Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nastavak DPS prakse

Objavljeno prije

na

RTCG je i dalje partijski servis sa razlikom što umjesto jedne partije (DPS) sada je kontrola podijeljena pa i DF ima veliki uticaj. Do nekih kozmetičkih promjena će ipak doći

 

MONITOR: Ove sedmice upisali smo još jedan napad na novinare. Napadnuta je direktorica CIN-CG MilkaTadić-Mijović. Kako komentarišete talas sve učestalijih napada na novinare?

ĐUROVIĆ: Napadi na novinare su ohrabrivani prethodnih godina od strane bivše vlasti jer se institucije nisu trudile da otkruju napadače i nalogodavce. Nova vlast još uvijek nije osigurala puno profesionalno funkcionisanje institucija neophodnih za sistemski obračun sa nasilnicima i kriminalcima pa se dogodio još jedan napad, ovog puta na direktoricu CIN-CG Milku Tadić-Mijović. Tužilaštvo i sudovi do sada nisu koristili zakonske mogućnosti i nasilnicima dodjeljivali maksimalne kazne propisane zakonom. Nadam se da će ovaj slučaj  pokazati da je tužilaštvo a i sud spreman da konačno drugačije tretira napade na novinare i time pošalje jasnu poruku svima koji namjeravaju iz bilo kojih razloga vršiti napade na novinare. Nova skupštinska većina do sada nije ozbiljno reagovala na inicijative usmjerene na pooštravanje zakonskih sankcija za napadače na novinare jer su, vjerovatno, zauzeti nacionalnim i kadrovskim pitanjima.

MONITOR: Izabran je direktor RTCG-a. Kako vidite taj izborni proces koji ga je pratio?

ĐUROVIĆ: Proces izbora generalnog direktora je od starta iskompromitovan djelovanjem Savjeta RTCG-a. Ključni upravljački organ javnog medijskog servisa ignorisao je više poziva Media centra da se izmijeni Statut RTCG-a i Poslovnik o radu Savjeta, kako bi se otklonile sumnje u sukob interesa članova Savjeta prilikom donošenja odluka, a pogotovo u procesu izbora generalnog direktora. Ukazali smo Savjetu RTCG-a da postoji poslovna saradnja tadašnjeg kandidata Raonića sa četiri člana Savjeta. Inicijativa Media centra je doživjela istu sudbinu kao i mnoge  druge koje smo podnosili prethodnom Savjetu kojeg je kontrolisao DPS. Političke partije iz vladajuće većine, koje svakodnevno daju ocjene u vezi sa radom sudova, tužilaštva i drugih institucija, nisu se oglasile makar jednom sugestijom kako bi se otkonile sumnje da je proces izbora generalnog direktora RTCG-a unaprijed dogovoren među partijama. Ćutanje partija iz vlasti sigurno nije plod poštovanja samostalnosti RTCG-a. Da je Savjet RTCG-a želio da sprovede proces izbora na fer način, mogao je da izmijeni Satut i Poslovnik o radu i propiše npr. da članovi Savjeta koji su najmanje tri mjeseca prije donošenja odluke u poslovnom odnosu sa osobom i/ili organizacijom koja je predmet  odluke koju Savjet usvaja, ne mogu se izjašnjavati u vezi sa tom odlukom. Nakon ignorisanja potrebe uređenja pitanja sukoba interesa, Savjet RTCG-a je pristupio ocjeni ispunjenosti zakonom propisaih kriterijuma za kandidate za generalnog direktora. Media centar je javno ukazao da postoje dva kriterijuma koji mogu biti ograničavajući faktor za najmanje dva kandidata za generalnog direkora (Borisa Raonića i Nikolu Markovića). Nakon, po našem mišljenju, pogrešnog tumačenja zakona od strane Savjeta RTCG-a, obratili smo se Upravi za inspekcijske poslove i pozvali na preventivno djelovanje kako bi postupak bio sproveden na zakonit način. Umjesto da sami zatraže mišljenje Inspekcije rada, Savjet je, ne čekajući okončanje postupka inspekcijskog nadzora, po ubrzanoj proceduri izabrao generalnog direktora.  Ovolika brzina pri donošenju odluke o izboru generalnog direktora budi sumnju u zakonitost postupka i ukazuje da je postojala zainteresovanost većeg dijela političkih partija iz vlasti da se ovaj proces što prije dovrši.
Savjet RTCG-a je izabrao Borisa Raonića za generalnog direktora koji je kao javni funkcioner, član Savjeta Agencije za elektronske medije, kontrolisao nekoliko dana rad RTCG-a odnosno samog sebe. Ako ne bude hitnog odgovora o ispunjenosti uslova Raonića i drugih kandidata, onda je jedini zaključak da će se i u narednim slučajevima vlast ponašati na sličan način – u skladu sa svojim partijskim interesima. Upravo onako kako je to 30 godina radio DPS.

MONITOR: Da li su promjene u državnoj televiziji ka njenoj trasformaciji u javni servis moguće bez promjena legislative za koju se zalagao i Media centar?

ĐUROVIĆ: Suštinska transformacja RTCG-a se neće desiti bez stvaranja zakonskog osnova za profesionalizaciju javnog medijskog servisa. Media centar je sa još 40 NVO tražio u januaru hitne izmjene Zakona o RTCG-u kako bi se onemogućio partijski uticaj na izbor članova Savjeta RTCG-a. Samo je URA pokazala interesovanje za izmjenu Zakona o RTCG-u, a sve ostale parlamentarne partije su ignorisale našu inicijativu. Zaključak koji se nameće je da je novoj većini u Skupštini od svih zakona koje je donio DPS jedino Zakon o RTCG-u po volji jer su mislili da tako mogu ostvarivati svoje partijske ciljeve preko članova Savjeta a onda i generalnog direktora. Kao što se nova vlast trudi da stvori uslove za profesionalan rad tužilačke organizacije, po istom principu treba da se trudi da uspostavi profesionalan rad RTCG-a. To se do sada nije desilo, naprotiv, nova vlast je preuzela mehanizme kontrole nad RTCG-om a najveći konstituent vlasti DF, ima i presudan uticaj na Savjet RTCG-a. Specifičnost je što generalni direktor kontroliše četiri člana Savjeta, sa kojima je do juče bio u poslovnim odnosma, dok ostatak za stabilnu većinu daju članovi Savjeta koje kontroliše DF.

Da podsjetimo, na osnovu najlošijeg Zakona o RTCG-u u posljednjih 18 godina (u pogledu samostalnosti ključnog upravljačkog tijela – Savjeta), izabran je Savjet u kojem je 5 od 9 članova izabrano direktno voljom vladajuće većine. Zato ovaj Savjet RTCG-a nosi balast partijskog uticaja. Upravo je mogućnost biranja kandidata NVO za članove Savjeta RTCG-a, direktno od strane poslanika u Admistrativnom odboru, dovela do toga da su se ispred NVO prijavili kandidati koji nisu prepoznatljivi u javnosti po ostvarenim rezultatima. Važno je podsjetiti na to da je protivno Zakonu o RTCG-u za člana ovog tijela imenovan predstavnik Unije poslodavaca, umjesto predstavnika Privredne komore. Bez obzira na to što je Privredna komora i dalje zarobljena partijska institucija, zakon se morao poštovati. Na poziv Media centra da Administrativni odbor promijeni svoju odluku, ćutali su svi predstavnici vlasti (DF, Demokratska Crna Gora i URA). Možemo očekivati da će u skorim podjelama ,,po dubini” na ključnim pozicijama direktora Televizije, Radija kao i urednika Portala, biti zadovoljavani partijski apetiti pa će DF dobiti vjerovatno najznačajnija mjesta. Vjerujem da će i DPS biti zadovoljan jer će mnogi urednici koji su uništavali godinama RTCG nastaviti da rade svoj posao na istim pozicijama. RTCG je i dalje partijski servis sa razlikom što umjesto jedne parije (DPS) sada je kontrola podijeljena pa i DF ima veliki uticaj. Do nekih kozmetičkih promjena će ipak doći a sam program će biti nešto bolji jer je teško da može biti lošije poslije Božidara Šundića.

MONITOR: U fokusu su i dalje identitetska pitanja. Sada su na dnevnom redu ustoličenje mitropolita Joanikija i popis, što je opet podiglo tenzije. Zašto se vrtimo ukrug?

ĐUROVIĆ: Vrtimo se ukrug jer opozicija u ovom personalnom sastavu nema što da ponudi građanima osim priče o identitetskim pitanjima. Na žalost, značajan dio vlasti ima isključivo nacionalna pitanja u svom fokusu dok su pitanja suštinske promjene sistema ostavljena po strani.  Sve dok partije koje se bave dominantno nacionalnim pitanjima budu uživale značajnu podršku građana, situcija se neće mijenjati. Građani su pokazali 30. avgusta prošle godine da su mudriji od političara. Nadam se da će  zrelost pokazati i na narednim izborima i kazniti partije koje se samo bave nacionalnim podjelama i koje nisu zaintresovane za vladavinu prava i suštinsku profesionalizaciju institucija već za puku zamjenu kadrova DPS-a svojim, jednako kvalitetnim, kadrovima

MONITOR:Kako ocjenjujete pozive bivšeg direktora Uprave policije na masovno okupljanje građana zbog najave ustoličenja mitropolita na Cetinju, te pozive da policajci odbiju naređenja?

ĐUROVIĆ: Nisam iznenađen njegovim ponašanjem a jedino se čudim ako iko u Crnoj Gori može da posluša čovjeka koji je devedestih strah širio u Pljevljima (a posebno prema Muslimanima) i branio jednu drugu državu, koji je sudionik afera kojima je nanijeta milionska šteta državi (Limenka). Nažalost, pozivi ljudi koji su iskompromitovani često kompromituju i ponekad opravdane zahtjeve dijela javnosti koji su nezadovoljni različitim anomalijama u društvu koje je donijela nova vlast.

MONITOR: Koliko je od avgusta prošle godine Đukanovićev režim suštinski demontiran?

ĐUEROVIĆ: Za prethodnih godinu dana nije urađeno mnogo na suštinskom oslobađanju instititucija. Ono što zabrinjava je što se sve češće mogu naći primjeri koji pokazuju da novoj vlasti nije stalo do zakonitosti i vladavine prava već isključivo do svojih pratijskih interesa. Imenovanja kadrova nove vlasti u raznim odborima, imenovanja i razrješenja u raznim instucijama prijeko su potrebna, ali moraju biti sprovrdena na zakonit način. Ako se to radi na isti način kako je radio DPS onda nema nikakve razlike u odnosu na prethodni period. Odnos prema izboru Savjeta RTCG-a takođe pokazuje spremnost poslanika većine da protivno zakonu izaberu jednog člana Savjeta. Do zakonitosti partijama na vlasti nije stalo ni kod imenovanja novog menadžmenta JP Plantaže pa je od zakonom propisanih uslova za izbor izvršnog direktora važnija  partijska pripadnost.

MONITOR: Za jesen su najavljeni protesti dijela vladajuće većine.  Kako vidite razrješenje političke krize koja traje?

ĐUROVIĆ: Mislim da najavljenih protesta DF-a na jesen neće biti jer ova politička grupacija nema podršku svog biračkog tijela za ovu inicijativu. Da kojim slučajem DF nije zaposlio stotine svojih kadrova u istoj toj Vladi i državnim institucijama, možda bi neko i povjerovao u njihove namjere. Naravno, naći će neko objašnjenje da opravdaju odustajanje od svojih najava.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo