Povežite se sa nama

MONITORING

IZA SMJENE RADA VOJVODIĆA: Šta se kuva u RTCG

Objavljeno prije

na

Tek sedmi dan nakon što je Savjet RTCG smijenio Rada Vojvodića sa mjesta generalnog direktora, njegova zamjena, Andrijana Kadija, ušla je u kanceraliju koja joj pripada. Prosto zbog toga što, kako tvrde Monitorovi izvori – Vojvodić iz nje nije htio da izađe.

,,Vojvodić je uspio da u RTCG napravi rijaliti. Svaki se dan čekalo hoće li izaći. Očito je bio iznenađen odlukom Savjeta da ga smijene. Mislilo se da će mu trebati, dan, dva da se sabere i ode, ali on je sve do četvrtka ove sedmice uredno dolazio na posao”, priča naš izvor. Prema jednoj verziji Vojvodić je odužio jer je trebalo ,,srediti” dokumentaciju. Pa i onu neugodnu. Drugi pak tvrde da je pregovarao o uslovima odlaska. Vojvodićev prethodnik, Branko Vojičić, kojeg je takođe smijenio Savjet 2011. godine, otišao je sa 70 hiljada eura, dok Vojvodića, prema pisanju medija, sleduje tek 20 hiljada.

U Ugovoru o radu između Vojvodića i RTCG iz novembra 2015. godine, u koji je Monitor imao uvid, navodi se da Vojvodić „u slučaju sporazumnog prestanka ovog ugovora ima pravo na otpremninu u iznosu od najmanje 12 poslednjih bruto mjesečnih zarada koje je primio”. U istom ugovoru definisano se Vojvodićeva plata „utvrđuje na osnovu cijene rada i koeficijenta složenosti poslova za radno mjesto koje je predmet ovog ugovora u iznosu od 7.90, uz dodatak od četiri prosječne neto zarade u RTCG”. Mediji su ranije izračunali da je to 2.439 eura mjesečno. Puta 12 – 29.268 eura.

,,Ako uzmemo za poređenje zarade prošlog direktora, ovaj ugovor je vrlo štetan po mene”, govorio je o svom ugovoru o radu svojevremeno Vojvodić.

Za sada je sigurno tek jedno. Vojvodić veoma burno reaguje na odluku Savjeta. Osim što ne napušta kancelariju, davao je više izjava medijima u kojima sipa drvlje i kamenje po kući koju je donedavno dizao u nebesa.

Nakon što je izjavio da novinare u RTCG može na prstima izbrojati, Vojvodić je u intervjuu Pobjedi kazao da je ,,najveću disciplinu uveo Božidar Šundić” , kog je on postavio na mjesto v.d. direktora umjesto Kadije, kada je ona navodno pala u nemilost režima, te da su novinari i urednici više kuvali i vračali nego što su radili.

,,Možda žene, ove urednice sad ovdje kuvaju ručak. Često ovdje kuvaju ručak. Mnogi su došli na mjeta u RTCG koja im ne pripadaju. Neka ne pišu članovima Savjeta, bolje im je da se obrazuju i čitaju”, kazao je Vojvodić. On je ubijeđen da je politika umiješala prste. Iako se moglo pomisliti da Vojvodić aludira na opozicione struje, nije ipak precizirao ko je i šta skuvao u političkom loncu za RTCG.

Iskustvo zna to i Vojvodić, je pokazalo da vladajuća partija, koja kontroliše Savjet, zna da iskoristi opravdane inicijative nezavisnih članova Savjeta za smjenu direktora da na to mjesto dovede opet nekog svog, u tom trenu podobnijeg, ili ,,zaslužnijeg”. Tako se desilo i sa Vojičičem.

Vojvodić je na to mjesto došao nakon što je Savjet zbog loših finansijskih rezultata sa mjesta generalnog direktora smijenio Branka Vojičića. Inicijativa je i tada došla od onog dijela članova Savjeta koje ne kontroliše DPS, pa je i bilo iznenađenje kako je Savjet izglasao smjenu Vojičića. Vojičić je, istina, bio preletač, pa je bila razumljivija želja vladajuće partije da dovede nekog svog sa dužim stažom. Monitor je i tada pisao da je iako opravdana ,,smjena Vojičića možda dobra prilika da novi medijski specijalac zaradi dobru platu. Prilikom izbora novog direktora, vidjećemo ko je stvarno smijenio Vojičića, oni koji su ga iza zavjese postavili ili oni u Savjetu koji žele istinske promjene”. Isto pravilo važi i sada, nakon smjene Vojvodića.

Kad je na čelo RTCG izabran Vojvodić postalo je jasno da je DPS odigrao za sebe i iskoristio nezadovoljstvo dijela Svjeta koji ne kontroliše za svoj groš. Vojvodić je stari kadar državne televizije. Bio je urednik Trećeg kanala u vrijeme kada je RTCG vodio Goran Sito Rakočević, kum bivšeg premijera Mila Đukanovića, kada su u RTCG napravljeni milionski gubici i stvoren ogroman višak zaposlenih. ,,Dobro znate da je Rade Vojvodić 2002. godine opustošio našu kuću, kadrovski, tehnički i finansijski”, prokomentarisao je mogući dolazak Vojvodića na čelo RTCG Branko Vojičić, nakon što je smijenjen.

Vojvodićevo ime se našlo na spisku finansijera DPS-a, što je on demantovao, ali ne i DPS. Nikada nije razmatrano to što je Vojvodić prema evidenciji Privrednog suda bio jedan od vlasnika T – mobile, firme koja je osnovala Global Montenegro, čiji su vlasnici Milo Đukanović i Vuk Rajković. Rajković je Đukanovićev kum i bivši osnivač dnevnika Publika, Radija Gorica, kao i član uprave Jugopetrola i hotela Fjord.

Goran Đurović, jedan od članova Savjeta koji su nekada tražili smjenu Vojičića, sada je inicirao smjenu Vojvodića.

Naveo je više razloga. Jedan od njih je nedavna odluka Vojvodića da poništi konkurs za mjesto direktora RTCG. Đurović u inicijativi ukazuje da je Vojvodić poništio konkurs zbog toga što samo jedna kandidatkinja nije imala odgovarajuću stručnu spremu, Sonja Drobac, a da nije intervjuisao ostale kandidate.

,,Postupak odabira direktora trebalo je sprovesti do kraja…Tako ne bi došlo do diskriminacije kandidata koji su ispunili sve potrebne uslove samo zbog jedne kandidatkinje koja nije imala potreban stepen obrazovanja.Ukoliko generalni direktor RTCG nakon intervjua ne bi bio zadovoljan kvalitetom kandidata, mogao je poništiti konkurs i ponovo raspisati novi”, navodi Đurović u inicijativi. I zaključuje: ,,Na osnovu dostupnih informacija može se zaključiti da je konkurs poništen kada favorizovana kandidatkinja nije mogla ostvariti svoj naum zbog formalnih prepreka koje se odnose na nivo obrazovanja”.

Takođe, ukazuje se da je Vojvodić ukinuo emisiju Replika bez obavještenja Savjeta RTCG ili formalnog zahtjeva. ,,Generalni direktor je po zakonu odgovoran za ostvarivanje programskih dokumenata u RTCG. Jedan od njih je i Programsko-produkcioni plan za 2016. godinu. Ovim planskim dokumentom, koji je usvojio Savjet RTCG predviđeno je emitovanje emisije Replika… Obaveza generalnog direktora, kao podnosioca planskih dokumenta, je da dostavi Savjetu na usvajanje izmjene i dopune dokumenta ukoliko nastupe okolnosti koje utiču na ispunjenje tog plana ili ukoliko je potebno izvršiti dopune”, konstatuje Đurović.

Konačno Đurović podsjeća da Vojvodić nije realizovao čitav niz zaključaka Savjeta RTCG u dužem vremenskom periodu: ,,Da se na mjesečnom nivou daju Izvještaji emisija iz Kulture tj. Kulturno-umjetničkog programa (KUP), da se o događajima iz kulture javnost informiše na dnevnom nivou, da se poveća ukupan budžet redakcije KUP-a, osmisle i realizuju emisije koje se bave analizom stanja u kulturi u Crnoj Gori, u rad KUP-a uključe stručni saradnici iz oblasti kritike, da se poboljša komunikacija Redakcije za kulturu sa Portalom i drugim redakcijama, realociraju sredstva koja nijesu iskorištena u prvoj polovini godine, za nove sadržaje u sljedećem polugodištu, imenuje urednik redakcije dramskog programa…”.

Da ima obilje razloga za Vojvodićevu smjenu očito je. Kvaka je samo u jednom – zašto baš sad? Da li se Savjet odmetnuo ili to DPS opet čisti teren za nekog svog novog kandidata, saznaćemo uskoro.

Finansijske vještine – mit ili fakat

Dok je među razlozima za smjenu Branka Vojičića Savjet u prvi plan stavio neracionalnu potrošnju, Radu Vojvodiću se prišila etiketa nekog ko umije s finansijama. Ipak, prije nekoliko mjeseci Sindikat te kuće usvojio je dokument i poslao Savjetu, u kom se traži da im se omogući uvid u finansijsku dokumentaciju zbog sumnji u neracionalno trošenje. U dokumentu se iznosi više konkretnih optužbi na račun Vojvodića – da je dijelio novčanu pomoć netransparentno, da se nije štedjelo na broju gostiju iz RTCG koji su išli na Eurosong bez, jasnih kriterijuma, da se o trošku Televizije obavljaju privatni poslovi i slično. Od Vojvodićevog dolaska u TVCG funkcionišu dvije televizije – stara i IN TV, objašnjavaju upućeni izvori. ,,Ova druga, koju je sa sobom doveo iz IN TV, plus rodbina i prijatelji, već pet godina su povlašteni značajno većim platama od ostalih uz pomoć famoznih varijabila”, kaže naš izvor. Nije poznato da je Savjet razmatrao ove optužbe. Možda je RTCG finansijski stabilniji u vrijeme Vojvodića nego što je bila u vrijeme Vojičića, ali razlog leži prvenstveno u tome da je RTCG postala i zakonski potpuno zavisna od budžeta. A vlast darežljivija. Nikada nije ozbiljno razmotren održivi model finansiranja RTCG koji bi donio istinsku stabilnost i nezavisnost javnog servisa, zbog čega je između ostalog odavno onemogućeno da se RTCG razvija i transformiše u servis građana.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo