Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zona visokog rizika

Objavljeno prije

na

Tender za izgradnju četiri hidroelektrane na Morači, koji je zatvoren 30. septembra, ignorisali su i kvalifikovani ponuđači: konzorcijum A2A, EPCG i kompanije Enel. Tender je objavljen u februaru prošle godine. Bivši ministar ekonomije Branko Vujović izjavio je da u Crnoj Gori nije napravljen dobar ambijent da bi projekat hidroelektrana uspio i da je vjerovatno to jedan od glavnih razloga što je tender propao. On priznaje da ne zna zašto su EPCG, A2A i Enel odustali.

Profesor Univerziteta Mediteran Milenko Popović ranije je upozorio da projekat nije isplativ kada se uračunaju ogromni ekološki i troškovi mogućeg seizmičkog potresa.

– Za ozbiljne tendere u oblasti energetike nepohodno je prethodno da sami raščistimo mnoge dileme. Da li uopšte treba da privatizujemo taj strateški sektor , kako, u kom obimu, kojim modelom, kojim redosljedom? Koji energetski potencijali su nam prioritet? Koji model finansiranja tih investicija želimo? Da li je uopšte trebalo razdvajati jedinstveni elektro-energetski sistem i da li jedan ovako mali sistem uopšte treba deregulisati? Nažalost, kao u mnogim drugim strateškim pitanjima vlast je i u ovom slučaju kopirala neprovjerena rješenja i bez ozbiljne analize prihvatila vladajuću mantru da sve treba privatizovati i da je svako tržište efikasno samo po sebi. Crnogorski elektro-energetski sistem je vrlo mali, sa malim brojem izvora i malim brojem velikih potrošača da bi se na njemu mogla primijeniti deregulacija , razdvajanje i privatizacija”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene.

Ovih dana propalo je još nekoliko tendera koji su, kako se hvalila Vlada Crne Gore, trebalo da državi donesu blagostanje.

Tako se, recimo, tvrdilo se da će izgradnja autoputa Bar-Boljare, koji je dobio epitet ,,posao stoljeća”, biti promijenjena slika zemlje i život ljudi duž trase duge 170 kilometara. No, pregovori Vlade sa pobjednicima na tenderu završavali su neuspjehom. Prvo sa hrvatskim konzorcijumom na čelu sa splitskim Konstruktorom, a kasnije sa grčkim i izraelskim kompanijama. Proljetos se raspršila i nada da će jug i sjever Crne Gore povezati Kinezi. Uzalud je Milo Đukanović presijecanjem vrpce, u društvu premijera Hrvatske i Srbije, označio početak radova na toj saobraćajnici.

Od tada je cijena gradnje projektovanog autoputa udvostručena: sa dvije na čak četiri milijarde eura. Da se krenulo u njegovu izgradnju, to bi u prosjeku bio najskuplji autoput u Evropi, pa je Crnoj Gori prijetila realna opasnost da zbog toga upadne u dužničko ropstvo.

Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte produžio je nedavno tender za prodaju akcija Hotelsko turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera. Prvobitni rok ponude bio je 19. septembar. Ujedno ponuđeno je u dugoročni zakup od 90 godina i zemljište na kojem se nalaze hoteli i drugi objekti ulcinjskog preduzeća, kao i zemljište na Velikoj plaži. Na Velikoj plaži najavljivane su investicije od nekoliko milijardi eura.

Za uvalu Valdanos ni nakon drugog tendera nijedna kompanija nije bila zainteresovana. Prvi tender raspisan je krajem 2008. Na njemu je prvorangirana bila britanska firma Kjubus luks. Jedan broj nevladinih organizacija upozoravao je na negativne finansijske rezultate te firme i Vlada je ubrzo poništila tender.

Nezadovoljan što je propao aranžman sa Kjubus luksom, premijer Igor Lukšić je okrivio negativnu javnu kampanju i prekorio kritičare riječima „nama izgleda niko od investitora, ni iz Rusije ni iz zemalja EU, ne odgovara.”

Prije nekoliko dana crnogorska vlada raspisala je po treći put tender za prodaju državnih akcija dnevnog lista Pobjeda.

Vladini tenderi iz oblasti turizma ne uspijevaju godinama.

Tender za prodaju 56,48 odsto akcija Instituta Simo Milošević u Igalu propao je sredinom februara. Niko nije dostavio ponudu.

Prvi tender za Institut propao je 2008. godine kada je odustala prvorangirana kompanija srpskog biznismena Filipa Ceptera. Odustala je i drugorangirana austrijska Cristof grupa.

Zvanično je propao tender, a pregovori su trajali dvije i po godine, za tivatski Montepranzo Bokaprodukt.

Firma Kontejnerski terminali i generalni tereti (izdvojena iz Luke Bar sredinom 2009. godine) takođe je bila na neuspjelom vladinom „dobošu”. Navodno, za nju je bio zainteresovan srpski konzorcijum čiji je jedan dio predstavljao srpski ministar „kapitalac” Milutin Mrkonjić.

Nikšićki Institut za crnu metalurgiju bio je na tenderu sredinom 2009., ali kandidata nije bilo.

Istu sudbinu doživio je i Montenegro airlines, o kojem se ovih dana raspravlja da li ga privatizovati ili ne.

I dok jedni tenderi doživljavaju krah, Vlada se istovremeno hvali da je uspješno prodala brojne firme: Jugopetrol Kotor, Crnogorski Telekom, Pivaru, hotel Maestral, NLB Montenegrobanku… Ustvari, prodala je firme koje se uspješno privatizuju svugdje u svijetu – one koje, kako to ekonomisti kažu – sa sobom nose jedno tržište, kao što su kod nas Jugopetrol, Trebjesa i Telekom.

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE
Isplativi dil sa klanom Đukanovića

MONITOR: Zašto je u Crnoj Gori toliko neuspješnih tendera?
MEDOJEVIĆ: Najvažniji razlog za propast najvećih tendera u Crnoj Gori je vrlo loš imidž koji Crna Gora ima kao zemlja u kojoj se svi važni privatizacioni poslovi ugovaraju prije raspisivanja tendera. Počev od privatizacije Pivare, preko Jugopetrola, Telekoma, KAP-a, Željezare i na kraju EPCG – svi privatizacioni aranžmani bili su završavani prije raspisivanja tendera i to tako da se sa predstavnicima vladajuće porodice ili sa njima lično pravio aranžman iz kojeg su dobit izvlačili strani kupac i klan Đukanovića. Stranim investitorima se svaki dil sa vladajućom porodicom višestruko isplaćivao, jer su oni bili garant da će uticajem na državne strukture zaštiti interes kupaca. Zato nijedan tender nije bio pripremljen tako da zadovolji minimum profesionalnih standarda, a posebno kada su u pitanju pravne ugovorne garancije za zaštitu interesa države.

MONITOR: I kad nešto kupe, novi vlasnici često ne ispunjavaju svoje obaveze…
MEDOJEVIĆ: Bezbroj je primjera da vlasnik ne ispunjava ugovorene obaveze u vezi investicija ili zarada i broja zaposlenih i zbog toga ne snosi nikakve posljedice.Ali, Vlada i dalje daje garancije, otpisuje poreze i doprinose, daje finansijsku podršku. Najdrastičniji primjer je ponašanje vlasnika KAP-a, koji su uspjeli da sa Vladom ispregovaraju čak i opraštanje krivičnih djela utaje poreza i slično.

MONITOR: Često se može čuti da privatizaciju u Crnoj Gori prati korupcija, da su novi vlasnici osobe sumnjive prošlosti…
MEDOJEVIĆ: Crnogorska vlast ima jako lošu reputaciju kod ozbiljnih investitora koji ne žele da plaćaju korupciju ili prave tajne dilove sa vladajućom porodicom. Zato Crna Gora nije uspjela da privuče ozbiljne strateške kompanije u oblasti turizma, energetike, infrastrukture… Naši strateški partneri su vrlo često tzv. ,,kazino” investitori, tranzicioni tajkuni, a nerijetko i pripadnici organizovanog kriminala koji ulaganjem prljavog novca u Crnu Goru, dobijaju i zaštitu bezbjednosnih službi od progona njihovih domicilnih policija. Takve vrste investitora su sklone nepoštovanju ugovora i poštovanju tajnih usmenih korupcionaških dogovora sa vrhom režima iz kojih ogromnu štetu trpi država i njeni građani. Ovakva pravna nesigurnost i nepoštovanje zakona i ugovora kreira izrazito visoki rizik koji ozbiljni investitori ne žele da preuzmu. Ozbiljan investitor hoće da zna šta je kupio I hoće to da plati jednom. Čak i kada pristaje na korupciju, želi da je plati samo jednom . Nažalost, kod nas se nakon obavljenog posla javljaju novi ,,reketaši” na svim nivoima. Svi su svjesni da je neko iznad njih uzeo novac od tog posla, i onda oni takođe žele svoj dio. Od opštinskih nivoa, inspekcija, policije, sudija, novinara, političara, pa sve do ministara svi traže svoj dio i dodatno opterećuju novog vlasnika. Takav pravni i institucionalni haos odbija ozbiljne, a privlači ove druge investitore, prevarante i perače novca.

ALEKSANDAR TIČIĆ, SEKRETAR SAVJETA ZA PRIVATIZACIJU I KAPITALNE PROJEKTE
Za svaki novi tender treba i vremena i novca

MONITOR: Koliko je bilo neuspjelih tendera od kada je započeo proces privatizacije u Crnoj Gori?
TIČIĆ: Do sada je privatizovan veći dio društvenog kapitala. Sva preduzeća koja su bila u procesu privatizacije privatizovana su u potpunosti primjenjujući neki od modela privatizacije (MVP, tender, berza ili aukcija). Tenderi za neka preduzeća su objavljivana nekoliko puta. Na Sajtu Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte redovno se objavljuju izvještaji o radu Savjeta i publikovan je spisak preduzeća privatizovanih od 1999-2009. godine putem tendera i svojinsko-upravljačke transformacije. Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte je 4. februara ove godine usvojio izvještaje i istovremeno zadužio prodavce da otpočnu procedure za izmjenu privatizacionih ugovora za preduzeća koja nisu realizovala svoje obaveze (UTIP, Vektra Boka, Polimka…).

MONITOR: Zašto su tenderi propadali, odnosno zašto se niko na njih nije javljao i koje za to kriv?
TIČIĆ: Na određene tendere nije se niko javljao, jer nisu bili atraktivni za investitore (višak radne snage, nagomilani dugovi, zastarjela tehnologija itd). Takođe, jedan od glavnih razloga neuspjeha privatizacije posljednjih godina je ekonomska kriza i uslovi za određene tendere nisu bili prihvatljivi.

MONITOR: Koliku je štetu Crna Gora zbog toga pretrpjela?
TIČIĆ: Svaka neuspješna privatizacija ima štetne posljedice, jer se privatizacijom računa na novi kapital, modernizaciju tehnologije , bolje uslove ili pak u turizmu nove hotelske kapacitete. Kada ne dođe do toga nastaju problemi, jer praksa pokazuje da za svaki novi tender treba vremena i novca i dilema da li će se javiti novi investitori. Zato je uvijek dobro pripremiti dobre preduslove prije raspisivanja tendera (javnost, medije, društvo i lokalno stanovništvo).

MONITOR: U medijima se moglo pročitati da su neki tenderi služili za pranje novca. Da li je to tačno?
TIČIĆ: Vlada Crne Gore na predlog Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte donosi godišnje planove privatizacije. Cjelokupan proces privatizacije od momenta objavljivanja nekog tendera je transparentan i uređen u skladu sa Uredbom o prodaji akcija i imovine putem javnog tendera, a da li nakon postupka dolazi do nekih problema i zbog čega nije na nama da utvrđujemo.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo