Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Hajke i hajkači

Objavljeno prije

na

Pravo na glupost, bez sve šale, najstarije je i „najneotuđivije” ljudsko pravo. Što ga „hjumenrajtisti” ne stavljaju na svoje popise ni ustavopisci u preambule osnovnih zakona ne znači da ono nije zagarantovano. „Zagarantovanije” je ono i zaštićenije od svakoga drugoga ljudskog prava. Sve nešto mislim da je glupost zaštićena s najvišeg mjesta, da je štiti sama promisao iz nekih jedino njojzi znanih razloga. Može biti, baš zbog toga što u umno ustrojstvo svijeta ugrađuje tolike količine gluposti, ljudskom umu nepojamno iz kojih razloga, vodećeg arhitektu svega učeni teolozi davno su nazvali deus absconditus. Kad je ugrađivao, možda je vidio da je i ona dobra za nešto. I Jahve prvo načini, pa onda gleda je li dobro, ako je vjerovati starozavjetnim piscima! Kako bilo, uživaju ljudi u njoj, ako ćemo pravo, na neograničen način!

Evo svježeg primjera kako u njoj uživaju neki naši zemljaci. Nastanjeni su već šezdeset i pet godina na zemlji po imenu Vajdašag, odnosno, u Vojvodini. I nijesu izgubili crnogorski način uživanja u nekim stvarima. To se zove stameni istorijski karakter! Čim je istorijski, mora se manifestovati u stvarima koje su, takoreći, tradicionalne, ali i na način koji je tradicionalan. Dakle, žestoko su se polarizovali Crnogorci u jednom očajno zapuštenom i propalom bačkom selu. I stvorili su dva nepomirljiva tabora. Jedni, doduše, ništa nijesu činili da do polarizacije dođe. Samo sebe smatraju Crnogorcima i hoće da i dalje ostanu to što jesu. Oni nemaju nikakvih problema sa svojim tzv. identitetskim pitanjima. Čak im problem nijesu bili ni oni drugi koji imaju problema s vlastitim identitetom, pa zbog toga ovima prvima stvaraju probleme. E ti drugi, nosioci problema, proizveli su polarizaciju. Kako? Prisvojili su sebi pravo na „pravovjernost”.

Kao i mnogi Crnogorci u Crnoj Gori – ali i po Srbiji – ovi „bačvanski” drugotaborni Crnogorci hoće da ne budu Crnogorci i da se jedino to smatra potonjim i neosporivim faktumom postojanja Crnogoraca kao crnogorskog ukidanja Crnogoraca! Ukidači crnogorstva hoće da određuju mjeru crnogorstva tako da Crnogoraca ne bude, tj. da ih nekako bude, ali samo toliko da bi mogli oglašavati sebi i svijetu da ih nema! Hoće da ih ima, da bi stalno govorili da ih nema! Hoće da su samo toliko i samo tada Crnogorci, da bi mogli stalno tvrditi da su nešto drugo, a ne Crnogorci. Hoće da ih bude, da bi mogli obznanjivati da ih nema. Pa kad obznane da ih nema, onda hoće da se za njih zna kao za one kojih ima, a koji obznanjuju da ih nema! Pa kad obznane da ih ima, tj. da ih nema, onda hoće da iznova utvrđuju kako ih ima, da ih ne bi bilo.

Ne sprdam se, niti mislim da pravim glupe verbalne kalambure. Samo ispisujem ono što hoće Crnogorci koji neće da su Crnogorci, pa bi da i druge Crnogorce nagone da budu kao i oni! I tu zona ove nevjerovatne gluposti po starim navikama prelazi u zonu zlomislenosti i samoga zla. Kod samoukidajućih Crnogoraca u spominjanom bačkom selu zlo se još nalazi u prvom fazi mutacije iz gluposti. Bila bi ta mutacija smiješna kad se ne bi imalo bogatih istorijskih iskustava o tome u što se sve ona može izroditi. Samoukidajući Crnogorci, neuporedivo masovniji od onih prvih, uspostavili su prema njima neku vrstu totalnog bojkota. Ne zdrave se s njima i ne sastaju. Ne śede za istim stolovima u kafanama. Ne śede u istim kafanama. Ne sastaju se na pokajanjima i svadbama…

Sljedeće faze crnogorskih mutacija zastrašujuće uvjerljivo i istinito opisala je naša velika literatura u nekoliko tema: hajka, pohara i istraga!

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo