Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ima li nade za nas

Objavljeno prije

na

Dok bajkovita uvala Valdanos čami u tišini okovana stoljetnim maslinama – njeno ime ne silazi sa novinskih stubaca. Kako se bliži rok u kojem kompanija Kjubus luks treba Vladi Crne Gore da dostavi bankarske garancije kako bi dobila uvalu u zakup – sve više pitanja oko ovog posla isplivava na površinu. Samo nekoliko dana prije isteka tog roka iz Kjubus luksa – stiglo je sjetno obraćanje crnogorskoj Vladi.

RAZOČARANI I DESTRUKTIVNI: „Ukoliko Kjubus luks bude prisiljen da odustane od Valdanosa i investira negdje drugo, razočarenje za izuzetne ljude Ulcinja biće razarajuće”, ocijenili su predstavnici britanske kompanije. Ostalo je nejasno na koga misle kada kažu „izuzetni ljudi Ulcinja”. Jesu li to oni što su se ujedinili i digli glas protiv posla za koji misle da je loš, ili, možda, oni koji se o tome nisu izjašnjavali.

U nastavku pisma su bili otvoreniji.

„Bilo kakva moralna pobjeda MANS-a biće slaba kompenzacija za učinjenu štetu”. U pismu, kojeg je potpisao finansijski direktor kompanije, Stiv Meken piše i da će njegova kompanija razmotriti svaku iskrenu zabrinutost koju neko ima da će mu planovi preduzeća naškoditi. ,,Ne postoji namjera da svjesno učinimo da bilo ko bude na gubitku. Međutim, destruktivne aktivnosti bez ijednog jasnog, saopštenog razloga su neprihvatljive. Nijesmo sigurni šta je pozadina MANS-a, kao grupe koja pravi pritisak, ali pitamo se ko može imati benefit od njihovih napada”, kazao je Meken.

U MANS-u ostaju pri svom. „Vlada može samo da poništi tender, sve ostalo predstavlja samo truli kompromis gdje bi se nekako pokušalo opravdati očigledno kršenje zakona. Naravno, postoji mogućnost i da Kjubus Luks odustane od posla, za što bi naravno bio kriv MANS i naše dosadno insistiranje na poštovanju zakona”, objašnjava u razgovoru za Monitor Dejan Milovac iz MANS-a.

„Slučajevi poput Valdanosa samo pokazuju koliko je tanka demokratska kozmetika kojom je premijer Igor Lukšić pokušava da ‘premaže’ stare, oprobane ministre-jurišnike iz Vlade svoga prethodnika. Transparentnost je imperativ, u saradnju sa NVO se kunu ministri redom, Facebook odlična stvar za zabaviti narod, ali čim je potrebno javnosti saopštiti konkretnu, osjetljivu informaciju ili preuzeti odgovornost za nešto, sve maske padaju i nova Vlada je ponovo ona stara. Nevladine organizacije se opet percipiraju kao špijuni, kočničari EU integracija i sveopšteg društveno-ekonomskog razvoja zajednice i države”, kaže Milovac.

ZAKONI I VLADA: On objašnjava da je Vujici Lazoviću upravo MANS kriv što je Crna Gora neprivlačna investitorima, jer MANS traži da se poštuju ,,tamo neki zakoni” I tenderske procedure. ,,Žalosno je vidjeti da Vlada, čak i nakon svih ovih godina, u nevladinom sektoru ne vidi prirodnog partnera i saveznika u povećanju transparentnosti društvenih procesa, ali i otkrivanju i sprječavanju različitih oblika kršenja zakona”.

MANS je u više navrata upozoravao Vladu da izabrana kompanija nije ispunila uslove date u tenderu. A dodatno su reagovali i kada im je dat rok od 10 dana za dostavljanje bankarskih i činidbenih garancija. Vlada je uprkos svim dokazima i dokumentaciji koju je MANS objelodanio u prethodnih nekoliko sedmica ocijenila da je tenderski postupak za Valdanos sproveden transparentno i u skladu sa zakonom.

MANS je zbog sumnji da je zloupotrijebio službeni položaj u tenderskom postupku za Valdanos, podnio krivičnu prijavu protiv potpredsjednika Vlade i donedavnog predsjednika Savjeta za privatizaciju Vujice Lazovića. No, Lazović ostaje dosljedan. Tvrdi da je cijeli postupak sproveden u skladu sa zakonom.

Ipak, nije Lazović jedini iz vlasti koji ovih dana priča o Valdanosu. I novi ministar urbanizma, zaštite životne sredine i turizma Predrag Sekulić je ustvrdio da je bolje imati u Valdanosu turistički kompleks nego vojnu bazu. No, problem je samo što u Valdanosu vojne baze – nema.

„Uvala Valdanos nikada nije bila vojna baza već vojno turistički kompleks što su dvije potpuno različite kategorije. Takođe pogrešno postavljena dilema vojna baza ili turistički kompleks nema za cilj bavljenje problematikom životne sredine u ovom slučaju, što je nadležnost ovog ministarstva. Naprotiv, izjavama ovih i nekih drugih čelnika Vlade pokušava se legitimna zabrinutost javnosti i ukazivanje na ogroman broj propusta u ovom slučaju predstaviti kao tjeranje investitora, što je jeftina manipulacija i bježanje od suštine. A suština je da ovaj slučaj ima veliki broj problematičkih procjena i propusta koje su zahtijevale reviziju odluke o davanju uvale Valdanos u dugoročni zakup”, objašnjava Darko Pajović, direktor NVO Green Home.

On podsjeća da je Valdanos zaštićeno prirodno dobro punih 43 godine, ali i morska uvala sa velikim brojem vrijednih arheoloških lokaliteta od kojih mnogi još uvijek nijesu istraženi. Pajović tvrdi da su intervencije u zaštićenom prirodnom dobru kakvo je Valdanos po zakonu moguće samo u mjeri u kojoj ne ugrožavaju postojeće prirodne vrijednosti.

EKSKLUZIVA ILI PROPAST: Britanci tvrde da žele na Valdanosu da izgrade ekskluzivno odmaralište sa visokokategorisanim smještajnim kapacitetima, koji će biti u potpunom skladu sa lokalnom prirodom i velikim zasadima maslina. Tvrde da bi radovi mogli da počnu već krajem godine.

Za trideset godina, koliko Vlada želi dati u zakup Valdanos, zakupac bi godišnje plaćao 660 hiljada eura fiksnog zakupa, dok bi varijabilni dio zavisio od njegovog prihoda.

No, grupa intelektualaca i ulcinjskih NVO koje pokušavaju da zaštite uvalu Valdanos od nezakonitih poslova je napravila računicu po kojoj bi više novca bilo zarađeno kada bi taj vrijedni maslinjak bio revitalizovan i kada bi se tu ponovo skupljale masline. Prema njihovoj računici – od 150 maslina se zaradi najmanje deset hiljada eura – što bi za 18 hiljada stabala zarada na godišnjem nivou bila 1.200.000. „U zavisnosti od prerade ta cifra bi mogla biti i daleko veća. Svakako bi se duplo više zaradilo od maslina nego od- rente”, tvrde aktivisti ulcinjskih NVO.

Predsjednik Skupštine Udruženja maslinara Ulcinja Basrija Derviši rekao je da su maslinjaci u izuzetno lošem stanju, te da je čak 75 odsto maslinade sa 18.000 stabala pod makijom i žbunjem. „Znamo da je svojevremeno rodnost stabla u uvali Valdanos bila oko 100 kilograma, odnosno 28 kilograma ulja. Pomnožimo li to sa cijenom od sedam eura za 18.000 stabala i za period od 30 godina, kada je maslinjak uzet, dolazimo do cifre od blizu 106 miliona eura, koliko su izgubili maslinari ali i Crna Gora”, rekao je Derviši.

Valdanos je jedna od rijetkih sačuvanih prirodnih ljepota u Crnoj Gori u koju buldožeri još nisu zašli. Sem o ekološkom, treba povesti računa i o javnom interesu. Što našoj Vladi, makar do sada nije ponajbolje išlo.

Maslinjak u lošem stanju

Maslinjaci Valdanosu su oduzeti njihovim stvarnim vlasnicima i najveći dio maslina je u vrlo lošem stanju. To potvrđuje i dr Momčilo Radulović iz Centra za suptropske kulture u Baru. On, u razgovoru za Monitor, objašnjava da za ovako zapuštene masline poslije revitalizacije treba tri do pet godina dok ponovo postanu ekonomski isplativ rod. „Prve godine po revitalizaciji nema roda, druge možda jedan kilogram po stablu, treće pet do šest, pete 20 do 25 kg što pokriva troškove, a poslije sedam, osam godina stupa u puni rod”, kaže Radulović

„Oko 80 odsto maslina već 30 godina je potpuno zapušteno i zaraslo u šikaru i makiju. Za ovaj period se nijedan plod nije sakupio, a sada ga i nema. Oko 20 odsto stabala je dijelom dobro, a dijelom djelimično održavan dok je Vojska bila prisutna na ovoj lokaciji. Sada je i ovo zapušteno”, upozorava dr Radulović.

„Prosječan prinos starih stabala masline koja se orezuju, đubre i štite od maslinove muve i drugih štetočina i bolesti bar tri puta je oko 45 kg. Od 45 kg se dobija devet litara ulja. Ako to pomnožimo sa prosječnom cijenom maslinovog ulja od sedam eura dobijamo 63 eura bruto prihoda. Od toga kada odbijemo čišćenje oko stabla, đubrivo i đubrenje i rezidba oko petnaest eura, a za rad radnika po stablu približno osam eura – ostaje čist prihod po stablu oko 40 eura”, objašnjava dr Radulović.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo