Povežite se sa nama

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Za SAD je Kina najveća opasnost, a ne Rusija ili terorizam

Objavljeno prije

na

Ako Kina napadne Tajvan Amerikanci će zasigurno stati u njegovu odbranu, nakon čega bi Kina mogla izvršiti invaziju na nekoliko zemalja u području Kineskog južnog mora, od Vijetnama do Filipina što bi nas dovelo do Trećeg svjetskog rata

 

MONITOR: Po napadu islamističke organizacije Hamas na Izrael, održana je hitna sjednica SB UN. Izostao je, međutim, dogovor o zajedničkoj osudi napada. Hoće li UN još jednom pokazati nemoć u uticaju na sukobe?

PULJIĆ: Vijeće sigurnosti UN-a, kao izvršno tijelo svjetske organizacije, praktično je u blokadi zbog toga što pet zemalja, stalnih članica, ima pravo veta. Ta nemoć je posebno vidljiva kada je u pitanju ruska agresija na Ukrajinu kada je Rusija osam puta ulagala veto. Ima mnogo članica UN-a, uključujući Sjedinjene Države, koje traže da, nakon što neka zemlja uloži veto u Vijeću sigurnosti, ta odluka treba ići na verifikaciju na Generalnu skupštinu UN-a, gdje 193 zemlje imaju priliku prihvatiti taj veto ili ga odbaciti.

Drugi dio reforme se odnosi na eventualno proširenje Vijeća sigurnosti koje sada ima 15 članova od toga pet stalnih. Indija traži svoje mjesto među stalnim članicama, Njemačka također …

MONITOR: Izrael je proglasio da je u ratu sa Gazom, a premijer Banjamin Netanjahu najavio zatiranje Hamasa i osvetu. Dok broj mrtvih uveliko prelazi dvije hiljade ljudi, SAD je podržala Izrael u njegovom „pravu da se brani“, uz logističku i vojnu podršku. Da li je rano za pominjanje pregovora?

PULJIĆ: Hamas je praktično spreman za pregovore, ali Izrael ne želi prekidati svoje vojne akcije. Hamas ne može očekivati da će sada biti popuštanja, nakon što je svijet vidio kakve su strašne zločine počinili u proteklih nekoliko dana. Sjedinjene Države bi voljele vidjeti prekid neprijateljstava, ne samo iz humanitarnih razloga, nego i zbog otvaranja prostora za daljnje približavanje Izraela i Saudijske Arabije, u što je Bidenova administracija uložila mnogo truda u posljednjih 1,5 godinu.

MONITOR: Mogu li SAD doprinjeti rješenju a da ne ugroze svoje više nego bliske odnose sa Izraelom?

PULJIĆ: Amerika uvijek može doprinjeti rješenju, uz pitanje s kakvim ishodom?

Danas Sjedinjene Države čvrsto stoje uz Izrael, počelo je slanje vojne pomoći, pomorska borbena grupa ide u Istočni Mediteran. Ono što je problem za Ameriku, kao posrednika, jeste Iran koji uvijek stoji iza terorističkih akcija Hamasa ili Hezbollaha na jugu Libanona. Unutar Izraela problem je iznimno desničarska vlada te zemlje koja se smatra najkonzervativnijom od nastanka izraelske države i na čiji račun ima optužbi da su isprovocirali Hamasove napade.

Predsjednik Biden i premijer Netanyahu nikada nisu bili u ljubavi, ali radikalna situacija poput trenutačne pravi od njih saveznike. Uz to, svaki američki predsjednik mora voditi računa kako se odnositi prema Srednjem istoku, osobito, godinu dana pred izbore.

MONITOR: Baš u jeku okršaja u Izraelu i Gazi, u Moskvi je boravio generalni sekretar Arapske lige, Ahmed Abdul Geit, pa je Sergej Lavrov izjavio da su Moskva i Arapska liga za zaustavljanje krvoprolića u Izraelu i Gazi, kao i da je važno razumjeti zašto postoji višedecenijski konflikt. Posle toga je objavljeno da se palestinski predsednik, Mahmud Abas, priprema za put u Moskvu. Šta bi on još od Moskve mogao da očekuje sem humanitarne pomoći?

PULJIĆ: Rusija šalje i slati će oružje Hamasu i Hezbollahu. To je najkonkretnija pomoć. Ima informacija da se oružje s ukrajinskog fronta, koje su Rusi zarobili, prebacuje do Hamasa. Riječ je često o američkom oružju koje je poslano u okviru vojne pomoći Kijevu.

Predsjednik Putin sigurno neće propustiti priliku da iskoristi ovu krizu i da ubere koju korist kada je pitanju ruska agresija na Ukrajinu. Isto tako, Moskva će se htjeti predstaviti svijetu kao mirovni posrednik, jer ne treba zaboraviti da se Izrael nikada nije konkretno odlučio osuditi rusku agresiju na Ukrajinu. Dakle, postoji veza između Moskve i Izraela, također. Arapska liga, isto tako, nije osudila rusku agresiju što nam govori da Moskva može „igrati“ na dva fronta.

MONITOR: Džozef Bajden je nedavno doživio poraz u Kongresu kada, u okviru budžeta za produženje rada administracije, nije odobreno i šest milijardi za pomoć Ukrajini. Da li je to znak da opada entuzijazam za veliku vojnu i humanitarnu pomoć koju SAD pružaju Ukrajini, a da se samo govori o (neizvjesnom) dobijanju rata na bojnom polju a ne i o pregovorima?

PULJIĆ: Ne bih to nazvao porazom nego rezultatom dogovaranja koji sada dolazi u pitanje, jer čovjek s kojim je Bijela kuća vodila pregovore, više nije na čelu Zastupničkog doma. Bilo je dogovoreno da se ide na usvajanje financiranja savezne vlade bez tog novog paketa pomoći Ukrajini, ali da će on biti usvojen naknadno. Sada više nema Kevina McCarthya, koji je to ispregovarao, a veliko je pitanje hoće li republikanci u Kongresu sada pristati na ono što je dogovoreno.

Što se američke javnosti tiče, činjenica je da ima ljudi koji su zasićeni ukrajinskim pitanjem, ali ti ljudi ne donose odluke. Donose ih Bijela kuća i Kongres. Trumpovi simpatizeri su najglasniji u traženjima da se pomoć smanji ili kompletno obustavi.

MONITOR: I dalje nije očigledno ko će „izaći na crtu“ aktuelnom predsjedniku Bajdenu. Donald Tramp, opterećen brojnim tužbama, vodi međutim u podršci Republikanaca. Pojavio se i nezavisni kandidat Robert Kenedi Mlađi…Ima onih koji u svojim analizama tvrde da će važnu ulogu u 2024-oj imati neopredjeljeni birači. Koliko je to, po Vama, tačno?

PULJIĆ: Ima još dosta vremena do predsjedničkih izbora koji će se održati u novembru iduće godine. Prije svega treba vidjeti kako će se odvijati brojni sudski procesi s optužnicama protiv Donalda Trumpa. Za sada je Trump neprikosnoven kao predsjednički kandidat.

Robert Kennedy Jr. je napustio Demokratsku stranku i nastupit će kao neovisni kandidat. On za sobom može povući glasače koji su antivakseri, koji vjeruju u teorije zavjere čijem širenju on podobro doprinosi, a koje se graniče s ludošću. Njega se odrekla i vlastita obitelj rekavši da je on sramota za njih i da je sramota po Sjedinjene Države. Osobito im smeta što nosi isto ime kao i njegov otac Robert F. Kennedy, koji je kao i njegov brat John F. Kennedy, ubijen u atentatu.

Inače, nema nimalo sumnji da će upravo neovisni glasači odlučiti pobjednika na izborima. Njih ima više nego registriranih glasača u obje stranke zajedno – demokratskoj i republikanskoj.

MONITOR: Jasno je da su u fokusu spoljne politike SAD odnosi sa Kinom koji zahlađuju i otopljavaju se, sve većom dinamikom. Si Đinping je ovih dana rekao, povodom posjete grupe američkih senatora, da su odnosi Kine i SAD odlučujući za budućnost čovječanstva. Paralelno sa ovim susretima, Bajden izjavljuje da je Kina tempirana bomba zbog svojih ekonomsko-finansijskih dubioza i nastavlja da podržava Tajvan. Kako Vi razumijete ovu fazu kinesko-američkih odnosa?

PULJIĆ: To su vrlo zategnuti odnosi o kojima će ovisiti koja će zemlja biti „svjetski policajac“ u narednim desetljećima. Za Sjedinjene Države Kina je najveća opasnost, a ne Rusija ili terorizam. Vi koji živite u Europi nemate problem Pacifika, jer nema tog fizičkog dodira. Sjedinjene Države su svjesne da odatle dolazi opasnost.

Takav se stav temelji na japanskom napadu na Pearl Harbour iz 1941.godine. Naravno, nije moguće na Ameriku izvršiti invaziju upravo zbog dva oceana, Atlanskog i Tihog, koji Ameriku čine sigurnijom, ali poneka provokacija se može očekivati.

Crvena crta je Tajvan. Ako Kina napadne Tajvan, Amerikanci će zasigurno stati u njegovu obranu. Nakon toga bi Kina mogla izvršiti invaziju na nekoliko zemalja u području Kineskog južnog mora, od Vijetnama do Filipina što bi nas dovelo do Trećeg svjetskog rata.

MONITOR: Na Zapadnom Balkanu je veliko uzbuđenje izazvala vijest da je Senat SAD potvrdio imenovanje Džejmsa O Brajena za pomoćnika Državnog sekretara SAD za Evropu i Evroaziju. Neki ga vide kao „još jednog povratnika na Balkan“ uz podsjećanje da je bio u timu Madlen Olbrajt i učestvovao u svim važnim pregovorima koji su odlučivali sudbinu ljudi u BiH, Srbiji i Kosovu. Koja je njegova misija, po Vama?

PULJIĆ: James O` Brien izvrsno poznaje prilike na zapadnom Balkanu. Blizak Holbrukov suradnik, kasnije blizak suradnik Madeleine Albright što govori kakvu politiku bi mogao zastupati. On je najviše radio na pisanju Daytonskog mirovnog sporazuma.

Ja očekujem jedan agresivniji pristup američke administracije, veću ulogu Kongresa, osobito Senata gdje ima onih koji nisu zadovoljni radom Gabriela Escobara, posebnog izaslanika za Balkan jer misle da provodi previše „nježnu“ politiku prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

Mislim da će Crna Gora postati važan dio američke politike prema Balkanu.

Ali, ne treba imati nikakvih iluzija i misliti da će zapadni Balkan biti u fokusu američke vanjske politike. To će ostati Rusija i Ukrajina, a James O`Brien će i zapadni Balkan promatrati u tom svjetlu.

Zato Amerika ne želi vidjeti dalje širenje ruskog, ali i kineskog,  utjecaja. Zbog toga i jesu tako „nježni“ prema Vučiću kojeg žele otrgnuti iz ruskog zagrljaja. I smanjiti utjecaj Beograda i Moskve na zbivanja u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Pitanje je koliko će prijatelja na tom putu Amerikanci izgubiti?

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo