Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Na margini

Objavljeno prije

na

,,Moj prvi muž me otjerao jer sam bila bolesna pa nijesam mogla da radim. Imamo šestoro djece. Sva su ostala kod njega. Ne dozvoljava mi da ih viđam”, priča tridesetsedmogodišnja Romkinja. ,,Udala sam se po drugi put i imam još troje djece. Mi žene smo proklete. Nemamo prava ninašta osim da patimo”, kaže. Imala je 13 godina kada se prvi put udala. Sve četiri njene kćerke iz prvog braka udate su. Udale su se „sa jedanaest i dvanaest godina”. To nije usamljen slučaj.

MALOLJETNE MAJKE: Prema istraživanju Centru za romske inicijative (CRI) iz Nikšića, preko dvije trećine Romkinja prvo dijete rodi u periodu od petnaeste do osamnaeste godine.

Od 209 ispitanih Romkinja iz Nikšića više od polovine živi u bračnoj zajednici, dok su 12,5 odsto razvedene ili su udovice. Oko 86 odsto njih nije obrazovano i ne poznaju svoja osnovna prava. Većina vjeruje da je tradicija ključni razlog zašto se rano udaju, a blizu 90 posto smatra da tradiciju treba bezuslovno poštovati.

„Romkinjama se uskraćuje pravo na sopstveno mišljenje i odluku. Cijeli život provode sljedeći i slušajući muške članove familije”, kaže koordinatorka CRI Fana Delija. Ona objašnjava da o svemu u romskoj porodici odlučuje muž ili otac koji su “gazde u kući”, te da Romkinje već sa 10 ili 11 godina počinju da rade apsolutno sve kućne poslove. Uz to one čuvaju svoju braću i sestre i tako se pripremaju za udaju.

„Treći dan po udaji muž me je dobro izbio i rekao da je to zato da se zna ko je gazda u kući”, kaže tridesetdvogodišnja Romkinja. Udala se sa nepunih 14 godina, a u početku je, kaže, udaju shvatala kao kao „spasenje” jer je, do tada, morala da služi oca i sedmoro braće. Bez majke je ostala još u ranom djetinjstvu.

Ima osmoro djece. Suprug nigdje ne radi. Ona je prinuđena da se svakodnevno snalazi kako zna i umije da prehrani djecu. „Trpim ga zbog djece iako me svaki dan bije. Čula sam da moja djeca imaju prava da ga prijave policiji ali se bojim da će me ubiti kada ga puste iz zatvora”, objašnjava ona.

TRADICIJA: „Tradicionalističko nasljeđe nameće ranu udaju Romkinja kako bi u brak ušle kao djevice i kako ne bi osramotile svoje roditelje”, podsjeća Delija.

„Bolje je da sam mrtva nego da to uradim mojima”, objasnila je jedna od mladih Romkinja, ispitanica. „Da to uradi”, kaže, roditelji bi je „sigurno udali negdje daleko odavde za nekoga ko ima puno djece i ko je star”.

Koliko je biti djevica prije braka za Romkinje bitno zna naša sagovornica iz Ulcinja, koja se sa 13 godina udala i došla u Podgoricu. Kada je suprug shvatio da „nije nevina vratio je u Ulcinj”. Njen bivši suprug kaže da je morao da postupi po pravilima tradicije i da o drugačijem ishodu nije ni razmišljao.

Istraživanje nikšićke organizacije SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja iz 2006. godine, pokazuje da kod većine Roma još uvijek opstaje tradicija po kojoj je muškarcu dozvoljena poligamija. Romkinje to moraju prihvatiti jer su u potpunosti zavisne od muža. Ukoliko žele razvod moraju poštovati običajno pravo po kojem su primorane da djecu ostave mužu i njegovoj familiji. Takođe imaju izuzetno visok prag tolerancije prema nasilju, ne samo od strane muža i oca, već i od strane ostalih muških članova porodice.

BEZ PRAVA NA ŽIVOT: „Romkinjama je oduzeto pravo na slobodan život i napredak” smatra predsjednica ženske mreže PRVA, Behija Ramović. „One su potpuno nevidljive. Njihov težak i specifičan položaj nije prepoznat kako od romske zajednice tako ni od države. Nadležni organi ne pokazuju dovoljno senzibiliteta”.

Neobrazovanost i ekonomska zavisnost koja dominira među Romkinjama čini da one budu potpuno pasivne po pitanju suprotstavljanja volji muškaraca koji ih okružuju, kaže Behija Ramović. Ona smatra da je vodeća prepreka za aktivno učešće Romkinja u društvu tradicionalističko vaspitanje, „licemjerje romskih lidera i neprepoznavanje njihovog teškog položaja i problema u strateškim državnim dokumentima”.

DOK DRŽAVA ĆUTI : Aleksandar Saša Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava, kaže za Monitor da se institucije ,,kada hoće alibi za svoj nerad ili nemoć pozovu na običajno pravo Roma”.

„To potvrđuje i odnos Centra za socijalni rad u Nikšiću koji se, službeno, u slučaju jednog razvoda pozvao na običajno pravo tolerišući odluku Vijeća mudraca da djeca pripadnu porodici muža. On je iz Njemačke javio svojima da se tamo ponovo oženio i da prvu ženu vrate u rod u Berane. Kasnije je jedno dijete umrlo usljed gladi”, kaže Zeković i dodaje da se ovim predmetom još uvijek bavi državno tužilaštvo.

„Pokornost, poslušnost i odanost je osnovno što se očekuje od Romkinja i u braku i u porodici. To se od nje zahtijeva dok god je živa bez obzira na životne situacije koje mogu da je snađu”, kaže predsjednica Izvršnog Odbora Nacionalnog savjeta Roma i Egipćana Anita Zećiri. Ona tvrdi da Romkinje nisu upoznate sa svojim pravima i „da sve njihove perspektive uništava loša tradicija”.

„Svijest se teško mijenja a pogotovo kod naroda koji je neobrazovan, koji živi u ekstremnom siromaštvu i kome svaka priča da može biti bolje djeluje nerealno i nestvarno”, kaže Zećiri koja smatra da se neki aspekti tradicije, iako negativni, njeguju jako dugo i duboko su ukorijenjeni.

„Položaj Romkinje se ne može popraviti čekanjem na promjenu mentaliteta muškog okruženja. Država mora da preuzme proaktivniju ulogu. Ne smije da bude nijema pred primjerima nasilja, zlostavljanja, poligamije”, kaže Zećiri.

Ona se osvrće i na dokument Vlade Crne Gore Strategija za poboljšanje položaja RAE populacije 2008-2012 za koji kaže da ne prepoznaje potrebe žena i da nije rodno senzitivan. „Dokumenti koji ne prepoznaju rodnu ravnopravnost i ne sadrže mjere kako do nje istinski doći nemaju smisla”, zaključuje Zećiri.

Biljana ALKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo