Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Bugarin prodao tuđu zemlju

Objavljeno prije

na

Način na koji je državljanin Velike Britanije porijeklom iz Petrovca ostao bez atraktivne parcele u zaleđu plaže Lučice u Petrovcu, signal je vlasnicima nekretnina u Crnoj Gori da provjeravaju da li je imovina koju posjeduju i dalje u njihovom vlasništvu iako je ni na koji način nijesu otuđili. Advokat Branislav Suđić, rodom iz Škotske, potomak je poznate porodice Suđić iz Petrovca, koja u ovom primorskom mjestu posjeduje veći broj nekretnina, zemljište u Petrovcu i Lučicama, Buljarici i Svetom Stefanu i staru porodičnu kuću na obali u centru petrovačkog šetališta.

Roditelji advokata Suđića davno su se odselili u Veliku Britaniju, otac Milivoje Suđić radio je nakon Drugog svjetskog rata kao šef dopisništva Tanjuga u Londonu, dok je majka, Miroslava Suđić, bila novinar agencije BBC.

Njegov brat, poznati arhitekta Dejan Suđić, direktor Dizajn muzeja u Londonu, vjerovatno je jedini Crnogorac odlikovan visokim ordenom britanskog kraljevstva.

Suđići rijetko dolaze u Crnu Goru, ali se Branislav, rođen u Velikoj Britaniji u okrugu St. Albans 1941. godine, iznenada našao u situaciji da pred pravosudnim organima Crne Gore dokazuje svoj identitet i vlasništvo na atraktivnoj parceli u Lučicama, površine 1.563 kvadrata, koja je dio porodičnog nasljedstva.

OSTAO BEZ ZEMLJE: Bez znanja i odobrenja vlasnika Branislava Suđića dvije parcele u Lučicama promijenile su u ljeto 2008. godine vlasnika u kupoprodajnoj transakciji vrijednoj 400.000 eura koja po mnogo čemu podsjeća na neku od epizoda popularne britanske TV serije Prevaranti.

U Petrovcu se toga ljeta pojavljuje izvjesni Zlati Georgijevski, bugarski državljanin sa prebivalištem u Skoplju, koji se predstavio kao opunomoćenik lica sa istim imenom i prezimenom, Suđić Branislava iz Skoplja, u čije ime je tražio kupca za dvije parcele br. 1013 i 1014 u Lučicama.

Kao zainteresovani za kupovinu javljaju se Budvanin Goran Kovačević i Milan Kaloštrović iz Petrovca, koje sa Georgijevskim povezuje Tihomir Fatić, ugostitelj iz Petrovca i Ratomir Jovanović iz Beograda.

Ubrzo je postignut dogovor o prodaji zemlje za sumu od 400 hiljada eura, koju će kupci isplatiti u četiri jednake rate. Sklopljen je ugovor o kupoprodaji nepokretnosti između stranaka – Suđić Branislava iz Makedonije sa adresom u Skoplju, koga zastupa Zlati Georgijevski, takođe iz Skoplja, i kupaca Kovačevića i Kaloštrovića koji tako postaju novi vlasnici imanja Suđića.

Ugovor se bez ikakvih teškoća ovjeravaju u Osnovnom sudu na Cetinju 19. jula 2008. godine.

Na osnovu ovjerenog ugovora, kupci se glatko knjiže kao novi vlasnici u budvanskom katastru i počinju radove na raščišćavanju livade i pripreme za gradnju objekta na njoj u skladu sa urbanističkim planom za Lučice koji je u fazi izrade.

No radost kupovine bila je kratkog vijeka. Branislav Suđić iz Škotske doznaje da je njegovo zemljište prodato i nakon prvog šoka i konsultacija sa rođacima i advokatom Brankom Vuksanović iz Budve, podnosi tužbu Osnovnom sudu u Kotoru protiv virtuelnog Branislava Suđića iz Skoplja, Gorana Kovačevića i Milana Kaloštrovića, radi utvrđenja istine i ništavosti ugovora i vraćanje u posjed svog imanja.

No, ispostavilo se da to nije lak posao.

Pravi Branislav Suđić izjavljuje da nije nikada nikome dao punomoćje i nikada ni sa kim nije sklopio ugovor o kupoprodaji spornih parcela.

Georgijevski je raspolagao punomoćjem koje je, navodno, uredno ovjereno kod notara Lenke Micajkove iz Skoplja, priložio je i fotokopiju lične karte Branislava Suđića izdate u Skoplju, sa njegovim matičnim brojem i godinom rođenja. Georgijevski je posjedovao dva pasoša, makedonski i bugarski, i ličnu kartu izdatu u Skoplju.

Složio je priču kako je Suđić star i nemoćan čovjek koji je nekada živio u Škotskoj, o kome se on brine i od koga je dobio punomoćje da proda imanje u Lučicama, jer od rodbine ima samo sina u Engleskoj sa kojim je u zavadi.

Ni kupcima, ni Sudu na Cetinju, a ni službenicima budvanskog katastra nije bilo ničeg sumnjivog u tome što se podaci iz Lista nepokretnosti br. 414 autentičnog Branislava Suđića iz Škotske ne poklapaju sa podacima dvojnika iz Skoplja. Ni matični broj, ni datum rođenja, ni ime države u kojoj živi, nisu bili isti. Deset godina mlađem Branislavu Suđiću iz Škotske u vlasnički list unijet je kao matični broj onaj koji je utvrdila Uprava za nekretnine prilikom upisa prava svojine po osnovu rješenja o nasljeđivanju.

Zanimljiv je podatak da je rješenje o uknjižbi novih vlasnika, navodno, podigao i potpisao Branislav Suđić lično!

Iako kupci nikada uživo nisu vidjeli prodavca, niti je advokat Suđić iz Škotske to učinio. Uostalom, njegov potpis i paraf dvojnika iz Makedonije, drastično se razlikuju.

PAPIRIĆEM DO BOGATSVA: a pitanje novinara Monitora kako su mogli samo na osnovu jednog papira i fotokopije lične karte, bez želje da upoznaju vlasnika ili se makar čuju sa njim – iskeširati 400 hiljada eura nepoznatoj osobi, stranom državljaninu Zlati Georgijevskom, kupac Milan Kaloštrović kaže:

„Raspitivali smo se o Branislavu Suđiću i saznali da nikada nije dolazio u Petrovac i da je sve poslove obavljao preko punomoćnika, pa nismo posumnjali. Mi smo savjesni kupci, isplatili smo novac, platili porez i knjižili se. Dokumenta koje smo priložili prihvatio je i sud na Cetinju i Uprava za nekretnine, pa ako izgubimo spor tužićemo državu Crnu Goru, ove državne institucije i poresku upravu jer su dužne da uruče rješenja o uknjižbi i porezu i da dobiju povratnicu, a to nisu učinili”.

Partneri Kaloštrović i Kovačević smatraju da su Branislav Suđić iz Edinburga i ovaj iz Skoplja jedna te ista osoba, iako su na sudu potvrdili da osoba sa fotokopije lične karte ne liči na tužioca Suđića koji je prisutan ročištima na sudu u Kotoru.

Pokušaj prevare pripisuju njemu, jer „suština je u tome da hoće ovu zemlju dva puta da proda”, kaže Goran Kovačević.

Zanimljivo je da je uz sličnu argumentaciju Viši sud u Podgorici poništio dva rješenja o predlogu za izdavanje privremene mjere kojim se tuženima zabranjuje otuđenje, opterećenje i građenje na spornim parcelama do pravosnažnog okončanja sudskog postupka. Privremenu mjeru tražili su sudija Ranko Šćekić, i po drugi put, sudija Zoran Milić koji sude u ovom predmetu.

U obrazloženju ukidnog rješenja Viši sud je, pored ostalog, naveo mogućnost da je u liku tužioca i u liku tuženog sublimirano jedno lice, da se radi o istoj osobi i na strani tužioca i na strani tuženog.

VIRTUELNI DVOJNIK: U međuvremenu je od Ministarstva unutrašnjih poslova Makedonije stigao odgovor na zahtjev suda u kome se potvrđuje da u toj državi ne postoji Branislav Suđić, sa ličnim podacima i adresom koji su navedeni u kupoprodajnom ugovoru.

Što znači da su priložena dokumenta falsifikati. Bez traga je nestao i punomoćnik Georgijevski.

Advokat Suđić podnio je i krivičnu prijavu protiv aktera u ovom poslu Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, koje će u okviru istrage pribaviti dokumentaciju od notara iz Makedonije koji je izvršio ovjeru navodnog punomoćja kojim je prodaja izvršena.

„Sada kada je utvrđeno da nema Branislava Suđića u Makedoniji, nema prodavca, onda nema ni prodaje, pa ni ugovora”, kaže advokatica Vuksanović.

A Branislav Suđić koji se pojavljuje na suđenju nije ta osoba.

Korespondencija između Ministarstva pravde Crne Gore i Makedonije trajala je godinu dana, što je privuklo pažnju službenika britanske ambasade u Podgorici, ističe Branislav Suđić, koji se i njima obratio za pomoć.

Rečeno mu je da nije jedini britanski državljanin kome se tako nešto dogodilo.

Pravo je pitanje koliko je uopšte pouzdana evidencija stvarnih prava na nekretninama u Crnoj Gori i koliko su savjesni službenici ove državne ustanove.

Tokom investicione euforije u kojoj je naglo porasla vrijednost zemljišta na primorju, izgubile su se osnovne moralne vrijednosti u društvu. Razni mešetari, bliski rođaci i nasljednici jedni drugima pod raznim izgovorima otimaju zemlju, knjiže se na tuđu imovinu i prodaju je.

Sud u Kotoru pretrpran je predmetima sa bizarnim primjerima prevare u kojima stvarno pravo vlasništva dokazuju oštećeni građani koji su, zbog nemara ili sudjelovanja pojedinaca u nadležnim državnim institucijama, ostali bez svoje imovine.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KOLAŠIN: STARI EKOLOŠKI PROBLEMI I NOVI HOTELI: Luksuz na obali otpadnih voda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompleks “Montis by Splendid” sagrađen je na parcelama u neposrednoj blizini polja na kojem se izlijeva fekalna kanalizacija, pa sada investitor traži izmještanje laguna. Kako su Monitoru nezvanično kazali u Opštini, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) može trajati godinama, u najboljem slučaju – dvije. Traži se privremeno rješenje

 

 

Lagune, odnosno “jezera”, u koja se već decenijama, bez ikakve prerade, na samom rubu obale Tare, u naselju Breza, izlijevaju sve otpadne vode iz kanalizacionog sistema Kolašina, godinama predstavljaju veliki ekološki problem, a sada su i direktna smetnja za otvaranje jednog od hotela sa pet zvjezdica. Kompleks “Montis by Splendid” sagrađen je na parcelama u neposrednoj blizini polja na kojem se izlijeva fekalna kanalizacija, pa sada investitor traži izmještanje laguna. Kako su Monitoru nezvanično kazali u Opštini, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) može trajati godinama,  u najboljem slučaju dvije godine, nakon što se izaberu izvođač i nadzor.

Investitor je, započinjući gradnju hotela, računao na brže obezbjeđivanje komunalne infrastrukture, pa su radovi započeti na poljani bez puta, vode, kanalizacije i na svega nekoliko desetina metara od polja na kojima završavaju otpadne vode. Sa prozora tog objekta trenutno se pruža pogled na Taru, ali i na nimalo privlačnu površinu pokrivenu muljem i trskom. Svuda u okolini objekta osjeća se izuzetno neprijatan miris.  Posao izgradnje PPOV i nove kanalizacione mreže, nakon mnogo komplikovanih procedura koje zahtijevaju projekti finansirani “evropskim” novcem, konačno je stigao do faze izbora izvođača radova i nadzora. Okončanje projekta riješiće brojne probleme i Kolašincima i investitorima, ali do tada treba tražiti privremena rješenje, objašnjavaju u kolašinskoj vlasti.

“Investitor je tražio izmještanje i remedijaciju jedne od laguna. Ponudio je i nekoliko rješenja, ali još ništa nije formalizovano niti su poznati detalji tog budućeg posla. Laguna bi se izmjestila na jednu od susjednih opštinskih parcela, što bi, navodno, omogućilo otvaranje hotela. Međutim, naglašavamo da je to privremeno rješenje i da će poslužiti samo do izgradnje PPOV-a”, kazali su Monitoru iz kolašinskog preduzeća Vodovod i kanalizacija.

Uvjeravaju da će eventualno izmještanje jednog od polja na kojem završava kanalizacija biti praćeno pažljivim procedurama i da neće dodatno ugroziti životnu sredinu. Iz Opštine podsjećaju na obaveze lokalne uprave prema investitoru i na činjenicu da je u okviru hotela koji se gradi u blizini laguna, a koji se nalazi na listi razvojnih projekata u oblasti turizma, planirana izgradnja 238 smještajnih jedinica (25 apartmana i 213 soba). Investicija je “teška” 21,07 miliona eura, a namjera investitora je da realizacijom tog projekta omogući zapošljavanje 230 radnika. Međutim, u kolašinskoj vlasti još ne mogu da kažu ko bi finansirao izmještanje lagune i sanaciju tog prostora.

Izgradnja hotela na lokacijama bez prethodno riješene osnovne infrastrukture, naročito kanalizacije, pokazala se u više slučajeva u Kolašinu kao velika glavobolja i za vlast i za investitore. “Montis by Splendid” nije izuzetak, pa, osim izmještanja laguna, taj hotel još čeka i adekvatan putni prilaz, kao i vodovodnu mrežu.

Mještani čije se kuće nalaze u okolini laguna, i koji godinama tvrde da im je zbog nesnosnog smrada i komaraca život ljeti nepodnošljiv, sada se boje načina na koji će izmještanje biti izvedeno. Tvrde da će spriječiti realizaciju ukoliko bi nova lokacija bila još bliže njihovim kućama. Objašnjavaju i da godinama pokušavaju da skrenu pažnju na ugroženost Tare zbog blizine “jezera sa fekalijama”.

“Veliki je rizik da izmještanje dovede do kontaminacije novih lokacija. Ukoliko se otpadne vode preusmjere na novu poziciju, stvara se nova ekološka crna tačka. To može dovesti do zagađenja površinskih i podzemnih voda, što direktno ugrožava okolnu poljoprivredu, vodosnabdijevanje i biodiverzitet. Ne znamo koja je lokacija predviđena, ali ne bi nas čudilo da se iskoristi parcela koja se graniči sa privatnim imanjima na kojima su kuće”, kažu mještani Breze.

Upozoravaju i da bi prilikom izmještanja, zemljani radovi i eventualna sanacija postojeće lagune mogli osloboditi nataložene toksične materije koje su se godinama akumulirale. Apeluju na lokalne i državne vlasti da se taj posao ne shvati kao “fizičko prebacivanje problema na drugu lokaciju”, već kao prilika da se “konačno riješi pitanje tretmana otpadnih voda u Kolašinu na sistemski, održiv i ekološki prihvatljiv način”.

Ukupna dužina postojeće kanalizacione mreže u Kolašinu iznosi oko tri i po kilometra. Trenutno je na mrežu priključeno 850 korisnika, što je oko 8,5 odsto ukupnog broja stanovnika. Procjenjuje se da je istovremeno u upotrebi oko 1.300 septičkih jama. Izgradnja fekalne kanalizacione mreže počela je 1995. godine, a završena je uglavnom do 2000.

“Najveći dio otpadnih voda, bez prethodnog tretmana, ispušta se u potoke i rijeke Taru i Plašnicu. Otpadne vode iz kanalizacionog sistema grada ispuštaju se direktno u lagune koje se nalaze na sjeveru grada, u oblasti Breze. Lagune ne funkcionišu ispravno jer nisu obložene, a zemlja je dovoljno propusna da otpadne vode iz lagune 1 poniru u zemlju. Izlaz iz lagune 1 do lagune 2 nalazi se na takvom nivou da otpadne vode nikada ne stižu do lagune 2. Laguna koja je trenutno u funkciji ima sloj mulja na dnu debljine 30 do 60 centimetara”, piše u dokumentaciji dostavljenoj uz zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu za projekat PPOV.

Mulj iz laguna prolazi kroz proces fermentacije, pri čemu stvara neprijatne mirise i tako ozbiljno narušava kvalitet životne sredine. Pored toga, postoji mogućnost kontaminacije rijeke Tare, koja je kao krajnji recipijent otpadnih voda udaljena svega oko 25 metara.

U okviru inovirane verzije Studije izvodljivosti za PPOV iz 2020. godine analizirane su tri opcije, a kao najoptimalniji izabran je “konvencionalni proces aktivnog mulja sa aerobnom stabilizacijom mulja”. Do 2012. godine za izgradnju PPOV u Kolašinu izdvojeno je 1,2 miliona eura — gotovo milion eura je bio kredit od Evropske investicione banke, dok je iz pretpristupnih fondova EU obezbijeđeno 200.000 eura. Potom su zafalila sredstva za relizaciju, pa se PPOV i novi kilometri kanalizacione mreže još čakaju.

Prije deset godina pripremljena je Studija izvodljivosti, idejni projekat uređen je tokom 2017., a tri godine kasnije studija je inovirana. Kako je ranije saopšteno iz Vlade, Kolašinu će biti proslijeđen kredit od četiri miliona eura, a riječ je o sredstvima iz finansijskog ugovora za projekat “Vodosnabdijevanje i otpadne vode u Crnoj Gori”. Taj novac opredijeljen je za prvu fazu, dok je vrijednost ukupnog projekta procijenjena na oko 12 miliona eura, od čega je investicioni grant WBIF 8,3 miliona, a kredit EIB iznosi četiri miliona. Po okončanju svih faza realizacije, Kolašin bi trebalo da dobije 23 kilometra kanalizacione mreže i PPOV, čiji je kapacitet predviđen za 6.000 stanovnika.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KADROVSKA RJEŠENJA (OPET) SVAĐAJU VLAST: Savjetnik bez pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo bure podiglo se nakon saznanja da je Ranko Krivokapić, još od kraja prošle godine, ministar-savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore. Dobar dio onoga što smo tim povodom čuli i vidjeli više šteti aktuelnoj većini nego nekadašnjem predsjedniku parlamenta   

 

 

Kako ono rekoše: meritornost a ne partijska pripadnost/poslušnost, kao kriterijum za angažovanje na poslovima od javnog interesa. Ali, oćeš vraže. 

Izgleda da je najveći dio vladajuće većine iz novina i sa portala saznao da je ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović angažovao počasnog predsjednika SDP Ranka Krivokapića u svojstvu ministra-savjetnika. Taj ugovor je potpisan sredinom decembra prošle godine, pa i sama činjenica da su predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti za njega saznali nakon pet mjeseci podosta govori o odnosima unutar vladajuće koalicije. Ali, i o još ponečemu.

Premijer Milojko Spajić isprva je, uz to što je zatečen, bio izgleda i prilično ljut. Pa su iz njegovog kabineta, nezvanično, najavili da će ministar Ibrahimović biti pozvan na konsultacije. Odnosno, na raport.   

Da problem precizira potrudio se član Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Tihomir Dragaš. Krivokapićevo imenovanje je “neprihvatljivo” ocijenio je i pozvao premijera, i partijskog lidera, da Ibrahimovića razriješi, a Bošnjačku stranku isključi iz vladajuće koalicije. “Ukoliko je za Ibrahimovića poželjan i koristan savjetnik koji je počasni predsjednik vanparlementarne opozicione partije, a čiji funkcioneri svakodnevno, neargumentovano, a vrlo često čak i primitivno osporavaju karakter aktuelne Vlade, onda je vjerovatno BS odlučila da pravi savez sa tom i drugim partijama iz opozicije”.

Ministar vanjskih poslova je, u međuvremenu, zainteresovane uputio na Zakon o vanjskim poslovima, član 72, u kome stoji da ministar može bez javnog oglašavanja donijeti rješenje o zasnivanju radnog odnosa “lica sa odgovarajućim iskustvom u naučno-istraživačkom radu, značajnim diplomatskim iskustvom, profesionalnim zvanjima i vještinom ili iskustvom u radu u međunarodnim i drugim organizacijama”.Uz opasku da je riječ o službeničkom mjestu koje se od sličnih u državnoj administraciji razlikuje samo po zvučnom nazivu.

Iskustva Ranku Krivokapiću, svakako, ne manjka. Za poslanika je biran deset puta. Bio je predsjednik crnogorskog parlamenta u četiri saziva (14 godina). Deset godina je bio šef crnogorske delegacije u Parlamentarnoj Skupštini OEBS-a, a 2014. godine je izabran za njenog predsjednika. 

Funkcionerima PES-a i njihovim koalicionim partnerima  dodatno ne smeta priličan broj kadrova koji su u sistem ušli sa članskom kartom neke od partija prethodne (DPS) većine.

Pojasnio je , na svoj način, Nebojša Medojević: “Braći Srbima na vlasti je prihvatljiviji fra Ranko Krivokapić nego ja. Korupcija je jača od srpstva, jezika, državljanstva, vjere, nacije, tradicije….Zato je Ranjo ustaša prihvatljiv, a Medo nije…”, ispljunuo je preko X-a bivši lider DF. Njegovi nekadašnji saborci Andrija Mandić i Milan Knežević, u skladu sa proklamovanim evropejstvom, bili su mnogo uzdržaniji.  

Spajić je, početkom nedjelje, riješio da spusti loptu. “Nisam još uspio da razgovaram sa gospodinom Ervinom Irahimovićem, ni sa jednim drugim ministrom, po pitanju kriterijuma koje svako ministarstvo treba da ima kada zapošljava kadrove koji su mu potrebni. Koliko znam, to zaposlenje je bilo po zakonu”, kazao je.  Što se tiče ovog “koliko znam” mogao je da se konsultuje sa nekim od članova svog Kabineta. Imao je sa kim. Uz šefa Kabineta i njegovu zamjenicu, tim najbližih saradnika predsjednika Vlade broji još osam savjetnika.

“Nije jasno zašto se to desilo ali, svaki ministar treba da odgovara za rad svojih ministarstva”, zaključio je Spajić uz konstataciju kako on “apsolutno” ne bi imenovao Krivokapića za svog savjetnika. Može biti i da bivši predsjednik parlamenta to ne bi prihvatio. 

Premijer do sada nije imao sličnih primjedbi na imenovanje savjetnika članova njegove vlade. Ni ostatak vlasti nije problematizovao savjetnike u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti, iako ima zanimljivih  kadrovskih rješenja. 

U kabinetu predsjednika Skupštine Andrije Mandića ima interesantnih kadrova, od  doskorašnje direktorice podgoričke Gimnazije Biljane Vučurović, koja je nakon razrješenja udomljena u parlamentu, do Želidraga Nikčevića, književnog kritičara, portparola Narodne stranke Novaka Kilibarde, poslanika Srpske narodne stranke Božidara Bojovića i Mandića, predsjednika žirija koji je 1993. godine književnu nagradu Risto Ratković dodijelio  Radovanu Karadžiću za djelo simboličnog naslova  Siđimo u gradove da bijemo gadove. 

Opet, ne posmatraju svi stvari iz iste perspektive. Tako anonimnim autorima sa šovinističkog portala in4s u Mandićevom kabinetu nije zasmetao čovjek koji je nagradio ratnog zločinca a suprugu angažovao za savjetnicu (o državnom trošku) već, kako su istakli u naslovu,  novinarka Šukovićeve Antene M: “Gordana Đuračić se profilisala u javnosti kao jedna od novinara koja je oblikovala medijski prostor za vreme vladavine Demokratske partije socijalista”. 

Za čudo, Tihomir Dragaš nije nakon te medijske objave zatražio od predsjednika PES-a da raskine koaliciju sa NSD i razriješi Mandića titule predsjednika Skupštine. Ili Spajić, po pitanju imenovanja Đuračić, nije bio apsolutno nesaglasan, kao u slučaju Ranka Krivokapića.

Nijesu svi savjetnici za naslovne strane. Većina njih su , zapravo,javnosti prilično nepoznate osobe mlađe životne dobi i bez impresivnih profesionalnih referenci. Pa bi se, makar za pojedine, moglo zaključiti da su ih aktuelni poslodavci prepoznali najprije po unutarpartijskim zaslugama ili kao djecu prijatelja i(li) viđenijih funkcionera stranke. 

Ove sedmice je iz Budve stigla i  vijest da je predsjednik te opštine Nikola Jovanović za svog savjetnika za investicije imenovaoMladena Bojanića. Eto nove drame na pomolu.

Zaludu činjenica da u kasi opštine Budva često ima više novca nego što među lokalnim funkcionerima ima znanja da ga pametno upotrijebe, o čemu svjedoče  afere poput one oko izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode. Neće pomoći ni to što je Bojanić bio predsjednički kandidat ispred značajnog dijela partija sadašnje većine, ali ni to što su ga iste birale, u vladi Zdravka Krivokapića, za ministra kapitalnih investicije. Iz čega bi se moglo zaključiti da je kao nacrtan za posao koji mu je upravo povjeren.

Ovdje se potvrde o meritornosti traže na nekom drugom mjestu. U partijskim arhivama, na primjer. A tamo su se već prisjetili da je Mladen Bojanić u parlament ušao kao poslanik suverenistički nastrojene Pozitivne Crne Gore, dok je Jovanović, praveći neformalnu koaliciju sa DPS, kumovao tome da se stranke vladajuće većine sa državnog nivoa u Budvi presele u opoziciju. 

Može se tu uvezati i Jakov Milatović, i eto novih povoda za tugovanke na temu šta nam rade oni od prije avgusta 2020. Ili za novu listu zahtjeva za raspoređivanje po dubini. Ako mogu bivši ministar, poslanik ili predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a biti savjetnici u Vladi, vala može i onaj mali od pašenoga naći neko mjesto, barem u opštini. Makar je naš, pa će naučiti.

Ima u ovoj priči još nešto. Ranko Krivokapić i tadašnji SDP su u opoziciju otišli dobrovoljno, spočitavajući DPS-u manje-više sve ono što im je spočitavala i tadašnja opozicija. A što se, gotovo u potpunosti, može prigovoriti i današnjim vlastima. Previše liče jedni na druge da bi ih neko na to dodatno podsjećao. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UKINUT PRITVOR PETRU IVANOVIĆU: Junak prve arapske priče se brani sa slobode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivanoviću je pritvor prethodno određen zbog uticaja na svjedoke. Kako su svi svjedoci saslušani,  sudija za istragu prihvatio je predlog SDT da se Ivanoviću ukine pritvor 

 

 

Dok se u Crnoj Gori uveliko priča o arapskim investicijama,  ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja u nekadašnjoj DPS vladi Petar Ivanović, junak jedne stare crnogorsko arapske price, prošle sedmice pušten je da se brani sa slobode.  

Protiv Ivanovića je u oktobru prošle godine potvrđena optužnica za zloupotrebe pri raspodjeli sredstava iz arapskog Abu Dabi Fonda. Takođe, tužilaštvo ga tereti za zloupotrebe sredstava iz Agrobudžeta, i u tom je predmetu  pušten da se brani sa slobode. 

Ivanoviću je pritvor ukinut na predlog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i on je napustio Istražni zatvor u Spužu. Pritvor mu je prethodno određen zbog uticaja na svjedoke. Kako su svi svjedoci saslušani, prestali su razlozi za pritvor zbog čega je sudija za istragu prihvatio predlog SDT.

Ivanović, bivši ministri poljoprivrede Milutin Simović i Budimir Mugoša, bivši državni sekretar Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Nemanja Katnić i nekadašnja načelnica Službe za finansije, računovodstvo i javne nabavke Ministarstva Vukica Perović uhapšeni su u decembru prošle godine, po nalogu SDT. 

Osumnjičeni su za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da su od aprila 2014. do jula 2019. godine, suprotno Uredbi o sprovođenja mjera agrarne politike, dijelili novac i nanijeli štetu Crnoj Gori od preko 300.000 eura… Oni se terete za sumnjive isplate samo jednoj nevladinoj organizaciji – Nacionalnom udruženju vinogradara i vinara, a svote novca date tom civilnom društvu u petogodišnjem periodu varirale su od 450 eura do 70.000 eura. Iz SDT tvrde da je najviše nezakonitih isplata omogućio Ivanović i tokom 2014, 2015. i 2016. godine.

Druge godine Ivanovićevog mandata na čelu Ministarstva poljoprivrede, on je dao nalog da se iz Agrobudžeta, u aprilu 2014. godine, najprije isplati 10.000 eura: “Iako je znao da ova organizacija prethodno nije podnijela zahtjev za isplatu novčanih sredstava, niti je ispostavila plan i program realizacije aktivnosti, kao ni izvještaj o njihovoj realizaciji”, navode iz tužilaštva u Naredbi za sprovođenje istrage.

Pola godine kasnije, na isti račun uplatio je identičnu cifru, odgovarajući na zahtjev Nacionalnog udruženja vinogradara i vinara, da im se pomogne u nabavci 40 barik buradi za potrebe crnogorskih vinara. To je bio dvostruko veći iznos od propisima dozvoljenog… Skoro godinu kasnije – avgusta 2015. godine, donio je rješenje da se istoj NVO isplati 15.000 eura, ponovo za nabavku buradi, promociju crnogorskih vina u Francuskoj i pomoć za učešće u radu skupštine CEVI u Briselu…

SDT u dokumentu objašnjava da je Ivanović rješenje o isplati donio tri dana prije nego je zahtjev zvanično zaveden: “Iako je znao da uz zahtjev o kojem je odlučivao nije dostavljena bilo kakva dokumentacija”. Iste godine u novembru, odlučujući o zahtjevu Nacionalnog udruženja vinogradara i vinara, bez djelovodnog pečata i broja kao dokaza da je zahtjev zaveden kod tog ministarstva, donio je reješenje o isplati 45.000 eura, a za prezentaciju crnogorskih vina u sjedištu OIV-a u Parizu, u organizaciji Ambasade Crne Gore u Francuskoj. Taj iznos, navode iz Specijalnog tužilaštva, bio je devetostruko veći od mjerom predviđenog maksimuma. U istom dokumentu stoji i da je Ivanović toj NVO, od aprila do oktobra 2016. godine, isplatio 70.000 eura.

Petar Ivanović i Vukica Perović, više su puta tokom 2014. i 2015. godine, protivpravno iskoristili službeni položaj i tako nanijeli štetu državnom budžetu. Navodi se je Ivanović 24. decembra 2014. godine, suprotno propisima, naložio Vukici Perović da Nacionalnom udruženju vinogradara i vinara isplati 10.000 eura.

“Te je u lijevom gornjem uglu zahtjeva svojeručno zabilježio – ‘Vukica uplatiti 10.000’, po kojom nalogu je postupila… iako je znala da ne postoji rješenje ovlašćenog lica o ispunjenosti uslova za ostvarivanje prava na podsticaj u poljoprivredi”, navodi se. 

Dodaje se da je Ivanović i dva dana kasnije, toj saradnici usmeno naredio da istoj nevladinoj organizaciji isplati 15.000 eura, iako nisu podnijeli zahtjev niti dostavili bilo kakvu dokumentaciju, ali i uprkos činjenici da je taj iznos trostruko veći od mjerom predviđenog maksimuma. Ona je to učinila iako je znala da nije po propisima, pa je, navode iz SDT-a, s tim u vezi svojeručno ispisala dva lista A4 formata, gdje je između ostalog na jednom konstatovala “treba rješenje”, a drugom “treba zahtjev”…

Ivanoviću  je u decembru određen pritvor, dok je Simoviću određena mjera – zabrana sastajanja sa svjedocima, a oduzet mu je i pasoš. Ista sudska odluka donijeta je i za bivšeg državnog sekretara u tom resoru Nemanju Katnića. Ovakve sudske mjere, zabrana sastajanja sa svjedocima, rijetko su do sada izricane. Pritvor, ali ni druge mjere nijesu tražene od SDT-a, pa nijesu ni određivane za osumnjičenu bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović, ali ni nekadašnjeg ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja Budimira Mugošu.

Sudski postupak u predmetu koji se tiče Abu Dabi fonda osim Ivanovića očekuje i  bivšeg ministra poljoprivrede Budimira Mugošu. Ivanovića i Mugošu SDT optužuje za zloupotrebu položaja u ovom slučaju. Optužnicom se tereti i Zoran Vukčević, nekadašnji čelnik Investiciono-razvojnog fonda (IRF), za nesavjestan rad u službi. Abu Dabi fond za razvoj (ADF) je državna agencija Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je za podsticanje poljoprivrede na sjeveru Crne Gore 2015. obezbijedila kredit od 50 miliona dolara. Optužnicom SDT-a oni se terete za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja od 2015. do 2017, tokom dodjele novca iz kredita Abu Dabi fonda.

 

Milionska imovina 

Vrijednost nekretnina u podgoričkim Doljanima, koje su  najvećim dijelom u vlasništvu majke Petra Ivanovića, a dijelom u njegovoj svojini procijenjena je 2019. godine na nešto preko dva miliona eura, saopšteno je iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP). 

Kažu da se prema  izvještaju vještaka iz 2019. godine na imanju u Doljanima nalazilo 20.000 čokota vinove loze, 401 sadnica maslina, 350 sadnica lavande i 2.500 sadnica smilja. 

IRF je, dodaju iz ASP-a, oktobra 2019. godine odobrio kredit firmi “I – Wine”, u vlasništvu majke Petra Ivanovića, koja je rođena 1941. godine. U dokumentaciji u posjedu ASP-a navodi se da je preduzeće osnovano “da bi upravljalo kompletnim poljoprivrednim gazdinstvom”.

 Kredit u iznosu od 1,1 miliona eura odobren je na rok otplate od sedam godina, uz grejs period od godinu i po, a uz efektivnu kamatnu stopu od 3,14 odsto.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo