Izdvojeno
JAKOV MILATOVIĆ PROGLASIO MOMIRA BULATOVIĆA ZA UZOR DRŽAVNIKA: Sve one godine dosljednog služenja Miloševiću
Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Predsjednik nastavlja priču prema kojoj su istrajni sljedbenici Slobodana Miloševića “patriote na pravoj strani” istorije
Predsjednik Jakov Milatović obilježio je, krajem prošle nedjelje, četvrtu godišnjicu od smrti Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore (1993. – 1998.) i premijera SRJ (1998.-2000.). „Ostaće upamćen kao političar dosledan svojim stavovima, koji ljubav prema Crnoj Gori nije prodavao za lične i porodične benefite, već je život nenametljivo posvetio Crnoj Gori“, napisao je predsjednik Milatović na Tviteru.
Nije sporno što se Milatović, samoproklamovani “predsjednik svih građana Crne Gore”, sjetio jednog od svojih prethodnika i odao mu počast. Problem je to što je, u nepune dvije rečenice, Momira Bulatovića stavio u kontekst koji pokojnom predsjedniku – ne pripada. Po Milatobviću ispada da su istrajni sljedbenici Slobodana Miloševića bili “na pravoj strani” istorije. Bez obzira na zločine koje je taj režim počinio. I za pljačke čije su žrtve bili i njihovi i naši.
Da je bilo do Bulatovića i njegove ljubavi i posvećenosti Crnoj Gori, ona bi danas bila srpska Sparta, izlaz na more, ili 27. izborna jednica nečega što bi se zvalo SRJ, (nedovršena) velika Srbija ili srpski svet. Prisjetimo se nekoliko detalja iz političke biografije Momira Bulatovića. Pitanje je da li Milatović za njih ne zna ili ne haje.
„Dok se Crnogorci svađaju o procentu srpstva u svojoj krvi, kontrolni paket političkih akcija u Crnoj Gori prigrabili su Albanci i Muslimani/Bošnjaci“, jadao se Bulatović istomišljenicima, dugo nakon obnove nezavisnosti Crne Gore. Važno je znati da li Predsjednik i ovakve iskaze iščitava kao Bulatovićevu “ljubav prema Crnoj Gori”, pošto su glasovi na minulim izborima rapoređeni tako da bi Milojko Spajić, imenuje li ga Milatović za mandatara, mogao sastaviti vladu u kojoj bi nacionalne partije Bošnjaka, Albanaca i Hrvata mogle imati “kontrolni paket”.
Ili će predsjednik svih građana zagovarati koaliciju samo sa partijama koje su nekada dijelile Bulatovićev svjetonazor o Crnoj Gori i njenoj budućnosti.
Bulatović je, valja priznati, ostao dosljedan sebi i svojoj politici.
“Hvala vam što ste me pozvali u sjećanje na ondašnju Crnu Goru koju smo sa ponosom predstavljali. Ovdje su, pored mene, Mladen Milutinović (suvlasnik kompanije Jumedija Mont i direktor i urednik Dana), Andrija Mandić….i još desetak drugih ljudi”, besjedi Bulatović na obilježavanju dana Gatačke brigade u Gacku 7. avgusta 2018. “Osamdeset pet odsto Crnogoraca smatra da treba da se briše ova granica između Crne Gore i Hercegovine, ali smo i dalje manjina.To, naravno, ne može da potraje…”, podsjetio je Bulatović na ideju koju je promovisao još 1994. na kongresu tadašnjeg DPS-a, pa se osvrnuo na doprinos njegove (Miloševićeve) Crne Gore ratnim dešavanjima u BiH. Za te zasluge ga je, svojevremeno, odlikovao lično Radovan Karadžić.
“Crnogorci i Hercegovci su uvijek htjeli da budu zajedno. Ali su nam rijetko kada velike sile to dozvoljavale. Nisu nam dozvolile ni ’92 godine”, navodi Bulatović, “proglašenjem Bosne i Hercegovine 6.aprila ’92 godine mi smo morali da povučemo naše regularne snage, ali se sjećate da su ostali isti i generali, i oficiri i vojnici kao dobrovoljci da pomognu da uspostavite svoje linije i redove odbrane. Onoga trenutka kada smo bili sigurni da možete da se branite, mi smo se povukli, ali smo nastavili onu nesebičnu bratsku pomoć koja je u stvari značila da je to i jedan narod i jedna država. Opet ćemo mi biti zajedno…”
Deportacija izbjeglica, Bukovica, Štrpci, teror nad pljevaljskim Muslimanima/Bošnjacima, zvjerstva crnogorskih dobrovoljaca nad civilima u Foči ubistvo porodice Klopuh… To je samo dio “nesebične bratske pomoći” tadašnje Crne Gore. Jakov Milatović je izbjegao da se upozna sa njima, ignorišući proljetos poziv da u Herceg Novom prisustvuje komemoraciji žrtvama Karadžiću i Ratku Mladiću izručenih BiH izbjeglica.
Na suđenju devetorici policijskih funkcionera optuženih za nezakonitu deportaciju izbjeglica koje su, mahom, poslate direktno u smrt, Bulatović je u maju 2010. svjedočio kako je taj zločin izveden u državnoj režiji. „Istina je da nema pojedinačne odgovornosti. Ako je napravljena greška to je bila državna greška, ne pojedinačna.“ Ako je napravljena greška… Tako je Crna Gora, zahvaljujući i nesebičnoj ljubavi Momira Bulatovića, postala jedina država – ratni zločinac na prostoru bivše Jugoslavije. Suprotno ideji da ne postoji kolektivna odgovornost već se zločinci moraju identifikovati i individualno kazniti za svoja nedjela.
Milatovića bi, kao ekonomistu, moglo zanimati i Bulatovićevo priznanje da su ratovi u Hrvatskoj i BiH finansirani iz tzv. SRJ, novcem opljačkanim od njenih stanovnika.
„Poznato je da je na sveznom nivou najveći dio troškova odlazio na odbranu. U ovu stavku je ulazila i ukupna pomoć za srpske krajine, uključujući i vojnu komponentu. Bez pomoći Jugoslavije, Srbi iz Hrvatske i BiH morali bi napustiti svoja vjekovna staništa . Zbog inflacije i neuporedivosti podataka veoma je teško izračunati ukupnu pomoć, ipak, nijedna realna procjena ovih sredstava ne može biti ispod pet milijardi US dolara“, piše Bulatović u knjizi Ekonomija i demokratija, u poglavlju Sankcije i hiperinflacija objašnjavajući kako je hiperinflacija bila smišljen način pljačke vlastitih građana. „Svaka od ovih okolnosti zahtijevala je velika novčana sredstva. Država ih nije imala. Jedino gdje su se ona mogla naći bilo je stanovništvo. Država je bila prinuđena da uđe u ovu preraspodjelu. Ona je, istina, bila gruba, neselektivna i nepravedna, ali je bila jedino moguće rješenje. Teorijski, inflacija jeste neka vrsta dodatnog poreza. Sasvim je svejedno da li se porez poveća 20 odsto, ili inflacija bude na istom nivou“.
Samo što je Bulatović “previdio” da inflacija nije bila 20 odsto, nego nevjerovatnih 19.810,2 odsto (od 1. januara do 28 decembra 1993, po čemu SRJ drži svjetski rekord). Tada je uništen/osiromašen decenijama formiran srednji sloj društva a privreda urnisana. Do temelja. Da pomenemo samo 42 broda trgovačke flote dvije crnogorske kompanije, koje su pojele sankcije, a koji su 1989. Crnoj Gori donijele devizni priliv jednak godišnjoj zaradi kompletne turističke privrede (tadašnjih 100 miliona dolara).
Red je da se dotaknemo i šverca. U knjigama Pravila ćutanja i Ekonomija i demokratija Bulatović rekonstruiše sjećanja na „mračne devedesete, sankcije i međunarodni pritisak povodom građanskih ratova u Hrvatskoj i BiH“. Tu zaključuje kako su sankcije u Crnoj Gori okončane 1998. „stupanjem na snagu vlasti koja je obećala pokornost Zapadu i počela primjenu modela neoliberalne ekonomije“, dok su slične promjene u Srbiji ostvarene „poslije oktobra 2000. godine“ i pada Slobodana Miloševića.
„Najrazornija posljedica sankcija jeste u tome što vi više ne možete da poštujete zakone. Da biste preživjeli, vi faktički kriminalizujete kompletnu državu. I tada počinje da cvjeta kriminal“, govori Bulatović. Uredno veličajući svoju ulogu u mračnim poslovima: „Prvo sam došao da pitam Slobu koliko može da mi da domaće nafte iz Srbije, i on mi je rekao – ništa. Devedeset i treće sam bio u Albaniji i tu smo se predsjednik Sali Beriša i ja dogovorili da on zažmuri i da krene snabdijevanje naftom preko Skadarskog jezera. Posao, kao i svaki drugi.”
Naftu su pratile cigarete. „Znam da to nije danas popularno (ili razumno) reći, ali ja ne želim da krijem da sam najodgovorniji (po meni, najzaslužniji) što je šverc cigaretama dobio podršku i zaštitu Republike Crne Gore“.
Ovaj dio Bulatovićeve autobiografije njegovi sljedbenici i simpatizeri namjerno previđaju, šireći narativ da je Bulatović bio ratni domoljub , a Đukanović švercer. Istina je da su bili zajedno – samo je Đukanović ‘97 predosjetio da je Milošević “prevaziđen političar” i iskočio iz broda , dok mu je Bulatović ostao odan do poslednjeg dana vlasti i života. (Kao svjedok Miloševićeve odbrane trebao je dati iskaz pred Tribunalom u Hagu).
Bulatović je tvrdio da se “nijedan od mojih poznanika i prijatelja, bilo poslovnih, bilo porodičnih, nikada nije bavio švercom cigareta“. Miodrag Daka Davidović (kum koga je abolirao optužbi za šverc cigareta poslednjih dana predsjedničkog mandata), Svetozar Marović (bivši kum) i Marko Milošević (sin S. Miloševića) živi su svjedoci da ta priča nije baš tačna.
Pred kraj svog mandata, uoči predsjedničkih i parlamentarnih izbora 1997/1998. godine Bulatović je abolirao švercere, narko dilere, ubice – saradnike, poznanike, rođake i glasače. I nikome ništa. Ostao je, zato, upamćen kao jedini predsjednik Crne Gore koji nije dobovoljno predao vlast nasljedniku.
Predsjednik Milatović ističe da je cilj njegove politike oživljavanje našeg puta ka EU. Bulatović je govorio o proždrljivom germanskom duhu. Neće, valjda biti da je na evropskom putu novi Predsjednik vođen jednom od misli dosljednog prethodnika: “Pа mi smo Evropа. Rusijа je mnogo više Evropа nego Аmerikа. Kаd je jаkа i stаbilnа Rusijа, ondа je mirаn i Bаlkаn. To nаs uči i istorijа”.
Jakov Milatović nastavlja da nudi činjenično netačnu interpretaciju skorašnje istorije – od heroja medijske sloboda do političkih uzora. Sve teže je povjerovati da je to slučajnost.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
MILO ĐUKANOVIĆ I (NE)DODIRLJIVOST: Oči uprte u Sky i Novovića
-
PROBLEMI OPŠTINSKIH PREDUZEĆA NA SJEVERU: Drži vodu dok direktori odu
-
PODIGNUTA OPTUŽNICA U AFERI STANOVI: Stižu li rate za naplatu
-
BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Građanima nisu potrebni dokazi Skaj aplikacije
-
BEZ UČEŠĆA U INVESTICIONOM PAKETU EU VRIJEDNOM 2,1 MILIJARDE EURA: Crna Gora u društvu Kosova i Republike Srpske
-
(NE)AŽURNOST SUDOVA: Kad pravda kasni
FOKUS
CRNA GORA KORAK BLIŽE KA EU: Možemo li bez trojanaca
Objavljeno prije
3 danana
8 Novembra, 2025
Najnoviji optimizam Brisela kada je u pitanju Crna Gora oivičen je javno iskazanim brigama briselske administracije. Ako Crna Gora ne želi probni rok kad konačno uđe u EU, mora da pokaže kako se reformiše u evropsko društvo
Ohrabrujuće poruke Brisela propratile su najnoviji Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori, koji se i kod kuće i u EU vidi kao “najpozitivniji izvještaj do sada”. Iako fokusirana na sve ono što Crna Gora još mora da uradi na evropskom putu, a čega je poprilično, naglašeno optimistične i pozitivne tonove briselske administracije konstatovala je i ovdašnja opozicija, primjećujući da je ambijent za proširenje nikad bolji.
„Crna Gora je od svih država-kandidata najspremnija za članstvo u EU“, kazala je nakon predstavljanja Izvještaja u Briselu, u utorak 4. novembra, šefica evropske diplomatije i potpredsednica Evropske komisije Kaja Kalas. Istakla je da je proširenje Unije u narednih nekoliko godina realna opcija, dok je komesarka Marta Kos saopštila da se bliži trenutak kada će Brisel započeti pripreme ugovora o pristupanju sa Crnom Gorom. Ambasador Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler ocijenio je da je ovo do sada najbolji izvještaj, uz napomenu da će naredna godina biti presudna. “Posebno u vladavini prava i jačanju borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala“, saopštio je.
U uvodnom dijelu Izvještaja navodi se da je “ Crna Gora ostvarila značajan napredak na putu ka članstvu ka EU“. Oni koji kontinuirano prate eurointegracijski proces Crne Gore ukazuju da je Izvještaj “gledajući na prvu”, a posebno kada se prevede u brojke – najpozitivniji do sada, iako su istovremeno zahtjevi Brisela kada su u pitanju nedovršeni zadaci Crne Gore ostali – isti.
“Ovaj izvještaj jeste pozitivan budući da je Crna Gora ostvarila prosječnu ocjenu napretka u odnosu na prethodni izvještaj 3.63, dok ocjena 3.45 pokazuje i najveći stepen spremnosti kada je u pitanju sveukupno stanje u pregovorim“, kaže za Monitor Dragana Jaćimović iz Instituta alternativa. Ona , međutim, ukazuje da su ocjene bolje, ali da su zahtjevi Brisela prema Crnoj Gori nepromijenjeni. “Kad pogledamo izvještaj malo detaljnije, iako su ocjene bolje u odnosu na prethodne godine,izvještaj prepoznaje iste probleme u pojedinim oblastima, ponovljene su brojne ocjene i preporuke iz ranijeg perioda. Imajući u vidu rokove koje je zacrtala Crna Gora, za njihovo je ispunjenje sve manje vremena”, ocjenjuje.
Iz Brisela je naglašeno da bi Crna Gora do kraja 2026. godine mogla završiti pregovore ako zadrži sadašnji tempo reformi. Crnogorski zvaničnici tvrde da su odlučni da ispune taj zadatak, kako bi Crna Gora 2028. godine konačno i ušla u EU. Na predstavljanju godišnjeg Paketa o proširenju, Kaja Kalas je ocijenila da “ je ulazak novih članica do 2030. godine realan cilj”, napominjući da Crna Gora, ali i Albanija prednjače u procesu pristupanja.
Vladavina prava i borba protiv organizovanog kriminala i korupcije ostaju najveća boljka Crne Gore na tom putu. Izvještaj opet podsjeća da nedostaju presude za visoku korupciju i kriminal, problematizuje se imenovanje sudija i prazne pozicije u sudstvu, kapaciteti institucija…Tri najgore ocijenjena poglavlja su poglavlje 27 koje se odnosi na zaštitu životne sredine, poglavlje 2 koje se tiče slobode kretanja radnika i poglavlje 33, o finansijskim i budžetskim odredbama. Sagovornici Monitora ukazuju da su u Briselu, iako optimistični kada je u pitanju proširenje, svjesni boljki Crne Gore. O tome svjedoči i to što su preporuke konkretnije nego u prošlogodišnjem izvještaju.
„Tako je na primjer u dijelu unapređenja i efikasnog funkcionisanja pravosuđa, EK ovog puta kao preporuku izdvojila smanjenje zaostalih predmeta u cijelom pravosuđu i sprovođenje ciljnih mjera, ali i posebno smanjenje predmeta u Višem sudu u Podgorici, Upravnom sudu i Specijalnom državnom tužilaštvu, što znači da su to rezultati koje će posebno pratiti do narednog izvještaja. Preporuke su konkretnije i za oblast borbe protiv korupcije, reforme javne uprave“, navodi Dragana Jaćimović.
Da su u Briselu svjesni unutrašnjih boljki Crne Gore, ali i situacije u regionu, govori i izjava Marte Kos za Fanejnšl tajms da bi nove članice EU mogle biti stavljene “na probni rok” kako bi se spriječilo da se po ulasku u EU “ponašaju kao trojanski konj Rusije”.
Ona je kazala da postoji bojazan da bi nove članice mogle da oponašaju Mađarsku. Otkrila je da zbog toga u evropskim krugovima postoje predlozi da one nakon “probnog roka” od nekoliko godina mogu biti isključene iz Unije u slučaju nazadovanja u oblasti demokratije. Kos je saopštila da taj zaštitni mehanizam nije još definisan, ali da EK razrađuje tu ideju.
„Ne želim da ostanem upamćena kao komesarka koja je u Uniju uvela trojanske konje koji će postati aktivni za pet, deset ili petnaest godina”, ocijenila je Kos. Fajnenšel tajms navodi da veliki dio evropskog opreza proističe iz iskustva Unije s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom koji je više puta ublažavao sankcije Rusiji, protivio se bilo kakvoj vojnoj pomoći Ukrajini i postao sve autoritarniji kod kuće, uprkos pokušajima Brisela da izvrši pritisak uskraćivanjem sredstava iz fondova EU.
Čega se Evropa plaši kad je Zapadni Balkan u pitanju? Evropska komisija objavila je izvještaje o proširenju za sve države kandidate. Dok je Crna Gora dobila najpozitivniju ocjenu i očigledan vjetar u leđa,veoma loš izvještaj isporučen je Srbiji. Beogradski mediji koji nijesu pod kontrolom Vučića pišu da se radi o najnepovoljnijem izvještaju od početka pregovora Srbije o članstvu. Najveće zamjerke odnose se na nazadovanje u oblasti demokratije, osnovnih prava i slobode medija. Srbiji se zamjera i narativ protiv EU na najvećem političkom nivou i traži veći angažman u komuniciranju svog strateškog, deklarisanog opredjeljenja za integraciju u EU.
“Izvještaj dolazi u krucijalnom trenutku u kontekstu geopolitičke situacije koja se brzo mijenja i da proširenje zaista jeste geopolitički imperativ i treba da učini Uniju jačom”, saopštio je novi šef delegacije u Srbiji Fon Bekerat.
Njemački Eurointelligens objavio je ove sedmice tekst pod nazivom Vučić, naš omiljeni diktator. U tekstu se navodi da je zajedničko otvaranje željezničke stanice u Novom sadu 2022. od strane Vučića i Orbana, trebao biti simbol napretka i regionalnog povezivanja. “No, na jednogodišnjicu urušavanja stanice, u nesreći u kojoj je poginulo šesnaest ljudi, taj simbol je postao odraz napetosti između strateških interesa Evropske unije i režima obilježenog korupcijom i autoritarizmom”, navodi ovaj medij. I konstatuje: “Vučićevo savezništvo sa Orbánom dodatno izaziva zabrinutost da bi pristupanje Srbije moglo ojačati proruski blok koji predvode Mađarska i Slovačka”.
Da je Crna Gora ranjiva u tom smislu, te da je dio ovdašnjih vlasti ne samo pod direktnim uticajem Vučića, nego i izvođač njegovih radova u naumu da Crnu Goru i dio regiona zaustavi na putu ka EU, vide jasno u Briselu. I pored domaćeg deklarativnog zaklinjanja u Evropu. “ Naš cilj nije samo članstvo u Uniji, već da postanemo država srećnih, slobodnih, uspješnih i ponosnih ljudi koji žive evropske vrijednosti u svakodnevnom životu”, prokomentarisao je predsjednik Skupštine Andrija Mandić najnoviji izvještaj EK, nakon što mu ga je u Skupštini uručio Johan Satler. Jednovremeno, mediji koje kontroliše Mandićeva politička grupacija pojačavaju antievropski narativ, a ideološki bliska partija Gorana Danilovića traži i organizovanje referendum za ulazak u EU. Predsjednik parlamenta već duže prednjači u javnom slavljenju Evrope, i ćutanju kad treba, dok njegov bivši DF ispunjava Vučićeve želje.
Najnovije pozitivne poruke briselske administracije i nikad bolji izvještaj vide se i kao znak namjere Brisela da Crnu Goru istrgne iz Vučićevog zagrljaja. Taj zagrljaj donio je Rezoluciju o Jasenovcu, blokadu Hrvatske kada je u pitanju poglavlje 31 i zategnute odnose Crne Gore sa susjedima, a Vučićev i pečat SPC pronalazi se i u pojačanom istorijskom revizionizmu u Crnoj Gori, slavljenju četničke ideologije i zločinaca, te podizanju posmenika Pavlu Đurišiću u Beranama. Neki analitičari ga pronalaze i u najnovijem talasu ksenofobije, nasilja i mržnje prema turskim državljanima. Često se previđa: potencijal za mržnju i destrukciju je domaći, imamo ga i za izvoz
Dobar dio ovdašnjih analitičara, posebno onih koji gravitiraju bivšem crnogorskom režimu, odbija da primijeti snažnu hemiju između Mila Đukanovića i Vučića. Pravosuđe koje je pod posebnom lupom Brisela, koje ne može da se izbori sa predmetima visoke korupcije i kriminala, ni sa predmetima ratnih zločina, čedo je Đukanovićevog režima. Dobar dio nove vlasti niti želi niti namjerava da ga reformiše, već da ga samo stavi pod svoju kontrolu. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković nedavno je saopštio da najsnažniji pokušaji da se državno tužilaštvo drži pod političkom šapom dolaze upravo od opozicione Demokratske partije socijalista i bivšeg Demokratskog fronta.
Poruku Marte Kos o probnom roku novih člasnica i strahu da u Evropu ne pusti trojanskog konja, prokomentarisao je ministar vanjskih poslova Filip Ivanović. On je kazao da je Crna Gora već 13 godina na probnom roku i da je takva ideja „teško prihvatljiva“.
Najnoviji optimizam Brisela kada je u pitanju Crna Gora oivičen je javno iskazanim brigama briselske administracije. Ako Crna Gora ne želi probni rok kad konačno uđe u EU, mora jasno i da pokaže da se reformiše u istinsko evropsko društvo, a ne potencijalnog trojanskog konja Evrope, od kog zebe Brisel. Ideja koncentracione vlade, koja bi okupila sve snage u cilju ostvarivanja tog cilja i dalje se ozbiljno ne razmatra.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
POSLIJE NASILJA I MRŽNJE NA PODGORIČKIM ULICAMA: Opet niko odgovoran
Objavljeno prije
3 danana
8 Novembra, 2025
Premijer brani vladinu odluku o“privremenom“ uvođenju viza građanima Turske, insistirajući da je „riječ o mjeri zasnovanoj na bezbjednosnoj procjeni, a ne na pojedinačnim incidentima“. Kao da ne primjećuje da su te procjene zasnovane na pogrešno utvrđenim činjenicama. Pošto bi, u tom slučaju, morao postaviti pitanje odgovornosti, svoje ili svojih saradnika
Jedna greška proizvela je drugu, druga treću… Onda je izvršna vlast riješila da se iz problema koji su eskalirali demonstracijom nasilja i mržnje protiv građana Turske koji borave u Crnoj Gori, te odlukom Vlade da im ukine bezvizni režim, izvuče tako što će prevrnuti stranicu. Započeti neku novu priču kao da te prethodne nije ni bilo. Uz nadu da ih preskočena lekcija neće stići u nekom još nezgodnijem trenutku.
Bez objašnjenja, izvinjenja i preuzimanja odgovornosti.
Dvojica državljana Azerbejdžana (33 i 45 godina), osumnjičena da su 27. oktobra na Zabjelu učestvovala u tuči u kojoj je povrijeđen M.J. iz Podgorice, uhapšena su na graničnom prelazu Božaj prilikom pokušaja da napuste Crnu Goru. „Nakon dovođenja lica u službene prostorije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, sprovedene detaljne kriminalističke obrade i pregleda, nedvosmisleno je utvrđeno da su J.M. i E.M. sa još dva lica, čiji je identitet poznat policiji, učestvovali u navedenom događaju“, navedeno je u saopštenju Uprave policije.
Hapšenje je uslijedilo dan nakon što je Viši sud ukinuo pritvor dvojici prethodno privedenih (državljani Turske i Azerbejdžana). Oni su, uz pomoć snimaka nadzornih kamera iz naselja u kome stanuju, dokazali da nijesu bili učesnici poslijeponoćnog sukoba ispred kafane Komanka. Iz policije su saopštenjem objasnili i tu zabunu: „Prilikom sprovođenja radnje prepoznavanja osumnjičenih lica, oštećeni M. J. je direktnim prepoznavanjem, pred državnim tužiocem, nedvosmisleno ukazao i prepoznao dva osumnjičena lica – strane državljane, što je poslužilo kao osnov za preduzimanje daljih mjera i radnji – zadržavanje lica…“.
Time se ne završava niz nedvosmisleno utvrđenih činjenica za koje se, naknadno, pokazalo da su neistinite. Počev od tvrdnji poznatih i nepoznatih autora da više od sto hiljada Turaka u Crnoj Gori pljačka, otima djecu, siluje i ubija. Navodno, prema pripremljenom planu i, uglavnom, nekažnjeno.
Vlast se na jedvite jade nakanila da javnosti predoči zvaničan podatak po kome je državljana Turske koji borave u Crnoj Gori desetostruko manje (oko 13 hiljada). Onda su mediji, a ne Vlada ili resorno ministarstvo, podsjetili na službene evidencije koje pokazuju da su turski državljani, prema broju evidentiranih krivičnih djela koja su počini stranci, tek na šestom mjestu. Iza Srbije, BiH, Albanije, Kosova i Rusije. Dok je Turska zemlja iz koje je tokom ove godine prispio nejveći iznos stranih investicija u Crnu Goru.
Sporno je, duže od deset dana, i mnoštvo detalja sukoba koji je bio neposredan povod za opasna dešavanja na ulici i u državnim institucijama. Da li su stranci, tri državljanina Azerbejdžana i jedan Turske, bili ti koji su „dobacujući nešto na turskom jeziku“ inicirali sukob u kome je povrijeđen M.J? Jesu li oni jedini koji su u taj sukob ušli potpomognuti hladnim oružjem? Zašto su Upravi policije trebala dva dana da demantuje navode o sedam ubodnih rana, i obavijesti da je, prema nalazu ljekara, povrijeđeni u tuči zadobio lakše tjelesne povrede? Da li je policija na vrijeme obaviještena o sukobu u kome ima povrijeđenih i šta je uradila tim povodom prije nego je na podgoričkim ulicama počeo lov na „turke“?
A sjutradan: Ko je organizovao i okupio grupu mladića koja je na Zabjelu, pokušavajući uzeti pravdu u svoje ruke, krenula u potjeru za grupom stranaca koju su, možda, prepoznali kao aktere prethodnog sukoba? Ili im je, možda, bilo dovoljno to što presretnuti liče na (pokazalo se – pogrešno) identifikovane neprijatelje. Da li su pripadnici policije uradili sve kako treba kada su priveli progonjene, a progonitelje ostavili da kliču „ubi Turčina“? U prisustvu ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića koji je ustvrdio „znamo sve šta se desilo“. Da bi se pokazalo kako ne znaju skoro ništa. Ili taje to što znaju. Da li je premijer Milojko Spajić, te večeri, samoinicijativno ili na nečiji podsticaj i prezentovane podatke najavio hitno ukidanje bezviznog režima za građane Turske?
Umjesto makar jednog preciznog odgovora, iz Uprave policije su, „u cilju sprječavanja širenja dezinformacija”, najavili da će „nadležno državno tužilaštvo u daljem toku postupka, vršiti detaljnu analizu i potrebna vještačenja u cilju potpunog razjašnjenja događaja“. Paralelno, iz tužilaštva je stiglo obavještenje da je formiran predmet kako bi se utvrdilo „da li u radnjama bilo kojeg lica ima elemenata krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje”. Naknadno, stigla je i nezvanična informacija o pokretanju postupka protiv ranjenog mladića zbog sumnje da je dao lažan iskaz.
Mnogo najavljenog a premalo urađenog da se adekvatno odgovori na lavinu pogrešnih pretpostavki, brzopletih odluka i zapaljivih reakcija koje su ugrozile građanski mir u zemlji i odnose Crne Gore sa jednim od ključnih ekonomskih partnera i (NATO) saveznika na Balkanu.
Vlada je odluku o „privremenoj suspenziji“ bezviznog režima za građane Turske donijela dan po Spajićevoj najavi. Bez održavanja sjednice. „Prilikom donošenja ove odluke Vlada Crne Gore polazi prevashodno od potrebe da očuva javni red i bezbjednost svih građana“, saopšteno je u obrazloženju. Odluka je ostala na snazi i nakon što se pokazalo da su učesnici tuče bili, u velikoj većini, državljani Crne Gore i Azerbejdžana. Usput, Azerbejdžan je, za razliku od Turske, ostao na listi zemalja za čije građane EU traži ukidanje bezviznog režima prilikom dolaska u Crnu Goru. A mi ih ne damo.
Potom je potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović izjavio da nije glasao za odluku koja se, prvenstveno, tiče resora u njegovoj nadležnosti. Uz poruku kako odnosi Crne Gore i Turske ne mogu biti ugroženi bilo kojom odlukom. „Ovi nesretni događaji moraju nas naučiti da čuvamo prijateljstvo, ali i da svi koji šire sjeme islamofobije i ksenofobije moraju odgovarati“, kazao je Ibrahimović. Lijepo zvuči, ali ne izgleda baš realno.
Ambasador Turske u Crnoj Gori Bariš Kalkavan poručio je iz Bara, gdje je obišao radnje turskih državljana koje su zapaljene, pa obnovljene uz pomoć komšija i privrednika iz Bara, da će Turska odgovoriti recipročnim mjerama ukoliko odluka o uvođenju viza njenim državljanima ne bude povučena. “Crnu Goru svake godine posjeti skoro 200.000 turskih turista, očekujemo da će se vizni režim uskoro ukinuti i da će turski turisti moći doći u ovu prelijepu zemlju sa mirom uma. Suočeni s nedavnim dezinformacijama, ksenofobijom, strahom i mržnjom, povjerenje u institucije i vladavinu prava bio bi najprikladniji odgovor“, saopšteno je iz Ambasade Turske, „veza između naših naroda je dovoljno jaka da prevaziđe sve teškoće i osujeti igre određenih krugova“.
Premijer Spajić brani vladinu odluku insistirajući da je „riječ o privremenoj mjeri zasnovanoj na bezbjednosnoj procjeni, a ne na pojedinačnim incidentima“. To što su bezbjednosne procjene, ukoliko stvarno postoje, zasnovane na pogrešno utvrđenim „nespornim“ činjenicama – ne primjećuje. Pošto bi, u tom slučaju, morao postaviti pitanje odgovornosti, svoje ili svojih saradnika. To mu ne pada na pamet. A da zbog osjećaja odgovornosti za propuste tokom ovih događaja, podnese ostavku niko se ni iz Vlade ni iz vrha policije nije javio. Pritiska javnosti ionako nije bilo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SIJAČI MRŽNJE BEZ KAZNE: Politika kao najbolja zaštita
Objavljeno prije
3 danana
8 Novembra, 2025
Nadležni i dalje sporo i nemušto reaguju na govor mržnje i nasilje koje se mjesecima pripremalo preko društvenih mreža i u finalu izjavama političara. Uz institucije koje ne procesuiraju govor mržnje i dopuštaju divljanje,,narodnih patrola’, proba za utjerivanje straha je – uspjela
Nakon haosa mržnje i ,,istrage Turaka”od narodnih patrola po ulicama Podgorice stvari su se vratile u raniji period potmule mržnje. Kao i prije incidenta na Zabjelu, predvodnici su političari koji i dalje pokazuju da imaju veliku negativnu moć.
Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene koji je ranije ustvrdio da preko 100.000 državljana Turske, Azarbejdžana i drugih islamskih država živi i radi u Crnoj Gori, te da su turski državljani otvorili preko 5.000 firmi i dalje se bavi statistikom. ,,Ministre policije, nešto nije u redu sa vašom računicom. Kažete da u Crnoj Gori posluje 12.500 firmi koje su osnovali državljani Turske, a da ih u našoj zemlji ukupno ima 14.000. Dakle, ispada da su ovdje došli samo direktori! Ako je svaka firma osnovana makar sa četiri člana porodice, dolazimo do brojke od 50.000 turskih državljana”, poručio je Medojević.
Ako je u Crnu Goru došlo 13.000 Turaka zvanično, koliko ih je onda nezvanično – bez boravišnih i radnih dozvola, pita se Vladislav Dajković, predsjednik Slobodne Crne Gore. Dajković koji je javnost uzbunjivao da ,,projekat neoosmanizma uzima maha”, sada izjavljuje: ,,Nisu krivi građani koji brane svoj identitet i bezbjednost, već oni koji su dozvolili da ljudi s lovačkim noževima šetaju ulicama Podgorice. Isto tako, krajnje su nekorektni oni koji godinama ćute na progon ruskog i srpskog naroda u Crnoj Gori, dok se istovremeno zalažu za prava turskih državljana, a ignorišu činjenicu da našim sunarodnicima i dalje nije omogućeno osnovno pravo – pravo na državljanstvo”.
Milan Knežević koji je licitirao sa brojkom od 110.000 turskih državljana, nakon haosa u Podgorici izjavio je da želi da doprinese smirivanju tenzija. „I da osudim sve ono što je išlo u pravcu napada i prozivanja turskih državljana. Ne možemo generalizovati sve ljude. Nisu svi ljudi u Turskoj kriminalci i potencijalne ubice. Crnoj Gori je potrebna nova imigraciona politika. Ako se ovako nastavi, imaćemo još više incidenata i teško ćemo moći da se borimo sa njima“. Knežević je uspio da ode i na Sajam knjiga u Beogradu, sa kojeg je objavljena znakovita slika kako se rukuje i klanja ratnom zločincu Vojislavu Šešelju. Šampion govora mržnje Šešelj je tokom ’90-ih svojim izjavama huškao srpske mladiće da idu u rat, a sada poziva na linč studenata koji protestuju.
Poslanik Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin je nastavio sa svojim narativom i nakon protesta koji su uznemirili javnost, pa je na TV Vijestima govorio o tome kako su Turci drugačije kulture i da ,,dobacuju našim djevojakama”. Produžio je i nakon gostovanja sa stavovima kontra Turaka. Regionalni sajt safejournalist, na kome se registruju napadi na medijske radnike, objavio je da je ,,reditelj u televiziji Vijesti Srđan Stanojević objavio na svom Fejsbuk profilu da je 2. novembra, oko deset sati, nakon realizacije emisije Nedjelja u retrovizoru, došlo do incidenta sa jednim od gostiju emisije – poslanikom Ujedinjene Crne Gore Vladimirom Dobričaninom.
Navodi se da je po izlasku iz studija, razgovor o snimku koji je bio tema emisije (napad na građanina Podgorice od strane državljana Azerbejdžana) prerastao je u ozbiljan verbalni sukob. Stanojević tvrdi da mu je Dobričanin u kontinuitetu upućivao uvrede i psovke, te da je u jednom trenutku izvukao biber-sprej i prijetio da će ga poprskati. Prema njegovim riječima, iako je pokušao da ostane pribran, nakon što je Dobričanin izrekao tešku psovku na račun njegove majke, Stanojević je krenuo prema njemu s namjerom da ga udari, ali je odustao kada mu se poslanik odmah izvinio. Nakon toga, Dobričanin se, navodno, više puta izvinio i udaljio vozilom. Stanojević ovaj incident nije prijavio policiji.
Medijski je ugošćen advokat Miomir Joksimovićkoji je nakon prvih nenajavljenih protesta 26. oktobra u Podgorici, na kojima su se čula skandiranja ,,Ubij Turčina”, nudio besplatnu pravnu pomoć onima koji budu uhapšeni. Pozivao je građane da budu ,,spremni za samoodbranu”. U nedavnom televizijskom gostovanju Joksimović je izjavio da je priveden u policiju na informativni razgovor i da ima informaciju da su određene grupe turskih državljana podnijele krivičnu prijavu protiv njega zbog govara mržnje. Dodao je ,,da je na Zabjelu vidio vapaj i vrisak naroda koji trpi jako dugo”.
Sinhronizovani govor mržnje urodio je plodom, pa je u centru Podgorice zapaljen turski lokal, a u par incidenata napadnuti su turski državljani. Paljenje imovine i incidenti desilu se i u Baru, Herceg Novom, Kotoru. U Zeti je uhapšen 19-godišnji mladić koji je komšiji Turčinu zapalio tri vozila. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je zadržavanje mladića koji se sumnjiči da je izvršio krivično djelo izazivanje opšte opasnosti.
Više državno tužilaštvo (VDT) u Podgorici samoinicijativno je formiralo predmet povodom događaja od 26. oktobra, kada je grupa građana u naselju Zabjelo u Podgorici skandirala ,,Ubij, ubij, ubij Turčina”. U saopštenju VDT-a piše i da su formirani predmeti povodom događaja u kojem su oštećena dva vozila, kao i objekat u vlasništvu turskih državljana: ,,A sve u cilju ocjene da li u radnjama bilo kojeg lica ima elemenata krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje”, saopšteno je iz VDT-a.
Govoreći o nizu incidenata širom Crne Gore do kojih je došlo nakon navodnog napada stranih državljana na mladića u Podgorici, vrhovni državni tužilac Milorad Markovićje kazao da je tužilaštvo već formiralo više predmeta zbog izazivanja opšte opasnosti, nasilničkog ponašanja, ali i izazivanja nacionalne, vjerske i rasne mržnje.,,Tužilaštvo je dalo obavezujuće uputstvo policiji da prikuplja dokaze, kako u predmetu napada na mladića u Podgorici, tako i u svim drugim događajima koji su se desili u vezi sa tim. U većini predmeta imamo osumnjičene, imamo prvi optužni predlog koji se odnosi na izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje”, dodao je.VDT je kazao da stvaranje atmosfere koje pogoduje govoru mržnje ne može biti isključivi teret tužilaštva.
,,Apelujemo da se javnost hitno informiše o mjerama koje se preduzimaju protiv svih koji su širili govor mržnje na protestu u Podgorici, na društvenim mrežama i drugim javnim prostorima, kako bi se i preventivno djelovalo i sprječavale teže posljedice. “Turci napolje”, “Selite se”, “Ubi Turčina” je govor mržnje već kvalifikovan kao krivično djelo u Crnoj Gori i očekujemo dosljedan pristup državnog tužilaštva”, naveli su izAkcija za ljudska prava (HRA).
Informacija još uvijek nema. Ne zna se ni dokle se odmaklo sa istragom
Višeg državnog tužilaštvo u Podgorici koje je formiralo predmet nakon što je Islamska zajednica u Crnoj Gori policiji prijavila da su reisu Rifatu Fejziću preko društvenih mreža upućene ,,brojne prijetnje po život, uvrede i poruke mržnje”.
Iz HRA su saopštili da očekuju da državno tužilaštvo objavljivanjem preciznih informacija djeluje preventivno i utiče na smirivanje tenzija u društvu.
Početkom ove sedmice iz VDT-a smo saznali da je nakon preduzimanja neophodnih mjera i radnji, s ciljem utvrđivanja svih okolnosti događaja na Zabjelu od 26. oktobra 2025. godine, kojom prilikom je povrede zadobio M.J., ocijenilo da u konkretnom slučaju nema osnovane sumnje da je izvršeno krivično djelo iz nadležnosti ovog tužilaštva.To tužilaštvo je u saopštenju navelo da je za povređivanje M.J. na Zabjelu, od strane stranih državljana, nadležno Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici.
Svako radi svoj posao. Nadležni i dalje sporo i nemušto reaguju na nasilje i govor mržnje koje se mjesecima pripremalo preko društvenih mreža i u finalu izjavama političara. Uz institucije koje ne procesuiraju govor mržnje i dopuštaju divljanje,,narodnih patrola” po ulicama proba za utjerivanje straha ne samo stranim državljanima nego i većini domaćeg stanovništva je – uspjela.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 3 dana
Nedovršeno
Zoran Radulović
-

ALTERVIZIJA / prije 3 dana
Koncentraciona vlada ili vlada političkog centra?
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Samo da ih mrzimo
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 1 sedmica
Monegašani u Palestini
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Poruka
Milena Perović
Novi broj

Dalekovito
CRNA GORA KORAK BLIŽE KA EU: Možemo li bez trojanaca
POSLIJE NASILJA I MRŽNJE NA PODGORIČKIM ULICAMA: Opet niko odgovoran
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE VLADANA IVANOVIĆA: Ničija kuća i Zvicerovi stanovi
-
DRUŠTVO3 sedmiceVIŠI SUD U BEOGRADU DONIO PRESUDU ZA OTMICU U ŠTRPICMA: I dalje bez pravde
-
DRUŠTVO3 sedmiceSAVJET ZA PRIVATIZACIJU ZATRAŽIO MIŠLJENJE KOMPANIJE HORWATH I HORWATH: Vlada nije odbila ponudu MK grupe
-
INTERVJU3 sedmiceZARIJA PAVIĆEVIĆ, ALTERNATIVA CRNE GORE: Preko 25000 sumnjivih diploma
-
INTERVJU3 sedmiceBORIS MARIĆ, KOORDINATOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS): Medvjeđa usluga EU
-
DUHANKESA3 sedmiceBespomoćna gomila
-
INTERVJU3 sedmiceAKADEMIK ESAD BAJTAL, FILOZOF, SARAJEVO-ZAGREB: BiH je bogata zemlja siromašnih građana
-
DRUŠTVO2 sedmicePROCES LEGALIZACIJE BESPRAVNE GRADNJE: Probijeni rokovi
