Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nastavak DPS prakse

Objavljeno prije

na

RTCG je i dalje partijski servis sa razlikom što umjesto jedne partije (DPS) sada je kontrola podijeljena pa i DF ima veliki uticaj. Do nekih kozmetičkih promjena će ipak doći

 

MONITOR: Ove sedmice upisali smo još jedan napad na novinare. Napadnuta je direktorica CIN-CG MilkaTadić-Mijović. Kako komentarišete talas sve učestalijih napada na novinare?

ĐUROVIĆ: Napadi na novinare su ohrabrivani prethodnih godina od strane bivše vlasti jer se institucije nisu trudile da otkruju napadače i nalogodavce. Nova vlast još uvijek nije osigurala puno profesionalno funkcionisanje institucija neophodnih za sistemski obračun sa nasilnicima i kriminalcima pa se dogodio još jedan napad, ovog puta na direktoricu CIN-CG Milku Tadić-Mijović. Tužilaštvo i sudovi do sada nisu koristili zakonske mogućnosti i nasilnicima dodjeljivali maksimalne kazne propisane zakonom. Nadam se da će ovaj slučaj  pokazati da je tužilaštvo a i sud spreman da konačno drugačije tretira napade na novinare i time pošalje jasnu poruku svima koji namjeravaju iz bilo kojih razloga vršiti napade na novinare. Nova skupštinska većina do sada nije ozbiljno reagovala na inicijative usmjerene na pooštravanje zakonskih sankcija za napadače na novinare jer su, vjerovatno, zauzeti nacionalnim i kadrovskim pitanjima.

MONITOR: Izabran je direktor RTCG-a. Kako vidite taj izborni proces koji ga je pratio?

ĐUROVIĆ: Proces izbora generalnog direktora je od starta iskompromitovan djelovanjem Savjeta RTCG-a. Ključni upravljački organ javnog medijskog servisa ignorisao je više poziva Media centra da se izmijeni Statut RTCG-a i Poslovnik o radu Savjeta, kako bi se otklonile sumnje u sukob interesa članova Savjeta prilikom donošenja odluka, a pogotovo u procesu izbora generalnog direktora. Ukazali smo Savjetu RTCG-a da postoji poslovna saradnja tadašnjeg kandidata Raonića sa četiri člana Savjeta. Inicijativa Media centra je doživjela istu sudbinu kao i mnoge  druge koje smo podnosili prethodnom Savjetu kojeg je kontrolisao DPS. Političke partije iz vladajuće većine, koje svakodnevno daju ocjene u vezi sa radom sudova, tužilaštva i drugih institucija, nisu se oglasile makar jednom sugestijom kako bi se otkonile sumnje da je proces izbora generalnog direktora RTCG-a unaprijed dogovoren među partijama. Ćutanje partija iz vlasti sigurno nije plod poštovanja samostalnosti RTCG-a. Da je Savjet RTCG-a želio da sprovede proces izbora na fer način, mogao je da izmijeni Satut i Poslovnik o radu i propiše npr. da članovi Savjeta koji su najmanje tri mjeseca prije donošenja odluke u poslovnom odnosu sa osobom i/ili organizacijom koja je predmet  odluke koju Savjet usvaja, ne mogu se izjašnjavati u vezi sa tom odlukom. Nakon ignorisanja potrebe uređenja pitanja sukoba interesa, Savjet RTCG-a je pristupio ocjeni ispunjenosti zakonom propisaih kriterijuma za kandidate za generalnog direktora. Media centar je javno ukazao da postoje dva kriterijuma koji mogu biti ograničavajući faktor za najmanje dva kandidata za generalnog direkora (Borisa Raonića i Nikolu Markovića). Nakon, po našem mišljenju, pogrešnog tumačenja zakona od strane Savjeta RTCG-a, obratili smo se Upravi za inspekcijske poslove i pozvali na preventivno djelovanje kako bi postupak bio sproveden na zakonit način. Umjesto da sami zatraže mišljenje Inspekcije rada, Savjet je, ne čekajući okončanje postupka inspekcijskog nadzora, po ubrzanoj proceduri izabrao generalnog direktora.  Ovolika brzina pri donošenju odluke o izboru generalnog direktora budi sumnju u zakonitost postupka i ukazuje da je postojala zainteresovanost većeg dijela političkih partija iz vlasti da se ovaj proces što prije dovrši.
Savjet RTCG-a je izabrao Borisa Raonića za generalnog direktora koji je kao javni funkcioner, član Savjeta Agencije za elektronske medije, kontrolisao nekoliko dana rad RTCG-a odnosno samog sebe. Ako ne bude hitnog odgovora o ispunjenosti uslova Raonića i drugih kandidata, onda je jedini zaključak da će se i u narednim slučajevima vlast ponašati na sličan način – u skladu sa svojim partijskim interesima. Upravo onako kako je to 30 godina radio DPS.

MONITOR: Da li su promjene u državnoj televiziji ka njenoj trasformaciji u javni servis moguće bez promjena legislative za koju se zalagao i Media centar?

ĐUROVIĆ: Suštinska transformacja RTCG-a se neće desiti bez stvaranja zakonskog osnova za profesionalizaciju javnog medijskog servisa. Media centar je sa još 40 NVO tražio u januaru hitne izmjene Zakona o RTCG-u kako bi se onemogućio partijski uticaj na izbor članova Savjeta RTCG-a. Samo je URA pokazala interesovanje za izmjenu Zakona o RTCG-u, a sve ostale parlamentarne partije su ignorisale našu inicijativu. Zaključak koji se nameće je da je novoj većini u Skupštini od svih zakona koje je donio DPS jedino Zakon o RTCG-u po volji jer su mislili da tako mogu ostvarivati svoje partijske ciljeve preko članova Savjeta a onda i generalnog direktora. Kao što se nova vlast trudi da stvori uslove za profesionalan rad tužilačke organizacije, po istom principu treba da se trudi da uspostavi profesionalan rad RTCG-a. To se do sada nije desilo, naprotiv, nova vlast je preuzela mehanizme kontrole nad RTCG-om a najveći konstituent vlasti DF, ima i presudan uticaj na Savjet RTCG-a. Specifičnost je što generalni direktor kontroliše četiri člana Savjeta, sa kojima je do juče bio u poslovnim odnosma, dok ostatak za stabilnu većinu daju članovi Savjeta koje kontroliše DF.

Da podsjetimo, na osnovu najlošijeg Zakona o RTCG-u u posljednjih 18 godina (u pogledu samostalnosti ključnog upravljačkog tijela – Savjeta), izabran je Savjet u kojem je 5 od 9 članova izabrano direktno voljom vladajuće većine. Zato ovaj Savjet RTCG-a nosi balast partijskog uticaja. Upravo je mogućnost biranja kandidata NVO za članove Savjeta RTCG-a, direktno od strane poslanika u Admistrativnom odboru, dovela do toga da su se ispred NVO prijavili kandidati koji nisu prepoznatljivi u javnosti po ostvarenim rezultatima. Važno je podsjetiti na to da je protivno Zakonu o RTCG-u za člana ovog tijela imenovan predstavnik Unije poslodavaca, umjesto predstavnika Privredne komore. Bez obzira na to što je Privredna komora i dalje zarobljena partijska institucija, zakon se morao poštovati. Na poziv Media centra da Administrativni odbor promijeni svoju odluku, ćutali su svi predstavnici vlasti (DF, Demokratska Crna Gora i URA). Možemo očekivati da će u skorim podjelama ,,po dubini” na ključnim pozicijama direktora Televizije, Radija kao i urednika Portala, biti zadovoljavani partijski apetiti pa će DF dobiti vjerovatno najznačajnija mjesta. Vjerujem da će i DPS biti zadovoljan jer će mnogi urednici koji su uništavali godinama RTCG nastaviti da rade svoj posao na istim pozicijama. RTCG je i dalje partijski servis sa razlikom što umjesto jedne parije (DPS) sada je kontrola podijeljena pa i DF ima veliki uticaj. Do nekih kozmetičkih promjena će ipak doći a sam program će biti nešto bolji jer je teško da može biti lošije poslije Božidara Šundića.

MONITOR: U fokusu su i dalje identitetska pitanja. Sada su na dnevnom redu ustoličenje mitropolita Joanikija i popis, što je opet podiglo tenzije. Zašto se vrtimo ukrug?

ĐUROVIĆ: Vrtimo se ukrug jer opozicija u ovom personalnom sastavu nema što da ponudi građanima osim priče o identitetskim pitanjima. Na žalost, značajan dio vlasti ima isključivo nacionalna pitanja u svom fokusu dok su pitanja suštinske promjene sistema ostavljena po strani.  Sve dok partije koje se bave dominantno nacionalnim pitanjima budu uživale značajnu podršku građana, situcija se neće mijenjati. Građani su pokazali 30. avgusta prošle godine da su mudriji od političara. Nadam se da će  zrelost pokazati i na narednim izborima i kazniti partije koje se samo bave nacionalnim podjelama i koje nisu zaintresovane za vladavinu prava i suštinsku profesionalizaciju institucija već za puku zamjenu kadrova DPS-a svojim, jednako kvalitetnim, kadrovima

MONITOR:Kako ocjenjujete pozive bivšeg direktora Uprave policije na masovno okupljanje građana zbog najave ustoličenja mitropolita na Cetinju, te pozive da policajci odbiju naređenja?

ĐUROVIĆ: Nisam iznenađen njegovim ponašanjem a jedino se čudim ako iko u Crnoj Gori može da posluša čovjeka koji je devedestih strah širio u Pljevljima (a posebno prema Muslimanima) i branio jednu drugu državu, koji je sudionik afera kojima je nanijeta milionska šteta državi (Limenka). Nažalost, pozivi ljudi koji su iskompromitovani često kompromituju i ponekad opravdane zahtjeve dijela javnosti koji su nezadovoljni različitim anomalijama u društvu koje je donijela nova vlast.

MONITOR: Koliko je od avgusta prošle godine Đukanovićev režim suštinski demontiran?

ĐUEROVIĆ: Za prethodnih godinu dana nije urađeno mnogo na suštinskom oslobađanju instititucija. Ono što zabrinjava je što se sve češće mogu naći primjeri koji pokazuju da novoj vlasti nije stalo do zakonitosti i vladavine prava već isključivo do svojih pratijskih interesa. Imenovanja kadrova nove vlasti u raznim odborima, imenovanja i razrješenja u raznim instucijama prijeko su potrebna, ali moraju biti sprovrdena na zakonit način. Ako se to radi na isti način kako je radio DPS onda nema nikakve razlike u odnosu na prethodni period. Odnos prema izboru Savjeta RTCG-a takođe pokazuje spremnost poslanika većine da protivno zakonu izaberu jednog člana Savjeta. Do zakonitosti partijama na vlasti nije stalo ni kod imenovanja novog menadžmenta JP Plantaže pa je od zakonom propisanih uslova za izbor izvršnog direktora važnija  partijska pripadnost.

MONITOR: Za jesen su najavljeni protesti dijela vladajuće većine.  Kako vidite razrješenje političke krize koja traje?

ĐUROVIĆ: Mislim da najavljenih protesta DF-a na jesen neće biti jer ova politička grupacija nema podršku svog biračkog tijela za ovu inicijativu. Da kojim slučajem DF nije zaposlio stotine svojih kadrova u istoj toj Vladi i državnim institucijama, možda bi neko i povjerovao u njihove namjere. Naravno, naći će neko objašnjenje da opravdaju odustajanje od svojih najava.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši političari nisu vizionari nego trgovci na sitno i ta nas centrifugalna sila stalno gura od centra i ostajemo na periferiji svega, pa i onih vrijednosti na kojima društvo može napredovati

 

MONITOR: U više gradova u Bosni i Hercegovini, proslava neustavnog Dana Republike Srpske protekla je uz nacionalističke pjesme i veličanje ratnih zločinaca. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije prisustvovao je u Banja Luci svečanoj akademiji, a čestitke su stigle i od gradonačelnika Budve. Gdje  smo u odnosu na devedesete?

ULJAREVIĆ: Razlika u odnosu na 90-e je što su karte na mapi drugačije raspoređene, iako ima određenog déjà vu osjećaja. Oživjeli su i neki retrogradni narativi i politike, što ukazuje na nedostatnost političkih elita koje, u nesposobnosti da iznesu potrebne reforme, izvlače nacionalizam.

Obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske samo naglašava trend podizanja zabrinjavajućih tenzija u regionu. Prepoznaje se šablon gdje se svaki događaj koji se u nekoj ravni veže sa ispoljavanjem nacionalizma za to i zlorabi.

Ovdje se ne radi ni o kakvom spontanom procesu, već iskordiniranoj akciji koja računa na anemiju otpora na nacionalističke ispade, odnosno prihvatanje tih cirkusa ako su uvijeni u „patriotske izraze“. Multipliciranjem društvenih i ekonomskih problema Srbije, uz rastuće nezadovoljstvo građana i izbore koji se primiču, ove manifestacije su očekivana iako opasna predstava sa kojom Vučić adresira svoje birače.

Čestitke gradonačelnika Budve su u skladu s njegovim svjetonazorom i političkim identitetom, a na građanima je da pokažu  podržavaju li  takve izraze.

Mnogo više treba da zabrine prisustvo mitropolita Joanikija. Takva podrška najekstremnijim elementima srpskog nacionalizma poništava i neke naznake  pomiriteljske priče koju je do sada provukao u nekoliko navrata. Očigledno je da je SPC svoju infrastrukturu stavila na raspolaganje političkom djelovanju Beograda, a mitropolit Joanikije pristao da bude dio tog kolorita,   iz drugog reda, a to može imati samo negativne posljedice po Crnu Goru.

MONITOR: I ovaj Božić proslavili smo paljenjem dva badnjaka, i porukama koje pojačavaju nacionalne tenzije. Ko je odgovoran za to što ovo društvo ne uspijeva da prevaziđe podjele ?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo mora biti uznemireno zbog stepena podijeljenosti koja se učvršćuje, a čiji je jedan od stubova na etničkoj osnovi. Moj je utisak da kod ključnih političkih aktera, i iz vlasti i opozicije, ne postoji svijest o razornom potencijalu koje ovo nosi, da su nam lideri istrošeni ili skromnih formata, nesposobni ili nevoljni da gledaju dalje od kratkoročnih partijskih kalkulacija. Samo takvi vide politički profit u ovim podjelama i igranju sa osjetljivim identitetskim pitanjima.

Cijena tog hroničnog nedostatka političkih kapaciteta je, između ostalog, da država tone u primitivizam, loše međuljudske odnose, apatiju koja će imati drugačije posljedice od one koju je nosila frustracija vlašću DPS-a.

Poslije 30 godina jedne vlasti, mora proći nekoliko izbornih ciklusa dok se ne raščisti i izbalansira politička scena, koja je sad, s obje strane, puna epizodista i statista koji žive svoju minutu slave.

I treba naglasiti, odgovornost jest najviše na onome ko je vodio Crnu Goru 30 godina. Međutim, plitkouman je pokušaj baziranja narativa o podijeljenosti isključivo na DPS-u, uz prateći revanšizam i kopiranje svih pogrešnih modela DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Zapadni Balkan bi mogao biti kolateralna šteta ukrajinske krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Putina važi da nikada ne propušta dobru krizu da nešto ne dobije. Ima jedno stopalo, vrlo čvrsto na Balkanu. To je Srbija. Drugo želi smjestiti ili u Crnoj Gori ili u Bosni, odnosno u entitetu RS. Ako Amerikanci i Rusi nešto dogovore oko Ukrajine, koja je važnija od Balkana, to će se osjetiti i kod vas

 

MONITOR: U čemu se, razlikuje politika prema našem regionu u posljednje tri američke administracije (Obama, Tramp, Bajden)?

PULJIĆ: Aktualna, Bidenova administracija je najagresivnija, najprisutnija na Zapadnom Balkanu što potvrđuje formiranje jakog diplomatskog tima s vrlo iskusnim ljudima od kojih su neki, poput Chrisa Hilla, desetljećima vezani uz Balkan. Sada sve to treba pretvoriti u konkretnu politiku na terenu što se neće dogoditi prije proljeća ove godine najviše zbog toga što se u Senatu, koji potvrđuje ambasadorske nominacije, sve odugovlači i komplicira. Vidimo da se počelo s uvođenjem sankcija za pojedince i organizacije. Vjerujem da će Washington još jednom pokušati s diplomacijom, a ako ne uspiju, onda više neće biti milosti za korumpirane ljude na jugoistoku Europe.

Obamina administracija je bila tiša, ali dosta aktivna, osobito u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Manje u Bosni i Hercegovini. Ipak, pred sam kraj Obamine administracije nametnute su prve sankcije Miloradu Dodiku. Treba podsjetiti da je glavni čovjek za regiju bio tadašnji potpredsjednik, a sada predsjednik – Joe Biden.

Kod Trumpa je bio vidljiv drugačiji pristup, s mnogo manje imena u State Departmentu ili Bijeloj kući, koja su od ranije provodila američku politiku prema Balkanu. Ipak, postavljen je posebni izaslanik za kosovsko-srpske pregovore, Richard Grenell, koji je bio više zainteresiran za širenje desničarskih ideja u Europi, bio je ambasador u Njemačkoj, nego za pregovore. Probudio se pred predsjedničke izbore, kada su pompezno najavljeni pregovori u Bijeloj kući s vodećim ljudima Kosova i Srbije. Na kraju se pokazalo da je Trumpu bio potreban nekakav uspjeh na vanjskopolitičkom planu, pa se prihvatio tog posla. No, sve vrijeme je bilo vidljivo da su Amerikanci u tom periodu bili naklonjeni Beogradu.

MONITOR: SAD su, pre nekoliko dana, dopunile sankcije protiv člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, priključujući i sankcije protiv Alternativne TV. Jedan od navedenih razloga, pored „ugrožavanja stabilnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, pomenuto je i bogaćenje kroz korupciju i mito, a jedna od mjera je i zamrzavanje imovine u SAD-u. Koliko to može biti efikasno?

PULJIĆ: Može biti efikasno ako Europa bude pratila Ameriku, ali vrlo je teško postići konsenzus unutar Europske unije, gdje Dodik ima prijatelje poput mađarskog premijera- tvrdolinijaša Viktora Orbana, što je rezultat povezivanja desničara od Washingtona preko Brisela do Balkana. Američke sankcije su opomena mnogima da odustanu od korupcije i podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a te sankcije su velika mrlja na nečijem imenu, kada je međunarodna politika u pitanju. Ono što je razočarenje, barem za mene, jeste to što američka strana za sagovornike ima ljude, recimo iz Bosne i Hercegovine, koji su školski primjer korumpiranosti, poput ministra obrane Selme Cikotića. Protiv njega je u BiH podignuto nekoliko optužnica za korupciju, a  Amerikanci upravo s njim razgovaraju o borbi protiv korupcije. Da nije tužno bilo bi čak i smiješno.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ – VODINELIĆ, PROFESORICA PRAVA: EU je do sada računala na „jake vođe“ na Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Došli smo do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji i EU oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije

 

MONITOR: U 2022. godini trebalo bi da se održe redovni predsjednički i beogradski i vanredni parlamentarni izbori. Vi smatrate da opozicija ne bi trebalo da izlazi na parlamentarne, jer ih smatrate neustavnim. Opozicija se, reklo bi se, priprema za povratak u parlament. Koje su političke zamke te odluke?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Da, moje mišljenje je bilo i dalje jeste, da su parlamentarni izbori na proleće u Srbiji isključivi rezultat samovolje srpskog autokrate i predsednika Aleksandra Vučića, a ta samovolja je bila reakcija na jednoumnu, gotovo jednostranačku Narodnu skupštinu koja je proizašla iz izbora 2020. Iako ta Skupština služi farsičnoj „razmeni mišljenja“ vrha udvoričkog društvenog sloja u Srbiji i „odbrani“ Vučića od izmišljenih atentata, ona se izvrgla u sramotni vodvilj koji veliki deo stanovništva Srbije ne može da gleda i sluša bez podsmeha. Tako se Skupština, umesto legislativnog tela, pokazala kao  jedan umnogome karikaturalni sastav koji je sramotan i za onog kog navodno brani.  Zato i mislim da je  treba ostaviti da odgudi čitav mandat, da nepromišljeno usvaja zakone, koji se ili povlače ili vraćaju, ili menjaju što pod pritiskom građana, što nekih činilaca EU. Moramo  dobro zapamtiti ovaj ponižavajući sastav Skupštine i učiniti sve da se nikad više tako nešto ne ponovi. Ta Skupština je tek teško podnošljiv teg o vratu građana Srbije. A zbog loših iskustava sa nepoštenim izborima, nema garantija da bi novi sastav Skupštine, bar u većini, bio bitno bolji od sadašnjeg.

Opozicione stranke i opoziciona javnost trebalo bi da se koncentrišu na redovne izbore, a to su predsednički i beogradski. Na beogradskim izborima postoje izvesne šanse za uspeh, uprkos svemu, pod uslovom da se obezbedi dobra kontrola izbornog procesa i da se opozicione koalicije ukrupne. Pod vlašću nevidljivog gradonačelnika Radojičića i njegovog sveprisutnog zamenika Vesića, došlo je do toga da se Beograd  pred našim očima pretvara iz kosmopolitskog grada u seriju neskladnih kasaba.

Predsednički izbori su redovni izbori koje je još teško dobiti ako  Aleksandar Vučić bude kandidat. On će biti na svaki način favorizovan. Ali izborna smena vlasti je proces. Drugi krug predsedničkih izbora bio bi uspeh za svakog kandidata.

MONITOR: Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da opozicija, u zbiru, vodi u Beogradu. Koje greške ne bi smjele da se naprave?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Kontrola izbora mora biti dobro organizovana, što na prošlim beogradskim izborima nije bio slučaj.

Prethodna ispitivanja javnog mnjenja trebalo bi, koliko-toliko pouzdano, da pokažu ko može preći cenzus, a ko ne, što bi trebalo da navede racionalne opozicione političke subjekte na udruživanje.

Mora se biti uporan u dokazivanju raznih oblika izbornih nepravilnosti, a naročito izbornih krađa.

Predstavljanje kandidata u medijima je najveći problem, jer su svi elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom pod uticajem i kontrolom vladajuće SNS, tako da opozicija mora da računa na ,,pešačku“ kampanju i na održavanje uličnih zborova.

MONITOR: Bili ste u timu pravnika koji je poslije izborne krađe i višemjesečnih protesta građana 1996-97, pripremio „dokazni materijal“ za posrednika Felipea Gonzalesa. Danas je u opoziciji prilično poraslo  nezadovoljstvo ponašanjem Brisela prema Aleksandru Vučiću. Kako razumijete to prilično glasno „ćutanje“?

RAKIĆ – VODINELIĆ: U odnosu na 90-e, percepcija Srbije i rukovođenje njome bitno se promenilo. Ključna reč za poželjan unutrašnjepolitički status Srbije, u očima EU, je stabilnost koja se tumači relativno usko. Dakle, ako se ne izazivaju čarke, ako ne izbijaju burni granični sporovi, ako politički vrh pokazuje kakvu-takvu saradnju sa Evropom povodom statusa Kosova – sve je u redu. Misli se da se to postiže putem „jakog vođe“, a demokratija – e, pa demokratija je čisto naša unutrašnja stvar. Ako građanima treba, neka se za nju izbore.

Posle ratnog haosa kome je Slobodan Milošević odlučujuće doprineo, svako ko nema  ratničkih teritorijalnih pretenzija- verbalne se ne računaju – dobro je došao. Ovakav stav formulisan je i održavan najviše pod uticajem vlade Angele Merkel i slabom političkom pozicijom Evropskog parlamenta. Sad smo tek na početku promene pristupa, ako doista jesmo.

Ako imate pretenzija da živite u demokratskoj državi, ne možete biti zadovoljni takvim stavom Evropske komisije. A za Komisiju je od interesa, na prvom mestu, balansiranje Vučića povodom Kosova, a u novije vreme i činjenica da Srbija ima značajne rezerve litijuma. Evropska zelena agenda se ne može ostvariti bez obnovljivih izvora energije, EU ne želi da i dalje bude zavisna od Kine povodom litijumskih baterija, jedan od Komesara EU – Šefčovič, glasno je rekao da Evropa mora računati s tim da se na njenom tlu ekstrahira litijum. Pa, rubna siromašna područja geografske Evrope, naročito države koje još nisu članice EU, veoma su zgodne za tako nešto. Često se zanemaruje upozorenje da zelena energija nije uvek čista energija, da vađenje sirovina koje obezbeđuju obnovljive energentske izvore, uništavaju i to za dugo vreme, područja sa kojih se eksploatišu. I tu smo došli do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji  i EU, na jednoj strani, oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije.

MONITOR: Srbiju u januaru očekuje i referendum o izmjenama Ustava. Ljudi se ovih dana „čude“ nad nekim odlukama sudova (slučajevi – paljenja kuće novinara Jovanovića, „Šarić“, „Dijana Hrkalović“). Šta to govori i kakve su izmjene Ustava, mogu li one zaista doprinijeti stvaranju treće grane vlasti?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Predloženi ustavni amandmani su daleko ispod očekivanja. U njihovoj sadržini postoje blagi pomaci kad je reč o izboru i položaju sudija, a gotovo nikakvi kad se radi o javnim tužiocima. Tužilaštvo je, preko visokih ovlašćenja Republičkog javnog tužioca pod snažnim uticajem, time i pritiskom izvršnih vlasti – Vlade i predsednika Republike, a amandmani tu ništa nisu promenili. Ako posmatramo razvoj amandmana od prve verzije iz 2018, do današnje, a mislim da je ovo šesta, postoji pobošljanje,  ali samo zato što se krenulo od verzije koja je daleko lošija od postojećih ustavnih rešenja.

Svaka promena Ustava treba da involvira građane, naročito ova, jer su istraživanja pokazala nizak stepen poverenja građana u sudove. Građani u ovome, izuzev ako su školovani pravnici, uopšte nisu učestvovali, niti je država učinila ikakav napor da ih informiše i uključi. Proces izrade amandmana je bio nejavan.

Nade koje je najpre probudila Strategija o reformi pravosuđa iz 2013, ovim amandmanima su izneverene.

Pravosudna stvarnost Srbije je sumorna. Visoko pozicionirani slučajevi koje ste pomenuli, a takvi su zato što su involvirane ličnosti blizu državnog vrha ili povezane netransparentnim vezama sa njim, pokazale su brojne odlike nedostatka vladavine prava: neopravdano dugo trajanje postupka koje koristi okrivljenima, a ide na štetu oštećenima; pravnu nesigurnost, koja se izražava olakim ukidanjem odluka, bez pokušaja najviših sudskih instanci da reše slučajeve, iako za to imaju zakonskih mogućnosti; nejednak tretman okrivljenih.

Amandmani neće doneti bitne promene stvarnog položaja sudije niti položaja sudstva kao grane državne vlasti – to je neizvodivo u autokratskom okruženju u kome jedan čovek javno, na TV ekranima sudi i presuđuje, bilo putem poligrafa, bilo interpretacijom iskaza svedoka, bilo prenošenjem podataka iz krivičnih istraga koje bi morale biti nejavne i opravdano je da takve budu. Onda se takvi istupi šire tabloidnim suđenjima i više niko ni u šta ne veruje.

MONITOR: Ovaj vlastodržački populizam u kojem živimo, kao da povremeno reaguje na „pritiske odozdo“. Mogu li ekološke teme biti snažniji podstrek da do nekih promjena dođe  i institucionalno kao što je 2020-e, tema Zakona o vjeroispovijesti, promjenila odnos snaga u parlamentu Crne Gore?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Iskreno da kažem – volela bih, ali nisam sigurna, jer ne znam koliko su problemi zagađenja široko i duboko prisutni u javnosti Srbije. Pritisak koji je doveo do povlačenja jednog zakona i promene drugog, bio je odlučujući, za ovakve odluke predsednika Vučića. Ima izgleda, međutim, da je to učinjeno relativno lako i brzo, zato što predsednik računa da se radi samo o odlaganju i da će i u budućem u parlamentu imati većinu koja bi mogla omogućiti njihovo ponovno izglasavanje. Pored toga, protesti u Srbiji su difuzni, ne predvode ih opozicione političke stranke, a za razliku od Crne Gore, SPC u Srbiji stoji čvrsto uz ovu vlast.

 

Političari su brže od širenja virusa širili moć

MONITOR: Godina na izmaku je bila opterećena mnogim neizvjesnostima, postavljajući pred ljude neka od najvažnijih egzistencijalnih pitanja. Da li je bilo, a ako jeste koji su to, „momentumi“ u 2021-oj?

RAKIĆ-VODINELIĆ: Na planeti Zemlji to je svakako bila proizvodnja i distribucija vakcina protiv kovida 19, ali istovremeno odbijanje velikog broja ljudi da se vakcinišu, diskriminacija najsiromašnijih zemalja u tom pogledu i paralelno s tim burna mutacija virusa, čemu se teško sagledava kraj. Ova dugotrajna pandemija je promenila način života u celom svetu, izuzev ponašanja svetskih političara, koji brže od širenja zaraze pronalaze nove načine da prošire svoju vlast i moć.

U Srbiji istinski ,,momentum“ jeste buđenje izvesne nade da uspostavljeni i već duboko učvršćeni autokratski sistem vlasti ipak može biti smenjen, a odlučujući podstrek tome dali su ekološki pokreti i ono malo nezavisnih medija koji uporno razotkrivaju razornu korupciju, čija je glava u samoj vlasti, a pipci prožimaju čitavo društvo.

 

Teško je ocijeniti da li vrijeme radi za novu vlast u Crnoj Gori

MONITOR:  U Crnoj Gori se pokazuje da promjene  nisu lako sprovodive, između ostalog,  i zbog ustavnih i zakonskih prepreka za sistemske reforme i personalne promjene, posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Došlo je i do neslaganja između Venecijanske komisije i nove vlasti. Kako je Vaše viđenje te situacije?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Za promenu sistema, a upravo takvu promenu proklamuje sadašnja vlast u Crnoj Gori, potrebni su entuzijazam, znanje, autoritet novih vlasti i podrška značajne većine građana. Odavde, primećujem značajnu dozu entuzijazma kod nekih aktera nove vlasti. Nisam u stanju da ocenim koliki je uticaj profesionalizma na mogućnost promene sistema. Borba protiv organizovanog kriminala traži saradnju tužilaca i službi bezbednosti. U Rumuniji EU je takvu saradnju prihvatala jer je preovlađivao utisak da su te službe oslobođene „starih kadrova“. Ali to se dogodilo posle dugog vremena od svrgavanja Čaušeskua.

Teško je oceniti da li vreme radi za novu vlast ili protiv nje. Izgleda mi da bi vreme radilo za novu vlast da koalicione veze koje su omogućile pobedu nisu do te mere pokidane kao što trenutno jesu. I verujem da  uticaj predsednika Srbije na to nije mali.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo