Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Istorija koju pišu zločinci

Objavljeno prije

na

Viši sud u Bijelom Polju presudio je – niko nije kriv za zločin u Bukovici. To je druga oslobađajuća presuda koju je ovaj sud donio u procesu protiv sedmorice bivših pripadnika pljevaljske policije i Vojske Jugoslavije, koje je crnogorsko tužilaštvo teretilo za zločin u Bukovici. Optužbi su oslobođeni Radmilo i Radiša Đuković, Slobodan Cvetković, Milorad Brković , Đorđije Gogić i policajci Slaviša Svrkota i Radoman Šubarić.

Prema optužnici tužilaštva oni su ,,tokom 1992 i 1993. godine, prema civilnom stanovništvu na području Bukovice nehumano postupali, zlostavljali civile prouzrokujući im teške patnje, ugrozili im zdravlje i tjelesni integritet primjenjujući mjere zastrašivanja, stvarali psihozu za prinudno iseljavanje iz sela koja gravitiraju Bukovici, usljed čega je i došlo do iseljavanja muslimanskog stanovništva”.

Sud je sedmoricu optuženih oslobodio uz obrazloženje – nema dovoljno dokaza. Zašto nema, niko nije objašnjavao.

,,Dva puta sam davao iskaz. Sud apsolutno nije uvažio moje svjedočenje. Vjerovatno sam ja od onoga ko me tukao trebao da imam potpisan papir da me je tukao”, objašnjavali su „nedostatke dokaza” svjedoci u ovom procesu.

Mnoštvo izvora i dokaza ukazuje da je u Bukovici počinjen zločin etničkog ćišćenja. O tom zločinu snimljen je i dokumentarni film. Konačno, i sama država je obeštetila neke od porodica žrtava u Bukovici.

U izvještaju Akcije za ljudska prava za prošlu godinu navodi se da je na teritoriji Bukovice ranih devedesetih boravio veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, pripadnika paravojnih formacija i policije Crne Gore, koji su uz izgovor da traže nelegalno oružje mučili mještane, pretresali kuće, pljačkali, maltretirali i zlostavljali bukovičke Bošnjake.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana u periodu od 1992 do 1995. godine, navodi se u izvještaju HRA, u tom kraju ubijeno je šest osoba, da su dvije izvršile samoubistvo od posljedica torture, 11 oteto, a oko 70 podvrgnuto fizičkoj torturi. Zapaljeno je najmanje osam kuća, kao i džamija u selu Plansko. Oko 90 porodica, sa preko 270 članova protjerano je, a uglavnom sva domaćinstva opljačkana.

Akcija za ljudska prava je podsjetila da je svjedočanstva o progonu muslimanskog stanovništva Bukovice Fond za humanitarno pravo iz Beograda dokumentovao i objavio još 2003. godine, a da je zahtjev za pokretanje istrage viši državni tužilac podnio tek 11. decembra 2007. godine Višem sudu u Bijelom Polju.

I ne samo da je sud u Bijelom Polju presudio da nema krivih za zločin u Bukovici. Zločina nije ni bilo, sudeći po pojašnjenju koje je taj sud ostavio budućim pokoljenima – pripadnici policije i vojske samo su slušali naredbe pretpostavljenih, i to sve radi suzbijanja rata i obezbjeđenja mira. A pretpostavljeni, i njihovi pretpostavljeni, sadašnji i bivši vlastodršci, zna se, ranih devedesetih bili su čuveni mirotvorci.

,,Optuženi, kao pripadnici policije i Vojske Jugoslavije nijesu djelovali samoincijativno već po naređenju komandi radi obezbjeđenja reda, mira i granice, kako se ratna dešavanja iz Bosne i Republike Srpske ne bi proširila na područje Pljevalja”, navodi se u obrazloženju sudske presude.

Na isti način zločin u Bukovici vidi i direktor Uprave policije Veselin Veljović, svjedok u tom procesu. Veljović, koji je u vrijeme zločina u Bukovici bio komandir Stanice milicije u Pljevljima, a koji je po nekim svjedočenjima predvodio pretrese kuća u Bukovici i prijetio kidanjem ušiju, u sudnici je krajem prošle godine ustvrdio da u Bukovici ,,nije počinjen ratni zločin i da je sve rađeno po pravilima službe”.

Da je oslobađajuća presuda za optužene za zločin u Bukovici tek dio pokušaja vlasti da zabrani sjećanje i opere svoju ratnu prošlost, ocijenili su pojedini NVO aktivisti, naučnici, novinari, intelektualci.

Još ranije, odmah po podizanju optužnice, neki od njih upozoravali su da je optužnica i postavljena baš tako da bi bila odbačena. Osim što tužilaštvo nije teretilo nalogodavce tog zločina i one koji su izdavali naređenja, optužnicom nijesu bili obuhvaćeni, tvrdili su upućeni, ni svi izvršioci zločina.

,,Podizanje optužnice bez dokaza kao u slučaju Bukovica”, ocijenio je nakon najnovije oslobađajuće presude istoričar Šerbo Rastoder, ,,obesmišljava Crnu Goru kao pravnu državu”.

On je ocijenio da su oslobađajuće presude odgovornost tužilaštva ,,jer ono očigledno podiže optužnice bez dokaza”. Prema njegovim riječima, postavlja se pitanje da li crnogorski sudovi namjerno izvode nevine na sud.

Crna Gora, poznato je, za sada nema nijednu pravosnažnu presudu za ratni zločin. Kao i u slučaju Bukovice, i u slučaju deportacije bosanskih izbjeglica iz 1992. godine, oslobođeni su optuženi policajci uz obrazloženje da su samo vršili ,,svakodnevne dužnosti”, te da nijesu kršili pravila međunarodnog prava. Zločina, bio je jasan sud, nije ni bilo.

Za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika, državljana Hrvatske, počinjene u logoru Morinj, prema prvostepenoj presudi podgoričkog Višeg suda najkrivlji je bio Ivo Mezalin, logorski kuvar. Početkom decembra Apelacioni sud je ukinuo ovu presudu, a suđenje će biti ponovljeno.

Velija Murić, predsjednik crnogorskog Komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava, podsjetio je da je jedini osuđeni za ratne zločine u Crnoj Gori Nebojša Ranisavljević, i to za otmicu u Štrpcima. On je ocijenio da ,,činjenica da osim Ranisavljevića niko od 30 izvršilaca tog zločina nije izveden pred sud govori da vjerovatno ne bi ni on bio osuđen da nije priznao zločin”.

U Crnoj Gori osim Ranisavljevića niko nije odgovarao za zločine. Kažnjeni su samo oni koji su otišli u Hag. Zbog ratovanja za mir u Hagu su osuđeni general Pavle Strugar i admiral Miodrag Jokić. A kod kuće, u svim optužnicama koje je za ratne zločine podiglo crnogorsko tužilaštvo – od Bukovice, preko Kaluđerskog laza, deportacija i Morinja – za zločin se terete tek izvršioci. Policajci, vojnici, kuvari. Crnogorsko pravosuđe nije ni pokušalo da utvrdi odgovornost tadašnjeg političkog vrha za te zločine. A Bukovica se, jasno je, nije počinila sama. Taj je zločin bio dio tadašnjeg vladajućeg velikosrpskog koncepta.

I ne samo da crnogorsko pravosuđe ne pomaže u rasvjetljavanju ratne prošlosti i zločina. Ono se zdušno stavilo na uslugu režimu i vrhu vlasti u pranju njihovih ratnih biografija. Dok sudske presude govore da su ratni zločini nekažnjivi, režim i Đukanović kažnjavaju sve one koji se usude da se sjete, da pitaju za njegovu odgovornost.

U tamničenju istine o svojoj ratnoj prošlosti bivši premijer Milo Đukanović i vrh vlasti imaju mnoštvo saučesnika i pomagača. Državni i paradržavni mediji mjesta su gdje se takvi proglašavaju izdajnicima Crne Gora. Borba protiv neprijatelja posebno je intenzivirana nakon svjedočenja bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koje je potvrdilo da je zločin deportacije državni zločin za koji je Đukanović direktno odgovoran.

U borbi protiv izdajnika od tada je sve dozvoljeno. Baš kao nekad, ratnih devedesetih. Ništa nije sveto. Osim gazde, razumije se.

Šikaniranje i razapinjanje neprijatelja, javnost uglavnom mirno prati.

Većina partija koje zastupaju interese Srba imaju svoju ratnu prošlost. A antiratni SDP više brine o udobnoj sadašnjosti sa Đukanovićem. Magična krpa za njegov obraz, optuživali su ih.

Isti SDP blokirao je donošenje zakona o lustraciji. Zato sada sve može: da se zločinci proglašavaju herojima, a heroji zločincima. U toj iskrivljenoj slici žrtve je zapalo da se ,,mire” sa dželatima. Bukovčani glasaju svoje zločince, bošnjačke partije sarađuju sa njima. A Tereza pjeva.

Koncert velike umjetnice Tereze Kesovije održan u Podgorici, u CNP-u nije, kako se pokušava predstaviti, pomirenje građana bivše Jugoslavije. To je zagrljaj, pomirenje dželata i žrtve. Otuda ta nelagoda. Ne pomaže ni velika umjetnost.

Slavko Perović, bivši lider LSCG, partije koja je simbol antiratne Crne Gore, uputio je oštro pismo Terezi Kesoviji. On je u pismu kazao da se od 1997, godine razlaza Đukanovića i Slobodana Miloševića, intenzivno pere Đukanovićeva biografija. ,,A upravo tome pranju služio je i vaš koncert, i vi ste bili, i jeste svjesni toga”, optužio je Kesoviju Perović.

Ah, dosta više, nova su vremena – čuće mnogi koji prošetaju čaršijom. To je muzika za Đukanovićeve uši. Lijepa nova vremena u kojima su oni koji podsjećaju – izdajnici, talibani, ekstremisti, poludjeli, tabloidni novinari, ljubavnici, prestupnici… Kako god.

Lijepa nova vremena u kojima zločinci okićeni funkcijama, titulama, evropskim i patriotskim značkama, sumnjivim novcem, udruženi sa zločincima iz regiona, pišu svoju istoriju.

Lijepa nova vremena koja kvare oni koji ne pristaju na zaborav i ćutanje. A takvih ima i biće ih.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo