Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Hiljadu cvjetova

Objavljeno prije

na

nova-vlada1

Na izbore smo išli, vanredno i hitro, kako bi dobili novu vladu koja će se ,,u punom mandatu” uhvatiti u koštac sa svjetskom ekonomskom krizom. Od izbora je, evo, mjesec i po, dobili smo, po šesti put istog mandatara – vlade nema. Iako je bilo nagađanja da će otići čak trećina dosadašnjih ministara, mandatar Milo Đukanović ovih je dana rekao kako „u Vladi neće biti velikih promjena”. Dosadašnji se ministri, uostalom, imaju čime preporučiti. O liku i djelu Branimira Gvozdenovića, ministra za ekonomski razvoj, ovih dana svjedoče zbivanja oko KAP-a i Željezare. Ne mali broj ljudi upućenih u tranziciona zbivanja tvrdi da, ako se ovdje ikad promijeni vlast i bude urađena revizija privatizacije – ministar Gvozdenović mora u zatvor. Za njegovog zemana divlja gradnja je – podivljala. Trajan pečat ostavio je i kao šef ministarstva koje je pripremilo Prostorni plan. Nevladine organizacije ocijenjivale su da taj dokument znači: ,,Beton na jugu, potop na sjeveru” i da, zapravo predstavlja spisak želja raznih lobija. Zahvaljujući nepreciznom planu, posaditi kakvu novu termoelektranu ili prekomponovati namjenu nekog prostora, neće biti nikakav problem. Kao ni dosad. Ministar finansija i potpredsjednik Vlade Igor Lukšić imao je čast da krajem prošle godine obavijesti javnost o važnom događaju u porodici Đukanović: Vlada Crne Gore odobrila je pozajmicu od 44 miliona eura Prvoj banci, osnovanoj 1901. Ugovorni uslovi su, naglasio je, ,,vrlo strogi i zahtjevni, jer su sredstva državne rezerve, iz kojih je odobren kredit, pod jakom pažnjom javnosti”. Ne zna se da li od javnosti više zazire premijer ili njegov brat, bankar.

Prihodi vlade u prvom kvartalu ove godine pali su 14 odsto, pa će se budžet preispitati. Možda bi Lukšiću bolje išlo kad bi projektovao budžet za dvije godine – tako bi, moguće, složio lanjski suficit i ovogodišnji deficit.

Državljanstvo je riječ koja obilježava mandat ministra unutrašnjih poslova i javne uprave Jusufa Kalamperovića. Pregovori oko dvojnog državljanstva sa susjedima, poglavito sa Srbijom, idu slabo. Poklanjanje državljanstva odabranim pojedincima, na drugoj strani, teče savršeno. Tu su: nekadašnji miljenik Mirjane Marković Dojčilo Maslovarić, bivši fudbaler Dragan Džajića osumnjičen za razne pronevjere, bivši tajlandski premijer, Taksin Šinavatri, osuđen zbog korupcije… ko zna ko još.

Ministar pravde Miraš Radović najsvjetliji trenutak ubilježio je u vrijeme kad su Milo Đukanović i Svetozar Marović bili namjerili da se ovjenčaju priznanjem Internacionalne lige humanista. Radović je tada obznanio da su „državni organi Crne Gore građane muslimanske i srpske narodnosti predali nadležnim organima sa područja Bosne i Hercegovine na osnovu njihovih potražnica, primjenjujući tada važeće savezne propise”.

Radovića je zapalo i da javnost obavijesti o sudskom poravnanju kojim se Crna Gora obavezala da porodicama deportovanih izbjeglica isplati 4,13 milona eura. Valjda zato što je nedužna i dobrodušna.

Ne zna se u kojoj je od dvije oblasti koje pokriva njegovo ministarstvo Predrag Nenezić, ministar turizma i zaštite životne sredine ubilježio bolje rezultate. Po broju turista Crna Gora nije uspjela da dostigne magičnu 1989., onda je smišljena magična formula – nama i ne treba mnogo turista, trebaju nam elitni. Elitnima nudimo nekoliko novih hotela i čuveni pogled na rovokopač. Ponekad nema vode i struje. Da je kriza i da bi trebalo spustiti cijene, ministar se sjetio prije neki dan.

Prije nego su se i sami približili izdisaju, Željezara i KAP su bez čistog vazduha, vode i zemlje ostavili sve koji žive u njihovoj blizini. Problem odlaganja smeća ovdje je i dalje riješen tako da se smeće baci u najbližu rijeku ili rupu.

Ministar inostranih poslova Milan Roćen imao je nazahvalnu dužnost da objavi odluku crnogorske vlade o priznanju Kosova. Uz malo partijskih sastanaka po terenu – pregrmjelo se. Samo još nemamo ambasadora u Srbiji. Poslovi ministra Roćena šarenoliki su i razgranati kao i njegova diplomatska mreža. Može se pohvaliti solidnim brojem Rusa u Crnoj Gori, a ni građevinarstvo mu, kažu, ne ide loše.

Paradajz uvozimo iz Kine, šargarepu iz Hrvatske, do mljekara stiže samo 20 odsto mlijeka proizvedenog u Crnoj Gori, na uvoz vode trošimo oko 20 miliona eura – to bi mogao biti ram za sliku ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Milutina Simovića. Njegovi formacijski bliski saradnici, bivši i u tom času važeći direktor Uprave za šume, uhapšeni su. Da nam treba organska poljoprivreda, sjetili smo se, nakon što je, kažu ne bez ministrove zasluge, veliki dio poljoprivrednog zemljišta promijenio namjenu i pretvorio se u građevinsko.

Ministar prosvjete i nauke Sreten Škuletić pretežno je nedužan za to što se ne zna kuda će odvesti reforma školstva. Na međunarodnom PISA testiranju 2006. naši đaci bili su među najgorima, ove godine je testiranje upravo završeno. Rezultati se još ne znaju. Nove škole se u Crnoj Gori slabo prave, stare su prečesto u jadnom stanju.

Blago rečeno neodmjeren, ministar je bio kad je početkom ove godine najavio brzo izdavanje gramatike i pravopisa crnogorskog jezika. Na jesen, rekao je, i udžbenici će biti na crnogorskom. Ništa od toga, naravno. Može se, kad se hoće – Škuletić je ukinuo višegodišnju naviku ovdašnjih profesora, učitelja i vaspitača da škole i vrtiće, kupeći harač od djece, pretvaraju u prodavnice mješovite robe.

Mandat Miodraga Radunovića, ministra zdravlja rada i socijalnog staranja obilježava reforma zdravstva. Mnogi tvrde da koncept izabranog ljekara ne funkcioniše kako treba. Previše je rupe. Ljekari muku muče s kompjuterima, pacijenti sa šetanjem od vrata do vrata. U vrijeme štrajka u Kliničkom centru ministar nije imao vremena da razgovara sa štrajkačima. Svojevremeno je primijetio korupciju u zdravstvu, nikad, međutim, nijesmo čuli ime ni jednog od ,,ljudi koji prljaju bijele mantile”. Zakon o radu jedan je od najvažnijih propisa koje je pripremalo Radunovićevo ministarstvo. Uprkos bučnoj propagandi koja je govorila da će taj propis ,,samo odvojiti rad od nerada”, zakon je poslodavcima dao gotovo neograničena prava.
Starali su se i o siromaštvu. Jaz između bogatih i siromašnih u Crnoj Gori raste, socijala je zakonom zamrznuta.

Ma šta radio ili ne radio ministar saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija Andrija Lompar, njegovo drugo ime je – autoput. Zasad traje ,,pregovarački postupak sa prvorangiranim ponuđačem” za dodjelu koncesije za autoput Bar-Boljare, hrvatskim konzorcijumom Konstruktor”. Pa šta bude.

Fuad Nimani, ministar za zaštitu ljudskih i manjinskih prava zapravo je na čelu ministarstva koje ima pogrešno ime. Onoliko koliko se bavi, to se ministarstvo bavi manjinskim, ne i ljudskim pravima. Oko manjinskih prava usvojili su nekoliko strategija, čija je sudbina, kao i drugim papirima te vrste, da postoje.

Imamo i ministra za informaciono društvo i potpredsjednika vlade Vujicu Lazovića. Njegovo će ministarstvo ovih dana obilježiti Svjetski dan telekomunikacija i informacionog društva. Druga stvar je što je vlada u borbi protiv ekonomske krize, odmah riješila da uštedi na kompjuterima.

Ministar odbrane, Boro Vučinić reklamira NATO. Prema istraživanjima javnog mnjenja ne ide mu bogznakako.

Branislav Mićunović, ministar kulture, sporta i medija nov je i kao ministar i kao političar. Pred izbore je njegovo ministarstvo organizovalo akciju širenja kulture po sjeveru Crne Gore.

Potpredsjednica Vlade za evropske integracije Gordana Đurović vrlo je, kažu vrijedna. Naglašeno je angažovana na ubjeđivanju javnosti kako Crna Gora glatko napreduje ka Evropi, čak i kad izvještaji evropskih institucija govore drugačije. Neprocjenjiv doprinos daje u obračunima sa nevladinim organizacijama i drugim neistomišljenicima. Neke od špijuna gotovo da je sam pofatala.

Ko bi imao srca ih se odrekne.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

RAT KOTORSKIH KLANOVA NASTAVLJEN NA KRFU: Ubice brže od policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Egzekutori Alanu Kožaru i Damiru Hadžiću nijesu ostavili ni najmanju mogućnost da prežive, već su, kako tvrde upućeni u detalje zločina, njihova tijela namjeravali da poliju benzinom i zapale

 

Krvavi rat kotorskih kriminalnih grupa koji traje već šestu godinu odnio je još dvije žrtve. U četvrtak 23. jula, u popodnevnim satima na Krfu i dalje nepoznate osobe ubile su Baranina Alana Kožara i Damira Hadžića iz Užica, koji su operativno važili za osobe bliske škaljarskom klanu. Iako to niko do sada nije zvanično objavio, više je nego jasno da dvostruka likvidacija ima potpis konkurentskog kavačkog klana.

Scene koje su se prošlog četvrta mogle vidjeti na Krfu bile su nalik na one iz akcionih filmova. Prije nego što su škaljarci izašli iz svog automobila, koji su taman parkirali, ispred kuće koju su iznajmili, nepoznate osobe prišle su vozilu, a potom u njih iz dva različita oružja ispalile 29 hitaca. Iako su sa sobom imali oružje, Kožar i Hadžić nijesu stigli da uzvrate vatru.

Ubice im nisu ostavli ni najmanju mogućnost da prežive, već su, kako tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, njihova tijela namjeravali da poliju benzinom i zapale, kako bi istražitelji što teže otkrili identitet žrtava. Šta ih je spriječilo u toj namjeri za sada nije poznato pošto, prema saznanjima lokalne policije, nema očevidaca ove mafijaške likvidacije. Prema pisanju grčkih medija, tijela ubijenih u izrešetanom automobilu pronašao je, kasno popodne, maser sa kojim su Kožar i Hadžić prije ubistva dogovorili profesionalnu masažu.

Sudski vještak tamošnjim medijima je objasnio da su obojica imala višestruke povrede po cijelom tijelu, odnosno da im je više od deset metaka ispaljeno u vrat, prsa, ruke i noge. Prema njegovim riječima cijela ,,operacija smrti” dvojice Balkanaca trajala je samo nekoliko sekundi. Na osnovu dokaza izuzetih iz automobila, ali i izgleda tijela, tamošnji vještaci su zaključili da su se Kožar i Hadžić tog popodnevna vraćali sa plaže.

Osim oružja, grčki istražitelji su kod žrtava pronašli falsifikovana dokumenta. Kožar je imao falsifikovana dokumenta i putovao je sa pasošem Slovenije pod imenom Robert Bitenc, dok je Hadžić koristio slovenački pasoš na ime Martina Pospišeka. To je bio razlog da grčki mediji kao prvu informaciju objave da su ubijeni državljani ove zemlje, dok su crnogorski mediji, iz svojih izvora, već imali potvrdu da u toj pucnjavi nijesu ubijeni Slovenci već Kožar i Hadžić.

Izgleda da su Kožar i Hadžić unaprijed planirali koliko će ostati na Krfu. To govori podatak da je apartman u njihovo ime na tri mjeseca, 21. juna, iznajmila treća osoba. U tom apartmanu istražitelji su pronašli 11.500 eura i pištolj glok, koji je, kako se sumnja, pripadao jednoj od dvije žrtve.

Grčki mediji prenose i da je grupa oficira bezbjednosti otputovala za Srbiju da bi od kolega iz Beograda prikupili što više podataka o zaraćenim kriminalnim grupama, kako bi pokušali da rasvijetle dvostruko ubistvo. Cilj helenske policije je, pišu mediji, da u saradnji sa srpskim kolegama pronađe „jezgra“ kriminalaca u srpskoj i crnogorskoj zajednici u Atini. Pored toga, grčka policija je ispitivala moguću umiješanost ovdašnjih mafijaša u ilegalne aktivnosti u Grčkoj, uglavnom trgovinu narkoticima i krijumčarenje cigareta.

Kada je riječ o egzekutorima, grčki istražitelji ne isključuju mogućnost da su ubice još na Krfu, zbog čega se i dalje vrše detaljne provjere.Tamošnje bezbjednosne struktrure podsjećaju da je Grčka već bila mjesto krvavog obračuna kotorskih kriminalnih klanova i to u januaru ove godine kada su u Atini likvidirani Stevan Stamatović i Igor Dedović, koji su operativno važili za vođe škaljaraca. Oni ne isključuju mogućnost da su sada ubijeni jedno vrijeme boravili sa svojim prijateljima, zbog čega su sada u toku provjere radi utvrđivanja kuda su se proteklih mjeseci kretali Kožar i Hadžić. Reader.gr navodi da je grčka policija utvrdila da su Kožar i Hadžić posljednjih godina proputovali Evropu sa lažnim pasošima kao i da su nedavno boravili u turskom ljetovalištu Antalija. Upravo u tom turskom ljetovalištu, podsjetimo, 2018. godine uhapšen je jedan od vođa škaljarskog klana Jovan Vukotić, koji se trenutno nalazi u spuškom zatvoru (u međuvremenu je izašao iz pritvora – vidjeti antrfile).

Grčke vlasti brine to što je crnogorska mafija našla utočište u Grčkoj, pa će pokušati da utvrdi koliko se pripadnika suparničkih klanova iz Crne Gore nalazi u toj zemlji. Svoju operativu, kako tvrde mediji, usmjerili su na prikupljanje podataka o tome kada i gdje će se dogoditi sljedeće naručeno ubistvo. Čini se ipak da to gdje će biti sljedeći napad i ko je sljedeća meta istražitelji, baš kao i javnost, mogu samo da naslućuju.

Ubistvo Kožara i Hadžića, očigledan je dokaz da se bjegunci mogu godinama kriti i bježati od tužilaštva i policije, ali ne i od metaka koje su im namijenili pripadnici suprotstavljenog klana.

Alan Kožar je duže od deceniju u policijskoj evidenciji registrovan kao bezbjednosno interesantno lice. Više puta je optuživan i sumnjičen za teška krivična djela, a prema policijskim podacima vođa je najjačeg barskog kriminalnog klana koji usko sarađuje sa škaljarcima i zemuncima Luke Bojovića.

Crnogorski pravosudni organi potraživali su, zbog sumnje da je 2016. godine organizovao kriminalnu grupu u Baru i Budvi, čiji pripadnici su postali Nišlija Milan Dinić neke i dalje nepoznate osobe, a čiji zadatak je bio da ubiju Danilovgrađanina Slobodana Šaranovića. Dinić je, navodno, 24. decembra te godine odustao od plana i Šaranoviću predao pištolj, mobilni telefon i karticu. Šaranović je, ipak, ubijen nekoliko mjeseci kasnije tačnije 11. marta 2017. godine, ispred svog stana u budvanskom naselju Dubovica.

Kožar je bio čovjek od povjerenja vođi zemunskog klana Luki Bojoviću čija porodica je godinama ratovala sa porodicom Šaranović. Ubijeni Slobodan Šaranović teretio se za ubistvo Nikole Bojovića, Lukinog brata. On je, navodno, to ubistvo naručio iz osvete, zbog ubistva svog brata Branislava. U to vrijeme  Luka Bojović je bio u prijateljskim i poslovnim kontaktima s barskom kriminalnom grupom koju je predvodio pokojni Luka Đurović. Nakon što je Đurović poginuo u saobraćajnoj nesreći, vođstvo nad klanom je preuzeo upravo Kožar.

Kožaru se sudilo zbog optužbi da je organizovao postavljanje eksplozivne naprave ispod auta policijskog komandira u Baru, Ivana Đokovića, ali je pravosnažno oslobođen od tih optužbi. Pravosnažno je osuđen na šest godina i deset mjeseci zatvora zbog podmetanja tri eksplozivne naprave na gradilište Hotela Splendid u Bečićima i pokušaja iznude od biznismena Žarka Radulovića, suvlasnika hotela. Tu kaznu je izdržao 2013. godine.

Srpska policija tragala je za Damirom Hadžićem zbog sumnje da je upravo on ispalio smrtonosni rafal u jednog od visokorangiranih pripadnika kavačkog klanaDavorina Baltića. Baltić je ubijen u Beogradu 1. januara 2018. dok je automobilom ulazio u garažu zgrade na Vračaru u kojoj je živio. Sa Baltićem u automobilu bila je srbijanska policajka Marija Nikolić, koja je u pucnjavi ostala nepovrijeđena.

Hadžić je srpskoj policiji godinama poznat i važio je za bitnog čovjeka Filipa Koraća i saradnika Igora Dedovića. Dovodi se u vezu i sa serijom razbojništava i pljački juvelirnica i zlatara širom Evrope. Hapšen je u Milanu nakon pokušaja pljačke blindiranog vozila za prevoz novca. U Užicu je 2012. ranjen u pucnjavi u kladionici.

I dok su u Grčkoj padale nove žrtve krvavog rata narkoklanova, pripadnici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije rasvijetlili su ubistvo Saše Klikovca (38), ubijenog 18. jula ispred porodičnog restorana ,,Kod Crnogorca”, u naselju Cijevna nadomak Podgorice.

Lisice su, zbog sumnje da je vozio ubicu, prvo stavljene na ruke Podgoričaninu Marku Šakoviću (29), a par dana kasnije i njegovom dvije godine starijem sugrađaninu Milošu Markoviću, za kog se veruje da je pucao na Klikovca iz vozila kojim je upravljao njegov pomagač. Policija je slučaj rasvijetlila za samo četiri dana, nakon što su na planini Radovče pronašli golf koji je korišćen u zločinu, i iz njega izuzeli mnoštvo tragova koji su ih doveli do osumnjičenih.

Nedugo zatim uslijedilo je hapšenje Šukovića koji je, prema nezvaničnim informacijama, istražiteljima priznao sve što je uradio, uz ime saučesnika koji je pucao u Klikovca. On je ispričao da su nekoliko dana pratili Klikovca i čekali pogodan trenutak da zločinački naum sprovedu u djelo. Za razliku od Šukovića, Marković je policiji operativno poznat od ranije i to kao osoba bliska jednom ogranku škaljarskog kriminalnog klana.

 

VOĐA ŠKALJARSKOG KLANA NAPUSTIO SPUŠKI ZATVOR:
Sloboda za Vukotića

Kotoranin Jovan Vukotić koji slovi za vođu škaljarskog klana izašao je u utorak iz spuškog zatvora. Vukotića Više državno tužilaštvo sumnjiči da je sa Milićem – Minjom Šakovićem i pokojnim Igorom Dedovićem, prije nekoliko godina pokušao da ubije dvojicu navodnih članova kavačkog klana Vojina Stupara i Miloša Radonjića.

Tridesetdevetogodišnji Kotoranin u februaru je ekstradiran iz Srbije u Crnu Goru. On je u tužilaštvu, ali i prije ekstradicije iz Srbije, više puta negirao optužbe, tvrdeći da mu sve smještaju ,,prljavi” policajci i da nije bio u Crnoj Gori kada se pucalo u Kotoru. U istrazi pokušaja ubistva dvojice kavčana saslušan je 19. juna 2019. godine u prostorijama Okružnog zatvora u Beogradu, a 8. februara 2020. pred podgoričkim Višim sudom.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLICIJSKA TORTURA I KAKO JE SPRIJEČITI: Teška ruka pendrek-demokratije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) je ukazao na „nestandardne predmete“ – bejzbol palice i električne kablove – koje je pronašao u CB Podgorica, koji je naveden i kao lokacija na kojoj su žrtve policijske torture mučene

 

Zvjersko prebijanje Jovana Grujičića, Benjamina Mugoše i M.B., poslednji je u nizu slučajeva koji bacaju sjenku na postupanje uniformisanih službenika Uprave policije. Taj događaj, istovremeno, u fokus javnosti vraća dilemu da li se crnogorska policija vraća davno oprobanim metodama iznuđivanja priznanja od osumnjičenih.

Repertoar torture  je, prema tvrdnjama pretučene trojke, raznovrstan: navlačenje pancirnih prsluka na gornji dio tijela i udaranje bejzbol palicama preko istih, udaranje po tabanima, upotreba elektro-šokera na više djelova tijela uključujući genitalije, davljenje plastičnom kesom, šamaranje, repetiranje pištolja… Zbog onog što su preživjeli oni su podnijeli  krivičnu prijavu, u kojoj su detaljno naveli šta su im policajci radili, u maju, nakon što su ih uhapsili zbog sumnje da su učestvovali u postavljanju eksplozivne naprave ispred kafe bara Grand i porodične kuće policijskog službenika Duška Golubovića.

Iz NVO Akcija za ljudska prava (HRA) ističu da se u ovom slučaju, na osnovu službenih dokumenata, zna ko su službenici CB Podgorica koji su učestvovali u ispitivanju. Batinaši su, ipak, i dalje nepoznati. I pored toga što je Grujičićev otac podnio krivičnu prijavu protiv svih koji su, kako tvrdi, učestvovali u otmici njegovog sina iz psihijatrijske bolnice u Kotoru, ali i onih koji su ga pretukli u Centru bezbjednosti. „ … je Jovana tjerao, izmučenog i imrcvarenog, da hoda na ruke i noge u prostoriji dok je on istovremeno pokušavao da ga jaše, praveći selfije mobilnim telefonom uz riječi ‘svima ću ovo da pošaljem da vide kakav si mangup’. Napominjem da su zadnje dvije metode slomile Jovana koji je nakon toga njima rekao da će sve da prizna i da potpiše izjave koje su mu dali. Nakon tog priznanja Jovanu je zaprijećeno da ne smije tražiti advokata“, dio je prijave koju je podnio Grujičićev otac.

Opis mučenja koji smo tu vidjeli odgovara taktikama mučenja koje su u Latinskoj Americi protiv ljevičara koristili pripadnici vojnih hunti, kaže za Monitor Tea Gorjanc – Prelević. „Što reče neko, samo što ih iz helikoptera nisu bacali u more“.

Svetlana ĐOKIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OPŠTINA BUDVA DVA MJESECA U FINANSIJSKOJ BLOKADI: Pritisak težak desetine miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekuje se da novoformirana odbornička većina održi sjednicu budvanskog parlamenta u subotu, 08. avgusta, na čijem će se dnevnom redu, pored planiranih smjena članova raznih upravnih odbora i Savjeta RTV Budva, naći i dirigovana odluka o podizanju kredita za vraćanje miliona Vladi

 

Da su životi građana Budve manje važni od vlasti, političkih igara i finansijskih špekulacija, pokazuje  situacija u kojoj zaposleni u ovoj turističkoj opštini dva ili tri mjeseca ne primaju zarađene plate. Usred turističke sezone i otežanih životnih uslova zbog epidemije korona virusa, oko hiljadu zaposlenih početkom ljeta ostalo je bez mjesečnih zarada.

Voljom ministra finansija Darka Radunovića, po čijem je nalogu Privredni sud uveo privremenu mjeru blokade računa Opštine krajem maja, uoči sveobuhvatne akcije preotimanja vlasti u Budvi, zaposleni u lokalnoj upravi nijesu primili dvije zarađene plate. Radnicima u JU Muzeji i galerije Budve i Javnom servisu RTV Budva duguju tri lična dohotka.

Podsjećamo, Ministarstvo finansija isplatilo je krajem prošle godine 29,3 miliona eura austrijsko-njemačkoj firmi WTE/EVN na ime aktiviranih garancija koje je dala Vlada za projekat izgradnje postrojenja za preradu otpadnih voda u Bečićima. Iako postupak oko dokazivanja stvarnog iznosa uloženih sredstava u izgradnju  kolektora u naselju Vještice nije okončan, kao ni istražni postupak državnog tužilaštva, Vlada je na prvi zahtjev Njemaca isplatila tražene milione, koje sada potražuje od Opštine Budva.

Naplata milionskog troška iz budžeta Vlade jedan je od razloga izvršenog prevrata u Budvi, nasilne promjene legalno izabrane vlasti u kojoj su učestvovale brojne državne institucije. Uz pomoć jakih policijskih snaga na čelne funkcije u Opštini postavjeni su predstavnici nove odborničke većine, DPS, Crnogorske, SD i nezavisnog odbornika Stevana Džakovića. Glavni zadatak tako ustoličenih predsjednika Opštine Nikole Divanovića (DPS) i predsjednice Skupštine, Anđele Ivanović iz Crnogorske, je zaduživanje Budve za 30-ak miliona eura, kako bi Vlada nadomjestila minus u svojoj kasi. Odluka o kreditnom zaduženju mora biti donijeta do kraja avgusta, za kada su zakazani redovni lokalni izbori.

DPS pokazuje potpuno odsustvo brige za egzistenciju građana zaposlenih u opštinskoj administraciji i njihovih porodica, jer na računu Opštine ima novca  za isplatu plata. Pravnim i fizičkim nasiljem Budva je dovedena u ponižavajuću situaciju, da joj sa republičkog nivoa diriguju načinom upravljanja sopstvenim sredstvima, da jedan ministar lokalnoj samoupravi može da zabrani isplatu zarađenih plata iz redovnih opštinskih prihoda. Budva koja je najznačajnija turistička opština u Crnoj Gori,  iz koje Vlada ubira milione prihoda po raznim osnovama, trpi dvomjesečno iživljavanje Vladinih institucija nad građanima ovog grada.

Svakodnevne scene na vratima Opštine gdje pripadnici privatnog obezbjeđenja ne dozvoljavaju ulazak u opštinske prostorije odbornicima sa liste Demokrata i DF-a, pokazuju da ponižavanje Budve i njenih građana kao da nema granica. Te scene posredstvom medija odlaze u svijet.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo