Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Istorija koju pišu zločinci

Objavljeno prije

na

Viši sud u Bijelom Polju presudio je – niko nije kriv za zločin u Bukovici. To je druga oslobađajuća presuda koju je ovaj sud donio u procesu protiv sedmorice bivših pripadnika pljevaljske policije i Vojske Jugoslavije, koje je crnogorsko tužilaštvo teretilo za zločin u Bukovici. Optužbi su oslobođeni Radmilo i Radiša Đuković, Slobodan Cvetković, Milorad Brković , Đorđije Gogić i policajci Slaviša Svrkota i Radoman Šubarić.

Prema optužnici tužilaštva oni su ,,tokom 1992 i 1993. godine, prema civilnom stanovništvu na području Bukovice nehumano postupali, zlostavljali civile prouzrokujući im teške patnje, ugrozili im zdravlje i tjelesni integritet primjenjujući mjere zastrašivanja, stvarali psihozu za prinudno iseljavanje iz sela koja gravitiraju Bukovici, usljed čega je i došlo do iseljavanja muslimanskog stanovništva”.

Sud je sedmoricu optuženih oslobodio uz obrazloženje – nema dovoljno dokaza. Zašto nema, niko nije objašnjavao.

,,Dva puta sam davao iskaz. Sud apsolutno nije uvažio moje svjedočenje. Vjerovatno sam ja od onoga ko me tukao trebao da imam potpisan papir da me je tukao”, objašnjavali su „nedostatke dokaza” svjedoci u ovom procesu.

Mnoštvo izvora i dokaza ukazuje da je u Bukovici počinjen zločin etničkog ćišćenja. O tom zločinu snimljen je i dokumentarni film. Konačno, i sama država je obeštetila neke od porodica žrtava u Bukovici.

U izvještaju Akcije za ljudska prava za prošlu godinu navodi se da je na teritoriji Bukovice ranih devedesetih boravio veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, pripadnika paravojnih formacija i policije Crne Gore, koji su uz izgovor da traže nelegalno oružje mučili mještane, pretresali kuće, pljačkali, maltretirali i zlostavljali bukovičke Bošnjake.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana u periodu od 1992 do 1995. godine, navodi se u izvještaju HRA, u tom kraju ubijeno je šest osoba, da su dvije izvršile samoubistvo od posljedica torture, 11 oteto, a oko 70 podvrgnuto fizičkoj torturi. Zapaljeno je najmanje osam kuća, kao i džamija u selu Plansko. Oko 90 porodica, sa preko 270 članova protjerano je, a uglavnom sva domaćinstva opljačkana.

Akcija za ljudska prava je podsjetila da je svjedočanstva o progonu muslimanskog stanovništva Bukovice Fond za humanitarno pravo iz Beograda dokumentovao i objavio još 2003. godine, a da je zahtjev za pokretanje istrage viši državni tužilac podnio tek 11. decembra 2007. godine Višem sudu u Bijelom Polju.

I ne samo da je sud u Bijelom Polju presudio da nema krivih za zločin u Bukovici. Zločina nije ni bilo, sudeći po pojašnjenju koje je taj sud ostavio budućim pokoljenima – pripadnici policije i vojske samo su slušali naredbe pretpostavljenih, i to sve radi suzbijanja rata i obezbjeđenja mira. A pretpostavljeni, i njihovi pretpostavljeni, sadašnji i bivši vlastodršci, zna se, ranih devedesetih bili su čuveni mirotvorci.

,,Optuženi, kao pripadnici policije i Vojske Jugoslavije nijesu djelovali samoincijativno već po naređenju komandi radi obezbjeđenja reda, mira i granice, kako se ratna dešavanja iz Bosne i Republike Srpske ne bi proširila na područje Pljevalja”, navodi se u obrazloženju sudske presude.

Na isti način zločin u Bukovici vidi i direktor Uprave policije Veselin Veljović, svjedok u tom procesu. Veljović, koji je u vrijeme zločina u Bukovici bio komandir Stanice milicije u Pljevljima, a koji je po nekim svjedočenjima predvodio pretrese kuća u Bukovici i prijetio kidanjem ušiju, u sudnici je krajem prošle godine ustvrdio da u Bukovici ,,nije počinjen ratni zločin i da je sve rađeno po pravilima službe”.

Da je oslobađajuća presuda za optužene za zločin u Bukovici tek dio pokušaja vlasti da zabrani sjećanje i opere svoju ratnu prošlost, ocijenili su pojedini NVO aktivisti, naučnici, novinari, intelektualci.

Još ranije, odmah po podizanju optužnice, neki od njih upozoravali su da je optužnica i postavljena baš tako da bi bila odbačena. Osim što tužilaštvo nije teretilo nalogodavce tog zločina i one koji su izdavali naređenja, optužnicom nijesu bili obuhvaćeni, tvrdili su upućeni, ni svi izvršioci zločina.

,,Podizanje optužnice bez dokaza kao u slučaju Bukovica”, ocijenio je nakon najnovije oslobađajuće presude istoričar Šerbo Rastoder, ,,obesmišljava Crnu Goru kao pravnu državu”.

On je ocijenio da su oslobađajuće presude odgovornost tužilaštva ,,jer ono očigledno podiže optužnice bez dokaza”. Prema njegovim riječima, postavlja se pitanje da li crnogorski sudovi namjerno izvode nevine na sud.

Crna Gora, poznato je, za sada nema nijednu pravosnažnu presudu za ratni zločin. Kao i u slučaju Bukovice, i u slučaju deportacije bosanskih izbjeglica iz 1992. godine, oslobođeni su optuženi policajci uz obrazloženje da su samo vršili ,,svakodnevne dužnosti”, te da nijesu kršili pravila međunarodnog prava. Zločina, bio je jasan sud, nije ni bilo.

Za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika, državljana Hrvatske, počinjene u logoru Morinj, prema prvostepenoj presudi podgoričkog Višeg suda najkrivlji je bio Ivo Mezalin, logorski kuvar. Početkom decembra Apelacioni sud je ukinuo ovu presudu, a suđenje će biti ponovljeno.

Velija Murić, predsjednik crnogorskog Komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava, podsjetio je da je jedini osuđeni za ratne zločine u Crnoj Gori Nebojša Ranisavljević, i to za otmicu u Štrpcima. On je ocijenio da ,,činjenica da osim Ranisavljevića niko od 30 izvršilaca tog zločina nije izveden pred sud govori da vjerovatno ne bi ni on bio osuđen da nije priznao zločin”.

U Crnoj Gori osim Ranisavljevića niko nije odgovarao za zločine. Kažnjeni su samo oni koji su otišli u Hag. Zbog ratovanja za mir u Hagu su osuđeni general Pavle Strugar i admiral Miodrag Jokić. A kod kuće, u svim optužnicama koje je za ratne zločine podiglo crnogorsko tužilaštvo – od Bukovice, preko Kaluđerskog laza, deportacija i Morinja – za zločin se terete tek izvršioci. Policajci, vojnici, kuvari. Crnogorsko pravosuđe nije ni pokušalo da utvrdi odgovornost tadašnjeg političkog vrha za te zločine. A Bukovica se, jasno je, nije počinila sama. Taj je zločin bio dio tadašnjeg vladajućeg velikosrpskog koncepta.

I ne samo da crnogorsko pravosuđe ne pomaže u rasvjetljavanju ratne prošlosti i zločina. Ono se zdušno stavilo na uslugu režimu i vrhu vlasti u pranju njihovih ratnih biografija. Dok sudske presude govore da su ratni zločini nekažnjivi, režim i Đukanović kažnjavaju sve one koji se usude da se sjete, da pitaju za njegovu odgovornost.

U tamničenju istine o svojoj ratnoj prošlosti bivši premijer Milo Đukanović i vrh vlasti imaju mnoštvo saučesnika i pomagača. Državni i paradržavni mediji mjesta su gdje se takvi proglašavaju izdajnicima Crne Gora. Borba protiv neprijatelja posebno je intenzivirana nakon svjedočenja bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koje je potvrdilo da je zločin deportacije državni zločin za koji je Đukanović direktno odgovoran.

U borbi protiv izdajnika od tada je sve dozvoljeno. Baš kao nekad, ratnih devedesetih. Ništa nije sveto. Osim gazde, razumije se.

Šikaniranje i razapinjanje neprijatelja, javnost uglavnom mirno prati.

Većina partija koje zastupaju interese Srba imaju svoju ratnu prošlost. A antiratni SDP više brine o udobnoj sadašnjosti sa Đukanovićem. Magična krpa za njegov obraz, optuživali su ih.

Isti SDP blokirao je donošenje zakona o lustraciji. Zato sada sve može: da se zločinci proglašavaju herojima, a heroji zločincima. U toj iskrivljenoj slici žrtve je zapalo da se ,,mire” sa dželatima. Bukovčani glasaju svoje zločince, bošnjačke partije sarađuju sa njima. A Tereza pjeva.

Koncert velike umjetnice Tereze Kesovije održan u Podgorici, u CNP-u nije, kako se pokušava predstaviti, pomirenje građana bivše Jugoslavije. To je zagrljaj, pomirenje dželata i žrtve. Otuda ta nelagoda. Ne pomaže ni velika umjetnost.

Slavko Perović, bivši lider LSCG, partije koja je simbol antiratne Crne Gore, uputio je oštro pismo Terezi Kesoviji. On je u pismu kazao da se od 1997, godine razlaza Đukanovića i Slobodana Miloševića, intenzivno pere Đukanovićeva biografija. ,,A upravo tome pranju služio je i vaš koncert, i vi ste bili, i jeste svjesni toga”, optužio je Kesoviju Perović.

Ah, dosta više, nova su vremena – čuće mnogi koji prošetaju čaršijom. To je muzika za Đukanovićeve uši. Lijepa nova vremena u kojima su oni koji podsjećaju – izdajnici, talibani, ekstremisti, poludjeli, tabloidni novinari, ljubavnici, prestupnici… Kako god.

Lijepa nova vremena u kojima zločinci okićeni funkcijama, titulama, evropskim i patriotskim značkama, sumnjivim novcem, udruženi sa zločincima iz regiona, pišu svoju istoriju.

Lijepa nova vremena koja kvare oni koji ne pristaju na zaborav i ćutanje. A takvih ima i biće ih.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo