Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I šta sad?

Objavljeno prije

na

Vladajuća koalicija u Crnoj Gori tražila je – i dobila – jak politički mandat da primeni neophodne reforme kako bi se načinio sledeći korak ka evropskim integracijama I da spreči, u meri u kojoj je to moguće, negativne posledice globalne finansijske (ili pre ekonomske) krize. Situacija ne može biti teža. Prvo, proširenje nije na vrhu prioriteta za Evropsku uniju. Njeni političari u Briselu i u 26 drugih glavnih gradova preokupirani su unutrašnjim izazovima izbegavanja stalne paralize, opterećeni su teškoćama prilagođavanja institucionalnih okvira i procesa donošenja odluka i neprijatno im je zbog neočekivanih problema sa ratifikacijom. Proces usvajanja ustava kao zakona već je propao, sledilo je odbijanje glasača u Francuskoj i Holandiji da private ustav sredinom 2005. Sada je dovedeno u pitanje usvajanje Lisabonske deklaracije. Irci je nisu glatko prihvatili na referendumu sredinom 2008. Samo pre desetak dana, obim dvojakog političko-ekonomskog izazova jasno se pokazao (ako je dokaz uopšte bio potreban) kroz pad vlade Mireka Topolaneka u Pragu – a imajući u vidu da baš ta zemlja predsedava Evropskom unijom. Unutrašnji politički događaji u Češkoj dodaju se brizi oko buduće sudbine Lisabonskog sporazuma, sa kojim EU želi da poveća svoju efikasnos i demokratski legitimitet dok popravlja koherentnost svojih akcija. Zbog razloga koji su potpuno van kontrole Crne Gore, ovi događaji utiču na vreme koje će biti potrebno da Vlada Crne Gore dobije odgovor na zahtev za članstvo. U međuvremenu, i nezavisno od političkih zbivanja u Briselu, process stabilizacije i asocijacije obezbeđujezemljama jugoistočne Evrope sveobuhvatan okvir za reforme, potrebne na putu ka dobijanju statusa kandidata I početku pregovora o punopravnom članstvu. Jasno je da će onaj ko sledi ove reforme i u nesigurnim vremenima od toga imati koristi, jer će povećati njegovu kredibilnost kad se postavi pitanje candidature i kad se o članstvu bude konačno pregovaralo.

Drugo, i mnogo hitnije, nova vlada formirana je u vreme jake bure, pod tamnim oblacima ekonomskog uragana koji udara po privredi širom sveta, uključujući i crnogorsku. Dubina I dužina krize nikome još nije jasna. Najhitniji izazovi za Crnu Goru – bez obzira da li je reč o aluminijumu ili bankarskom sektoru, bilo da su u pitanju socijalne, fiskalne ili ekonomske posledice – jasni su i zahtevaju mudrost, hrabrost i upornost koje vlada može da postigne. Treći talas krize udariće Crnu Goru punom snagom.

Po celom svetu, ekonomske vesti su sve lošije iz dana u dan. MMF i Svetska banka prognoziraju negativne stope rasta za ceo svet – prvi put posle 60 godina – pri čemu zemlje u evrozoni i Rusija (glavni trgovački partner Crne Gore) mogu da zabeleže pad između tri i pet odsto u 2009. godini. Poslednjih nedelja vlade u Islandu, Latviji, Mađarskoj i (kao što sam već spomenuo) Češkoj bile su primorane da podnesu ostavku. U Evropi je značajan broj zemalja – Jermenija, Belorusija, Gruzija, Mađarska, Island, Latvija, Srbija i Ukrajina – već zatražio pomoć MMF-a a i druge zemlje ih slede. Trgovina se smanjuje, velikim i prestižnim firmama po celom svetu preti zatvaranje. Strah od rastuće nezaposlenosti i socijalnih nemira, već viđenih u Francuskoj, širi se kontinentom.

Imajući u vidu veliku ekonomsku krizu, SAD i najrazvijenije zemlje usvojile su veoma velike pakete za podsticanje privrede, finansirane budžetskim deficitom. Uz pretpostavku da će stvari dobro krenuti I onako kako je planiran, uz povratak poverenja u bankarski sektor, trebalo bi da vidimo nešto malo živahnosti bar u glavnim privredama do sredine ove godine, podrazumevajući promenu raspoloženja. Ukoliko to zaista i bude slučaj, poverenje se može mnogo brže popraviti nego što se sada misli. Tada će kriza dobiti oblik slova U, odraziće se na likvidnost i povratiti privredne aktivnosti, uključujući i one u ovom regionu, izvlačeći ih iz sadašnjih teškoća.

Međutim, ako glavne privrede ostanu beživotne do leta, sadašnje mere će se pokazati nekorisnim a neće biti fiskalne niti monetarne municije za drugi pokušaj. U tom slučaju kriza će imati oblik slova L – odnosno dubokog i dugog pada. Ogromne poteškoće u prognoziranju oblika krize odražavaju odvojenost ekonomskih osnova od poslovnog raspoloženja, gotovo potpun kolaps poverenja između i unutar finansijskih institucija, što vodi ka iscrpljivanju likvidnosti u Crnoj Gori baš kao i bilo gde drugde. Jednom izgubljeno poverenje je, svakako, elemenat koji je najteže povratiti.

Šta sve to znači? Kratak odgovor je otrežnjujući koliko i samo privredno okruženje. Crnoj Gori će biti potreban novi model rasta – model koji nije (u celosti) oslonjen na direktnestrane investicije i strane kredite kao motore rasta. Bez obzira da li kriza bude u obliku slova U ili L, privredni rast narednih godina moraće da dođe iznutra, zasnovan na inovacijama I produktivnosti. To ukazuje na ključnu ulogu domaćih firmi, malih i velikih, lokalnih i stranih, povezanih ili ne, kako bi se došlo do poslovne klime koja obezbeđuje profitabilnost. Dalja poboljšanja u opštoj klimi poslovanja, efikasna birokratija, javno I uniformno sprovođenje pravila i zakona, efikasna javna administracija i pojačana kontrola centralne banke nad finansijskim tržištem moraće da podupru veću produktivnost, inovacije i proizvodnju novih tehnologija. U tim oblastima, pažljivo oblikovana politika vlade – uz najmanji budžetski trošak – može imati veliki uticaj na moguću stopu privrednog rasta. Nema jedne vesti za naslovne strane koja to može postići, već je reč o nizu reformi koje poboljšavaju opštu klimu u kojoj deluje privatni sektor.

U krizi i u vreme fiskalnih pritisaka, dve budžetske stavke su po pravilu najviše pogođene – javne investicije i socijalni izdaci. To su, naravno, izdaci sa najvećim socijalno-ekonomskim efektima. Zbog toga reforme u svim drugim budžetskim oblastima moraju da se sprovedu kako bi se uvećala vrednost svakog potrošenog evra, dozvoljavajući vladi da stavi naglasak i na socijalna pitanja. Osim razloga koji su bitni sami po sebi, usredsređivanje na ove oblasti proizlazi iz iskustva da socijalne tenzije i velike nejednakosti u dohocima rezultiraju i nižim stopama mogućeg rasta, slabe političku koheziju, doprinose uništavanju životne sredine i značajno podižu društvene troškove zbog izgubljenih prilika. Zato je u državnom interesu da se socijalnim posledicama krize valjano upravlja. Isto tako značajno je da prosperitetna budućnost zahteva sistem obrazovanja koji svima pruža iste šanse, bez obzira na poreklo, dajući ljudima alatke u ruke pošto diplomiraju da daju veći doprinos opštem blagostanju, u privatnom ili javnom sektoru.

Strane investicije pomogle bi vladi da ostvari ove ciljeve – u doba globalne krize likvidnosti – ali one se ne mogu uzeti zdravo za gotovo. Zato kreatori ekonomske politike neće imati drugog izbora do da se skoncentrišu na ono što podiže ukupnu produktivnost, i kapitala i radne snage. Vlada ima nekoliko moćnih instrumenata – javne institucije, zakone, propise, kao I njihovo dosledno sprovođenje. Danas, više nego ikad ranije, od ogromne je važnosti da se pažnja usmeri ka kvalitetu javnih rashoda, pažljivoj definiciji njenih ciljeva i prioriteta, primeni najvećih standarda u njihovom izvršenju i naknadnoj oceni da li su, ili u kojoj meri su prethodno postavljeni ciljevi ostvareni kroz primenjene mere. A za to u jednačinu valja uvesti dobre podatke, koji su putokaz za one koji odlučuju o merama koje treba preduzeti.

Znam da ništa od ovoga ne deluje uzbuđujuće niti novo. Reč je o teškom radu od koga su koristi indirektne i često dolaze sa značajnom zadrškom. Međutim, posao vlade je olakšan zbog obaveza proisteklih iz procesa evropske integracije, jer su one potpuno u skladu sa – zapravo većinom definišu – razvoj ovog novog modela rasta. Tako, nezavisno od razvoja situacije unutar EU, ili od vremena potrebnog da se reši trenutni ćorsokak, nastavak reformi usredsređenih na jačanje javnih institucija, povećanje kvaliteta javnih dobara koja se obezbeđuju i transparentna i jedinstvena primena pravila i propisa verifikovanih od sudova obećavaju značajne koristi – svakako ekonomske.

Ovim bih želeo da čestitam novoj vladi na poverenju koje joj je dalo biračko telo i želim joj snagu i odlučnost da iskoristi mogućnost koju ova kriza pruža i da izgradi pravu evropsku Crnu Goru, još uspešniju nego što je danas I bolje opremljenu da reši izazove koji pred njom stoje, bez obzira da li je more mirno ili uzburkano.

Jan PETER OLTERS
(Autor je šef Kancelarije Svjetske banke u Crnoj Gori)

 

Komentari

DRUŠTVO

RIPREMNE RADNJE ZA NOVOG, STAROG DIREKTORA RTCG: Ostavka bez smjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pet presuda da je nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG, Boris Raonić sada ima priliku da nakon ostavke na novom konkursu bude reizabran. Ovaj put zakonito.  Uz blagoslov političara i tužilaštva

 

 

 

Generalni direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić podnio je u utorak ostavku, nakon čega ga je Savjet RTCG imenovao za vršioca dužnosti i raspisao konkurs za novog generalnog direktora.

,,Kako se sa nespornih uspjeha RTCG ne bi skretao fokus, nakon stupanja na snagu novog Zakona o nacionalnom javnom emiteru, odlučio sam da shodno članu 38 Zakona, podnesem ostavku na mjesto generalnog drektora i molim Savjet da ostavku konstatuje na prvoj sjednici. Vjerujem da je upravo ovo način da se reforme Javnog medijskog servisa stave u fokus i dodatno intenziviraju, a Savjet i menadžment relaksiraju od pritisaka koji se na njih vrše”, navodi se u ostavci Raonića.

Imenovanje Raonića za v.d. direktora podržali su svi članovi Savjeta, osim potpredsjednice tog tijela Marijane Camović-Veličković.

,,Boris Raonić se iživljava nad Javnim servisom na način koji mu padne na pamet i za sve ima podršku Savjeta čiji su članovi puki izvršitelji naloga koji uvijek djeluju organizovano i mimo logike, što je konstatovala i Agencija za sprječavanje korupcije koja je za takvo ponašanje rekla da ukazuje na korupcuju. Iživljavanje je podnošenje ostavke na funkciju koju je obavljao u nezakonitom mandatu sa objašnjenjem da će se tako stvari dovesti u red i momentalno samokandidovanje i imenovanje za vršioca dužnosti dok se ne završi konkurs za izbor novog generalnog direktora koji će biti raspisan u skladu sa Zakonom koji je pisao sam za sebe”, kaže za Monitor Camović-Veličković.

Zahvaljujući izmjenama Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Raonić  sada ispunjava uslove da bude generalni direktor, sa pet umjesto kao do sada deset godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u oblasti od značaja za obavljanje djelatnosti Javnog medijskog servisa (novinarstvo, umjetnost, kultura, audiovizuelna medijska djelatnost, sociologija, istorija, pravo, ekonomija…).

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUD PONOVO VRAĆA BRĐANINA NA ČELO POLICIJE: Kontinuitet vladinih nezakonitosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zoran Brđanin je po treći put vraćen na mjesto direktora Uprave policije presudom Upravnog suda Crne Gore. Vlada je nastavila praksu prethodne u nezakonitostima u ovom slučaju

 

Presudom Upravnog suda Crne Gore Zoran Brđanin je po treći put vraćen na čelo Uprave policije.

Brđaninov zastupnik, advokat Siniša Gazivoda kazao je da je ova pravna stvar riješena i da se ne vraća Vladi na ponovno odlučivanje: ,,Tako je bilo i poslije druge smjene Brđanina, kada je on i vraćen na dužnost”. Da odluka suda ne ostavlja prostor za drugačije tumačenje osim da Brđanin bude vraćen na funkciju, potvrdio je i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Ipak se ogradio da ne može da prejudicira odluku Vlade kao kolektivnog organa.

Ipak, Šaranović je izrazio čuđenje zbog odluke suda: ,,Iako nikada ne komentarišem odluke sudova, ne mogu a da ne ukažem da je sa aspekta ustavne podjele vlasti odluka Upravnog suda da kontrolnu ulogu parlamenta svodi na upravni postupak ,najblaže rečeno čudna”.

Još čudnije je činjenje vlada koje već tri puta pada na sudu po istom pitanju. Brđanin je za   direktora policije izabran u avgustu 2021, u mandatu vlade Zdravka Krivokapića. Na startu se suočio sa nezadovoljstvom političara. Njegovu, kao i smjenu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića tražio je bivši premijer Krivokapić zbog neslaganja po pitanju aktivnosti tokom ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikija na Cetinju 5. septembra 2021. godine.

Brđanin i Sekulović su smatrali da ustoličenje na Cetinju nosi visok bezbjednosni rizik i predlagali da se crkvena ceremonija obavi u Hramu SPC u Podgorici. Neslaganja je bilo i nakon što su izbili sukobi na Cetinju između protivnika ustoličenja i policije. Njih dvojica su se protivili prekomjernoj upotrebi sile protiv demonstranata. Tadašnji vicepremijer Dritan Abazović spriječio je formalizovanje Krivokapićevog zahtjeva za ostavkama Brđanina i Sekulovića.

Abazovićeva vlada krajem marta prošle godine ipak smjenjuje Brđanina.  Smjena je uslijedila nakon što je uhapšen Brđaninov pomoćnik zadužen za Sektor za borbu protiv kriminala Dejan Knežević. Specijalno državno tužilaštvo tereti Kneževića da je odavao tajne podatke kavačkom klanu. Knežević je početkom ove godine izašao iz pritvora, nakon što je Apelacini sud prihvatio jemstvo od 760.000 eura u nekretninama za bivšeg policajca, koje su njegovi prijatelji ponudili kao garanciju da neće pobjeći tokom sudskog postupka.

Brđaninu je pored hapšenja rukovodioca koje je on predložio, na teret stavljano i da je održavao kontakt sa visokopozicioniranim članovim organizovanih kriminalnih grupa.

Nakon što je Brđanin prvi put smijenjen, ministar pravde Marko Kovač kazao je da odluka Vlade da smijeni direktora policije može biti upitna sa stanovišta procedure i da će vjerovatno završiti pred sudom. Brđanin nije naime imenovan na funkciju direktora policije, već je izabran na javnom konkursu uz podršku parlamentarnog Odbora na petogodišnji mandat.

Upravni sud je u julu poništio Vladino rješenje o smjeni direktora UP. I pored sudske odluke, Abazovićeva vlada u tehničkom mandatu u avgustu prošle godine donosi novo rješenje o smjeni Brđanina. Na ponovnu odluku Vlade uslijedila je Brđaninova žalba koju je 7. decembra prošle godine ponovo uvažio Upravni sud i donio novu  odluku, kojom se šef policije vraća na posao, nakon što je dužnosti razriješen dotadašnji v.d. direktora policije Nikola Terzić.

Po povratku na čelo Uprave policije iz novoformirane vladajuće većine su poručili da Brđanin nema njihovo povjerenje, pa se krenulo u traženje načina da se ponovo smijeni.

Njegovo ponovno razrešenje zatražio je krajem decembra 2023. ministar unutrašnjih poslova Šaranović, nakon što Brđaninov izvještaj o radu policije za 2022. dok je bio na čelu tog resora, nije prošao skupštinski Odbor za bezbjednost. Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji stari više od godinu dana, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Vlada je odlagala razrješenje Brđanina, koje je bilo  samo jedno od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru borbe za kontrolu sektora bezbjednosti. Nakon posljednje smjene Brđanina, Vlada je za v.d. direktora policije izrabrala Aleksandra Radovića. Takav rasplet rezultirao je mimoilaženjem u vladajućoj koaliciji jer nije prošao kandidat kojeg je tada predložio ministar unutrašnjih poslova iz redova Demokrata, Šaranović. I Brđanin je tada smijenjen „na odloženo“, s naumom da mu mandat traje do dogovora sukobljenih djelova vlade.

Sud je svu tu priču vratio na početak. Treći put.

Da Vladi sa zakonitim smjenama ne ide, potvrdila je i druga presuda Upravnog suda. Naime, sud je ocijenio da je Vlada nezakonito razriješila doskorašnju zastupnicu Crne Gore pred sudom u Strazburu Valentinu Pavličić i poništio rješenje o njenoj smjeni.

Iz Upravnog suda su saopštili da je nezakonito rješenje Vlade Crne Gore od 2. februara ove godine, kojim je zastupnici Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentini Pavličić prestao mandat zbog stupanja na snagu nove Uredbe o zastupniku Crne Gore u Strazburu. Upravni sud je utvrdio da Vlada u spornom rješenju nije navela jasne i potpune razloge koji bi ukazali da je predmetna upravna stvar riješena na zakonit način, imajući u vidu da je u obrazloženju rješenja samo citiran predlog ministra pravde koji je podnijet izvršnoj vlasti, uz konstataciju da je Vlada navedeni predlog razmotrila i prihvatila i odlučila kao u dispozitivu rješenja.

I dok se čeka kako će iz Vlade reagovati na utvrđene nezakonitosti u njihovom radu, predsjednik države Jakov Milatović upozorio je da izvršna vlast i druge institucije trebaju svoje djelovanje uskladiti sa zakonom. Dodao je i da mora postojati jasan sistem odgovornosti za utvrđene nezakonitosti. Odgovornosti za sada nema. Slučaj Brđanin, kome mandat ističe u avgustu 2026, potvrđuje kontinuitet nezakonitih vladinih odluka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJEN RAT NARKO KLANOVA: Pukla bomba na Cetinju, a bruka u policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

U mafijačkom obračunu na Cetinju stradala su dva pripadnika škaljarskog klana, dvojica su ranjeni, a teže je povrijeđena i slučajna prolaznica. Prolazi vrijeme a  o  odgovornosti nadležnih, koji su trebali da spriječe slična zlodjela – od policije i ANB-a do pravosuđa – još se ne govori

 

 

Nakon privremenog zatišja, nastavljen je krvavi rat balkanskih kriminalnih klanova. Nove žrtve pale su na Cetinju.

Policija je, kažu, mjesecima strahovala da bi obračun zaraćenih  kriminalnih grupa mogao da se  nastavi i to baš na Cetinju, budući da se veliki broj pripadnika kriminalnih klanova i posljednjih pola godine domogao slobode. Većina njih su izašli iz pritvora jer im sud nije izrekao ni prvostepenu presudu tri godine nakon određivanja pritvora. Najveći broj osoba, koje je policija zavela kao pripadnike OKG, nalaze se u Prijestonici.

Pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor za borbu protiv kriminala, Lazar Šćepanović, rekao je da su izvršioci dvostrukog ubistva, u određenom periodu pratili navike oštećenih. Ističe da su u prethodnom periodu imali informacije da se na Cetinju komplikuje bezbjednosna situacija, te da su u tom periodu u Prijestonici procesuirali 23 pripadnika organizovanih kriminalnih grupa i sa njima povezanih osoba. To, očito, nije bilo dovoljno da se spriječe nove egzekucije. I žrtve među civilima.

Vršilac dužnosti direktora Uprave polcije Aleksandar Radović novinarima je kazao da je policija imala obavještajne podatke da može doći do obračuna kriminalnih grupa. “Set obavještajnih podataka već duže vremena govori da je obračun kriminalnih grupa u toku. Prethodno dva rasvijetljena krivična djela su takođe bila sukob organizovanih kriminalnih grupa, tako da – imali smo obavještajne podatke da može doći do ovoga. Nažalost, ostvarilo se”, kazao je Radović.

I to je, valjda, to. Višemjesečna borba za kontrolu sektora bezbjednosti unutar izvršne vlasti, predviđali su analitičari, mogla bi uticati na sposobnost policije da radi svoj posao.  Demokrate Alekse Bečića su, prema rasporedu potpredsjedničkih i ministarskih resora, formalno zadužene za upravljane bezbjednosnim sektorom. Međutim, ono što im je dao na mostu, rasporedom mandata u Vladi, Milojko Spajić i njegov PES, pokušavaju oduzeti na ćurpiji. Premijer je  praktično preuzeo ingerencije ministra, imenujući svog v.d. direktora Uprave policije. Nakon što su skupa, pokazalo se nezakonito, još jednom razvlastile poslednjeg zakonito izabranog direktora UP Zorana Brđanina (izabran 2021. u mandatu vlade Zdravka Krivokapića).

Kako je i aktuelni ministar pravde Andrej Milović na ledu, dok čeka da Skupština odgovori na Spajićevu inicijativu za njegovo razrješenje, bez institucionalne reakcije prolazi i očigledna nesposobnost pravosuđa da radi svoj posao. Višegodišnja suđenja bez izrečene presude pogoduju samo kriminalcima, i oni nakon boravka u Spužu, nastavljaju svoj posao. Kako vidimo, nedovoljno ometeni od strane nadležnih.

Nakon ubistva Jovana Vukotića, navodnog šefa škaljarskog klana, koje se dogodilo u Turskoj polovinom septembra 2022. godine, pojavile su se procjene da je rat klanova priveden kraju. Škaljarski klan je, cijenili su verzirani, obezglavljen, dok su kavčani redom završili iza rešetaka, ili u bjekstvu. Navodno, daleko van granica Crne Gore. Nije ostao niko da se bori, nadali su se nadležni.

Uzalud, pokazalo se. Prošlog četvrtka odjeknula je eksplozija na Cetinju.

Eksplozivna naprava je,  na licu mjesta usmrtila Cetinjanina Petra Kaluđerovića, dok je u bolnici preminuo njegov sugrađanin, bokser Dragan Roganović. Teško su ranjeni njihovi sugrađani Taso Jovanović i Mihajlo Borozan. Prema operativnim podacima policije – sva četvorica su pripadnici škaljarskog klana. U eksploziji je povrijeđena i slučajna prolaznica, koja je u tom trenutku prelazila ulicu.

Ubijeni Roganović u bezbjednosnim krugovima označavan je kao najbliži saradnik cetinjskog škaljarca Vladana Radomana. Sa bogatim dosijeom. Taj nekada profesionalni bokser, ranjen je u decembru 2017. godine na Cetinju. O njegovom ranjavanju dvije godine poslije toga sve je ispričao zaštićeni svjedok Specijalnog državnog tužilaštva, Bajram Pista.

Krajem 2019. godine on je u Specijalnom državnom tužilaštvu tvrdio da su mu članovi kavačkog klana u spuškom zatvoru ispričali za koja ubistva, pokušaje i podmetanje eksploziva su odgovorni, ali i da su planirali ubistvo Cetinjanina Ivana Vukotića, Beograđanke Biljane Mančić, neuspješno organizovali bjekstvo Maria Miloševića iz kosovskog zatvora, zapalili vikendicu Nikšićanina Ranka Radulovića, ubili čovjeka u zatvoru, ranili prošle nedjelje ubijenog Dragana Roganovića…

Ubijeni Petar Kaluđerović (20) i ranjeni Mihajlo Borozan (29) hapšeni su početkom aprila zbog sumnje da su izvršili krivična djela – nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija. Nakon mjeseca provedenog  iza rešetaka, sud im je ukinuo pritvor. Taso Jovanović (46) je nekolko puta bio akter vatrenih obračuna u Prijestonici. Još 2013. godine bio je meta, godinu kasnije zapaljen mu je automobil, a 2015. godine on je pucao u sugrađanina Neđeljka Perovića. Perović i Aleksandar Saša Jabučanin bili su njegova meta i 2018. godine, kada ih je teško ranio.

Prije ovoga, posljednje ubistvo kriminalnih klanova u Crnoj Gori bila je likvidacija Edmonda Mustafe u Baru početkom godine. Dvije godine prije toga dogodila se likvidacija Milića Minje Šakovića u Budvi. Riječ je o visokorangiranom članu „škaljarske“ grupa iz Podgorice. Ubica mu je prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi. Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

Dešifrovana SKY ECC komunikacija između „kavčana“ pokazala je i da su brutalno ubijani pripadnici suprotstvljenog klana, koji su se vodili kao nestali. Tako su iz te aplikacije izuzete fotografije tijela „škaljarca“ Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića, koje su u Spužu namamili i ubili pripadnici suprotstavljenog klana. Ista sudbina sačekala je i državljanina Srbije Mila Radulovića zvanog Kapetan.

Posljednji događaji na Cetinju, kaže Aleksandar Radović, bacaju sjenku na dobre rezultate koje je, kako tvrdi, policija imala u prethodnom periodu, tokom kog su isporučili konkretne rezulatate. Istakao je da je naložio angažovanje kompletnog sastava policije. “Razumijemo uznemirenost građana, posebno u situacijama kada imamo slučajne žrtve, ovo je crvena linija, Crna Gora ne može sebi dozvoliti nijednu slučajnu žrtvu. Dužni smo da se suprotstavimo svakom obliku nasilja i kriminala, na svakom mjestu, u svakom gradu, u svakoj ulici, u cijeloj Crnoj Gori. Borba protiv kriminala mora biti prioritet. Neće biti laka borba, ali država će pobijediti, a ne kriminal”, ističe Radović.

Slične priče slušamo desetak godina. Suštinskog napretka u borbi protiv organizovanog kriminala nema. Samo je žrtava sve više.

Ivan ČAĐENOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo