Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tužbom protiv sjećanja

Objavljeno prije

na

Suđenje Ibrahimu Čikiću autoru knjige Gdje sunce ne grije optuženom za klevetu, još nije započelo u bjelopoljskom Osnovnom sudu. Čikić je devedesetih uhapšen i u montiranom procesu osuđen da je planirao oružani ustanak, zajedno sa čelnicima tadašnje Stranke demokratske akcije Crne Gore. On je u svojoj knjizi opisao pretrpljenu torturu, a tužbu za klevetu protiv njega podnijelo je za sada jedanaest njegovih nekadašnjih sugrađana. On sada živi u Sarajevu i sudski poziv i optužnicu, nije dobio. Njega privatnom tužbom gone bjelopoljski ljekari i zatvorsko osoblje Među tužiocima su Milko Kljajević, Dušan Obradović i Radoman Vuković, koje u veoma pozitivnom svijetlu, među mnoštvom svojih tlačitelja, Čikić izdvaja kao korektne profesionalce Milko Kljajević bio je stari zatvorski kadar. Čovjek poznat po strogoći i siva eminencija zatvorske uprave. Danas je penzioner. U tužbi navodi da ga je Čikić oklevetao jer je ustvrdio da je nehumano postupao prema njemu. Tužbi se pridružio i Radoman Vuković, nekada zatvorski čuvar a sada takođe penzioner. I on tvrdi da je u knjizi spomenut u negativnom kontekstu, mada i njega Čikić izdvaja po korektnosti, jednako kao i Dušana Obradovića, u vrijeme Čikićevog tamnovanja komandira u zatvoru a danas penzionera. Među tužiocima su i trojica bjelopoljska ljekara, dr Tomislav Karišik, dr Vučić Popović i dr Rasim Zele Agić.

O dr Popoviću Čikić je napisao da je „posebno ekstremistički i pročetnički nastrojen i pun socijalfašističkog naboja”. Dr Popović, s početka devedesetih bio je poznat kao gorljivi sljedbenik Slobodana Miloševića ali politički nije bio angažovan. Danas je i on penzioner.
U negativnom kontekstu, tvrdeći da je imao namjeru da mu naškodi zdravlju, Čikić u svom romanu opisuje i dr Tomislava Karišika. I Karišik je danas penzioner a s početka devedesetih imao je izmiješane jugoslovenske i velikosrpske stavove.

U bjelopoljskom zatvoru, u vrijeme kada su tamo bili zatočeni čelnici SDA, tu su ustanovu opsluživala i dva zatvorska ljekara, dr Budimir Rakonjac i dr Rasim Agić. I dok se protiv grubog ponašanja zatvorskog osoblja prema zatvorenicima dr Rakonjac bunio, dr Agić, koji je tužio Čikića, ostajao je bez komentara. ,,Što je osjećao govorile su njegove suze kada bi me ugledao pretučenog”, kaže o njemu jedan od političkih zatvorenika koji ne želi da mu se pomene ime. Agić tuži Čikića jer je u knjizi naveo da je propustio da zabilježi povrede koje je zadobio u policijskoj torturi prije dolaska u zatvor. Dr Agić je i danas zatvorski ljekar.

Tužitelj je i nekadašnji upravnik zatvora Luka Bulatović. Njegov odnos prema zatvorenicima bio je kontroverzan – jedni će ga hvaliti, drugi će ga, poput Čikića, kuditi. Za upravnika je došao kao partijski kadar SK, kasnije, DPS-a. Danas penzionerske dane provodi podržavajući SNP.
Tužbu je predao i Neđeljko Petrović, penzionisani stražar. Zatvorenici iz tog vremena opisuju ga kao strogog i ozbiljnog, ,,pomalo nervoznog”.
Tužitelj je i Radojko Veličković, i on danas penzioner. Bio je komandir u zatvoru.
Vukić Šuković i Blažo Marijanović 1994. bili su stražari u zatvoru, danas su takođe penzioneri. I dok je Marjanović važio za veoma tihog čovjeka, Šuković je bio, tvrde zatvorenici, bio počesto grub. U bjelopoljskom zatvoru zapamtili su ga po tome što dugo nije pristajao da se povinuje naređenju i petokraku na stražarskoj kapi zamijeni trobojkom. ,,Da nijesi čitao Monitor ne bi ni bio ovdje”, ostaće upamćene njegove riječi koje je izrekao kad su zatvorenici zatražili štampu.

INTERVJU: IBRAHIM ČIKIĆ

MONITOR: Kako komentarišete tužbu jedanaest Bjelopoljaca protiv vas?
ČIKIĆ: Iz medija sam saznao da su protiv mene bivši radnika bjelopoljskog zatvora podignuli tužbu za navodnu klevetu zbog činjenica koje sam iznio u svojoj knjizi. Optužnicu nijesam u stanju komentarisati jer je nijesam ni dobio.
Umjesto da se vrhovni državni tužilac odluči da počne sa sprovođenjem istrage, kao što je svojevremeno 1996. obećao, sada dželati tuže žrtvu. Da nije tragično bilo bi komično.

MONITOR: Da li možete dokazati ono što pišete u knjizi?
ČIKIĆ: Jedini moj grijeh je, kao što neko u novinama ovih dana napisa, taj što sam se usudio da se sjećam torture koju su nadamnom izvršili pripadnici crnogorske policije i zatvorski čuvari.
Sama činjenica da me tuže bivši radnici bjelopoljskog zatvora govori da je to produžetak zločina iz 1994. a što se jasno vidi iz činjenice da su ,,privatni tužioci” zapravo upravnik, stražari i drugi pripadnici represivnog državnog aparata iz 1994. a ne bilo kakvi obični građani.
Riječ je o nastavku policijske igrarije u kojoj su mogućnosti svakakvih bezobrazluka i svinjarija neiscrpne.
I klovnovi koji optužuju i inspicijenti iza njihovih leđa koji ih iz sjenke guraju na scenu, jednako su uplašeni i tužni. Mnogima od njih moja knjiga visi nad glavom kao Damoklov mac! Izgledaju njunjavo i jadno.

MONITOR: Da li ćete se pojaviti na ročištu zakazanom za 15. juni?
ČIKIĆ: Pjesnik pravo kaže da ,,strah životu često obraz kalja”. To je ono što se da vidjeti kao jedini logički zaključak, na osnovu informacija do kojih sam došao. Dakle, želim da saopštim slobodoumnoj crnogorskoj javnosti da prvom ročištu nijesam prisustvovao samo zbog toga što nijesam dobio sudski poziv za raspravu. Iako sam slabog zdravlja i materijalnog stanja spreman sam da se pojavim na bilo kojem slobodnom sudu. Knjiga je sama istina pisana mastilom sastavljenim od krvi, a perom protkanim bolom. Obraz se čuvao devedesetih, a ne sada. Ja sam na promociji rekao: ,,Ne vjerujem da će zemaljski sud suditi zločincima, ali ja znam da je konačni sud Nebeski! Ipak, dok smo na zemlji važe zemaljski zakoni, oni koje ljudi prave onako kako njima odgovara. Da je crnogorski interes Evropa i da su na sceni evropski zakoni o kleveti nikada se ne bi dešavali ovakvi sudski procesi.

MONITOR: Kako komentarišete to da vas nijesu tužili visoki državni službenici, policijski čelnici i zvaničnici iz pravosuđa, glavni akteri torture, već ljudi koje sporadično pominjete u knjizi?
ČIKIĆ: Upravo to ukazuje da Crna Gora još živi devedesete godine, kao i ova farsa od suđenja. Tome u prilog ide još jedna apsurdna činjenica. Kao tužitelji se pojavljuju Milko Kljajević, Duško Obradović i Radoman Vuković, o kojima u knjizi pišem kao o jako poštenim i profesionalnim osobama (147.str. knjige) koje su i pored ogromnog pritiska od policije, sudskih i drugih organa sačuvali obraz, čast i dostojanstvo. To dovoljno govori da se u ovoj tužbi manipuliše ovim ljudima i da oni nijesu ni pročitali knjigu. Ovi o kojima me pitate svakako jesu. I ja se nadam da su sada ustrašeni i da čekaju, ako će Crna Gora u Evropu, ono što se mora desiti – optužnicu iz Tužilaštva.
Konačno, nadam se da će i moja knjiga i eventualni sudski procesi, tu mislim i na ovaj farsični koji se sprema protiv mene, ubrzati put Crne Gore prema Evropi.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA SJEVERU SVE MANJE POLJOPRIVREDNIH OSIGURANIKA: Neke opštine  prepolovljene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razvoj poljoprivrede na sjeveru ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi. Tu su i  nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

 

Uprkos tome što je u većini opština sjevernog regiona poljoprivreda definisana kao jedna od strateških grana razvoja,  statistika pokazuje da tokom minule decenije u toj oblasti nije bilo mnogo napretka. Broj  poljoprivrednih osiguranika, prema zvaničnim podacima, na sjeveru države od 2011. do 2018. godine  smanjen je za skoro četiri odsto.

Lokalne uprave na sjeveru su, mahom, u strategijama zapošljavanja, koje važe za naredne četiri godine, ponovo planirale mjere za unaprjeđenje poljoprivrede, odnosno povećanje broja poljoprivrednika. Definisani su i ambiciozni planovi intenzivnog razvoja stočarstva, ratarstva, voćarstva,  proizvodnja autohtonih proizvod, te njihovo brendiranje…

U nekoliko lokalnih uprava Monitoru su kazali da jedan od mogućih  razlog  smanjenja broja poljoprivrednih osiguranika može biti i formalne prirode.

„Ministarstvo poljoprivrede plaća doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za poljoprivredne osiguranike mlađe od 35 godina.  Prelaskom starosne granice, obaveza plaćanja doprinosa pada na teret osiguranika. Gubitkom povoljnosti, osiguranici se preregistruju ili se više ne registruju što, je, vjerovatno,  jedan od razloga koji  utiče na smanjenje ukupnog broja poljoprivrednih osiguranika. Ipak, to ne može biti jedini ili presudan razlog“, objašnjavaju u plavskoj Opštini.

Razvoj poljoprivrede na sjeveru, kako je navedeno u strateškim razvojnim planovima, ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi u ruralnim područjima. Takođe i nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

Broj osiguranih poljoprivrednika  u plavskoj opštini od 2011. do 2019. godine smanjio se za čak 44 odsto. Tako ih je  2019. godine bilo svega 18. Iste godine u Kolašinu je  bilo registrovano 231 poljoprivredno gazdinstvo.  Broj osiguranika u toj oblasti smanjio se, tokom sedam godina, čak za 45 odsto.

Osnovni preduslov za dalji razvoj poljoprivrede, kažu u beranskoj  lokalnoj upravi,  su dodatna ulaganja koja bi omogućila intenzivniji početak poljoprivredne proizvodnje. Time bi, pojašnjavaju,  bio povećan i procenat  zaposlenih među  radno sposobnim na selu.

U toj opštini je 3.156 poljoprivrednih gazdinstava, ali, prema zvaničnim podacima , od prije dvije godine, bilo je svega 91 poljoprivredni osiguranik. To je čak za 34 odsto manje nego 2011.

U lokalnoj upravi  tvrde da je neophodno jačanje kapaciteta za veći stepen obrade poljoprivrednih proizvoda, kao i za organsku proizvodnju.  Kažu  i da je potrebno uspostaviti čvršće veze između poljoprivrede i turizma i industrije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDŽET KONAČNO U SKUPŠTINI: Između euforije i straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok vladini zvaničnici govore o najboljem budžetu ikad, predstavnici parlamentarne većine koja ih je izabrala tvituju da je predloženi budžet dobar samo za premijera i ministra finansija. Na prvo listanje, novi budžet je neočekivano detaljan i previše optimističan

 

osljednjeg dana Ustavom propisanog roka (31. mart) Vlada je Skupštini dostavila prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu. Sada je na potezu Skupština.

„Mi smo ustavnu obavezu završili u predviđenom vremenskom periodu“, odahnuo je premijer Zdravko Krivokapić, ipak svjestan da problemima tu nije kraj. Pošto, kaže, u odnosima između izvršne i zakonodavne vlasti dominira – ucjena. „Moramo da shvatimo da je zakon bitan za funkcionisanje građana, a ne za naše nadgornjavanje“.

A šta o tome ima da kaže druga strana tek ćemo čuti. Ali, vjerovatno, ne tako brzo. I, sudeći po prvim komentarima Nebojše Medojevića („Kradem od siromašnih da bih dao bogatima“, citirao je predsjednik PzP jednog od junaka stripa Alan Ford), taj odgovor se Vladi možda neće svidjeti. I pored njihovog optimizma s kojim su predstavili svoj prvijenac.

„Siguran sam da ne postoji nijedan razlog da ovakav budžet ne bude usvojen“, kazao je ministar finansija Milojko Spajić, „ovo je najbolji budžet u istoriji Crne Gore“. Svoje tvrdnje ministar potkrepljuje konstatacijom da bi (ako ga i kada usvoji parlament) po prvi put mogli imati budžet koji je transparentan, socijalan i razvojan.

Kao veliki uspjeh svog tima ministar je naveo to što neće biti smanjenja plata i penzija, odnosno, dodatnog oporezivanja tih primanja. I demantovao pisanje Vijesti da je, u nacrtu budžeta za ovu godinu, bila razrađena opcija oporezivanja penzija većih od prosječne plate u državi (524 eura) po stopi od 15 do 95 odsto. Na ministrovu nesreću, Vijesti su objavile i faksimil stranice sa spornim tekstom koji nije uvršten u konačnu verziju vladinog prijedloga. A nama ostaje nada da je ministar bolji ekonomista nego što je političar. I saznanje da je, što se tiče predstavljanja rada svog tima, zaslužio čistu jedinicu.

Na sajtu Vlade možete naći predlog novog budžeta koji broji 306 strana. I u kome ne možete, bez mnogo napora i unakrsnog iščitavanja, pronaći ništa od onoga čime se hvali ministar Spajić i njegovi saradnici.

Tu ćete pročitati da će država ove godini raspolagati budžetom vrijednim 2,46  milijarde eura, što je za nekih 180 miliona manje od posljednjeg budžeta vlade Duška Markovića (prije epidemije korone i rebalansa). Da su izvorni prihodi planirani na 1,88 milijardi ili nekih 100 miliona manje od prošlogodinjih (planiranih), dok su tekući rashodi, bez budžeta državnih fondova, sredstava za otplatu dugova i kapitalnih investicija, manji za 20 miliona… Brojke su i posložene na način sličan onome kako su to radile prethodne DPS vlade.

Tek finese razlikuju prvi Krivokapićev/Spajićev od poslednjeg Markovićevog/ Radunovićevog (Darko, bivši ministar finansija) budžeta. Recimo da je za službena putovanja Službe predsjednika Crne Gore ove godine planirano 48, spram prošlogodišnjih 250.000 eura. Da su troškovi reprezentacije u kabinetu Mila Đukanovića smanjeni za tri puta – sa 60 na 20.000 eura. Ili podatak da će Savjet za privatizaciju imati budžet od 140.000. Više od osam puta manje u odnosu na prošlogodišnjih 1,2 miliona. Na samo jednoj stavci iz troškovnika Savjeta uštedjelo se skoro 995.000 eura. Konsultantske usluge, projekti i studije skresane su sa (okruglo) milion na 5,6 hiljada eura. Pa će neko, očito, morati da se odrekne popriličnog prihoda.

Tako bi, stavku po stavku, stigli do posljednje stranice budžeta i konstatacije da on stupa na snagu danom objave u Službenom listu a primjenjuje se od prvog dana ove godine. Retroaktivna primjena zakona o budžetu nije dozvoljena, zaključili su poslanici SD. Dok je dobronamjernima jasno da su autori prijedloga pokušali da razriješe rebus izlaska iz trenutnog moda privremenog finansiranja države, i prebace se u redovno stanje koje bi trebalo da uslijedi nakon usvajanja budžeta. Što se, tek da pomenemo, i ne mora desiti. Pošto ne postoji propis koji predviđa rok u kome se Skupština mora izjasniti o predloženom zakonu o budžetu. Jasna pravila igre dobićemo tek kada budu usvojeni zakoni o vladi i Skupštini. A nema naznaka da se time neko ozbiljno pozabavio.

A kada smo kod Skupštine – juče je (srijeda, 31. mart) Aleksa Bečić spasio budžet tako što su njegove službe, za razliku od vladinih, na sajtu parlamenta objavile svih 1.600 stranica koje je pripremilo ministarstvo finansija. I tek se tu vidi (odnosno nazire, na prvo čitanje) ono o čemu pričaju premijer i njegov ministar finansija.

Spajić je na konferenciji za medije rekao kako, nakon prošlogodišnjeg strmoglava od 15 odsto, Vlada ove godine očekuje rast bruto društvenog proizvoda veći od 10 odsto. Ta projekcija je zasnovana na očekivanju da će ovogodišnja tursitička sezona donijeti 65 odsto prihoda u odnosu na rekordnu 2019. U Obrazloženju zakona o budžetu, koga nema na sajtu Vlade, čitamo: „Očekivanja u turizmu u 2021. temelje se na dostupnim informacijama i najavama iz turističkog sektora, dok najvažnija pretpostavka podrazumijeva imunizaciju stanovništva kroz dostupne vakcine u zemlji tokom 2021. godine, koja do početka ljetnje sezone uključuje target od 70 odsto odraslog stanovništva koje je vakcinisano, ili je već preležalo virus Covid-19. Ovo je i u skladu sa ekonomskim projekcijama Evropske komisije…“.

Teško je poverovati u ponuđena objašnjenja i brojke. Ali, one su tu. Lako provjerljive u svakom momentu. Skupa s podatkom da je Vlada pripremala projekcije rasta BDP i uz pretpostavku (kažu pesimističku) da će turistička sezona donijeti „samo“ 55 odsto prihoda iz ‘19. Odnosno svih 75 odsto u hrabrijoj, i potpuno nerealnoj, varijanti. „Pretpostavke kretanja u turizmu zasnivaju se i na velikom interesovanju glavnih emitivnih tržišta za turizam u Crnoj Gori, povoljnim epidemiološkim mjerama i otvorenim granicama za ulazak u zemlju, te povećanim kapacitetima turističkog sektora i najavi početka operativnog rada novoosnovane avio-kompanije, ToMontenegro, do početka sezone“, čitamo u Obrazloženju budžeta. Istovremeno dok dnevna štampa izvještava o propasti ljetnje predsezone.

A tu je i podatak, prethodna vlast bi pokušala da ga sakrije, da međunarodne finansijske institucije (MMF, Svjetska banka, Evropska komisija) projektuju sporiji oporavak crnogorske ekonomije, uz ovogodišnji rast od 5,5 do 6,8 odsto.

Prilozi predloženog zakona o budžetu pokazuju nam i kako Vlada planira, povećanjem postojećih i uvođenjem novih akciza, da dodatno popuni državnu kasu. Prema tim projekcijama, povećanje akcize na duvan i duvanske proizvode treba da donese 16,8 miliona; povećanje akcize na gazirana pića sa dodatkom šećera i uvođenje akcize na slatkiše (proizvodi od šećera, kakaoa i sladoled) još 10,2 miliona; povećanje akcize na alkolohol i alkoholna pića – 4,2 miliona; Markiranje (obilježavanje, kako bi se suzbio šverc) mineralnih ulja i njihovih derivata – 14 miliona; prihod od nelegalno stečene imovine – 40 miliona.

Iskustvo nas uči da su te projekcije nerealne. I prethodna vlada, mnogo iskusnija od sadašnje, pokušala je uvećati budžetske prihode na isti način. Pa je odustala kada su shvatili da se šverc nije smanjio nego povećao što je, zapravo, dovelo do smanjenja prihoda. A možda nova izvršna vlast pokaže više snage i volje da suzbije sivu ekonomiju.

Za pohvalu je pokušaj izrade „srednjoročnog budžetskog okvira“ (vidjeti tabelu). Tako saznajemo za vladine planove da do 2023. godine značajno uveća budžet za programe poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (sa sadašnjih 43 na 71 milion naredne godine) javne bezbjednosti i odbrane (sa 154 na 182 miliona u 2023) i zdravstva (sa ovogodišnjih 307 na 334 miliona za dvije godine).  Dok bi, istovremeno, smanjila izdatke za saobraćaj (sa skoro 200 na manje od 90 miliona), prostorno planiranje i zaštitu životne sredine (sa sadašnjih 19,5 na 17,1 milion u 2023).

Nov način pripreme budžeta omogućio nam je i da jasnije, zbog programski objedinjenih podataka, shvatimo gdje ide naš novac. Iznenadilo je saznanje da će nas planirana „sredstva za izradu i održavanje softvera“ ove godine koštati skoro 13 miliona. Najveći dio tih sredstava otići će MUP-u (5,59 miliona) „za održavanje sistema video-nadzora na graničnim prelazima; za izradu i održavanje softvera za ID dokumenta; na održavanje sistema INFOSTREAM, AFIS, za projekat Integrisanog upravljanja granicom, kao i nabavku licenci i održavanje postojećih softverskih rješenja“. Sljedeći potrošač, po veličini, je  Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija. Njima će, planirano je, pripasti iznos od 2,10 miliona.

Ostaje da se vidi da li je lakše bilo napraviti budžet ili obezbijediti neophodnu podršku za njegovo usvajanje. Uz predstavnike parlamentarne većine vladinim zvaničnicima, vjerovatno, predstoje i ozbiljni razgovori u Socijalnom savjetu, posebno sa predstavnicima poslodavaca. Pošto bi se moglo pokazati da dogovor o povećanju minimalne zarade na 250 eura nije tako jednostavno realizovati u momentu kada se mnogi, s mukom, bore da sačuvaju što više postojećih radnih mjesta i po sadašnjim uslovima. Samo da premijer u Savjetu ne zagalami onako kako je to uradio na sastanku sa prosvjetarima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo