Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ ŽELJKA MATIJAŠEVIĆA: Breme institucija

Objavljeno prije

na

matijasevic-zeljko

Željko Matijašević je jedan od rekordera po broju obraćanja crnogorskim institucijama, uputio je gotovo 500 dopisa raznim opštinskim i državnim centrima moći, 50 Vladi, podnio preko 40 krivičnih prijava… I opet ništa, problem nije uspio da riješi.

Matijašević već šest godina bezuspješno pokušava da u žabljačkom katastru uknjiži 50.000 kvadrata zemljišta na Kovčici kod Žabljaka, koje je po ostavinskom rješenju Opštinskog suda u Žabljaku iz 1980. vlasništvo njegove majke, 84-godišnje Koviljke.

Uprava za nekretnine iz Žabljaka je, po Matijaševiću, glavni krivac što on godinama ne uspijeva da ostvari svoje pravo. Preciznije aktuelni direktor katastra Said Bosović i njegov prethodnik Simo Stanić, protiv kojih je podnio krivične prijave.

On ih tereti da su godinama u kontinuitetu činili više protivzakonitosti, među kojima falsifikovanje dokumenata, uništenje spisa, uskraćivanje prava na slobodni pristup informacijama… Matijašević, koji je punomoćnik svoje majke, sumnjiči ih da nijesu prihvatili ostavinsko rješenje sačinjeno nakon smrti majčinog oca u kome je Koviljka nasljednik dijela zemljišta već su rješenje bazirali na aktu koji je sačinila nadležna komisija nakon obavljenog aerofotogrametrijskog snimanja, u kome je nasljednik Matijaševićev ujak koji se tokom ostavinske rasprave, 1980. godine, odrekao toga prava ali je pred tom komisijom imao svojstvo nasljednika.

Matijašević za Monitor kaže da često iz katastra, a ni iz drugih institucija, nije mogao da dobije dokumente u koje po zakonu ima pravo uvida. Tako je nakon što je nekoliko puta bezuspješno tražio dokumentaciju o svom slučaju u žabljačkom katastru, pribjegao lukavstvu. Rekao je tadašnjem načelniku Simu Staniću ,,da me moj drug premijer Milo Đukanović posavjetovao da sve što radim sa Simom moram se obratiti u pisanoj formi”. Tražena dokumenta je potom ekspresno dobio.

Kasnije mu je Stanić, po Matijaševićevom svjedočenju, objasnio da se za njegovu nekoretnost interesuje porodica Đukanović. Matijašević je pisao premijeru da utvrdi da li je ova informacija tačna. Odgovor nije dobio. Iz revolta je vratio člansku kartu DPS-a.

U krivičnoj prijavi Matijašević tvrdi da je za to da njegova majka nije upisana kao nasljednica zemlje saznao preko interneta. Kada je pitao zašto je počinio krivično djelo i nije upisao njegovu majku kao nasljednicu, Stanić mu je odgovorio da mu tu više niko ne može pomoći – ni Milo Đukanović, ni Filip Vujanović.

Matijašević od tada šalje dopise i predstavke Đukanoviću, Vujanoviću, Simovićevim nadređenima direktorima republičke Uprave za nekretnine – bivšem Miću Orlandiću i aktuelnom Draganu Kovačeviću, ministrima finansija – bivšem Igoru Lušiću i sadašnjem Radoju Žugiću, pokreće tužbe, piše i Vesni Medenici…

Ni sa novim načelnikom katastra nije imao više sreće. Na uporno insistiranje da shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama dobije tražene dokumente, načelnik Bosović mu je kazao da ide da se žali njegovim pretpostavljenim u Podgorici i da će, kad je takav, čekati još šest godina. Nakon što je Matijašević podnio krivičnu prijavu protiv Bosovića, odmah je dobio tražena dokumenta.

U rješavanje ovog predmeta uključili su se i Osnovni sud u Žabljaku, republička Uprava za nekretnine, Ministarstvo finansija. I opet ništa.

U krivičnim prijavama Matijašević sumira rezultate rada nekoliko institucija: ,,Simo Stanić je falsifikovao nekoliko dokumenata na osnovu kojih su donešena nezakonita rješenja, koja je više puta drugostepeni organ ukinuo i predmet je vraćen na ponovni postupak”.

Istu praksu nastavio je i Stanićev nasljednik Bosović, pa se i njemu ukidaju rješenja: ,,To je dovelo do totalne pravne pomutnje gdje se uopšte ne može utvrditi šta kome pripada. Da je ovakve greške napravio istakao je i drugostepeni organ”.

Krivičnu prijavu protiv načelnika žabljačkog katastra Matijašević je podnio VDT-u sredinom ovog mjeseca. Posjetio je i Delegaciju EU u Podgorici i iznio im svoj problem. Priprema i tužbu protiv države za naknadu milionske štete, kao i zbog ,,namjernog propuštanja, nečinjena državnih službenika”.

U međuvremenu, Matijašević i dalje obilazi institucije od Žabljaka do Nikšića i Podgorice i nosi torbu sa 50 kilograma dokumentacije. Čeka da institucije počnu da rade svoj posao, pa da im preda to breme.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo