Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I duša na prodaju

Objavljeno prije

na

„Nasred primorja općine paštrovske ima jedna mala luka, pusto žalo, koju ljudi i dan današnji zovu ‘drobnijem pijeskom’. To je zemanom bivalo mjesto gdje se narod kupio na zbor i na odluke, kad je ta općina slobodno i neodvisno upravljala sama sobom. Četiri suđe (sudije) i dvanaest vlastela, od svakog plemena po jedan čovjek, slobodno i na poređe izabrani, sjedili bi pod jednom međom vrh pijeska, a ostali domaćini jedan do drugoga po pijesku i tu vijećali i sudili o najvažnijem poslima. Svake godine o Vidovu-dne, u pučini ljeta, birala je skupština otvorito suđe i vlastelu, predaval im zakonik, starostavnik, knjigu i srebrni pečat, a oni bi se kleli skupštini da će neumitno suditi, a zakone i odluke zborske vršiti”. Ovako je budvanski književnik Stjepan Mitrov Ljubiša u poznatoj priči Kanjoš Macedonović pisao o značaju pješčane plaže Drobni pijesak, smještene u centru Paštrovića, mjestu na kojem su donošene važne istorijske odluke i vršio izbor čuvenog paštrovskog suda Bankada. Ovo istorijsko mjesto Paštrovića danas je u cjelosti u vlasništvu Prve familije.
Investicioni potres koji je prije godinu dana protutnjao ovim krajem ostavio je pleme Paštrovića koje baštini bogatu i slavnu istoriju ne samo bez zemlje, nego i bez onih mjesta od posebnog značaja koja odišu istorijom, tradicijom i starim običajima. Po riječima jednog od uglednih mještana riječ je o tužnom i dramatičnom trenutku u istoriji Paštrovića u kome su posjedi mukotrpno sticani vjekovima prodati za samo godinu dana.
Sa zemljom je otišla i istorija. Ako se ima u vidu da je Paštrovićima 1954. godine oduzeto njihovo administrativno središte Sveti Stefan, prodajom imanja na Drobnom pijesku Paštrovići su ostali i bez svoje duše.

BEPLER UMJESTO KANJOŠA: Na mjestu istorijskog lokaliteta paštrovskog „zbora” svoju hotelsku imperiju preko povezanih firmi širi moćni veleposjednik Bepler i Džejkobson.

Preko američke firme Roychamp trading LLC, registrovane u Podgorici, čiji je ovlašćeni zastupnik izvjesni Baria Frago Orlando iz Paname, a direktor Dragan Bećirović iz Kolašina, u zaleđu poznate plaže kupljena je parcela površine oko 42.000 metara kvadratnih.
Opština Budva je krajem 2007. godine usvojila novi Prostorni plan opštine sa važnošću od 15 godina. Prema odrednicama ovog najvažnijeg planskog dokumenta zemljište oko plaže Drobni pijesak dobilo je status zaštićene lokacije.

Takvo rješenje kvarilo je računicu ekipe okupljene oko Beplera, pa je ganc novi PPO morao na popravni. Osam mjeseci nakon usvajanja plana u lokalnoj skupštini predsjednik Opštine Rajko Kuljača biva primoran da isti mijenja po zahtjevu investitora i u julu 2008. donosi Programski zadatak za izradu izmjena i dopuna PPO Budva.
Tako su dugoročne vizije razvoja turističke prijestonice Crne Gore pretočene u planski dokumenat najvišeg nivoa na kome su radili timovi domaćih i uvoznih planera i utrošena ogromna sredstva, izdržale probu vremena od nepunu godinu dana!
Programski zadatak koji potpisuje Kuljača raritet je među ovakvom vrstom dokumenata jer je nedopustivo da se obrađivaču Prostornog plana označavaju brojevi katastarskih čestica na kojima treba nešto ucrtati.
Kuljača nalaže planerima da „zonu ambijentalne gradnje na potezu od Crvene glavice do Perazića dola preinači u turizam”. Sve što je prethodnom varijantom PPO bili sačuvano da se „novim pogledom na lokacije” zazida! Pažnja se usmjerava na lokacije Kamenovo, Galije-Bijeli Rat, Debeli Rat, Slava luka, Drobni pijesak, Skočiđevojka, Smokvica, Miločerska plaža…

PLATI PA UCRTAVAJ: Izmjene se poklapaju sa granicama parcela povlašćenih novopečenih vlasnika paštrovskih voćnjaka, maslinjaka, livada i šuma koje se pretvaraju u građevinsko zemljište. Dok su susjedne parcele u vlasništvu mještana ostale neurbanizovane.
Izmijenjeni Prostorni plan usvaja se na sjednici SO 16. marta, nekoliko dana uoči izbora. Predstavnici Mjesne zajednice Reževići revoltirani su postupkom skupštinskih organa jer njima kao zainteresovanoj strani skupštinski materijali sa planskom dokumentacijom nijesu bili dostavljeni na vrijeme zbog čega nisu bili u mogućnosti da učestvuju u raspravi.
Predsjednik Savjeta MZ Reževići Dragan Vuković kaže da je PPO usvojen u tajnosti i da je pravljen po mjeri naručilaca. Posebno je ogorčen na stavom Revizione komisije čiji su članovi imali sluha isključivo za interese tajkuna dok su zahtjevi mještana za ucrtavanjem objekata odbijeni u cjelosti.
„Da dolazimo iz Nikšića, Podgorice, Rusije ili sa Kipra i da smo platili koliko treba, ne bi bilo problema”, smatraju nezadovoljni stanovnici Reževića.
Usvajanjem izmjena PPO odbornici koalicije DPS-SDP omogućili su građevinskim moćnicima koji se skrivaju iza brojnih firmi sa of-šor destinacija da svojim graditeljskim poduhvatima u potpunosti izmijene reljef i mediteranske pejzaže čitave jedne regije. Pored viška kapaciteta iz prve verzije PPO, izmjenama i dopunama docrtano je oko 7.000 novih ležajeva po uhodanoj formuli hoteli-vile-apartmani za tržište, samo u zaleđu plaža i uvala iza Svetog Stefana.
Kompaniji Roychamp na Drobnom pijesku ucrtan je hotel od 750 ležajeva, brojne renta vile i apartmansko naselje.
Kompaniji-sestri, kiparskoj Danebrook limited na lokaciji Bijeli rat oko 1.000 ležajeva u hotelu i apartmanima za prodaju.
FAMILIJA PREVARENA: Izgledi da će kompanija Bepler na Drobnom pijesku nešto i graditi u ovom trenutku veoma su mali. Ne samo zbog ekonomske krize, nego iz posve bizarnog razloga.
Kupili su zemlju od lažnog, odnosno nesavjesnog prodavca. Njihova zemlja u katastru nepokretnosti opterećena je teretom zabrana i sudskih privremenih mjera na osnovu brojnih tužbi nasljednika prethodnih vlasnika.
Slučaj Drobni pijesak posebno je zanimljiv, jer se po kazivanju oštećenih porodica 1. avgusta 1995. godine, prvog dana stupanja na snagu novog katastra, na oko 14.000 kvadrata tuđeg zemljišta uknjižio Nikola Radović iz Petrovca, navodno bez ikakvog pravnog osnova i dokaza o vlasništvu, čiji su nasljednici zemlju prodali.
Zemlja se putem novog katastra prosto otimala po principu ko brži do katastra – njegova parcela. Tuđu imovinu prisvajali su i prodavali mnogi, država, opština i pojedinci.

Pred Osnovnim sudom u Kotoru vodi se veliki broj parnica za dokazivanje prava vlasništva na katastarskim parcelama koje su nakon stupanja na snagu novog katastra nepokretnosti od 1995. promijenile vlasnike bez prethodno utvrđenog pravnog osnova.
Sude se raniji vlasnici i njihovi nasljednici sa državom ili opštinom, sa rođacima i komšijama. Poništavaju se kupoprodajni ugovori milionskih vrijednosti.

Kompaniju Roychamp nasljednici pravih vlasnika tuže za preko 15.000 kvadrata. Potražuje se i dio parcele uz samu obalu na kojoj Bepler iz hotela Avala drži plažni bar i restoran.

Zastupnik Roychampa je advokatska kancelarija Ana Kolarević. Mještani koji zahtijevaju povraćaj svog vlasništva ne žele da govore za medije iz straha da će razljutiti gospodare koji vedre i oblače u Crnoj Gori.

Vjeruju da im tajnost u vođenju sudskog postupka obezbjeđuje veće izglede na uspjeh.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo