Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLEDIŠTE: HE Morača, naopaka strategija

Objavljeno prije

na

Dugo živim u Japanu i izbjegavam da se miješam u ,,unutrašnje stvari” Crne Gore. U ovom slučaju pravim izuzetak. Zato što mislim da u projektu gradnje HE Morača, Crna Gora može napraviti veliku i nepopravljivu grešku. Nije problem u tome što Crna Gora namjerava da gradi hidrocentrale. Naprotiv, to je dobar izbor. Problem je u načinu na koji se to namjerava raditi.

Kampanja za gradnju HE Morača vođena je pod parolom o rješavanju deficita električne energije Crne Gore. To je jak argument. Logičan zaključak bi bio da se HE Morača gradi radi rješavanja deficita električne energije. I logično bi bilo da Nacrt ugovora o koncesiji u preambuli definiše da se HE Morača gradi radi rješavanja tog problema, a u tekstu jasno naznači da se struja proizvodi za potrebe Crne Gore, te da se, eventualno, samo višak može izvoziti. To nigdje ne piše u Nacrtu – prema postojećem tekstu koncesionar može da svu struju izveze. Potvrda da se struja iz HE Morača namjerava izvoziti može se naći u analizi koju je radio Univerzitet Mediteran, iz koje se može vidjeti da ,,najznačajniji efekt od izgradnje elektrana predstavlja izvoz električne energije koji bi smanjio spoljnotrgovinski deficit…” (Vijesti, 20.09.2010).

Kada se povežu nedavni događaji, jasno je da je to cilj gradnje HE Morača. Ugovor o postavljanju podmorskog kabla između Crne Gore i Italije predstavlja jasnu indiciju o tome za koga ce HE Morača prozivoditi struju. Poznato je da Italija ima problem sa regulativama EU o emisiji CO2, te da mora da obezbijedi određenu kvotu obnovljive energije. Pošto je problem graditi hidrocentrale u Italiji, lakše je devastirati rijeke negdje drugo. Crna Gora je logičan izbor.

U čemu je problem s izvozom, s aspekta Crne Gore? Ako je kampanja za HE Morača bazirana na argumentu da Crna Gora mora graditi HE Moraču da bi riješila problem deficita, pitanje je – kako se može rješavati deficit struje njenim izvozom? Valjda se izvozi nešto čega se ima viška, a ne nešto što je deficitarno. Osnovni problem projekta HE Morača je to što se, s aspekta interesa Crne Gore, realizuje na naopakoj premisi: da se izađe u susret potrebi stranog koncesionara da uvozi struju iz Crne Gore, a ne da se rješava deficit energije Crne Gore.

Ovakva strategija otvara niz problema. Ako će kompanija koja će izvoziti struju biti registrovana u Crnoj Gori, ali će biti pod kontrolom strane kompanije, na koji način takav izvoz može ublažiti trgovinski deficit Crne Gore? Prihod od izvoza će biti jednako crnogorski koliko je stvarno vlasništvo u toj kompaniji crnogorsko. Dalje, ako se u Nacrtu koncesije kaže da se cijena struje slobodno formira, to znači da ta struja iz Crne Gore može biti izvožena po cijeni koja je znatno ispod tržišne, jer glavni interes stranog koncesionara nije profit, već da dobije struju iz uvoza po niskoj cijeni. Ovim bi se nanijela šteta i onom malom udijelu crnogorskog interesa koji bi bio zastupljen preko EPCG. To bi se direktno odrazilo i na naknadu od dva odsto koja bi bila uplaćivana Crnoj Gori po osnovu profita ostvarenog prodajom električne energije.

Da li postoji bolje rješenje? Naravno. Ne jedno, već nekoliko. Jedno bolje rješenje se odnosi na prioritete. U Strategiji razvoja energetike do 2025. HE Komarnica i HE Morača se nalaze u istoj ravni prioriteta. Strategija nudi jasan odgovor koji projekat bi trebao imati prednost. U dijelu o HE Komarnica stoji: ,,Projekat obuhvata samo nenaseljena i neplodna područja, ne ugrožava industrijske kapacitete, puteve, polja i domaćinstva, a akumulacija bi potopila nepristupačni kanjon Komarnice.” I dalje: ,,EPCG bi mogla finansirati ovaj Projekat sopstvenim sredstvima i iz komercijalnih kredita.”

U dijelu koji govori o HE Morača se jedino pominje da se realizacijom Projekta ,,potapa dio glavnog puta prema sjeveru Crne Gore.” Na sajtu HE Morača se mogu naći detaljnije informacije o tome da se potapaju imanja, kuće, groblja, mostovi, putevi, ugrožava se manastir Morača… Troškovi eksproprijacije i izmještanja/izgradnje infrastrukture bili bi oko 118 miliona eura, a taj trošak bi trebao pasti na teret Crne Gore. Što se tiče načina realizacije, u Strategiji se kaže da se ,,predlaže BOT model”.

Ako uporedimo podatke za ove dvije hidroelektrane, dolazimo do zaključka da je situacija sa HE Komarnica znatno jednostavnija, te se ne bi postavljala pitanja koja su aktuelna kod HE Morača – recimo, o broju brana, njihovoj visini, ugrožavanju manastira, eksproprijaciji, izmještanju infrastructure…Čim brana bude izgrađena, donosila bi struju Crnoj Gori i tako odmah bila stavljena u funkciju rješavanja energetskog deficita. Prednosti HE Komarnica su toliko očigledne, da je suvišno obrazlagati da je HE Komarnica morala imati prioritet. I s aspekta održivog razvoja, i s ekonomskog aspekta.

Argument da se u slučaju HE Morača raspolaže kompletnijom dokumentacijom nije ubjedljiv. Ta dokumentacija je stara nekoliko decenija, a otad su se promijenili standardi relevantni za gradnju brana. Uostalom, nedavno je EPCG javila da se radi na novom projektu u koji je uključen univerzitet u Milanu. Argument o većoj snazi HE Morača bi bio relevantan, ako bi Crna Gora dobila struju odmah. Taj argument blijedi u svijetlu činjenice da bi HE Morača koristio strani koncesionar u periodu od 30 godina.

S aspekta stranih ulaganja, kada se radi o eksploataciji prirodnih resursa, BOT je najnepovoljnija varijanta po zemlju domaćina. Situacija je kvalitetno drugačija kod gradnje infrastrukture, koja se odmah po izgradnji stavlja u funkciju interesa države. Kada je riječ o hidrocentralama, država bi morala da čeka 30 godina, a moguće i duže, da bi mogla da ih koristi za svoje potrebe.

Naravno, Crna Gora bi imala određenu korist od gradnje HE Morača. Pitanje je – po koju cijenu bi se ostvarila ta korist? Metafora o volu i kilu mesa je suviše blijeda kao poređenje.

Poseban problem je način na koji su nadležni organi sproveli dosadašnji postupak. Suviše je bilo manjkavosti za ovako značajan projekat. U prvoj fazi nijesu data alternativna rješenja, dok su neke procjene, kao one o turizmu koji bi se razvio u rejonu HE Morača bile toliko nerealne, da se prije mogu svrstati u bajke, nego u ozbiljnu analizu. Novi Nacrt ugovora o koncesiji je nepotpun. U Opisu predmeta koncesije se kaže da ce definitivno tehničko rješenje za hidroelektrane na Morači biti poznato tek nakon odabira koncesionara. Kako raspravljati o projektu, kada se ne znaju njegovi osnovni podaci? Nacrt sadrži elemente Ugovora o koncesiji, ali u formi naslova, a ne sadržaja odredbi. Kako raspravljati o ugovoru, ako se ne znaju njegove odredbe? O čemu se uopšte može voditi rasprava, ako nije ponuđeno ni tehničko rješenje, niti sadržaj odredbi ugovora? Valjda je to trebalo biti predmetom rasprave, a ne koje saglasnosti su potrebne za realizaciju projekta.

Mnogo je argumenata koji dovode u pitanje gradnju HE Morača na način koji Vlada predlaže. Postoji samo jedna situacija u kojem bi se mogla prihvatiti gradnja HE Morača: da to Crna Gora radi sama, za svoje potrebe. Najbezbolnija varijanta bi bila da se izgradnja HE Morača odgodi, a da se vlada okrene gradnji hidroelektrane na Komarnici. Deficit struje treba rješavati na način koji interese države stavlja ispred svih drugih interesa.

Časlav PEJOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo