Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zona visokog rizika

Objavljeno prije

na

Tender za izgradnju četiri hidroelektrane na Morači, koji je zatvoren 30. septembra, ignorisali su i kvalifikovani ponuđači: konzorcijum A2A, EPCG i kompanije Enel. Tender je objavljen u februaru prošle godine. Bivši ministar ekonomije Branko Vujović izjavio je da u Crnoj Gori nije napravljen dobar ambijent da bi projekat hidroelektrana uspio i da je vjerovatno to jedan od glavnih razloga što je tender propao. On priznaje da ne zna zašto su EPCG, A2A i Enel odustali.

Profesor Univerziteta Mediteran Milenko Popović ranije je upozorio da projekat nije isplativ kada se uračunaju ogromni ekološki i troškovi mogućeg seizmičkog potresa.

– Za ozbiljne tendere u oblasti energetike nepohodno je prethodno da sami raščistimo mnoge dileme. Da li uopšte treba da privatizujemo taj strateški sektor , kako, u kom obimu, kojim modelom, kojim redosljedom? Koji energetski potencijali su nam prioritet? Koji model finansiranja tih investicija želimo? Da li je uopšte trebalo razdvajati jedinstveni elektro-energetski sistem i da li jedan ovako mali sistem uopšte treba deregulisati? Nažalost, kao u mnogim drugim strateškim pitanjima vlast je i u ovom slučaju kopirala neprovjerena rješenja i bez ozbiljne analize prihvatila vladajuću mantru da sve treba privatizovati i da je svako tržište efikasno samo po sebi. Crnogorski elektro-energetski sistem je vrlo mali, sa malim brojem izvora i malim brojem velikih potrošača da bi se na njemu mogla primijeniti deregulacija , razdvajanje i privatizacija”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene.

Ovih dana propalo je još nekoliko tendera koji su, kako se hvalila Vlada Crne Gore, trebalo da državi donesu blagostanje.

Tako se, recimo, tvrdilo se da će izgradnja autoputa Bar-Boljare, koji je dobio epitet ,,posao stoljeća”, biti promijenjena slika zemlje i život ljudi duž trase duge 170 kilometara. No, pregovori Vlade sa pobjednicima na tenderu završavali su neuspjehom. Prvo sa hrvatskim konzorcijumom na čelu sa splitskim Konstruktorom, a kasnije sa grčkim i izraelskim kompanijama. Proljetos se raspršila i nada da će jug i sjever Crne Gore povezati Kinezi. Uzalud je Milo Đukanović presijecanjem vrpce, u društvu premijera Hrvatske i Srbije, označio početak radova na toj saobraćajnici.

Od tada je cijena gradnje projektovanog autoputa udvostručena: sa dvije na čak četiri milijarde eura. Da se krenulo u njegovu izgradnju, to bi u prosjeku bio najskuplji autoput u Evropi, pa je Crnoj Gori prijetila realna opasnost da zbog toga upadne u dužničko ropstvo.

Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte produžio je nedavno tender za prodaju akcija Hotelsko turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera. Prvobitni rok ponude bio je 19. septembar. Ujedno ponuđeno je u dugoročni zakup od 90 godina i zemljište na kojem se nalaze hoteli i drugi objekti ulcinjskog preduzeća, kao i zemljište na Velikoj plaži. Na Velikoj plaži najavljivane su investicije od nekoliko milijardi eura.

Za uvalu Valdanos ni nakon drugog tendera nijedna kompanija nije bila zainteresovana. Prvi tender raspisan je krajem 2008. Na njemu je prvorangirana bila britanska firma Kjubus luks. Jedan broj nevladinih organizacija upozoravao je na negativne finansijske rezultate te firme i Vlada je ubrzo poništila tender.

Nezadovoljan što je propao aranžman sa Kjubus luksom, premijer Igor Lukšić je okrivio negativnu javnu kampanju i prekorio kritičare riječima „nama izgleda niko od investitora, ni iz Rusije ni iz zemalja EU, ne odgovara.”

Prije nekoliko dana crnogorska vlada raspisala je po treći put tender za prodaju državnih akcija dnevnog lista Pobjeda.

Vladini tenderi iz oblasti turizma ne uspijevaju godinama.

Tender za prodaju 56,48 odsto akcija Instituta Simo Milošević u Igalu propao je sredinom februara. Niko nije dostavio ponudu.

Prvi tender za Institut propao je 2008. godine kada je odustala prvorangirana kompanija srpskog biznismena Filipa Ceptera. Odustala je i drugorangirana austrijska Cristof grupa.

Zvanično je propao tender, a pregovori su trajali dvije i po godine, za tivatski Montepranzo Bokaprodukt.

Firma Kontejnerski terminali i generalni tereti (izdvojena iz Luke Bar sredinom 2009. godine) takođe je bila na neuspjelom vladinom „dobošu”. Navodno, za nju je bio zainteresovan srpski konzorcijum čiji je jedan dio predstavljao srpski ministar „kapitalac” Milutin Mrkonjić.

Nikšićki Institut za crnu metalurgiju bio je na tenderu sredinom 2009., ali kandidata nije bilo.

Istu sudbinu doživio je i Montenegro airlines, o kojem se ovih dana raspravlja da li ga privatizovati ili ne.

I dok jedni tenderi doživljavaju krah, Vlada se istovremeno hvali da je uspješno prodala brojne firme: Jugopetrol Kotor, Crnogorski Telekom, Pivaru, hotel Maestral, NLB Montenegrobanku… Ustvari, prodala je firme koje se uspješno privatizuju svugdje u svijetu – one koje, kako to ekonomisti kažu – sa sobom nose jedno tržište, kao što su kod nas Jugopetrol, Trebjesa i Telekom.

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE
Isplativi dil sa klanom Đukanovića

MONITOR: Zašto je u Crnoj Gori toliko neuspješnih tendera?
MEDOJEVIĆ: Najvažniji razlog za propast najvećih tendera u Crnoj Gori je vrlo loš imidž koji Crna Gora ima kao zemlja u kojoj se svi važni privatizacioni poslovi ugovaraju prije raspisivanja tendera. Počev od privatizacije Pivare, preko Jugopetrola, Telekoma, KAP-a, Željezare i na kraju EPCG – svi privatizacioni aranžmani bili su završavani prije raspisivanja tendera i to tako da se sa predstavnicima vladajuće porodice ili sa njima lično pravio aranžman iz kojeg su dobit izvlačili strani kupac i klan Đukanovića. Stranim investitorima se svaki dil sa vladajućom porodicom višestruko isplaćivao, jer su oni bili garant da će uticajem na državne strukture zaštiti interes kupaca. Zato nijedan tender nije bio pripremljen tako da zadovolji minimum profesionalnih standarda, a posebno kada su u pitanju pravne ugovorne garancije za zaštitu interesa države.

MONITOR: I kad nešto kupe, novi vlasnici često ne ispunjavaju svoje obaveze…
MEDOJEVIĆ: Bezbroj je primjera da vlasnik ne ispunjava ugovorene obaveze u vezi investicija ili zarada i broja zaposlenih i zbog toga ne snosi nikakve posljedice.Ali, Vlada i dalje daje garancije, otpisuje poreze i doprinose, daje finansijsku podršku. Najdrastičniji primjer je ponašanje vlasnika KAP-a, koji su uspjeli da sa Vladom ispregovaraju čak i opraštanje krivičnih djela utaje poreza i slično.

MONITOR: Često se može čuti da privatizaciju u Crnoj Gori prati korupcija, da su novi vlasnici osobe sumnjive prošlosti…
MEDOJEVIĆ: Crnogorska vlast ima jako lošu reputaciju kod ozbiljnih investitora koji ne žele da plaćaju korupciju ili prave tajne dilove sa vladajućom porodicom. Zato Crna Gora nije uspjela da privuče ozbiljne strateške kompanije u oblasti turizma, energetike, infrastrukture… Naši strateški partneri su vrlo često tzv. ,,kazino” investitori, tranzicioni tajkuni, a nerijetko i pripadnici organizovanog kriminala koji ulaganjem prljavog novca u Crnu Goru, dobijaju i zaštitu bezbjednosnih službi od progona njihovih domicilnih policija. Takve vrste investitora su sklone nepoštovanju ugovora i poštovanju tajnih usmenih korupcionaških dogovora sa vrhom režima iz kojih ogromnu štetu trpi država i njeni građani. Ovakva pravna nesigurnost i nepoštovanje zakona i ugovora kreira izrazito visoki rizik koji ozbiljni investitori ne žele da preuzmu. Ozbiljan investitor hoće da zna šta je kupio I hoće to da plati jednom. Čak i kada pristaje na korupciju, želi da je plati samo jednom . Nažalost, kod nas se nakon obavljenog posla javljaju novi ,,reketaši” na svim nivoima. Svi su svjesni da je neko iznad njih uzeo novac od tog posla, i onda oni takođe žele svoj dio. Od opštinskih nivoa, inspekcija, policije, sudija, novinara, političara, pa sve do ministara svi traže svoj dio i dodatno opterećuju novog vlasnika. Takav pravni i institucionalni haos odbija ozbiljne, a privlači ove druge investitore, prevarante i perače novca.

ALEKSANDAR TIČIĆ, SEKRETAR SAVJETA ZA PRIVATIZACIJU I KAPITALNE PROJEKTE
Za svaki novi tender treba i vremena i novca

MONITOR: Koliko je bilo neuspjelih tendera od kada je započeo proces privatizacije u Crnoj Gori?
TIČIĆ: Do sada je privatizovan veći dio društvenog kapitala. Sva preduzeća koja su bila u procesu privatizacije privatizovana su u potpunosti primjenjujući neki od modela privatizacije (MVP, tender, berza ili aukcija). Tenderi za neka preduzeća su objavljivana nekoliko puta. Na Sajtu Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte redovno se objavljuju izvještaji o radu Savjeta i publikovan je spisak preduzeća privatizovanih od 1999-2009. godine putem tendera i svojinsko-upravljačke transformacije. Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte je 4. februara ove godine usvojio izvještaje i istovremeno zadužio prodavce da otpočnu procedure za izmjenu privatizacionih ugovora za preduzeća koja nisu realizovala svoje obaveze (UTIP, Vektra Boka, Polimka…).

MONITOR: Zašto su tenderi propadali, odnosno zašto se niko na njih nije javljao i koje za to kriv?
TIČIĆ: Na određene tendere nije se niko javljao, jer nisu bili atraktivni za investitore (višak radne snage, nagomilani dugovi, zastarjela tehnologija itd). Takođe, jedan od glavnih razloga neuspjeha privatizacije posljednjih godina je ekonomska kriza i uslovi za određene tendere nisu bili prihvatljivi.

MONITOR: Koliku je štetu Crna Gora zbog toga pretrpjela?
TIČIĆ: Svaka neuspješna privatizacija ima štetne posljedice, jer se privatizacijom računa na novi kapital, modernizaciju tehnologije , bolje uslove ili pak u turizmu nove hotelske kapacitete. Kada ne dođe do toga nastaju problemi, jer praksa pokazuje da za svaki novi tender treba vremena i novca i dilema da li će se javiti novi investitori. Zato je uvijek dobro pripremiti dobre preduslove prije raspisivanja tendera (javnost, medije, društvo i lokalno stanovništvo).

MONITOR: U medijima se moglo pročitati da su neki tenderi služili za pranje novca. Da li je to tačno?
TIČIĆ: Vlada Crne Gore na predlog Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte donosi godišnje planove privatizacije. Cjelokupan proces privatizacije od momenta objavljivanja nekog tendera je transparentan i uređen u skladu sa Uredbom o prodaji akcija i imovine putem javnog tendera, a da li nakon postupka dolazi do nekih problema i zbog čega nije na nama da utvrđujemo.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo