BUDVA
Zapušteno blago

Kako Budvani zauzeti gradnjom, turizmom i ugostiteljstvom brinu o kulturno-istorijskom nasljeđu svoga drevnog grada najbolje svjedoči ova fotografija. U centru Budve na mjestu hotela Avala nalazi se najznačajniji arheološki lokalitet grada na kome je 1936. godine otkrivena budvanska nekropola sa oko 50 grobova čiji su sadržaji jedino svjedočanstvo o prohujalim vjekovima i životu na ovom prostoru. Ostaci nekropole potiču iz dviju epoha – helenističkog i rimskog perioda. Njeni očuvani dijelovi su nakon izgradnje Avale izmješteni ispred hotela gdje su, izloženi i zaštićeni kao izuzetno graditeljsko nasljeđe najviše vrijednosti, privlačili veliku pažnju stručnjaka, turista i posjetilaca Budve. Nakon privatizacije i gradnje nove Avale, iz hotela su izbačeni i stari rimski mozaici. Smješteni u vreće završili su u nekom od gradskih podruma. Neprocjenjivo blago nema dužnu pažnju nadležnih državnih i opštinskih organa. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture odavno je od Budve digao ruke. Ostaci budvanske nekropole su zapušteni, bez ograde i table sa informacijama o kakvom se bogatstvu radi.

B. P.

UOČI PRESUDE FLORENS ARTMAN
Strah od ograničenja slobode govora

U ponedjeljak, 14. septembra, Tribunal u Hagu izreći će presudu u slučaju Artman. Florens Artman, francuska novinarka i nekadašnja portparolka Karle del Ponte, glavne tužiteljice Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), optužena je prošle godine da je ,,svjesno i namjerno ometala provođenje pravde time što je otkrila informacije o dvije odluke Žalbenog vijeća od 20. septembra 2005. i 6. aprila 2006., u svojoj knjizi Mir i kazna i u članku objavljenom na Internetu”.  Artman je kritikovala odluke i pravno obrazloženje kojim Žalbeno vijeće ICTY-a odobrava Srbiji zahtjev za povjerljivim statusom najosjetljivijih dijelova transkripata Vrhovnog savjeta obrane SRJ iz devedesetih godina, za koje se vjeruje da sadrže dokaze o učešću države Srbije i njezinih institucija u genocidu u Srebrenici. Ovi dijelovi arhiva VSO-a nisu bili dostupni niti javnosti, niti Međunarodnom sudu pravde pri donošenju presude u februaru 2007. u predmetu Bosne protiv Srbije za genocid. Srebreničkim žrtvama su stoga bila oduzeta temeljna prava da traže finansijsku naknadu.  Suđenje Artman pred ICTY-em je započelo 15. juna 2009. i završilo 3. jula 2009. Za vrijeme suđenja, tužitelj je tvrdio da knjiga i članak u kojima je Artman otkrila postojanje i sadržaj dvije povjerljive odluke Žalbenog vijeća bili čin javnog prkosa naredbama ICTY-a. Tužitelj je zatražio kaznu u visini od 7000 – 15.000 eura. Odbrana Artmanove, međutim, tvrdi da su informacije za koje se Artmann tereti bile javne i prije izlaženja njezine knjige. Srbija je javno priznala da je od ICTY-a tražila i dobila da osjetljivi dijelovi dokumenata VSO-a budu zaštićeni. Postojanje i sadržaj odluka Žalbenog vijeća koji se odnose na sporazum između Srbije i ICTY-a su detaljno javno raspravljani u Beogradu i mnogim domaćim i stranim medijima. Čak je i sam ICTY u javnosti citirao sporne odluke Žalbenog vijeća u nekoliko javnih sudskih dokumenata. Obrana zahtijeva oslobađanje i tvrdi da bi čak i simbolična kazna poništila desetljeća sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava (ECHR). Osuda bi, ističe odbrana, pored ograničavanja slobode govora, imala i zastrašujući uticaj na pravo žrtve da zna istinu.