog upravljanja sudstvom'”. Akcija za ljudska prava, u dokumentu Analiza reforme izbora sudija u Crnoj Gori (2007 – 2008) kritikovala je isto rješenja ističući da predsjednik Vrhovnog suda ne bi trebalo da bude po službenoj dužnosti i predsjednik Sudskog savjeta, kao ni predsjednik komisije za izbor sudija.

KO BI PROTIV SEBE: Zašto je to važno? U Akciji objašnjavaju na jednostavnom primjeru. Prema postojećim zakonskim rješenjima samo predsjednik Sudskog savjeta ima pravo da pokrene postupak i s p i t i v a n j a disciplinske odgovornosti predsjednika sudova. D a k l e , samo Vesna Medeni c a , predsjednica Sudskog savjeta, može p o k r e n u t i disciplinski postupak protiv Vesne Medenice, predsjednice Vrhovnog suda i razriješiti je sa tog mjesta. Još je ozbiljniji problem vrjednovanja kriterijuma koji se primjenjuju prilikom imenovanja i razrješenaj sudija. Tea Gorjanc-Prelević kaže: ,,Akcija za ljudska prava je insistirala još u februaru 2009. godine da se objektivizuju merila za ocenjivanje sudija, kao i uslovi za njihovu disciplinsku odgovornost i razrešenje, kako bi se što više suzio prostor za proizvoljnu ocenu Sudskog savjeta, čiji je sastav, kako je gore rečeno, sam po sebi problematičan u smislu garancija nezavisnosti i nepristras n o s t i t o g tela. Međutim, nije nam poznato da je do danas Sudski savjet ova merila unapredio”. I p o d s j e – ća kako su, u o k t o b r u 2008, u Viši sud u Podgorici ,,ne zna se zbog č e g a ” i z a – brani kandidati koji su imali manje ili iste ocjene od svojih konkurenata. Ili se, ipak, zna. Ali niko ne želi da se zamjeri moćnima. Predsjednik Senata udruženja pravnika Stanko Marić nedavno je ocijenio: ,,Pravosuđe u Crnoj Gori apsolutno nije nezavisno, već je pod direktnom kontrolom vladajuće garniture. Danas je pravosuđe u raljama političkih i rodbinskih uticaja, s tim što je politički uticaj znatno dominantniji”. Vesna Medenica se ne slaže sa ovim ocjenama. ,,Crnogorski sudovi su prošle godine postigli najbolje rezultate u posljednjih dvije decenije”, kazala je ona ljetos, objašnjavajući da su kritike navedene u tek objavljenom izvještaju američkog Stejt departmenta (navodi se visoko nepovjerenje građana Crne Gore u nezavisnost sudstva) ,,paušalne, na neki način neobjektivne” uz ocjenu da izrečene kritike predstavljaju ,,najveći pritisak na rad crnogorskih sudova”. Domaće političare nije pominjala. Čak ni onoga što preko medija ovdašnjem pravosuđu daje ,,inspiraciju”. Međusobni odnos vlasti u Crnoj Gori ,,počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli”, kaže se u Ustavu i precizira da je vlast uređena po načelu podjele na: zakonodavnu, izvršnu i sudsku. ,,Zakonodavnu vlast vrši Skupština, izvršnu vlast vrši Vlada, a sudsku sud”. Međutim mnogo je primjera koji svjedoče da ta podjela ne funkcioniše kako bi trebalo. Bivši ambasador SR Njemačke u Crnoj Gori Tomas Šmit, zaključio je kako su ,,kumstvo i veze i dalje duboko ukorijenjeni u crnogorskom društvu, ali za Evropsku uniju takav sistem nije relevantan i mora se mijenjati”. Ministar pravde Miraš Radović je, ipak, zadovoljan: ,,Uspostavili smo solidne temelje za funkcionisanje nezavisnog i samostalnog pravosuđa i to smo pokazali u praksi, jer sudije bira nezavisno tijelo, Sudski savjet”. Političari su, kaže ministar, privrženost nezavisnosti i samostalnosti pravosuđa dokazali ,,značajnim podizanjem materijalnog položaja” nosilaca pravosudne funkcije, što je dovelo do znatnog smanjenja odliva kadra, koji je bio karakterističan za prethodni period.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo