Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tajanstvena abeceda

Objavljeno prije

na

Čim je ministar turizma Predrag Nenezić zaprijetio da će vlasnicima zapuštenih hotela država nametnuti posebne poreze, u Beranama se s pažnjom pratilo ko će se osjetiti pogođen, ne bi li se konačno saznalo ko je stvarni vlasnik hotela Berane, što je već godinama predmet kafanskih špekulacija.

Ministar je ovih dana saopštio da će vlasnici hotela, koji dugo vremena nijesu rekonstruisani i renovirani, novim zakonom o turizmu i izmjenama i dopunama zakona o porezu na nepokretnosti, biti „veoma poreski opterećeni”.

„Novim zakonom vlasnici hotela biće poreski jako opterećeni, tako da će investirati u hotele ili prodavati te objekte nekome ko će u njih ulagati, jer će im biti neisplativo održavati ih na tom nivou”, rekao je Nenezić.

ORGANIZOVANI LOPOVLUK: On je objasnio da će novi zakoni podrazumijevati definisanje lokacija na kojima se nalaze hoteli koji nijesu rekonstruisani i renovirani i čiji standard pružanja usluga nije na nivou kakav se očekuje na tim lokacijama.

Šta u kontekstu ministrove izjave reći za skoro urušeni hotel Berane, koji već godinama ne pruža nikakve usluge jer ne radi. Na najatraktivnijoj lokaciji u gradu. S najljepšom terasom u kontinetalnom dijelu Crne Gore. Pogledati ga i zaćutati. Neko lak na suzu zaplakao bi. Lak na psovku opsovao.

„Neviđen i nekažnjen organizovani lopovluk. Đe je tu država?” – najčešće je što kažu Beranci kada se pomene ovaj hotel i preduzeće u čijem je sastavu radio.

Hotel Berane je do 2003. godine bio najznačajniji objekat Hotelsko turističkog preduzeća u ovom gradu. Te godine je kompaniju privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH, i stvari su vrlo brzo počele da idu niz brdo. Za društvo okupljeno oko Euroturista, koje se sada vuče po sudovima, problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo. Šlag na tortu bio je nevraćeni kredit zbog kojeg Atlasmont banka HTP-u oduzima hotel Berane.

Ovaj hotel, površine hiljadu kvadrata u osnovi puta tri sprata, sa 17 hiljada kvadratnih metara zemljišta nad obalom Lima, Atlasmont banka cijenila je 500 hiljada eura, a prodala tek iz trećeg puta za svega 200 hiljada. Prodaju je u ime banke potpisao direktor Mihailo Banjević a u ime kupca, preduzeća Monte invest, čiji je vlasnik Slovenac Matjaž Trtnik, izvjesna Snežana Perović. Prodaja je obavljena u Podgorici. Kupci se nikada nijesu pojavili u Beranama, ali je Trtnik ovlastio Monte nekretnine Berane da preuzme ključeve.

S veb sajta www.monte-invest.com može se saznati da je ovo društvo za razvoj i investicije registrovano u Podgorici, na adresi Steva Boljevića 29, za djelatnost konsalting i menadžment poslovi, sa matičnim i PIB brojem 02445425. Na istom sajtu, može se zaključiti, da su kao kćerke ovog društva ili samostalna preduzeća, osnovani još Monte nekretnine doo Berane, Afrika invest doo Berane, Monte holidays Igalo i Aqua club doo Berane. Na sajtovima se ne pominju imena, a za informacije su dati brojevi jednog telefona crnogorske mreže i jednog s pozivnim znakom za Sloveniju. Za Monte nekretnine, takođe, navodi se da je riječ o agenciji u slovenačko-crnogorskom privatnom vlasništvu „s velikim međunarodnim ambicijama”.

SABLAST NAD RIJEKOM: Naravno, ni novi vlasnici nijesu hotel Berane stavili u funkciju. I dalje je ostao da sablasno stoji nad rijekom, samo što je u međuvremenu nestao sav inventar, uključujući i veliki broj umjetničkih djela. Među tim umjetničkim slikama bio je i triptih slikara Uroša Toškovića, koji je mnogo ranije kupljen za 40 hiljada maraka, da bi kasnije bio procijenjen na nekoliko stotina hiljada eura. Bilo je i nekoliko slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, veliki broj slika drugih umjetnika, sklulptura od drveta i bronze… Kamioni su tovareni noću, pod velom mraka, i odlazili u nepoznatom pravcu. Monitor je ranije pisao da je u to vrijema nestala i čuvena bakarna skulptura Kupačica, rad akademskog vajara Dragana Mitrovića, čiji se drugi odlivak, ili kopija, nalazi na budvanskoj plaži Ričardova glava. Veliki salon hotela ostao je da krasi samo oklop starog i skupocjenog klavira Petrof, iz kojeg je, kažu, ukraden mehanizam.

Od tada malo ko zna čiji je Hotel Berane, koji do danas propada nad obalom Lima, dok se u njegovom, korovom zaraslom krugu, napasaju koze.

Ko je vlasnik ovog hotela ne znaju ni u Opštinskoj turističkoj organizaciji, gdje objašnjavaju da vlasništvo turističkih objekata nije u njihovom domenu.

„Mi se bavimo samo promocijom, a svakako bi bilo dobro da znamo ko je vlasnik ovog velikog hotela, koji ima kapacitete koliko svi ostali hoteli, moteli i pansioni zajedno”, kažu u TO Berane.

Interesovanje za tu informaciju ranije je pokazao potpredsjednik Opštine za privredu Radivoje Merdović (SDP), poznat kao otvoreni kritičar netransparentnih privatizacija. On se zalaže prije svega za reviziju privatizacije beranskog Hotelsko turističkog preduzeća i u sklopu njega, posebno hotela Berane.

„Vlasnike treba natjerati da hotel stave u funkciju u djelatnosti za koju su ga kupili. Da se ne bi desilo da dođe do daljeg rasparčavanja, betoniranja i nicanja nečeg drugog. Ako to nije moguće, država treba da se umiješa i da ga oduzme”, kaže za Monitor Merdović.

IZ LOŠE U GORU RUKU: Prema provjerenim saznanjima do kojih je Monitor uspio da dođe, hotel Berane je „domaćina” promijenio početkom 2008. godine. Od tada do danas nalazi se u vlasništvu preduzeća Berane SVVVP Group, s adresom Jasikovačka bb.

Kupoprodajni ugovor sklopljen je 31. januara te godine, a kao direktor Berane SVVVP Group potpisao ga je izvjesni Svetislav Lutovac. Ispred prodavca, Monte investa, ovoga puta se u funkciji direktora pojavljuje ime Ivice Ćulafića. Hotel je zvanično prodat po cijeni od 232 hiljade eura. Iz ugovora se saznaje da je Lutovac na svoje ime kupio 67 ari placa, dok su ostalih preko sto ari zemljišta i zgrada kupljeni za novoformirano SVVVP preduzeće čiji je direktor.

Hotel, očigledno, ni posljednji put nije kupljen da bi bio stavljen u funkciju. O tome bolje od svega svjedoči njegovo današnje stanje koje asocira na ratni Vukovar. To je, međutim, moralo biti jasno već prilikom kupovine, jer je Svetislav Lutovac vlasnik agencije za nekretnine u Budvi, što se može provjeriti na sajtu www.enekretnine.com. Hotel je, vjerovatno, trebalo ubrzo da pređe u četvrtu ruku, po većoj cijeni, ali su uslijedile krizne godine i nagli pad cijena na tržištu nekretnina.

Sada ministar turizma kao prijeti. Može biti i da se neko prepao, ali ne u ovom gradu. I đeca u prvom razredu osnovne, po reformisanom programu, znaju da su dosadašnji vlasnici bili samo izvođači radova na urušavanju zgrade hotela.

Nije bilo tako davno kada je isti ministar upravo iz ovog hotela, iz salona u kojem je do danas ostala samo ljuštura klavira, poslao poruku javnosti da je privatizacija uspješna. Pošao na Lokve i malo se skijao. Poslije toga je više puta svraćao u Berane, ali je glavni gradski hotel i pobunjene radnike zaobilazio u širokom luku. Možda bi trebalo da dođe danas i vidi na šta liči objekat odakle je početkom 2005. pohvalio lopovsku družinu. I javno saopšti koga će „poreski jako opteretiti”, i tako prisiliti da ga renovira ili konačno proda nekom ko će to učiniti. Od nekada domaćinske, hotel je nakon toga uglavnom išao iz loše u goru ruku. Do potpunog propadanja dovela ga je tajanstvena abeceda: GMBH, M-I, SVVVP i sl. Sa sve ministrovim znanjem.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

OBILJEŽENO 19 GODINA OD UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: I dalje bez kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraga u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića sve se više prepliće sa istragom o ubistvu Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika lista Dan. U oba slučaja, nakon više decenija, još uvijek nemamo kažnjene sve izvršitelje i nalogodavce zločina

 

 

Porodica i prijatelji policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića zapalili su 30. avgusta u 00.50 sati svijeće ispred njegove kuće u podgoričkom naselju Tološi, gdje je prije 19 godina ubijen.

Četrdesetšestogodišnji Šćekić ubijen je 2005. godine ispred svog porodičnog doma u trenutku kada je iz vozila krenuo prema ulazu u kuću, a ubica je iz neposredne blizine, sa oko 25 metara daljine, ispucao dva rafala iz automatskog oružja. U tom trenutku bio je načelnik kriminalističke policije i istraživao je podmetnute eksplozije na gradilištu hotela Splendid, radio je i na istragama najvećih ubistava u Crnoj Gori kako njegovih kolega, tako i Duška Jovanovića glavnog urednika lista Dan.

Ni poslije skoro dvije decenije, ne zna se ko je naručio Šćekićevo ubistvo, a nema ni pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin.

Obilježavanju godišnjice ubistva Šćekića prisustvovali su i predsjednik Skupštine Andrija Mandić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Oni su poručili da je dužnost svih da se što skorije utvrdi ko je nalogodavac Šćekićevog ubistva.

,,Tadašnja bezbjednosna služba bila je sve osim bezbjednosna za poštene službenike policije. Nadam se da će neko nekad snositi odgovornost za propuste u istrazi, koji su uskratili mogućnost da optužnicom budu obuhvaćeni nalogodavac i dvojica službenika ANB-a koji su bili logistika ubicama mog brata”, kazala je sestra ubijenog policijskog inspektora Slavica Šćekić.

Ona je na mjestu ubistva svog brata još jednom podsjetila nadležne da pravda još nije zadovoljena, poručivši da od borbe neće odustati. Najavila je da će se slučaj ponovo naći pred Apelacionim sudom 30. septembra, a od oktobra će pred sudijama biti svake srijede.

Maratonski postupak za ubistvo Šćekića pratile su brojne kontroverze, od pomenutih ukinutih presuda zbog grešaka u pisanju do misterioznih nestanaka predmeta iz spisa predmeta.

Optuženi u ovom slučaju Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović prvo su osuđeni na po 30 godina zatvora, međutim, drugostepena vijeća su ove presude ukinula. Razlog za to bile su bitne povrede odredaba krivičnog postupka, što je često dovodilo do povrede prava na odbranu i pravično suđenje. I pored prvih oslobađajućih presuda iz 2009. godine, koje je donio sudija Lazar Aković, slučaj je bio prepun tehničkih grešaka. Aković je nakon toga prešao u advokaturu, a proces se nastavio s nizom odlaganja i novih suđenja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

FEMICID: Sistem je opet zakazao, ili sistema nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori, od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo

 

Od početka godine u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici formirano je 118 predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. To znači da je svakog drugog dana podgoričkoj policiji pristizala po jedna prijava. Među onima koji su prijavljivali nasilje bila je, kako je to i zvanično saopšteno, i 33-godišnja Podgoričanka  Biljana Pavićević. Institucije nijesu uspjele da je zaštite od četiri godine starijeg bivšeg supruga Miljana Boškovića koji je ubio samo dvadeset dana nakon što ga je prijavila policiji. Nadležno tužilaštvo je ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela, nakon čega mu je izrečena opomena i zabrana prilaska bivšoj supruzi.

Kako je na dan ubistva saopšteno iz policije, Pavićević je prvog avgusta prijavila bivšeg supruga i oni su o tome  obavijestili nadležnog tužioca u Podgorici. Dežurni državni tužilac se, „nakon sagledavanja svih aspekata predmetnog događaja“, izjasnio da u radnjama prijavljenog lica nema elemenata bilo kojeg krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, te da Uprava policije cijeni da li u radnjama prijavljenog lica ima elemenata prekršaja. Tako je, sada već osumnjičeni za ubistvo, kaženjen pred Sudom za prekršaje.

Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori je od početka 2019. godine do danas ubijeno 16 žena, gdje su kao počinioci identifikovani supružnici, partneri, bivši partneri ili članovi porodice. Samo 2019. godine evidentirano je pet ubistava žena. Dvije žene su ubijene u Nikšiću i po jedna u Rožajama, Cetinju i Bijelom Polju. U dva slučaja sin je ubio majku, jednu ženu ubio je emotivni partner, u jednom slučaju riječ je o poznanicima koji nisu bili u emotivnoj vezi, dok je jednu žrtvu života lišila bivša supruga tadašnjeg partnera.

Godinu kasnije evidentirana su tri ubistva žena – u Beranama, Cetinju i Kotoru. „U jednom slučaju radi se o supružnicima, u jednom slučaju ubica je član šire porodice, a u jednom je riječ o partnerima. U 2021. godini evidentirana su dva ubistva žena – u Petnjici i Podgorici, a riječ je o supružnicima i u drugom slučaju o bivšim emotivnim partnerima. Godinu dana kasnije žene su bile žrtve u Baru i Herceg Novom – u jednom slučaju supružnika, a u drugom bivšeg supružnika“, pokazuju podaci iz Uprave policije.

Tokom prošle godine evidentirano je jedno ubistvo u Podgorici, a ubica i žrtva su bili poznanici. „Od početka 2024. godini do danas počinjena su tri ubistva – dvije žene su bile žrtve u Podgorici, a jedna u Kotoru. U jednom slučaju počinitelj je bio suprug, u drugom bivši suprug, a u trećem je kćerka ubila majku“, navode iz Uprave policije.

Da porodično nasilje poprima zabrinjavajuće razmjere, ne samo u Crnoj Gori, već svugdje u svijetu u razgovoru za Monitor ocjenjuje i predsjednik Internacionalne policijske organizacije Ivan Pekić. “Ovo što smo mogli da vidimo u Crnoj Gori je apsolutno do pravne legistative i zbog svih onih pravnih prepreka koje bi trebalo da rešavaju ovakve krucijalne probleme porodičnog nasilja koji su sve učestaliji i ponavljaju se. Žrtve nasilja, posebno porodičnog, nemaju u državi apsolutno podršku. I to ne samo pravnu pomoć već i ekonomsku pomoć“, kaže Pekić.

Ono što u Crnoj Gori dodatno komplikuje situaciju jeste tradicija, ocjenjuje Pekić, posebno u ruralnim djelovima zemlje. „Tu  je otac, odnosno muž, nosilac svih poslova u kući, a žena je tu – po onim tradicionalnim uvjerenjima Crnogoraca, pogotovo u tim ruralnim područjima – da sluša.  I to je nešto što je danas ne samo opterućujuće, nego bi u 21.vijeku trebalo da se mijenja. Žene su pretežno zbog finansijske nezavisnosti neodlučne da napuste takvu porodicu i spremne su da trpe sva ta maltretiranja, od batina do ne znam čega da bi ostala u takvoj familiji. Ne odlučuju se žene lako za taj korak. Posebno ako  niste zaposleni a imate dvoje ili troje djece… Onda  je to zaista jedan  mukotrpan i težak posao“, smatra Pekić.

Naš sagovornik dodaje da se među faktorima koji se primjećuju u slučajevima porodičnog nasilja, osim ekonomske (ne)zavisnosti i tradicije, mogu uočiti i oni koji se tiču čitavog društva pa i države, jer su vezani za pravna (ne)djelovanja. „Crnogorski zakoni su veoma loši jer propisuju prvo prekršajne, pa potom novčane kazne, dok su i same zatvorske kazne koje su zaprijećene veoma niske za djela koje učine ti nasilnici. Žene zbog ekonomske nemogućnosti ostaju u takvim brakovima i onda dolazi do eskalacije i tragičnih slučajeva gdje se muškarac odluči da liši života svoju suprugu, u nekim slučajevima i sebe, i nekad na takav način ostavi djecu da budu siročad“, kaže Pekić.

Ističe da upravo zbog svega toga ne može reći da je Crna Gora i njen pravni sistem u potpunosti prilagođen kako bi se zaštitile žrtava nasilja. „Ima puno nedostataka ali svakako je dobro i pozdravljamo najavu otvaranja sigurnih ženskih kuća, kako na sjeveru tako i u centralnom djelu i na primoriju i to je nešto dobro. Da žrtve porodičnog nasilja mogu pronaći zaštitu u tim domovima. Ono što je loše u tome je što takav vid zaštite žrtava porodičnog nasilja ne može trajati bezgranično niti to traje u jednom dužem vremenskom intervalu već i nakon nekog kraćeg vremenskog perioda  žrtve moraju izaći sa djecom iz tih sigurnih kuća i  tog momenta one opet postaju mete partnera-nasilnika“, objašnjava Pekić.

Upravo zato je mišljenja da sve službe i institucije koje trebaju da se bave zaštitom žrtava nasilja, treba da na jedan sveobuhvatan način sagledaju ove okolnosti jer na taj način, samo zajedničkim sudjelovanjem službi, udruživanjem i  pravljenjem možda zajedničih budžeta na nivou države, može se pomoći žrtvama porodičnog nasilja. „ Apsolutno je nemoguće da jedna majka sa dvoje ili troje djece, a pritom je i nezaposlena može odgajati djecu i plaćati stan u Crnoj Gori. Smatram da posebno socijalne službe treba da se posebno pozabave ovim problemom ali i službe bezbjednosti kojima je zadatak da brinu o bezbjednosti žrtava“, dodaje Pekić.

Na kraju još jedna brojka – od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ EVROPSKE SLUŽBE ZA SUZBIJANJE PREVARA: Crna Gora u vrhu zemalja iz koje stižu zaplijenjene cigarete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona)

 

 

Evropska služba za suzbijanje prevara (OLAF) saopštila je u izvještaju  o svom radu za 2023. da je Crna Gora u vrhu zemalja iz koje su došle cigarete zaplijenjene na granicama EU.

Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona).

Iz Kine je navedeni iznos oduzet u sedam zaplijena, a iz drugih država u po jednoj akciji, navodi se u dokumentu. Prema OLAF-u, van granica EU, u Srbiji i Izraelu, zaplijenjeno je 144,3 miliona cigareta, a unutar granica Unije 140,6 miliona. Navodi se da su operacije OLAF-a dovele do zaplene preko 616 miliona ilegalnih cigareta širom svijeta, uključujući 333 miliona cigareta zaplijenjenih na spoljnim granicama EU.

“OLAF je takođe pomogao da se zaplijeni 140 tona sirovog duvana i šest tona duvana za lulu, sprečavajući gubitke od preko 151 miliona eura za budžete EU i nacionalne budžete. Pored toga, dojave iz OLAF-a dovele su do konfiskcije 144,34 miliona cigareta i 40 tona sirovog duvana izvan EU”, navedeno je u izvještaju. U dokumentu se ocjenjuje da je “krijumčarenje cigareta ponovo globalno pitanje jer su neke od zemalja uključenih u ilegalnu trgovinu bile udaljene poput Turske, Indonezije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Crne Gore”.

„Šverc cigareta je državni projekat koji je režirao bivši režim, i on je vremenom privatizovan u korist odabranih i privilegovanih pojedinaca koji su finansirali izborne kampanje, kao i druge ilegalne i netransparentne aktivnosti partija i funkcionera bivše vlasti“, za portal RTCG kazao je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica. Komentarišući izvještaj, Koprivica je ocijenio da je osnovni preduslov šverca cigareta korupcija u policiji i na carini, na različitim nivoima.

Kazao je da je sa Balkana poticalo oko 30 milijardi cigareta koje su dominantno činile štetu tržištu i budžetu Velike Britanije i pojedinih članica EU i da je opravdana međunarodna zabrinutost i aktivnosti institucija zaduženih za vladavinu prava međunarodnih partnera.

Koprivica naglašava da je osnovni vid krijumčarenja cigareta vršen zloupotrebom Slobodne carinske zone u Luci Bar. “Cigarete koje su stizale u Luku Bar su, zahvaljujući korupciji i sistemskom djelovanju zarobljenih struktura u policiji i carinskoj upravi, išle izvan Crne Gore preko njene kopnene teritorije, tako što bi nakon ilegalnog izlaska iz skladišta u Slobodnoj carinskoj zoni, kreirani lažni carinski dokumenti koji su osnov njihovog fiktivnog izvoza brodovima iz Luke Bar. Riječ je bilo o veoma razrađenoj i strukturiranoj šemi krijumčarenja i eliminisanja tragova, gdje su nezaobilaznu ulogu imali korumpirani policijski i carinski službenici, zatim špediterska preduzeća, pa do visokih policijskih funkcinera i sa njima povezanih lica i članova porodica, kao lica na crnoj listi SAD, kao što je Daka Davidović“, ističe Koprivica i dodaje da “OKG imaju i ilegalne magacine i skladišta, iz kojih su se otpremale cigarete, nakon sačinjavanja friziranih papira o tranzitu, ka navodnim krajnjim destinacijama”.

Koprivica je ocijenio da je u borbi protiv ovog fenomena bilo više marketinga, a malo sistemskih rješenja.  “Bilo je i govora da će sa izborom 44. Vlade stati borba protiv šverca cigareta, ali te tvrdnje upravo činjenice demantuju. Naime, Uprava prihoda i carina (UPC) zaplijenila je 22.12.2023. godine u Slobodnoj zoni Luke Bar 1.188 paketa cigareta, odnosno oko 594.000 paklica. Sve cigarete su bile bez akciznih markica, a one su kontejnerom dopremljene iz Ujedinjenih Arpaskih Emirata, a naši carinski službenici iz Sektora za carinsku kontrolu i bezbjednost su spriječili da budu prokrijumčarene preko Luke Bar”, kazao je.

Posljednje hapšenje u Crnoj Gori zbog krijumčarenja cigareta policija je obavila početkom juna kada je uhapšen bivši šef kriminalističke policije u Baru Ilija Vasović. On je uhapšen dva dana nakon što je Libertas press objavio da je Europol dostavio tužilaštvu informacije o umiješanosti Vasovića u kriminal.  SKY prepiska otkrila je da Vasović i Aleksandar Mrkić dogovoraju, navodno, šverc cigareta preko Luke Bar.  U prepiskama se govori i da je kontroverzni biznismen Miodrag – Daka Davidović (67), navodno ključni čovjek za kriminalne aktivnosti u poslu sa krijumčarenjem cigareta nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u avgustu 2020. godine. Davidović do danas nije ni u Specijalnom državnom tužilaštvu, niti u Specijalnom policijskom odjeljenju, saslušavan ni kao građanin, ni kao svjedok, ni kao osumnjičeni.

Na osnovu transkripata razgovora koji su dostavljeni crnogorskoj policiji i tužilaštvu u junu prošle godine podignuta je  optužnica protiv bivšeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića, te podgoričana Aleksandra Mrkića, koji je u bjekstvu, njegovog brata Nikole te Muja Nikočevića. Tom optužnicom, koja je potvrđena od strane podgoričkog Višeg suda obuhvaćeno je još 11 optuženih i na jesen se očekuje početak suđenja.

Treba se prisjetiti i slučaja protiv bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića. Ni do danas nema odgovora dokle se stiglo sa istragom pokrenutom nakon što je Milošević u decembru 2022.godine uhapšen.  Početkom oktobra 2022.godine Milošević se prvi put na nekoliko sati našao pred policijskim inspektorima, a nakon što je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo akciju usmjeru na identifikovanje osoba koje pripadaju organizovanom lancu koji je švercovao dio cigareta koje je država zaplijenila u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar, a koje su trebalo da budu i uništene. Poslije šestosatnog informativnog razgovora pušten je usljed nedostatka dokaza. Akcija državnog šverca cigareta policijski je razotkrivena tek kada je dokazano da je od dva šlepera cigareta – koji su navodno spaljivani 29. septembra 2022. u maloj peći nikšićke fabrike ,,M konstrakšn“ – volšebno nestao kamion sa robom vrijednom milion eura. Specijalno policijsko odjeljenje akciju je započelo nakon što su dobili precizne podatke i informacije od Agencije za nacionalnu bezbjednost koja je nadgledanje koordinirala sa britanskim kolegama, uz evidentiranje krijumčarene robe i lociranje ,,sklonjenog“ kamiona ,,Brnović transa“. Osumnjičeni Milošević tvrdi  da je to dio namještaljke. Vlada je 7. oktobra 2022.godine, dva dana pošto je Milošević privođen na informativni razgovor, na prijedlog premijera Dritana Abazovića smijenila tadašnjeg v. d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Sava Kenteru. Nekoliko dana kasnije Milošević je podnio ostavku, a zatim u javnim nastupima tvrdio da nije kriv i da je sve radio po zakonu.

Jedno je sigurno – Specijalno tužilaštvo ima još nedovršenog posla.

 

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo