Na izbore smo išli, vanredno i hitro, kako bi dobili novu vladu koja će se ,,u punom mandatu” uhvatiti u koštac sa svjetskom ekonomskom krizom. Od izbora je, evo, mjesec i po, dobili smo, po šesti put istog mandatara – vlade nema. Iako je bilo nagađanja da će otići čak trećina dosadašnjih ministara, mandatar Milo Đukanović ovih je dana rekao kako „u Vladi neće biti velikih promjena”. Dosadašnji se ministri, uostalom, imaju čime preporučiti. O liku i djelu Branimira Gvozdenovića, ministra za ekonomski razvoj, ovih dana svjedoče zbivanja oko KAP-a i Željezare. Ne mali broj ljudi upućenih u tranziciona zbivanja tvrdi da, ako se ovdje ikad promijeni vlast i bude urađena revizija privatizacije – ministar Gvozdenović mora u zatvor. Za njegovog zemana divlja gradnja je – podivljala. Trajan pečat ostavio je i kao šef ministarstva koje je pripremilo Prostorni plan. Nevladine organizacije ocijenjivale su da taj dokument znači: ,,Beton na jugu, potop na sjeveru” i da, zapravo predstavlja spisak želja raznih lobija. Zahvaljujući nepreciznom planu, posaditi kakvu novu termoelektranu ili prekomponovati namjenu nekog prostora, neće biti nikakav problem. Kao ni dosad. Ministar finansija i potpredsjednik Vlade Igor Lukšić imao je čast da krajem prošle godine obavijesti javnost o važnom događaju u porodici Đukanović: Vlada Crne Gore odobrila je pozajmicu od 44 miliona eura Prvoj banci, osnovanoj 1901. Ugovorni uslovi su, naglasio je, ,,vrlo strogi i zahtjevni, jer su sredstva državne rezerve, iz kojih je odobren kredit, pod jakom pažnjom javnosti”. Ne zna se da li od javnosti više zazire premijer ili njegov brat, bankar.
Prihodi vlade u prvom kvartalu ove godine pali su 14 odsto, pa će se budžet preispitati. Možda bi Lukšiću bolje išlo kad bi projektovao budžet za dvije godine – tako bi, moguće, složio lanjski suficit i ovogodišnji deficit.
Državljanstvo je riječ koja obilježava mandat ministra unutrašnjih poslova i javne uprave Jusufa Kalamperovića. Pregovori oko dvojnog državljanstva sa susjedima, poglavito sa Srbijom, idu slabo. Poklanjanje državljanstva odabranim pojedincima, na drugoj strani, teče savršeno. Tu su: nekadašnji miljenik Mirjane Marković Dojčilo Maslovarić, bivši fudbaler Dragan Džajića osumnjičen za razne pronevjere, bivši tajlandski premijer, Taksin Šinavatri, osuđen zbog korupcije… ko zna ko još.
Ministar pravde Miraš Radović najsvjetliji trenutak ubilježio je u vrijeme kad su Milo Đukanović i Svetozar Marović bili namjerili da se ovjenčaju priznanjem Internacionalne lige humanista. Radović je tada obznanio da su „državni organi Crne Gore građane muslimanske i srpske narodnosti predali nadležnim organima sa područja Bosne i Hercegovine na osnovu njihovih potražnica, primjenjujući tada važeće savezne propise”.
Radovića je zapalo i da javnost obavijesti o sudskom poravnanju kojim se Crna Gora obavezala da porodicama deportovanih izbjeglica isplati 4,13 milona eura. Valjda zato što je nedužna i dobrodušna.
Ne zna se u kojoj je od dvije oblasti koje pokriva njegovo ministarstvo Predrag Nenezić, ministar turizma i zaštite životne sredine ubilježio bolje rezultate. Po broju turista Crna Gora nije uspjela da dostigne magičnu 1989., onda je smišljena magična formula – nama i ne treba mnogo turista, trebaju nam elitni. Elitnima nudimo nekoliko novih hotela i čuveni pogled na rovokopač. Ponekad nema vode i struje. Da je kriza i da bi trebalo spustiti cijene, ministar se sjetio prije neki dan.
Prije nego su se i sami približili izdisaju, Željezara i KAP su bez čistog vazduha, vode i zemlje ostavili sve koji žive u njihovoj blizini. Problem odlaganja smeća ovdje je i dalje riješen tako da se smeće baci u najbližu rijeku ili rupu.
Ministar inostranih poslova Milan Roćen imao je nazahvalnu dužnost da objavi odluku crnogorske vlade o priznanju Kosova. Uz malo partijskih sastanaka po terenu – pregrmjelo se. Samo još nemamo ambasadora u Srbiji. Poslovi ministra Roćena šarenoliki su i razgranati kao i njegova diplomatska mreža. Može se pohvaliti solidnim brojem Rusa u Crnoj Gori, a ni građevinarstvo mu, kažu, ne ide loše.
Paradajz uvozimo iz Kine, šargarepu iz Hrvatske, do mljekara stiže samo 20 odsto mlijeka proizvedenog u Crnoj Gori, na uvoz vode trošimo oko 20 miliona eura – to bi mogao biti ram za sliku ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Milutina Simovića. Njegovi formacijski bliski saradnici, bivši i u tom času važeći direktor Uprave za šume, uhapšeni su. Da nam treba organska poljoprivreda, sjetili smo se, nakon što je, kažu ne bez ministrove zasluge, veliki dio poljoprivrednog zemljišta promijenio namjenu i pretvorio se u građevinsko.
Ministar prosvjete i nauke Sreten Škuletić pretežno je nedužan za to što se ne zna kuda će odvesti reforma školstva. Na međunarodnom PISA testiranju 2006. naši đaci bili su među najgorima, ove godine je testiranje upravo završeno. Rezultati se još ne znaju. Nove škole se u Crnoj Gori slabo prave, stare su prečesto u jadnom stanju.
Blago rečeno neodmjeren, ministar je bio kad je početkom ove godine najavio brzo izdavanje gramatike i pravopisa crnogorskog jezika. Na jesen, rekao je, i udžbenici će biti na crnogorskom. Ništa od toga, naravno. Može se, kad se hoće – Škuletić je ukinuo višegodišnju naviku ovdašnjih profesora, učitelja i vaspitača da škole i vrtiće, kupeći harač od djece, pretvaraju u prodavnice mješovite robe.
Mandat Miodraga Radunovića, ministra zdravlja rada i socijalnog staranja obilježava reforma zdravstva. Mnogi tvrde da koncept izabranog ljekara ne funkcioniše kako treba. Previše je rupe. Ljekari muku muče s kompjuterima, pacijenti sa šetanjem od vrata do vrata. U vrijeme štrajka u Kliničkom centru ministar nije imao vremena da razgovara sa štrajkačima. Svojevremeno je primijetio korupciju u zdravstvu, nikad, međutim, nijesmo čuli ime ni jednog od ,,ljudi koji prljaju bijele mantile”. Zakon o radu jedan je od najvažnijih propisa koje je pripremalo Radunovićevo ministarstvo. Uprkos bučnoj propagandi koja je govorila da će taj propis ,,samo odvojiti rad od nerada”, zakon je poslodavcima dao gotovo neograničena prava.
Starali su se i o siromaštvu. Jaz između bogatih i siromašnih u Crnoj Gori raste, socijala je zakonom zamrznuta.
Ma šta radio ili ne radio ministar saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija Andrija Lompar, njegovo drugo ime je – autoput. Zasad traje ,,pregovarački postupak sa prvorangiranim ponuđačem” za dodjelu koncesije za autoput Bar-Boljare, hrvatskim konzorcijumom Konstruktor”. Pa šta bude.
Fuad Nimani, ministar za zaštitu ljudskih i manjinskih prava zapravo je na čelu ministarstva koje ima pogrešno ime. Onoliko koliko se bavi, to se ministarstvo bavi manjinskim, ne i ljudskim pravima. Oko manjinskih prava usvojili su nekoliko strategija, čija je sudbina, kao i drugim papirima te vrste, da postoje.
Imamo i ministra za informaciono društvo i potpredsjednika vlade Vujicu Lazovića. Njegovo će ministarstvo ovih dana obilježiti Svjetski dan telekomunikacija i informacionog društva. Druga stvar je što je vlada u borbi protiv ekonomske krize, odmah riješila da uštedi na kompjuterima.
Ministar odbrane, Boro Vučinić reklamira NATO. Prema istraživanjima javnog mnjenja ne ide mu bogznakako.
Branislav Mićunović, ministar kulture, sporta i medija nov je i kao ministar i kao političar. Pred izbore je njegovo ministarstvo organizovalo akciju širenja kulture po sjeveru Crne Gore.
Potpredsjednica Vlade za evropske integracije Gordana Đurović vrlo je, kažu vrijedna. Naglašeno je angažovana na ubjeđivanju javnosti kako Crna Gora glatko napreduje ka Evropi, čak i kad izvještaji evropskih institucija govore drugačije. Neprocjenjiv doprinos daje u obračunima sa nevladinim organizacijama i drugim neistomišljenicima. Neke od špijuna gotovo da je sam pofatala.
Ko bi imao srca ih se odrekne.
Kosara K. BEGOVIĆ