Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zona visokog rizika

Objavljeno prije

na

Tender za izgradnju četiri hidroelektrane na Morači, koji je zatvoren 30. septembra, ignorisali su i kvalifikovani ponuđači: konzorcijum A2A, EPCG i kompanije Enel. Tender je objavljen u februaru prošle godine. Bivši ministar ekonomije Branko Vujović izjavio je da u Crnoj Gori nije napravljen dobar ambijent da bi projekat hidroelektrana uspio i da je vjerovatno to jedan od glavnih razloga što je tender propao. On priznaje da ne zna zašto su EPCG, A2A i Enel odustali.

Profesor Univerziteta Mediteran Milenko Popović ranije je upozorio da projekat nije isplativ kada se uračunaju ogromni ekološki i troškovi mogućeg seizmičkog potresa.

– Za ozbiljne tendere u oblasti energetike nepohodno je prethodno da sami raščistimo mnoge dileme. Da li uopšte treba da privatizujemo taj strateški sektor , kako, u kom obimu, kojim modelom, kojim redosljedom? Koji energetski potencijali su nam prioritet? Koji model finansiranja tih investicija želimo? Da li je uopšte trebalo razdvajati jedinstveni elektro-energetski sistem i da li jedan ovako mali sistem uopšte treba deregulisati? Nažalost, kao u mnogim drugim strateškim pitanjima vlast je i u ovom slučaju kopirala neprovjerena rješenja i bez ozbiljne analize prihvatila vladajuću mantru da sve treba privatizovati i da je svako tržište efikasno samo po sebi. Crnogorski elektro-energetski sistem je vrlo mali, sa malim brojem izvora i malim brojem velikih potrošača da bi se na njemu mogla primijeniti deregulacija , razdvajanje i privatizacija”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene.

Ovih dana propalo je još nekoliko tendera koji su, kako se hvalila Vlada Crne Gore, trebalo da državi donesu blagostanje.

Tako se, recimo, tvrdilo se da će izgradnja autoputa Bar-Boljare, koji je dobio epitet ,,posao stoljeća”, biti promijenjena slika zemlje i život ljudi duž trase duge 170 kilometara. No, pregovori Vlade sa pobjednicima na tenderu završavali su neuspjehom. Prvo sa hrvatskim konzorcijumom na čelu sa splitskim Konstruktorom, a kasnije sa grčkim i izraelskim kompanijama. Proljetos se raspršila i nada da će jug i sjever Crne Gore povezati Kinezi. Uzalud je Milo Đukanović presijecanjem vrpce, u društvu premijera Hrvatske i Srbije, označio početak radova na toj saobraćajnici.

Od tada je cijena gradnje projektovanog autoputa udvostručena: sa dvije na čak četiri milijarde eura. Da se krenulo u njegovu izgradnju, to bi u prosjeku bio najskuplji autoput u Evropi, pa je Crnoj Gori prijetila realna opasnost da zbog toga upadne u dužničko ropstvo.

Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte produžio je nedavno tender za prodaju akcija Hotelsko turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera. Prvobitni rok ponude bio je 19. septembar. Ujedno ponuđeno je u dugoročni zakup od 90 godina i zemljište na kojem se nalaze hoteli i drugi objekti ulcinjskog preduzeća, kao i zemljište na Velikoj plaži. Na Velikoj plaži najavljivane su investicije od nekoliko milijardi eura.

Za uvalu Valdanos ni nakon drugog tendera nijedna kompanija nije bila zainteresovana. Prvi tender raspisan je krajem 2008. Na njemu je prvorangirana bila britanska firma Kjubus luks. Jedan broj nevladinih organizacija upozoravao je na negativne finansijske rezultate te firme i Vlada je ubrzo poništila tender.

Nezadovoljan što je propao aranžman sa Kjubus luksom, premijer Igor Lukšić je okrivio negativnu javnu kampanju i prekorio kritičare riječima „nama izgleda niko od investitora, ni iz Rusije ni iz zemalja EU, ne odgovara.”

Prije nekoliko dana crnogorska vlada raspisala je po treći put tender za prodaju državnih akcija dnevnog lista Pobjeda.

Vladini tenderi iz oblasti turizma ne uspijevaju godinama.

Tender za prodaju 56,48 odsto akcija Instituta Simo Milošević u Igalu propao je sredinom februara. Niko nije dostavio ponudu.

Prvi tender za Institut propao je 2008. godine kada je odustala prvorangirana kompanija srpskog biznismena Filipa Ceptera. Odustala je i drugorangirana austrijska Cristof grupa.

Zvanično je propao tender, a pregovori su trajali dvije i po godine, za tivatski Montepranzo Bokaprodukt.

Firma Kontejnerski terminali i generalni tereti (izdvojena iz Luke Bar sredinom 2009. godine) takođe je bila na neuspjelom vladinom „dobošu”. Navodno, za nju je bio zainteresovan srpski konzorcijum čiji je jedan dio predstavljao srpski ministar „kapitalac” Milutin Mrkonjić.

Nikšićki Institut za crnu metalurgiju bio je na tenderu sredinom 2009., ali kandidata nije bilo.

Istu sudbinu doživio je i Montenegro airlines, o kojem se ovih dana raspravlja da li ga privatizovati ili ne.

I dok jedni tenderi doživljavaju krah, Vlada se istovremeno hvali da je uspješno prodala brojne firme: Jugopetrol Kotor, Crnogorski Telekom, Pivaru, hotel Maestral, NLB Montenegrobanku… Ustvari, prodala je firme koje se uspješno privatizuju svugdje u svijetu – one koje, kako to ekonomisti kažu – sa sobom nose jedno tržište, kao što su kod nas Jugopetrol, Trebjesa i Telekom.

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE
Isplativi dil sa klanom Đukanovića

MONITOR: Zašto je u Crnoj Gori toliko neuspješnih tendera?
MEDOJEVIĆ: Najvažniji razlog za propast najvećih tendera u Crnoj Gori je vrlo loš imidž koji Crna Gora ima kao zemlja u kojoj se svi važni privatizacioni poslovi ugovaraju prije raspisivanja tendera. Počev od privatizacije Pivare, preko Jugopetrola, Telekoma, KAP-a, Željezare i na kraju EPCG – svi privatizacioni aranžmani bili su završavani prije raspisivanja tendera i to tako da se sa predstavnicima vladajuće porodice ili sa njima lično pravio aranžman iz kojeg su dobit izvlačili strani kupac i klan Đukanovića. Stranim investitorima se svaki dil sa vladajućom porodicom višestruko isplaćivao, jer su oni bili garant da će uticajem na državne strukture zaštiti interes kupaca. Zato nijedan tender nije bio pripremljen tako da zadovolji minimum profesionalnih standarda, a posebno kada su u pitanju pravne ugovorne garancije za zaštitu interesa države.

MONITOR: I kad nešto kupe, novi vlasnici često ne ispunjavaju svoje obaveze…
MEDOJEVIĆ: Bezbroj je primjera da vlasnik ne ispunjava ugovorene obaveze u vezi investicija ili zarada i broja zaposlenih i zbog toga ne snosi nikakve posljedice.Ali, Vlada i dalje daje garancije, otpisuje poreze i doprinose, daje finansijsku podršku. Najdrastičniji primjer je ponašanje vlasnika KAP-a, koji su uspjeli da sa Vladom ispregovaraju čak i opraštanje krivičnih djela utaje poreza i slično.

MONITOR: Često se može čuti da privatizaciju u Crnoj Gori prati korupcija, da su novi vlasnici osobe sumnjive prošlosti…
MEDOJEVIĆ: Crnogorska vlast ima jako lošu reputaciju kod ozbiljnih investitora koji ne žele da plaćaju korupciju ili prave tajne dilove sa vladajućom porodicom. Zato Crna Gora nije uspjela da privuče ozbiljne strateške kompanije u oblasti turizma, energetike, infrastrukture… Naši strateški partneri su vrlo često tzv. ,,kazino” investitori, tranzicioni tajkuni, a nerijetko i pripadnici organizovanog kriminala koji ulaganjem prljavog novca u Crnu Goru, dobijaju i zaštitu bezbjednosnih službi od progona njihovih domicilnih policija. Takve vrste investitora su sklone nepoštovanju ugovora i poštovanju tajnih usmenih korupcionaških dogovora sa vrhom režima iz kojih ogromnu štetu trpi država i njeni građani. Ovakva pravna nesigurnost i nepoštovanje zakona i ugovora kreira izrazito visoki rizik koji ozbiljni investitori ne žele da preuzmu. Ozbiljan investitor hoće da zna šta je kupio I hoće to da plati jednom. Čak i kada pristaje na korupciju, želi da je plati samo jednom . Nažalost, kod nas se nakon obavljenog posla javljaju novi ,,reketaši” na svim nivoima. Svi su svjesni da je neko iznad njih uzeo novac od tog posla, i onda oni takođe žele svoj dio. Od opštinskih nivoa, inspekcija, policije, sudija, novinara, političara, pa sve do ministara svi traže svoj dio i dodatno opterećuju novog vlasnika. Takav pravni i institucionalni haos odbija ozbiljne, a privlači ove druge investitore, prevarante i perače novca.

ALEKSANDAR TIČIĆ, SEKRETAR SAVJETA ZA PRIVATIZACIJU I KAPITALNE PROJEKTE
Za svaki novi tender treba i vremena i novca

MONITOR: Koliko je bilo neuspjelih tendera od kada je započeo proces privatizacije u Crnoj Gori?
TIČIĆ: Do sada je privatizovan veći dio društvenog kapitala. Sva preduzeća koja su bila u procesu privatizacije privatizovana su u potpunosti primjenjujući neki od modela privatizacije (MVP, tender, berza ili aukcija). Tenderi za neka preduzeća su objavljivana nekoliko puta. Na Sajtu Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte redovno se objavljuju izvještaji o radu Savjeta i publikovan je spisak preduzeća privatizovanih od 1999-2009. godine putem tendera i svojinsko-upravljačke transformacije. Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte je 4. februara ove godine usvojio izvještaje i istovremeno zadužio prodavce da otpočnu procedure za izmjenu privatizacionih ugovora za preduzeća koja nisu realizovala svoje obaveze (UTIP, Vektra Boka, Polimka…).

MONITOR: Zašto su tenderi propadali, odnosno zašto se niko na njih nije javljao i koje za to kriv?
TIČIĆ: Na određene tendere nije se niko javljao, jer nisu bili atraktivni za investitore (višak radne snage, nagomilani dugovi, zastarjela tehnologija itd). Takođe, jedan od glavnih razloga neuspjeha privatizacije posljednjih godina je ekonomska kriza i uslovi za određene tendere nisu bili prihvatljivi.

MONITOR: Koliku je štetu Crna Gora zbog toga pretrpjela?
TIČIĆ: Svaka neuspješna privatizacija ima štetne posljedice, jer se privatizacijom računa na novi kapital, modernizaciju tehnologije , bolje uslove ili pak u turizmu nove hotelske kapacitete. Kada ne dođe do toga nastaju problemi, jer praksa pokazuje da za svaki novi tender treba vremena i novca i dilema da li će se javiti novi investitori. Zato je uvijek dobro pripremiti dobre preduslove prije raspisivanja tendera (javnost, medije, društvo i lokalno stanovništvo).

MONITOR: U medijima se moglo pročitati da su neki tenderi služili za pranje novca. Da li je to tačno?
TIČIĆ: Vlada Crne Gore na predlog Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte donosi godišnje planove privatizacije. Cjelokupan proces privatizacije od momenta objavljivanja nekog tendera je transparentan i uređen u skladu sa Uredbom o prodaji akcija i imovine putem javnog tendera, a da li nakon postupka dolazi do nekih problema i zbog čega nije na nama da utvrđujemo.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IGRE GLEDANOSTI I POVJERENJA: RTCG u junu znao da će najgledaniji biti u julu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Media centar je javno pitao rukovodstvo Javnog servisa da saopšti izvor koji kaže da su bili najgledaniji u julu, šta su saopštili u centralnom dnevniku. U reagovanju menadžmenta RTCG-a saopšteno je da je riječ o istraživanju koje je sa OEBS-om pripremljeno u junu

 

Promjena vlasti nakon parlamentarnih izbora 2020. godine značajno je povećala očekivanja građana od institucija. Najprije da budu transparentne u svom radu i servis svih građana. Takva očekivanja bila su postavljena i prema Radio-televiziji Crne Gore, koja, pored kadrovskih promjena, još nije transformisana u javni servis svih građana

U takozvanom non pejperu Evropske komisije o napretku u poglavljima 23 i 24, objavljenom u maju ove godine, navodi se da je Javni emiter RTCG uveo pluralističku uređivačku politiku od imenovanja novog Savjeta i uprave. Međutim, ističu da su i dalje potrebni kontinuirani napori kako bi se osiguralo da javni emiter RTCG poštuje najviše standarde nezavisnosti i profesionalizma.

Trenutno je Javni servis u žiži javnosti zbog afere  vezane za manipulacije gledanošću i povjerenjem građana, na koje nijesu bile imune ni prethodne uprave.

„Televizija Crne Gore tokom jula bila je najgledanija TV stanica, pokazuju zvanični podaci o gledanosti. Prvi, Drugi i Parlamentarni program zbirno su privlačili najviše gledalaca, dok je emisija Dobro jutro Crna Goro najgledaniji jutarnji program u zemlji. Time je nastavljen dobar trend koji bilježimo. Nedavno istraživanja snage brenda RTCG-a koje je sprovela agencija Damar pokazalo je da raste povjerenje u javni servis. Takođe, istraživanje Građanske alijanse, kojim su obuhvaćeni manjinski narodi, pokazalo je da manjine od svih radio i TV stanica najviše vjeruju radiju i televiziji Crne Gore”, navedeno je 3. avgusta u centralnom dnevniku Televizije Crne Gore (TVCG).

Novinar se nije pozvao na izvor istraživanja već na „zvanične podatke o gledanosti“. Na to je ukazao i predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković, koji je  saopštio da je televizija time prekršila sopstvene programske principe i profesionalne standarde, kao i Kodeks novinara.

,,Metodologija koju pokušava da koristi menadžment da bi pokazao uspjehe je besmislena i jedino je koristio još prethodni generalni direktor Božidar Šundić, koji je na sve načine želio da sakrije loše rezultate. Tvrdnja da Prvi, Drugi i Parlamentarni kanal zajedno imaju najveću gledanost je jednako besmislena kao kada bi se na primjer  Pink televizija pohvalila da nju, tj. njihovih 45 kanala, gleda najviše građana Srbije”, kazao je Vuković.

On ističe da nema metode kojom se može sabirati gledanost TV stanica i time argumentovati tvrdnja da su najgledaniji, i da zato to saopštenje RTCG-a predstavlja ,,doprinos širenju lažnih vijesti (fake news)”, a da Savjet RTCG-a treba da se odredi prema ovoj gruboj manipulaciji. Suština uspjeha RTCG-a, prema njegovim riječima, nije gledanost, već povjerenje građana. „Upravo te podatke neće da objavi generalni direktor RTCG-a”, kazao je Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo