Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I šta sad?

Objavljeno prije

na

Vladajuća koalicija u Crnoj Gori tražila je – i dobila – jak politički mandat da primeni neophodne reforme kako bi se načinio sledeći korak ka evropskim integracijama I da spreči, u meri u kojoj je to moguće, negativne posledice globalne finansijske (ili pre ekonomske) krize. Situacija ne može biti teža. Prvo, proširenje nije na vrhu prioriteta za Evropsku uniju. Njeni političari u Briselu i u 26 drugih glavnih gradova preokupirani su unutrašnjim izazovima izbegavanja stalne paralize, opterećeni su teškoćama prilagođavanja institucionalnih okvira i procesa donošenja odluka i neprijatno im je zbog neočekivanih problema sa ratifikacijom. Proces usvajanja ustava kao zakona već je propao, sledilo je odbijanje glasača u Francuskoj i Holandiji da private ustav sredinom 2005. Sada je dovedeno u pitanje usvajanje Lisabonske deklaracije. Irci je nisu glatko prihvatili na referendumu sredinom 2008. Samo pre desetak dana, obim dvojakog političko-ekonomskog izazova jasno se pokazao (ako je dokaz uopšte bio potreban) kroz pad vlade Mireka Topolaneka u Pragu – a imajući u vidu da baš ta zemlja predsedava Evropskom unijom. Unutrašnji politički događaji u Češkoj dodaju se brizi oko buduće sudbine Lisabonskog sporazuma, sa kojim EU želi da poveća svoju efikasnos i demokratski legitimitet dok popravlja koherentnost svojih akcija. Zbog razloga koji su potpuno van kontrole Crne Gore, ovi događaji utiču na vreme koje će biti potrebno da Vlada Crne Gore dobije odgovor na zahtev za članstvo. U međuvremenu, i nezavisno od političkih zbivanja u Briselu, process stabilizacije i asocijacije obezbeđujezemljama jugoistočne Evrope sveobuhvatan okvir za reforme, potrebne na putu ka dobijanju statusa kandidata I početku pregovora o punopravnom članstvu. Jasno je da će onaj ko sledi ove reforme i u nesigurnim vremenima od toga imati koristi, jer će povećati njegovu kredibilnost kad se postavi pitanje candidature i kad se o članstvu bude konačno pregovaralo.

Drugo, i mnogo hitnije, nova vlada formirana je u vreme jake bure, pod tamnim oblacima ekonomskog uragana koji udara po privredi širom sveta, uključujući i crnogorsku. Dubina I dužina krize nikome još nije jasna. Najhitniji izazovi za Crnu Goru – bez obzira da li je reč o aluminijumu ili bankarskom sektoru, bilo da su u pitanju socijalne, fiskalne ili ekonomske posledice – jasni su i zahtevaju mudrost, hrabrost i upornost koje vlada može da postigne. Treći talas krize udariće Crnu Goru punom snagom.

Po celom svetu, ekonomske vesti su sve lošije iz dana u dan. MMF i Svetska banka prognoziraju negativne stope rasta za ceo svet – prvi put posle 60 godina – pri čemu zemlje u evrozoni i Rusija (glavni trgovački partner Crne Gore) mogu da zabeleže pad između tri i pet odsto u 2009. godini. Poslednjih nedelja vlade u Islandu, Latviji, Mađarskoj i (kao što sam već spomenuo) Češkoj bile su primorane da podnesu ostavku. U Evropi je značajan broj zemalja – Jermenija, Belorusija, Gruzija, Mađarska, Island, Latvija, Srbija i Ukrajina – već zatražio pomoć MMF-a a i druge zemlje ih slede. Trgovina se smanjuje, velikim i prestižnim firmama po celom svetu preti zatvaranje. Strah od rastuće nezaposlenosti i socijalnih nemira, već viđenih u Francuskoj, širi se kontinentom.

Imajući u vidu veliku ekonomsku krizu, SAD i najrazvijenije zemlje usvojile su veoma velike pakete za podsticanje privrede, finansirane budžetskim deficitom. Uz pretpostavku da će stvari dobro krenuti I onako kako je planiran, uz povratak poverenja u bankarski sektor, trebalo bi da vidimo nešto malo živahnosti bar u glavnim privredama do sredine ove godine, podrazumevajući promenu raspoloženja. Ukoliko to zaista i bude slučaj, poverenje se može mnogo brže popraviti nego što se sada misli. Tada će kriza dobiti oblik slova U, odraziće se na likvidnost i povratiti privredne aktivnosti, uključujući i one u ovom regionu, izvlačeći ih iz sadašnjih teškoća.

Međutim, ako glavne privrede ostanu beživotne do leta, sadašnje mere će se pokazati nekorisnim a neće biti fiskalne niti monetarne municije za drugi pokušaj. U tom slučaju kriza će imati oblik slova L – odnosno dubokog i dugog pada. Ogromne poteškoće u prognoziranju oblika krize odražavaju odvojenost ekonomskih osnova od poslovnog raspoloženja, gotovo potpun kolaps poverenja između i unutar finansijskih institucija, što vodi ka iscrpljivanju likvidnosti u Crnoj Gori baš kao i bilo gde drugde. Jednom izgubljeno poverenje je, svakako, elemenat koji je najteže povratiti.

Šta sve to znači? Kratak odgovor je otrežnjujući koliko i samo privredno okruženje. Crnoj Gori će biti potreban novi model rasta – model koji nije (u celosti) oslonjen na direktnestrane investicije i strane kredite kao motore rasta. Bez obzira da li kriza bude u obliku slova U ili L, privredni rast narednih godina moraće da dođe iznutra, zasnovan na inovacijama I produktivnosti. To ukazuje na ključnu ulogu domaćih firmi, malih i velikih, lokalnih i stranih, povezanih ili ne, kako bi se došlo do poslovne klime koja obezbeđuje profitabilnost. Dalja poboljšanja u opštoj klimi poslovanja, efikasna birokratija, javno I uniformno sprovođenje pravila i zakona, efikasna javna administracija i pojačana kontrola centralne banke nad finansijskim tržištem moraće da podupru veću produktivnost, inovacije i proizvodnju novih tehnologija. U tim oblastima, pažljivo oblikovana politika vlade – uz najmanji budžetski trošak – može imati veliki uticaj na moguću stopu privrednog rasta. Nema jedne vesti za naslovne strane koja to može postići, već je reč o nizu reformi koje poboljšavaju opštu klimu u kojoj deluje privatni sektor.

U krizi i u vreme fiskalnih pritisaka, dve budžetske stavke su po pravilu najviše pogođene – javne investicije i socijalni izdaci. To su, naravno, izdaci sa najvećim socijalno-ekonomskim efektima. Zbog toga reforme u svim drugim budžetskim oblastima moraju da se sprovedu kako bi se uvećala vrednost svakog potrošenog evra, dozvoljavajući vladi da stavi naglasak i na socijalna pitanja. Osim razloga koji su bitni sami po sebi, usredsređivanje na ove oblasti proizlazi iz iskustva da socijalne tenzije i velike nejednakosti u dohocima rezultiraju i nižim stopama mogućeg rasta, slabe političku koheziju, doprinose uništavanju životne sredine i značajno podižu društvene troškove zbog izgubljenih prilika. Zato je u državnom interesu da se socijalnim posledicama krize valjano upravlja. Isto tako značajno je da prosperitetna budućnost zahteva sistem obrazovanja koji svima pruža iste šanse, bez obzira na poreklo, dajući ljudima alatke u ruke pošto diplomiraju da daju veći doprinos opštem blagostanju, u privatnom ili javnom sektoru.

Strane investicije pomogle bi vladi da ostvari ove ciljeve – u doba globalne krize likvidnosti – ali one se ne mogu uzeti zdravo za gotovo. Zato kreatori ekonomske politike neće imati drugog izbora do da se skoncentrišu na ono što podiže ukupnu produktivnost, i kapitala i radne snage. Vlada ima nekoliko moćnih instrumenata – javne institucije, zakone, propise, kao I njihovo dosledno sprovođenje. Danas, više nego ikad ranije, od ogromne je važnosti da se pažnja usmeri ka kvalitetu javnih rashoda, pažljivoj definiciji njenih ciljeva i prioriteta, primeni najvećih standarda u njihovom izvršenju i naknadnoj oceni da li su, ili u kojoj meri su prethodno postavljeni ciljevi ostvareni kroz primenjene mere. A za to u jednačinu valja uvesti dobre podatke, koji su putokaz za one koji odlučuju o merama koje treba preduzeti.

Znam da ništa od ovoga ne deluje uzbuđujuće niti novo. Reč je o teškom radu od koga su koristi indirektne i često dolaze sa značajnom zadrškom. Međutim, posao vlade je olakšan zbog obaveza proisteklih iz procesa evropske integracije, jer su one potpuno u skladu sa – zapravo većinom definišu – razvoj ovog novog modela rasta. Tako, nezavisno od razvoja situacije unutar EU, ili od vremena potrebnog da se reši trenutni ćorsokak, nastavak reformi usredsređenih na jačanje javnih institucija, povećanje kvaliteta javnih dobara koja se obezbeđuju i transparentna i jedinstvena primena pravila i propisa verifikovanih od sudova obećavaju značajne koristi – svakako ekonomske.

Ovim bih želeo da čestitam novoj vladi na poverenju koje joj je dalo biračko telo i želim joj snagu i odlučnost da iskoristi mogućnost koju ova kriza pruža i da izgradi pravu evropsku Crnu Goru, još uspešniju nego što je danas I bolje opremljenu da reši izazove koji pred njom stoje, bez obzira da li je more mirno ili uzburkano.

Jan PETER OLTERS
(Autor je šef Kancelarije Svjetske banke u Crnoj Gori)

 

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo