Povežite se sa nama

OKO NAS

ISTRAŽIVANJA: Tragajući za vršnjacima stare masline

Objavljeno prije

na

Maslina-1

Eksperti sa Univerziteta u Istanbulu boravili su prošle sedmice u Baru i u Ulcinju u cilju realizacije projekta, koji finansiraju vlada Republike Turske i Evropska unija, a koji se tiče utvrđivanja starosti starih stabala maslina na ovom području. Radi se o 50-ak stabala koja su raritetna po izgledu i starosti i koja su ponos našeg maslinarstva.

Kako je za Monitor kazao član Izvršnog odbora Udruženja maslinara Ulcinja Edin Buzuku, Turci su uzeli uzorak i sa stabla u njegovoj Maslinadi kojeg nazivaju ,,kazan”. “Po njihovoj procjeni i iskustvu, ova maslina bi trebala imati preko 1500 godina, ali će analize tačno pokazati koliko je zaista stara”, rekao je Buzuku. ,,Ukoliko se potvrdi, a sva je prilika da hoće, da na Crnogorskom primorju ima nekoliko desetina stabala starijih od 1,5 hiljada godina, uz Staru maslinu na Mirovici koja datira iz vremena Isusa Hrista, odnosno od samog početka naše ere, postaćemo prepoznatljivi širom Evrope”.

Sličan je stav maslinara i kapetana duge plovidbe Luke Đakonovića koji tvrdi da niđe na Mediteranu nema na jednom mjestu tako starih stabala kao što je to slučaj u Ulcinju i Baru. ,,Treba sve one koji ovdje dolaze, naše goste, turiste i posjetioce, voditi u maslinjak, pokazati im tradiciju na najautentičniji način, jer tamo stabla ispisuju svoje biografije. Znam da je doživljaj na licu mjesta vidjeti stablo starosti 15 vjekova”, tvrdi Đakonović.

Prema riječima potpredsjednika opštine Ulcinj Safeta Becija, cilj je da se svijetu predstavi da je ovo jedinstveno maslinarsko područje, kao i da je ulje koje se tu dobija autentično, karakteristično, odnosno različito od drugih ulja. ,,A upravo su ova stara stabla u našoj Maslinadi temelj te autentičnosti i autohtonosti. Tim prije što imamo još uvijek netoksificirano zemljište”, navodi on konstatujući da je maslinada Valdanos najveći živi spomenik maslinarstva i jedan od najljepših ambijenata na Jadranu.

Tokom realizacije navedenog projekta, otkrivena su do sada ne samo nepoznata stabla za širu javnost, već i čitavi kompleksi starih maslina. „Staro stablo u vlasništvu vremešnog Frana Čobrenovića, mjereno na zemlji u obimu iznosi čitavih 17 metara, dok debljina njegovog zdravog kompaktnog stabla na visini od jednog metra iznosi devet metara. Na samo 50 metara od ovog stabla otkrili smo antički maslinjak, najmanje deset stabala jedinstvenih po ljepoti i starosti, koja čini neprocjenjivo blago ovog kraja”, kaže član komisije u Baru, ekspert za maslinarstvo Ćazim Alković.

Da dugo nijesmo bili svjesni ovih činjenica potvrđuje podatak da je u zadnjih pola vijeka u Crnoj Gori posječeno čak oko 200 hiljada uglavnom starih stabala, odnosno jedna trećina od ukupnog broja maslina. Ono što su generacije vrijednih Primoraca mukom i trudom stvarale, desetkovano je za samo nekoliko decenija u želji za brzom i lakom zaradom njihovih potomaka. Šteta koja je pritom napravljena, nikada neće biti izračunata.

No, posljednjih godina primjetan je trend povratka tom svetom i blagoslovljenom drvetu. ,,Maslinarstvo se polako vraća na mjesto koje je dugo imalo u crnogorskoj tradiciji, što potvrđuje rast potrošnje maslinovog ulja i podatak da taj sektor postaje interesantan za investicije”, kaže ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja dr Petar Ivanović.

U tom Vladinom resoru ističu i da je za posljednjih pet godina revitalizovano oko 65 hiljada stabala maslina, a da je oko 40 hiljada zasađeno novih. To, dakle, znači da će, ukoliko se nastavi sa ovakvim tempom, Crna Gora za 20 godina, po broju stabala maslina, biti tamo đe je bila prije 50 godina!? Ono što je takođe sigurno jeste da niko tačno ne može da kaže koliko je ‘preteklo'nakon stihijske urbanizacije i našeg nemara, pa je stoga neophodno što prije izraditi katastar maslina.

,,Isto tako potrebno je zaštititi našu autohtonu sortu ‘žuticu’, imati brendiran proizvod i odgovarajuću cijenu. Ako to ne uradimo i dozvolimo tržištu da se uvozi ulje slabog kvaliteta, onda to neće biti dobro za naše maslinarstvo”, kaže potpredsjednik crnogorskog parlamenta, maslinar Suljo Mustafić.

Podaci, inače, pokazuju da od maslinarstva u zemljama Mediterana koje su članice EU živi oko 2,5 miliona ljudi, što govori o tome da je riječ o snažnoj i profitabilnoj proizvodnji. Zbog relativno niskih troškova i visokih cijena ulja, maslinarska ekonomija ostvaruje profitne stope od 40 odsto, a mnogo veće ostvaruju uljari. No, problem je kod nas što autohtona sorta ‘žutica’ ne rađa svake godine, pa to smanjuje profitabilnost.

Procjenjuje se da se čak 80 odsto maslinovog ulja u Crnoj Gori još prodaje na crno. Većina maslinara uzima ulje nakon prerade, ali ga loše skladišti, tako da ono gubi na kvalitetu. No, potom ga, ipak, nekako uspijevaju prodati po cijeni od šest do 12 eura, dok ga naše uljare otkupljuju za 4-5 eura. U Italiji se ulje otkupljuje za oko tri eura po litru, a prodaje na crno ima izuzetno malo.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo