Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Hiljadu cvjetova

Objavljeno prije

na

Na izbore smo išli, vanredno i hitro, kako bi dobili novu vladu koja će se ,,u punom mandatu” uhvatiti u koštac sa svjetskom ekonomskom krizom. Od izbora je, evo, mjesec i po, dobili smo, po šesti put istog mandatara – vlade nema. Iako je bilo nagađanja da će otići čak trećina dosadašnjih ministara, mandatar Milo Đukanović ovih je dana rekao kako „u Vladi neće biti velikih promjena”. Dosadašnji se ministri, uostalom, imaju čime preporučiti. O liku i djelu Branimira Gvozdenovića, ministra za ekonomski razvoj, ovih dana svjedoče zbivanja oko KAP-a i Željezare. Ne mali broj ljudi upućenih u tranziciona zbivanja tvrdi da, ako se ovdje ikad promijeni vlast i bude urađena revizija privatizacije – ministar Gvozdenović mora u zatvor. Za njegovog zemana divlja gradnja je – podivljala. Trajan pečat ostavio je i kao šef ministarstva koje je pripremilo Prostorni plan. Nevladine organizacije ocijenjivale su da taj dokument znači: ,,Beton na jugu, potop na sjeveru” i da, zapravo predstavlja spisak želja raznih lobija. Zahvaljujući nepreciznom planu, posaditi kakvu novu termoelektranu ili prekomponovati namjenu nekog prostora, neće biti nikakav problem. Kao ni dosad. Ministar finansija i potpredsjednik Vlade Igor Lukšić imao je čast da krajem prošle godine obavijesti javnost o važnom događaju u porodici Đukanović: Vlada Crne Gore odobrila je pozajmicu od 44 miliona eura Prvoj banci, osnovanoj 1901. Ugovorni uslovi su, naglasio je, ,,vrlo strogi i zahtjevni, jer su sredstva državne rezerve, iz kojih je odobren kredit, pod jakom pažnjom javnosti”. Ne zna se da li od javnosti više zazire premijer ili njegov brat, bankar.

Prihodi vlade u prvom kvartalu ove godine pali su 14 odsto, pa će se budžet preispitati. Možda bi Lukšiću bolje išlo kad bi projektovao budžet za dvije godine – tako bi, moguće, složio lanjski suficit i ovogodišnji deficit.

Državljanstvo je riječ koja obilježava mandat ministra unutrašnjih poslova i javne uprave Jusufa Kalamperovića. Pregovori oko dvojnog državljanstva sa susjedima, poglavito sa Srbijom, idu slabo. Poklanjanje državljanstva odabranim pojedincima, na drugoj strani, teče savršeno. Tu su: nekadašnji miljenik Mirjane Marković Dojčilo Maslovarić, bivši fudbaler Dragan Džajića osumnjičen za razne pronevjere, bivši tajlandski premijer, Taksin Šinavatri, osuđen zbog korupcije… ko zna ko još.

Ministar pravde Miraš Radović najsvjetliji trenutak ubilježio je u vrijeme kad su Milo Đukanović i Svetozar Marović bili namjerili da se ovjenčaju priznanjem Internacionalne lige humanista. Radović je tada obznanio da su „državni organi Crne Gore građane muslimanske i srpske narodnosti predali nadležnim organima sa područja Bosne i Hercegovine na osnovu njihovih potražnica, primjenjujući tada važeće savezne propise”.

Radovića je zapalo i da javnost obavijesti o sudskom poravnanju kojim se Crna Gora obavezala da porodicama deportovanih izbjeglica isplati 4,13 milona eura. Valjda zato što je nedužna i dobrodušna.

Ne zna se u kojoj je od dvije oblasti koje pokriva njegovo ministarstvo Predrag Nenezić, ministar turizma i zaštite životne sredine ubilježio bolje rezultate. Po broju turista Crna Gora nije uspjela da dostigne magičnu 1989., onda je smišljena magična formula – nama i ne treba mnogo turista, trebaju nam elitni. Elitnima nudimo nekoliko novih hotela i čuveni pogled na rovokopač. Ponekad nema vode i struje. Da je kriza i da bi trebalo spustiti cijene, ministar se sjetio prije neki dan.

Prije nego su se i sami približili izdisaju, Željezara i KAP su bez čistog vazduha, vode i zemlje ostavili sve koji žive u njihovoj blizini. Problem odlaganja smeća ovdje je i dalje riješen tako da se smeće baci u najbližu rijeku ili rupu.

Ministar inostranih poslova Milan Roćen imao je nazahvalnu dužnost da objavi odluku crnogorske vlade o priznanju Kosova. Uz malo partijskih sastanaka po terenu – pregrmjelo se. Samo još nemamo ambasadora u Srbiji. Poslovi ministra Roćena šarenoliki su i razgranati kao i njegova diplomatska mreža. Može se pohvaliti solidnim brojem Rusa u Crnoj Gori, a ni građevinarstvo mu, kažu, ne ide loše.

Paradajz uvozimo iz Kine, šargarepu iz Hrvatske, do mljekara stiže samo 20 odsto mlijeka proizvedenog u Crnoj Gori, na uvoz vode trošimo oko 20 miliona eura – to bi mogao biti ram za sliku ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Milutina Simovića. Njegovi formacijski bliski saradnici, bivši i u tom času važeći direktor Uprave za šume, uhapšeni su. Da nam treba organska poljoprivreda, sjetili smo se, nakon što je, kažu ne bez ministrove zasluge, veliki dio poljoprivrednog zemljišta promijenio namjenu i pretvorio se u građevinsko.

Ministar prosvjete i nauke Sreten Škuletić pretežno je nedužan za to što se ne zna kuda će odvesti reforma školstva. Na međunarodnom PISA testiranju 2006. naši đaci bili su među najgorima, ove godine je testiranje upravo završeno. Rezultati se još ne znaju. Nove škole se u Crnoj Gori slabo prave, stare su prečesto u jadnom stanju.

Blago rečeno neodmjeren, ministar je bio kad je početkom ove godine najavio brzo izdavanje gramatike i pravopisa crnogorskog jezika. Na jesen, rekao je, i udžbenici će biti na crnogorskom. Ništa od toga, naravno. Može se, kad se hoće – Škuletić je ukinuo višegodišnju naviku ovdašnjih profesora, učitelja i vaspitača da škole i vrtiće, kupeći harač od djece, pretvaraju u prodavnice mješovite robe.

Mandat Miodraga Radunovića, ministra zdravlja rada i socijalnog staranja obilježava reforma zdravstva. Mnogi tvrde da koncept izabranog ljekara ne funkcioniše kako treba. Previše je rupe. Ljekari muku muče s kompjuterima, pacijenti sa šetanjem od vrata do vrata. U vrijeme štrajka u Kliničkom centru ministar nije imao vremena da razgovara sa štrajkačima. Svojevremeno je primijetio korupciju u zdravstvu, nikad, međutim, nijesmo čuli ime ni jednog od ,,ljudi koji prljaju bijele mantile”. Zakon o radu jedan je od najvažnijih propisa koje je pripremalo Radunovićevo ministarstvo. Uprkos bučnoj propagandi koja je govorila da će taj propis ,,samo odvojiti rad od nerada”, zakon je poslodavcima dao gotovo neograničena prava.
Starali su se i o siromaštvu. Jaz između bogatih i siromašnih u Crnoj Gori raste, socijala je zakonom zamrznuta.

Ma šta radio ili ne radio ministar saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija Andrija Lompar, njegovo drugo ime je – autoput. Zasad traje ,,pregovarački postupak sa prvorangiranim ponuđačem” za dodjelu koncesije za autoput Bar-Boljare, hrvatskim konzorcijumom Konstruktor”. Pa šta bude.

Fuad Nimani, ministar za zaštitu ljudskih i manjinskih prava zapravo je na čelu ministarstva koje ima pogrešno ime. Onoliko koliko se bavi, to se ministarstvo bavi manjinskim, ne i ljudskim pravima. Oko manjinskih prava usvojili su nekoliko strategija, čija je sudbina, kao i drugim papirima te vrste, da postoje.

Imamo i ministra za informaciono društvo i potpredsjednika vlade Vujicu Lazovića. Njegovo će ministarstvo ovih dana obilježiti Svjetski dan telekomunikacija i informacionog društva. Druga stvar je što je vlada u borbi protiv ekonomske krize, odmah riješila da uštedi na kompjuterima.

Ministar odbrane, Boro Vučinić reklamira NATO. Prema istraživanjima javnog mnjenja ne ide mu bogznakako.

Branislav Mićunović, ministar kulture, sporta i medija nov je i kao ministar i kao političar. Pred izbore je njegovo ministarstvo organizovalo akciju širenja kulture po sjeveru Crne Gore.

Potpredsjednica Vlade za evropske integracije Gordana Đurović vrlo je, kažu vrijedna. Naglašeno je angažovana na ubjeđivanju javnosti kako Crna Gora glatko napreduje ka Evropi, čak i kad izvještaji evropskih institucija govore drugačije. Neprocjenjiv doprinos daje u obračunima sa nevladinim organizacijama i drugim neistomišljenicima. Neke od špijuna gotovo da je sam pofatala.

Ko bi imao srca ih se odrekne.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA SJEVERU SVE MANJE POLJOPRIVREDNIH OSIGURANIKA: Neke opštine  prepolovljene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razvoj poljoprivrede na sjeveru ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi. Tu su i  nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

 

Uprkos tome što je u većini opština sjevernog regiona poljoprivreda definisana kao jedna od strateških grana razvoja,  statistika pokazuje da tokom minule decenije u toj oblasti nije bilo mnogo napretka. Broj  poljoprivrednih osiguranika, prema zvaničnim podacima, na sjeveru države od 2011. do 2018. godine  smanjen je za skoro četiri odsto.

Lokalne uprave na sjeveru su, mahom, u strategijama zapošljavanja, koje važe za naredne četiri godine, ponovo planirale mjere za unaprjeđenje poljoprivrede, odnosno povećanje broja poljoprivrednika. Definisani su i ambiciozni planovi intenzivnog razvoja stočarstva, ratarstva, voćarstva,  proizvodnja autohtonih proizvod, te njihovo brendiranje…

U nekoliko lokalnih uprava Monitoru su kazali da jedan od mogućih  razlog  smanjenja broja poljoprivrednih osiguranika može biti i formalne prirode.

„Ministarstvo poljoprivrede plaća doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za poljoprivredne osiguranike mlađe od 35 godina.  Prelaskom starosne granice, obaveza plaćanja doprinosa pada na teret osiguranika. Gubitkom povoljnosti, osiguranici se preregistruju ili se više ne registruju što, je, vjerovatno,  jedan od razloga koji  utiče na smanjenje ukupnog broja poljoprivrednih osiguranika. Ipak, to ne može biti jedini ili presudan razlog“, objašnjavaju u plavskoj Opštini.

Razvoj poljoprivrede na sjeveru, kako je navedeno u strateškim razvojnim planovima, ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi u ruralnim područjima. Takođe i nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

Broj osiguranih poljoprivrednika  u plavskoj opštini od 2011. do 2019. godine smanjio se za čak 44 odsto. Tako ih je  2019. godine bilo svega 18. Iste godine u Kolašinu je  bilo registrovano 231 poljoprivredno gazdinstvo.  Broj osiguranika u toj oblasti smanjio se, tokom sedam godina, čak za 45 odsto.

Osnovni preduslov za dalji razvoj poljoprivrede, kažu u beranskoj  lokalnoj upravi,  su dodatna ulaganja koja bi omogućila intenzivniji početak poljoprivredne proizvodnje. Time bi, pojašnjavaju,  bio povećan i procenat  zaposlenih među  radno sposobnim na selu.

U toj opštini je 3.156 poljoprivrednih gazdinstava, ali, prema zvaničnim podacima , od prije dvije godine, bilo je svega 91 poljoprivredni osiguranik. To je čak za 34 odsto manje nego 2011.

U lokalnoj upravi  tvrde da je neophodno jačanje kapaciteta za veći stepen obrade poljoprivrednih proizvoda, kao i za organsku proizvodnju.  Kažu  i da je potrebno uspostaviti čvršće veze između poljoprivrede i turizma i industrije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDŽET KONAČNO U SKUPŠTINI: Između euforije i straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok vladini zvaničnici govore o najboljem budžetu ikad, predstavnici parlamentarne većine koja ih je izabrala tvituju da je predloženi budžet dobar samo za premijera i ministra finansija. Na prvo listanje, novi budžet je neočekivano detaljan i previše optimističan

 

osljednjeg dana Ustavom propisanog roka (31. mart) Vlada je Skupštini dostavila prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu. Sada je na potezu Skupština.

„Mi smo ustavnu obavezu završili u predviđenom vremenskom periodu“, odahnuo je premijer Zdravko Krivokapić, ipak svjestan da problemima tu nije kraj. Pošto, kaže, u odnosima između izvršne i zakonodavne vlasti dominira – ucjena. „Moramo da shvatimo da je zakon bitan za funkcionisanje građana, a ne za naše nadgornjavanje“.

A šta o tome ima da kaže druga strana tek ćemo čuti. Ali, vjerovatno, ne tako brzo. I, sudeći po prvim komentarima Nebojše Medojevića („Kradem od siromašnih da bih dao bogatima“, citirao je predsjednik PzP jednog od junaka stripa Alan Ford), taj odgovor se Vladi možda neće svidjeti. I pored njihovog optimizma s kojim su predstavili svoj prvijenac.

„Siguran sam da ne postoji nijedan razlog da ovakav budžet ne bude usvojen“, kazao je ministar finansija Milojko Spajić, „ovo je najbolji budžet u istoriji Crne Gore“. Svoje tvrdnje ministar potkrepljuje konstatacijom da bi (ako ga i kada usvoji parlament) po prvi put mogli imati budžet koji je transparentan, socijalan i razvojan.

Kao veliki uspjeh svog tima ministar je naveo to što neće biti smanjenja plata i penzija, odnosno, dodatnog oporezivanja tih primanja. I demantovao pisanje Vijesti da je, u nacrtu budžeta za ovu godinu, bila razrađena opcija oporezivanja penzija većih od prosječne plate u državi (524 eura) po stopi od 15 do 95 odsto. Na ministrovu nesreću, Vijesti su objavile i faksimil stranice sa spornim tekstom koji nije uvršten u konačnu verziju vladinog prijedloga. A nama ostaje nada da je ministar bolji ekonomista nego što je političar. I saznanje da je, što se tiče predstavljanja rada svog tima, zaslužio čistu jedinicu.

Na sajtu Vlade možete naći predlog novog budžeta koji broji 306 strana. I u kome ne možete, bez mnogo napora i unakrsnog iščitavanja, pronaći ništa od onoga čime se hvali ministar Spajić i njegovi saradnici.

Tu ćete pročitati da će država ove godini raspolagati budžetom vrijednim 2,46  milijarde eura, što je za nekih 180 miliona manje od posljednjeg budžeta vlade Duška Markovića (prije epidemije korone i rebalansa). Da su izvorni prihodi planirani na 1,88 milijardi ili nekih 100 miliona manje od prošlogodinjih (planiranih), dok su tekući rashodi, bez budžeta državnih fondova, sredstava za otplatu dugova i kapitalnih investicija, manji za 20 miliona… Brojke su i posložene na način sličan onome kako su to radile prethodne DPS vlade.

Tek finese razlikuju prvi Krivokapićev/Spajićev od poslednjeg Markovićevog/ Radunovićevog (Darko, bivši ministar finansija) budžeta. Recimo da je za službena putovanja Službe predsjednika Crne Gore ove godine planirano 48, spram prošlogodišnjih 250.000 eura. Da su troškovi reprezentacije u kabinetu Mila Đukanovića smanjeni za tri puta – sa 60 na 20.000 eura. Ili podatak da će Savjet za privatizaciju imati budžet od 140.000. Više od osam puta manje u odnosu na prošlogodišnjih 1,2 miliona. Na samo jednoj stavci iz troškovnika Savjeta uštedjelo se skoro 995.000 eura. Konsultantske usluge, projekti i studije skresane su sa (okruglo) milion na 5,6 hiljada eura. Pa će neko, očito, morati da se odrekne popriličnog prihoda.

Tako bi, stavku po stavku, stigli do posljednje stranice budžeta i konstatacije da on stupa na snagu danom objave u Službenom listu a primjenjuje se od prvog dana ove godine. Retroaktivna primjena zakona o budžetu nije dozvoljena, zaključili su poslanici SD. Dok je dobronamjernima jasno da su autori prijedloga pokušali da razriješe rebus izlaska iz trenutnog moda privremenog finansiranja države, i prebace se u redovno stanje koje bi trebalo da uslijedi nakon usvajanja budžeta. Što se, tek da pomenemo, i ne mora desiti. Pošto ne postoji propis koji predviđa rok u kome se Skupština mora izjasniti o predloženom zakonu o budžetu. Jasna pravila igre dobićemo tek kada budu usvojeni zakoni o vladi i Skupštini. A nema naznaka da se time neko ozbiljno pozabavio.

A kada smo kod Skupštine – juče je (srijeda, 31. mart) Aleksa Bečić spasio budžet tako što su njegove službe, za razliku od vladinih, na sajtu parlamenta objavile svih 1.600 stranica koje je pripremilo ministarstvo finansija. I tek se tu vidi (odnosno nazire, na prvo čitanje) ono o čemu pričaju premijer i njegov ministar finansija.

Spajić je na konferenciji za medije rekao kako, nakon prošlogodišnjeg strmoglava od 15 odsto, Vlada ove godine očekuje rast bruto društvenog proizvoda veći od 10 odsto. Ta projekcija je zasnovana na očekivanju da će ovogodišnja tursitička sezona donijeti 65 odsto prihoda u odnosu na rekordnu 2019. U Obrazloženju zakona o budžetu, koga nema na sajtu Vlade, čitamo: „Očekivanja u turizmu u 2021. temelje se na dostupnim informacijama i najavama iz turističkog sektora, dok najvažnija pretpostavka podrazumijeva imunizaciju stanovništva kroz dostupne vakcine u zemlji tokom 2021. godine, koja do početka ljetnje sezone uključuje target od 70 odsto odraslog stanovništva koje je vakcinisano, ili je već preležalo virus Covid-19. Ovo je i u skladu sa ekonomskim projekcijama Evropske komisije…“.

Teško je poverovati u ponuđena objašnjenja i brojke. Ali, one su tu. Lako provjerljive u svakom momentu. Skupa s podatkom da je Vlada pripremala projekcije rasta BDP i uz pretpostavku (kažu pesimističku) da će turistička sezona donijeti „samo“ 55 odsto prihoda iz ‘19. Odnosno svih 75 odsto u hrabrijoj, i potpuno nerealnoj, varijanti. „Pretpostavke kretanja u turizmu zasnivaju se i na velikom interesovanju glavnih emitivnih tržišta za turizam u Crnoj Gori, povoljnim epidemiološkim mjerama i otvorenim granicama za ulazak u zemlju, te povećanim kapacitetima turističkog sektora i najavi početka operativnog rada novoosnovane avio-kompanije, ToMontenegro, do početka sezone“, čitamo u Obrazloženju budžeta. Istovremeno dok dnevna štampa izvještava o propasti ljetnje predsezone.

A tu je i podatak, prethodna vlast bi pokušala da ga sakrije, da međunarodne finansijske institucije (MMF, Svjetska banka, Evropska komisija) projektuju sporiji oporavak crnogorske ekonomije, uz ovogodišnji rast od 5,5 do 6,8 odsto.

Prilozi predloženog zakona o budžetu pokazuju nam i kako Vlada planira, povećanjem postojećih i uvođenjem novih akciza, da dodatno popuni državnu kasu. Prema tim projekcijama, povećanje akcize na duvan i duvanske proizvode treba da donese 16,8 miliona; povećanje akcize na gazirana pića sa dodatkom šećera i uvođenje akcize na slatkiše (proizvodi od šećera, kakaoa i sladoled) još 10,2 miliona; povećanje akcize na alkolohol i alkoholna pića – 4,2 miliona; Markiranje (obilježavanje, kako bi se suzbio šverc) mineralnih ulja i njihovih derivata – 14 miliona; prihod od nelegalno stečene imovine – 40 miliona.

Iskustvo nas uči da su te projekcije nerealne. I prethodna vlada, mnogo iskusnija od sadašnje, pokušala je uvećati budžetske prihode na isti način. Pa je odustala kada su shvatili da se šverc nije smanjio nego povećao što je, zapravo, dovelo do smanjenja prihoda. A možda nova izvršna vlast pokaže više snage i volje da suzbije sivu ekonomiju.

Za pohvalu je pokušaj izrade „srednjoročnog budžetskog okvira“ (vidjeti tabelu). Tako saznajemo za vladine planove da do 2023. godine značajno uveća budžet za programe poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (sa sadašnjih 43 na 71 milion naredne godine) javne bezbjednosti i odbrane (sa 154 na 182 miliona u 2023) i zdravstva (sa ovogodišnjih 307 na 334 miliona za dvije godine).  Dok bi, istovremeno, smanjila izdatke za saobraćaj (sa skoro 200 na manje od 90 miliona), prostorno planiranje i zaštitu životne sredine (sa sadašnjih 19,5 na 17,1 milion u 2023).

Nov način pripreme budžeta omogućio nam je i da jasnije, zbog programski objedinjenih podataka, shvatimo gdje ide naš novac. Iznenadilo je saznanje da će nas planirana „sredstva za izradu i održavanje softvera“ ove godine koštati skoro 13 miliona. Najveći dio tih sredstava otići će MUP-u (5,59 miliona) „za održavanje sistema video-nadzora na graničnim prelazima; za izradu i održavanje softvera za ID dokumenta; na održavanje sistema INFOSTREAM, AFIS, za projekat Integrisanog upravljanja granicom, kao i nabavku licenci i održavanje postojećih softverskih rješenja“. Sljedeći potrošač, po veličini, je  Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija. Njima će, planirano je, pripasti iznos od 2,10 miliona.

Ostaje da se vidi da li je lakše bilo napraviti budžet ili obezbijediti neophodnu podršku za njegovo usvajanje. Uz predstavnike parlamentarne većine vladinim zvaničnicima, vjerovatno, predstoje i ozbiljni razgovori u Socijalnom savjetu, posebno sa predstavnicima poslodavaca. Pošto bi se moglo pokazati da dogovor o povećanju minimalne zarade na 250 eura nije tako jednostavno realizovati u momentu kada se mnogi, s mukom, bore da sačuvaju što više postojećih radnih mjesta i po sadašnjim uslovima. Samo da premijer u Savjetu ne zagalami onako kako je to uradio na sastanku sa prosvjetarima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo