Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nastavak DPS prakse

Objavljeno prije

na

RTCG je i dalje partijski servis sa razlikom što umjesto jedne partije (DPS) sada je kontrola podijeljena pa i DF ima veliki uticaj. Do nekih kozmetičkih promjena će ipak doći

 

MONITOR: Ove sedmice upisali smo još jedan napad na novinare. Napadnuta je direktorica CIN-CG MilkaTadić-Mijović. Kako komentarišete talas sve učestalijih napada na novinare?

ĐUROVIĆ: Napadi na novinare su ohrabrivani prethodnih godina od strane bivše vlasti jer se institucije nisu trudile da otkruju napadače i nalogodavce. Nova vlast još uvijek nije osigurala puno profesionalno funkcionisanje institucija neophodnih za sistemski obračun sa nasilnicima i kriminalcima pa se dogodio još jedan napad, ovog puta na direktoricu CIN-CG Milku Tadić-Mijović. Tužilaštvo i sudovi do sada nisu koristili zakonske mogućnosti i nasilnicima dodjeljivali maksimalne kazne propisane zakonom. Nadam se da će ovaj slučaj  pokazati da je tužilaštvo a i sud spreman da konačno drugačije tretira napade na novinare i time pošalje jasnu poruku svima koji namjeravaju iz bilo kojih razloga vršiti napade na novinare. Nova skupštinska većina do sada nije ozbiljno reagovala na inicijative usmjerene na pooštravanje zakonskih sankcija za napadače na novinare jer su, vjerovatno, zauzeti nacionalnim i kadrovskim pitanjima.

MONITOR: Izabran je direktor RTCG-a. Kako vidite taj izborni proces koji ga je pratio?

ĐUROVIĆ: Proces izbora generalnog direktora je od starta iskompromitovan djelovanjem Savjeta RTCG-a. Ključni upravljački organ javnog medijskog servisa ignorisao je više poziva Media centra da se izmijeni Statut RTCG-a i Poslovnik o radu Savjeta, kako bi se otklonile sumnje u sukob interesa članova Savjeta prilikom donošenja odluka, a pogotovo u procesu izbora generalnog direktora. Ukazali smo Savjetu RTCG-a da postoji poslovna saradnja tadašnjeg kandidata Raonića sa četiri člana Savjeta. Inicijativa Media centra je doživjela istu sudbinu kao i mnoge  druge koje smo podnosili prethodnom Savjetu kojeg je kontrolisao DPS. Političke partije iz vladajuće većine, koje svakodnevno daju ocjene u vezi sa radom sudova, tužilaštva i drugih institucija, nisu se oglasile makar jednom sugestijom kako bi se otkonile sumnje da je proces izbora generalnog direktora RTCG-a unaprijed dogovoren među partijama. Ćutanje partija iz vlasti sigurno nije plod poštovanja samostalnosti RTCG-a. Da je Savjet RTCG-a želio da sprovede proces izbora na fer način, mogao je da izmijeni Satut i Poslovnik o radu i propiše npr. da članovi Savjeta koji su najmanje tri mjeseca prije donošenja odluke u poslovnom odnosu sa osobom i/ili organizacijom koja je predmet  odluke koju Savjet usvaja, ne mogu se izjašnjavati u vezi sa tom odlukom. Nakon ignorisanja potrebe uređenja pitanja sukoba interesa, Savjet RTCG-a je pristupio ocjeni ispunjenosti zakonom propisaih kriterijuma za kandidate za generalnog direktora. Media centar je javno ukazao da postoje dva kriterijuma koji mogu biti ograničavajući faktor za najmanje dva kandidata za generalnog direkora (Borisa Raonića i Nikolu Markovića). Nakon, po našem mišljenju, pogrešnog tumačenja zakona od strane Savjeta RTCG-a, obratili smo se Upravi za inspekcijske poslove i pozvali na preventivno djelovanje kako bi postupak bio sproveden na zakonit način. Umjesto da sami zatraže mišljenje Inspekcije rada, Savjet je, ne čekajući okončanje postupka inspekcijskog nadzora, po ubrzanoj proceduri izabrao generalnog direktora.  Ovolika brzina pri donošenju odluke o izboru generalnog direktora budi sumnju u zakonitost postupka i ukazuje da je postojala zainteresovanost većeg dijela političkih partija iz vlasti da se ovaj proces što prije dovrši.
Savjet RTCG-a je izabrao Borisa Raonića za generalnog direktora koji je kao javni funkcioner, član Savjeta Agencije za elektronske medije, kontrolisao nekoliko dana rad RTCG-a odnosno samog sebe. Ako ne bude hitnog odgovora o ispunjenosti uslova Raonića i drugih kandidata, onda je jedini zaključak da će se i u narednim slučajevima vlast ponašati na sličan način – u skladu sa svojim partijskim interesima. Upravo onako kako je to 30 godina radio DPS.

MONITOR: Da li su promjene u državnoj televiziji ka njenoj trasformaciji u javni servis moguće bez promjena legislative za koju se zalagao i Media centar?

ĐUROVIĆ: Suštinska transformacja RTCG-a se neće desiti bez stvaranja zakonskog osnova za profesionalizaciju javnog medijskog servisa. Media centar je sa još 40 NVO tražio u januaru hitne izmjene Zakona o RTCG-u kako bi se onemogućio partijski uticaj na izbor članova Savjeta RTCG-a. Samo je URA pokazala interesovanje za izmjenu Zakona o RTCG-u, a sve ostale parlamentarne partije su ignorisale našu inicijativu. Zaključak koji se nameće je da je novoj većini u Skupštini od svih zakona koje je donio DPS jedino Zakon o RTCG-u po volji jer su mislili da tako mogu ostvarivati svoje partijske ciljeve preko članova Savjeta a onda i generalnog direktora. Kao što se nova vlast trudi da stvori uslove za profesionalan rad tužilačke organizacije, po istom principu treba da se trudi da uspostavi profesionalan rad RTCG-a. To se do sada nije desilo, naprotiv, nova vlast je preuzela mehanizme kontrole nad RTCG-om a najveći konstituent vlasti DF, ima i presudan uticaj na Savjet RTCG-a. Specifičnost je što generalni direktor kontroliše četiri člana Savjeta, sa kojima je do juče bio u poslovnim odnosma, dok ostatak za stabilnu većinu daju članovi Savjeta koje kontroliše DF.

Da podsjetimo, na osnovu najlošijeg Zakona o RTCG-u u posljednjih 18 godina (u pogledu samostalnosti ključnog upravljačkog tijela – Savjeta), izabran je Savjet u kojem je 5 od 9 članova izabrano direktno voljom vladajuće većine. Zato ovaj Savjet RTCG-a nosi balast partijskog uticaja. Upravo je mogućnost biranja kandidata NVO za članove Savjeta RTCG-a, direktno od strane poslanika u Admistrativnom odboru, dovela do toga da su se ispred NVO prijavili kandidati koji nisu prepoznatljivi u javnosti po ostvarenim rezultatima. Važno je podsjetiti na to da je protivno Zakonu o RTCG-u za člana ovog tijela imenovan predstavnik Unije poslodavaca, umjesto predstavnika Privredne komore. Bez obzira na to što je Privredna komora i dalje zarobljena partijska institucija, zakon se morao poštovati. Na poziv Media centra da Administrativni odbor promijeni svoju odluku, ćutali su svi predstavnici vlasti (DF, Demokratska Crna Gora i URA). Možemo očekivati da će u skorim podjelama ,,po dubini” na ključnim pozicijama direktora Televizije, Radija kao i urednika Portala, biti zadovoljavani partijski apetiti pa će DF dobiti vjerovatno najznačajnija mjesta. Vjerujem da će i DPS biti zadovoljan jer će mnogi urednici koji su uništavali godinama RTCG nastaviti da rade svoj posao na istim pozicijama. RTCG je i dalje partijski servis sa razlikom što umjesto jedne parije (DPS) sada je kontrola podijeljena pa i DF ima veliki uticaj. Do nekih kozmetičkih promjena će ipak doći a sam program će biti nešto bolji jer je teško da može biti lošije poslije Božidara Šundića.

MONITOR: U fokusu su i dalje identitetska pitanja. Sada su na dnevnom redu ustoličenje mitropolita Joanikija i popis, što je opet podiglo tenzije. Zašto se vrtimo ukrug?

ĐUROVIĆ: Vrtimo se ukrug jer opozicija u ovom personalnom sastavu nema što da ponudi građanima osim priče o identitetskim pitanjima. Na žalost, značajan dio vlasti ima isključivo nacionalna pitanja u svom fokusu dok su pitanja suštinske promjene sistema ostavljena po strani.  Sve dok partije koje se bave dominantno nacionalnim pitanjima budu uživale značajnu podršku građana, situcija se neće mijenjati. Građani su pokazali 30. avgusta prošle godine da su mudriji od političara. Nadam se da će  zrelost pokazati i na narednim izborima i kazniti partije koje se samo bave nacionalnim podjelama i koje nisu zaintresovane za vladavinu prava i suštinsku profesionalizaciju institucija već za puku zamjenu kadrova DPS-a svojim, jednako kvalitetnim, kadrovima

MONITOR:Kako ocjenjujete pozive bivšeg direktora Uprave policije na masovno okupljanje građana zbog najave ustoličenja mitropolita na Cetinju, te pozive da policajci odbiju naređenja?

ĐUROVIĆ: Nisam iznenađen njegovim ponašanjem a jedino se čudim ako iko u Crnoj Gori može da posluša čovjeka koji je devedestih strah širio u Pljevljima (a posebno prema Muslimanima) i branio jednu drugu državu, koji je sudionik afera kojima je nanijeta milionska šteta državi (Limenka). Nažalost, pozivi ljudi koji su iskompromitovani često kompromituju i ponekad opravdane zahtjeve dijela javnosti koji su nezadovoljni različitim anomalijama u društvu koje je donijela nova vlast.

MONITOR: Koliko je od avgusta prošle godine Đukanovićev režim suštinski demontiran?

ĐUEROVIĆ: Za prethodnih godinu dana nije urađeno mnogo na suštinskom oslobađanju instititucija. Ono što zabrinjava je što se sve češće mogu naći primjeri koji pokazuju da novoj vlasti nije stalo do zakonitosti i vladavine prava već isključivo do svojih pratijskih interesa. Imenovanja kadrova nove vlasti u raznim odborima, imenovanja i razrješenja u raznim instucijama prijeko su potrebna, ali moraju biti sprovrdena na zakonit način. Ako se to radi na isti način kako je radio DPS onda nema nikakve razlike u odnosu na prethodni period. Odnos prema izboru Savjeta RTCG-a takođe pokazuje spremnost poslanika većine da protivno zakonu izaberu jednog člana Savjeta. Do zakonitosti partijama na vlasti nije stalo ni kod imenovanja novog menadžmenta JP Plantaže pa je od zakonom propisanih uslova za izbor izvršnog direktora važnija  partijska pripadnost.

MONITOR: Za jesen su najavljeni protesti dijela vladajuće većine.  Kako vidite razrješenje političke krize koja traje?

ĐUROVIĆ: Mislim da najavljenih protesta DF-a na jesen neće biti jer ova politička grupacija nema podršku svog biračkog tijela za ovu inicijativu. Da kojim slučajem DF nije zaposlio stotine svojih kadrova u istoj toj Vladi i državnim institucijama, možda bi neko i povjerovao u njihove namjere. Naravno, naći će neko objašnjenje da opravdaju odustajanje od svojih najava.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo