Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I šta sad?

Objavljeno prije

na

Vladajuća koalicija u Crnoj Gori tražila je – i dobila – jak politički mandat da primeni neophodne reforme kako bi se načinio sledeći korak ka evropskim integracijama I da spreči, u meri u kojoj je to moguće, negativne posledice globalne finansijske (ili pre ekonomske) krize. Situacija ne može biti teža. Prvo, proširenje nije na vrhu prioriteta za Evropsku uniju. Njeni političari u Briselu i u 26 drugih glavnih gradova preokupirani su unutrašnjim izazovima izbegavanja stalne paralize, opterećeni su teškoćama prilagođavanja institucionalnih okvira i procesa donošenja odluka i neprijatno im je zbog neočekivanih problema sa ratifikacijom. Proces usvajanja ustava kao zakona već je propao, sledilo je odbijanje glasača u Francuskoj i Holandiji da private ustav sredinom 2005. Sada je dovedeno u pitanje usvajanje Lisabonske deklaracije. Irci je nisu glatko prihvatili na referendumu sredinom 2008. Samo pre desetak dana, obim dvojakog političko-ekonomskog izazova jasno se pokazao (ako je dokaz uopšte bio potreban) kroz pad vlade Mireka Topolaneka u Pragu – a imajući u vidu da baš ta zemlja predsedava Evropskom unijom. Unutrašnji politički događaji u Češkoj dodaju se brizi oko buduće sudbine Lisabonskog sporazuma, sa kojim EU želi da poveća svoju efikasnos i demokratski legitimitet dok popravlja koherentnost svojih akcija. Zbog razloga koji su potpuno van kontrole Crne Gore, ovi događaji utiču na vreme koje će biti potrebno da Vlada Crne Gore dobije odgovor na zahtev za članstvo. U međuvremenu, i nezavisno od političkih zbivanja u Briselu, process stabilizacije i asocijacije obezbeđujezemljama jugoistočne Evrope sveobuhvatan okvir za reforme, potrebne na putu ka dobijanju statusa kandidata I početku pregovora o punopravnom članstvu. Jasno je da će onaj ko sledi ove reforme i u nesigurnim vremenima od toga imati koristi, jer će povećati njegovu kredibilnost kad se postavi pitanje candidature i kad se o članstvu bude konačno pregovaralo.

Drugo, i mnogo hitnije, nova vlada formirana je u vreme jake bure, pod tamnim oblacima ekonomskog uragana koji udara po privredi širom sveta, uključujući i crnogorsku. Dubina I dužina krize nikome još nije jasna. Najhitniji izazovi za Crnu Goru – bez obzira da li je reč o aluminijumu ili bankarskom sektoru, bilo da su u pitanju socijalne, fiskalne ili ekonomske posledice – jasni su i zahtevaju mudrost, hrabrost i upornost koje vlada može da postigne. Treći talas krize udariće Crnu Goru punom snagom.

Po celom svetu, ekonomske vesti su sve lošije iz dana u dan. MMF i Svetska banka prognoziraju negativne stope rasta za ceo svet – prvi put posle 60 godina – pri čemu zemlje u evrozoni i Rusija (glavni trgovački partner Crne Gore) mogu da zabeleže pad između tri i pet odsto u 2009. godini. Poslednjih nedelja vlade u Islandu, Latviji, Mađarskoj i (kao što sam već spomenuo) Češkoj bile su primorane da podnesu ostavku. U Evropi je značajan broj zemalja – Jermenija, Belorusija, Gruzija, Mađarska, Island, Latvija, Srbija i Ukrajina – već zatražio pomoć MMF-a a i druge zemlje ih slede. Trgovina se smanjuje, velikim i prestižnim firmama po celom svetu preti zatvaranje. Strah od rastuće nezaposlenosti i socijalnih nemira, već viđenih u Francuskoj, širi se kontinentom.

Imajući u vidu veliku ekonomsku krizu, SAD i najrazvijenije zemlje usvojile su veoma velike pakete za podsticanje privrede, finansirane budžetskim deficitom. Uz pretpostavku da će stvari dobro krenuti I onako kako je planiran, uz povratak poverenja u bankarski sektor, trebalo bi da vidimo nešto malo živahnosti bar u glavnim privredama do sredine ove godine, podrazumevajući promenu raspoloženja. Ukoliko to zaista i bude slučaj, poverenje se može mnogo brže popraviti nego što se sada misli. Tada će kriza dobiti oblik slova U, odraziće se na likvidnost i povratiti privredne aktivnosti, uključujući i one u ovom regionu, izvlačeći ih iz sadašnjih teškoća.

Međutim, ako glavne privrede ostanu beživotne do leta, sadašnje mere će se pokazati nekorisnim a neće biti fiskalne niti monetarne municije za drugi pokušaj. U tom slučaju kriza će imati oblik slova L – odnosno dubokog i dugog pada. Ogromne poteškoće u prognoziranju oblika krize odražavaju odvojenost ekonomskih osnova od poslovnog raspoloženja, gotovo potpun kolaps poverenja između i unutar finansijskih institucija, što vodi ka iscrpljivanju likvidnosti u Crnoj Gori baš kao i bilo gde drugde. Jednom izgubljeno poverenje je, svakako, elemenat koji je najteže povratiti.

Šta sve to znači? Kratak odgovor je otrežnjujući koliko i samo privredno okruženje. Crnoj Gori će biti potreban novi model rasta – model koji nije (u celosti) oslonjen na direktnestrane investicije i strane kredite kao motore rasta. Bez obzira da li kriza bude u obliku slova U ili L, privredni rast narednih godina moraće da dođe iznutra, zasnovan na inovacijama I produktivnosti. To ukazuje na ključnu ulogu domaćih firmi, malih i velikih, lokalnih i stranih, povezanih ili ne, kako bi se došlo do poslovne klime koja obezbeđuje profitabilnost. Dalja poboljšanja u opštoj klimi poslovanja, efikasna birokratija, javno I uniformno sprovođenje pravila i zakona, efikasna javna administracija i pojačana kontrola centralne banke nad finansijskim tržištem moraće da podupru veću produktivnost, inovacije i proizvodnju novih tehnologija. U tim oblastima, pažljivo oblikovana politika vlade – uz najmanji budžetski trošak – može imati veliki uticaj na moguću stopu privrednog rasta. Nema jedne vesti za naslovne strane koja to može postići, već je reč o nizu reformi koje poboljšavaju opštu klimu u kojoj deluje privatni sektor.

U krizi i u vreme fiskalnih pritisaka, dve budžetske stavke su po pravilu najviše pogođene – javne investicije i socijalni izdaci. To su, naravno, izdaci sa najvećim socijalno-ekonomskim efektima. Zbog toga reforme u svim drugim budžetskim oblastima moraju da se sprovedu kako bi se uvećala vrednost svakog potrošenog evra, dozvoljavajući vladi da stavi naglasak i na socijalna pitanja. Osim razloga koji su bitni sami po sebi, usredsređivanje na ove oblasti proizlazi iz iskustva da socijalne tenzije i velike nejednakosti u dohocima rezultiraju i nižim stopama mogućeg rasta, slabe političku koheziju, doprinose uništavanju životne sredine i značajno podižu društvene troškove zbog izgubljenih prilika. Zato je u državnom interesu da se socijalnim posledicama krize valjano upravlja. Isto tako značajno je da prosperitetna budućnost zahteva sistem obrazovanja koji svima pruža iste šanse, bez obzira na poreklo, dajući ljudima alatke u ruke pošto diplomiraju da daju veći doprinos opštem blagostanju, u privatnom ili javnom sektoru.

Strane investicije pomogle bi vladi da ostvari ove ciljeve – u doba globalne krize likvidnosti – ali one se ne mogu uzeti zdravo za gotovo. Zato kreatori ekonomske politike neće imati drugog izbora do da se skoncentrišu na ono što podiže ukupnu produktivnost, i kapitala i radne snage. Vlada ima nekoliko moćnih instrumenata – javne institucije, zakone, propise, kao I njihovo dosledno sprovođenje. Danas, više nego ikad ranije, od ogromne je važnosti da se pažnja usmeri ka kvalitetu javnih rashoda, pažljivoj definiciji njenih ciljeva i prioriteta, primeni najvećih standarda u njihovom izvršenju i naknadnoj oceni da li su, ili u kojoj meri su prethodno postavljeni ciljevi ostvareni kroz primenjene mere. A za to u jednačinu valja uvesti dobre podatke, koji su putokaz za one koji odlučuju o merama koje treba preduzeti.

Znam da ništa od ovoga ne deluje uzbuđujuće niti novo. Reč je o teškom radu od koga su koristi indirektne i često dolaze sa značajnom zadrškom. Međutim, posao vlade je olakšan zbog obaveza proisteklih iz procesa evropske integracije, jer su one potpuno u skladu sa – zapravo većinom definišu – razvoj ovog novog modela rasta. Tako, nezavisno od razvoja situacije unutar EU, ili od vremena potrebnog da se reši trenutni ćorsokak, nastavak reformi usredsređenih na jačanje javnih institucija, povećanje kvaliteta javnih dobara koja se obezbeđuju i transparentna i jedinstvena primena pravila i propisa verifikovanih od sudova obećavaju značajne koristi – svakako ekonomske.

Ovim bih želeo da čestitam novoj vladi na poverenju koje joj je dalo biračko telo i želim joj snagu i odlučnost da iskoristi mogućnost koju ova kriza pruža i da izgradi pravu evropsku Crnu Goru, još uspešniju nego što je danas I bolje opremljenu da reši izazove koji pred njom stoje, bez obzira da li je more mirno ili uzburkano.

Jan PETER OLTERS
(Autor je šef Kancelarije Svjetske banke u Crnoj Gori)

 

Komentari

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljivo je da su Krstoviću lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci,  u novembru prošle godine, bezuspješno tražen

 

Još jedan, kako to stoji u zvaničnom saopštenju Uprave policije, visokorangirani pripadnik organizovane kriminalne grupe našao se iza brave. Riječ je o 38.godišnjem Igoru Krstoviću. Zanimljivo je da su mu lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci, tačnije u novembru, bezuspješno tražen.

Više sreće su tada službenici policije imali u pronalasku i hapšenju njegovih sugrađana Saše Anđušića i Borisa Dobrovića. Akcija je tada izvedena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ali o njenim detaljima nije bilo zvaničnog saopštenja. Kratko je tada iz SDT-a saopšteno da “radi zaštite interesa postupka neće obavještavati javnost u ovom trenutku o mjerama i radnjama koje se preduzimaju, ali ćemo blagovremeno dati saopštenje čim se za to stvore uslovi”.

Više podataka se  nije moglo dobiti ni nakon hapšenja Krstovića. Dan nakon hapšenja Krstović je na saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu negirao  krivicu. Da nije kriv ponovio je i u podgoričkom Višem sudu pred sudijom za istragu koji mu je odredio pritvor do 30 dana.

“Iznio je odbranu i negirao da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret”, kazao je Krstovićev advokat Danilo Mićović, koji nije želio da iznosi detalje sa saslušanja jer je, rekao je on, postupak tajan.

„I.K. se potraživao po potjernici NCB Interpola Podgorica zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i više krivičnih djela iz oblasti pranja novca, kao i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. Radi se o visokorangiranom pripadniku jedne kriminalne grupe koja je sprovodila kriminalne aktivnosti na teritoriji Crne Gore, saopšteno je iz policije u kasnim večernjim satima.

Iste večeri, poslije 22.30 stigla je pohvala od ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.

„Uspješno lociranje i hapšenje međunarodno traženog visokorangiranog člana kriminalnog klana, rezultat je izuzetne saradnje i profesionalnosti službenika Sektora za borbu protiv kriminala i Odjeljenja bezbjednosti Budva, uz podršku Specijalnog policijskog odjeljenja. Ovo hapšenje pokazuje visoku posvećenost i efikasnost naših službi u borbi protiv organizovanog kriminala, navodi se u saopštenju dostavljenom iz Šaranovićevog kabineta.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove godine nije bilo ni jednog skijaškog dana, pa su i prihodi  daleko od planiranih. Zbog toga će biti neophodna državna pomoć. Makar dok se ne postave sistemi za  vještačko osnježavanje koji, za sada, nijesu instalirani ni na jednom skijalištu

 

 

Državno  preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) je, tokom januara i februara, od prodaje usluga ostvarilo jedva preko pet odsto prihoda planiranih za taj period Finansijskim planom za 2024. godinu. Precizno: prihodovano je svega 45 od planiranih 880 hiljada eura. I od ugostiteljskih usluga prihodovali su tek nešto više od 50.000 eura, dok je planom bilo projektovano devet puta više. Prihoda od naplate parkinga nijesu imali, a minimalni su i prihodi od zakupa poslovnog inventara i opreme (iznajmljivanje skijaške opreme i sanki).

Izvršni direktor Đuro Milošević objašnjava kako na Ski centru Kolašin 1600, jedinom koji funkcionište u okviru tog preduzeća, nije  bilo ni jednog skijaškog dana. Sve to će imati, kaže, ozbiljne posljedice po poslovanje preduzeća, ali i „nametnuti kao prioritet ubrzanje procesa izgradnje sistema vještačkog osnježavanja“. Jedino tako, tvrdi Milošević,  izbjeći će se opasnost da se slična situacija ponovi narednih godina.

„Skijaška sezona, ako je možemo nazvati skijaška, primiče se kraju a Ski centar Kolašin 1600 nije imao ni jedan dan skijanja. Vremenski uslovi su bili takvi da nije bilo dovoljno padavina da se skijaške staze pripreme za skijanje, a na skijalištu  nema izgrađenog sistema za vještačko osnježavanje. Skijališta u regionu, koja su imala iste atmosferske uslove, a imaju izgrađene sisteme za vještačko osnježavanje, otvorili su sezonu skijanja sredinom decembra prošle godine i ona još traje“, navodi izvršni direktor SCG.

Prema njegovim riječima, posljedice ovakve sezone uveliko se osjećaju u SCG i cijeloj kolašinskoj turističkoj privredi. O tome je nedavno obavijestio i kolašinski lokalni parlament  koji je, na incijativu preko 200 Kolašinca, raspravljao  o mogućnosti da se planirani projekat zahvatanja vode sa rijeke Ljevaje odloži dok se ne ispitaju mogućnosti „jednostavnijeg i jeftinijeg“  snabdijevanja vodom dva planinska centra na Bjelasici.

„Posljedice će se osjetiti posebno početkom sledeće zimske sezone, koju će biti jako teško pripremiti i privući goste, nakon ovako loše reklame. Jedino izgradnjom sistema za vještačko osnježavanje, u svemu poštujući važeću plansku dokumentaciju, Skijališta CG mogu biti konkurentna sa skijalištima u regionu i imati garantovanu skijašku sezonu“, zaključuje Milošević.

On, za sada,  ne pominje neophodnost  državne pomoći na koju su u tom preduzeću navikli, kad god podbaci sezona ili kad se finansijski plan pokaže kao preambiciozan. Međutim,  njegovi saradnici su, nedavno, na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne Gore, kazali da će pomoć države biti neophodna. Navodno, već su se obratili i resornom Ministarstvu, jer kako je rekla Tanja Vukić iz SCG, bez te pomoći neće dalje moći da funkcionišu. “Sada radimo na pripremi ljetnje turističke sezone i činimo sve što je do nas, ali nam je neophodna finansijska pomoć za ogromne gubitke koje smo pretrpjeli. Nadamo se da će Ministarstvo imati sluha i izaći nam u susret”, istakla je Vukić.

SCG su, gotovo od  osnivanja, dobijali pomoć države. Ona je u 2017. godini bila oko 120.000 eura, a naredne duplo više.  Blizu 660.000  bila je podrška SCG iz državne kase 2019. godne, a 2020. je premašila milion eura, koliko je bila i godinu kasnije.

Agencija za zaštitu konkurencije (AZK)  prošle godine, nakon ispitnog postupka, donijela je odluku da je taj vid podrške države preduzeću u skladu sa zakonom. Početkom 2021.  godine, AZK je resoru Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma naložila da ne daje pomoć SCG dok se ne okonča ispitni postupak. U okviru SCG su skijališta Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinski centar Komovi i Eco Adventure park Komovi.  Za sada radi samo kolašinsko skijalište u koje su uložene desetine miliona.

Prema podacima Uprave za kapitalne projekte, više od 66 miliona eura uloženo je u projekte na Bjelasici u cilju unapređenja turističke infrastrukture i ponude, a koji se finansiraju kroz kapitalni budžet. Riječ je o razvoju skijaških centara  Bjelasica i Komovi (Ski-centar Kolašin 1600, Ski-centar Žarski i Skijaški centar Cmiljača). Nedavno su iz Ministarstva turizma saopštili da je  u planu nastavak aktivnosti i radova na pomenutim ski centrima kako bi se oni konačno priveli namjeni. Dalji planovi za Ski centar Kolašin 1600 su završetak započetih ski-liftova, izgradnja osvjetljenja za dvije skijaške staze uz ski-liftove, čime će, tvrde u resornom Ministarstvu, Ski centar dobiti na kvalitetu dodatnom ponudom.

Ni jednog skijaškog dana nije bilo ni na ski centrima Vučje i Durmitor. Iz tih skijališta objašnjavaju  da su pretrpjeli ogromnu štetu tokom dosadašnjeg toka zimske turističke sezone. Marinko Purić, izvršni direktor Ski centra Durmitor kaže da je svima  jasno da je zimska turistička sezna propala i da od planiranih 90 skijaških dana nije bilo nijednog. “Nalazimo se jako teškoj finansijskoj situaciji, uložili smo sve napore i sva moguća sredstva, ali nam nedostatak sniježnog pokrivača nije išao na ruku. Naši gubici su nenadoknadivi”, kazao je on na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG.

Na tom skijalištu je napravljena akumulacija za vodu neophodnu za vještačko osnježavanje. Nezvanično se  pominje instaliranje sniježnih topova do sljedeće zime, ali se za sada ne zna ko će to da radi i da finansira.

Prema dokumentima koje je država, očigledno, zanemarila kad je odlučivala o ulaganjima u skijališta, vještački snijeg će biti neophodan na mnogim crnogorskim planinama. Prema zaključcima iz 2007. godine, samo četiri oblasti u sjevernom dijelu Crne Gore (Durmitor, Bjelasica, Sinjajevina i Maganik) imaju u sezoni više od 60 dana snijeg visine iznad 50 centimetara. Najveći broj dana (više od 90) sa visinom snijega iznad 30 centimetara ima Durmitor (na visini od 1.750 do 1.950 mnm), a 80 dana Maganik, Sinjajevina i Bjelasica (nadmorske visine od 1.650 do 1.850 metara).

Za potrebe izrade Master plana za razvoj zimskog turizma u Crnoj Gori urađena je modelska reanaliza zimskih sezona (2002.-2004.) koja je ukazala na rizike od velikih ulaganja u skijaški turizam. To modeliranje je urađeno pod pokroviteljstvom Hidrometeorološkog zavoda.

U Nacionalnoj strategiji za klimatske promjene iz 2015. godine  piše da su klimatske promjene najveća prepreka razvoju zimskog turizma u Crnoj Gori.U tom dokumetu piše da će se sniježne padavine do 2030. godine smanjiti za 25 odsto, a zatim i za 50 procenata. Strategija predlaže pomjeranje skijaških staza na visine iznad 1.800 metara i više ulaganja u sisteme za vještački snijeg.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo