Povežite se sa nama

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I (NE)DODIRLJIVOST: Oči uprte u Sky i Novovića

Objavljeno prije

na

Podatke SDT-u i policiji, o prepisci Petra Lazovića sa kriminalcima preko SKY apolikacije, u kojoj se pominje i Milo Đukanović,  slao je Europol putem međunarodne pravne pomoći. U  komunikaciji sa izvorom relativno lako je utvrditi da li je bilo zloupotrebe i promjene tekstova ili nije

 

Mjesecima najčitanije štivo u Crnoj Gori su prepiske kriminalaca sa famozne Sky ECC aplikacije čiju kodiranu zaštitu su razbile zapadne službe i preko Europola ih dostavile Crnoj Gori. Do sada glavni literarni junak prepiski je Petar Lazović – bivši agent ANB-a i sin Zorana Lazovića, visokog bezbjedonosnog funkcionera trodecenijskog režima Demokratske partije socijalista (DPS). Lazović i drugi policijski funkcioneri šalju maltene ljubavne poruke narko bosovima od kojih je Darko Šarić u pritvoru i  po srpskom zakonu trebao bi  biti pod 24-satnim video nadzorom zbog težine krivičnih djela. Mlađi Lazović je uvijek na usluzi Šariću kome i njegov otac preko sina šalje poruke divljenja i poštovanja. Uz slike uhapšenih i mučenih članova suparničkog klana, Lazović hrabri Šarića i stihom iz Svetog Pisma sa uvjerenjem da će Bog nagraditi njegova dobra djela.

Materijali iz 2020.godine su tek od nedavno dostupni zato  jer je bivši Glavni specijalni tužilac (GST) Milivoje Katnić i pobratim Zorana Lazovića ( u mladosti su zajedno osuđuvani zbog nasilničkog ponašanja) pa su se oni „zagubili u fiokama“. Ministar  unutrašnjih poslova Filip Adžić kaže da je „dobar dio komunikacije koji je dobijen prije promjene u tužilaštvu kompromitovan od strane tadašnjih tužioca – Katnića i Čađenovića“ koji nisu postupali, pa je došlo i do prekida saradnje sa Europolom koju je obnovila nova vlast.

Nedavno su se i prvi put pojavili i transkripti u kojima se direktno pominje i bivši šef režima Milo Đukanović u kontekstu ugradnje od 300 hiljada eura mjesečno od šverca cigareta koje mu je, navodno , na ruke nosio Zoran Lazović po riječima Petra Lazovića. Đukanović i DPS su hitro reagovali i rekli da su “isplivali dokazi da je (premijer) Dritan Abazović, na osnovu falsifikovanog i prepravljenog transkripta pokušao da kreira aferu za svoje političke potrebe”. Pozvali su tužilaštvo da reaguje i zaustavi, kako su rekli, opasnu manipulaciju materijala sa Sky aplikacije. Bemax-ov M portal je objavio analizu poruka, uz tvrdnje da su poruke naknadno poslate od strane druge osobe, pošto je član Mojkovačkog klana izgubio tovar cigareta koji je mlađi Lazović zaplijenio i dodao poruke u pokušaju kompromitacije Đukanovića. Glasnuo se u međuvremenu i Katnić da potvrdi priču M portala dok je Abazović sazvao sjednicu Vijeća za nacionalnu bezbijednost u kojoj je bilo priče i o tim transkriptima čiju autentičnost „ne zna i da je to pitanje za Specijalno tužilaštvo (SDT) da utvrdi“. Predsjednik Jakov Milatović je   zatražio „odlučan i neselektivan odgovor tužilaštva u ispitivanju navoda“ a reakciju SDT-a su tražile Demokrate, Pokret URA i Pokret Evropa sad, tvrdeći da je to jedan od dokaza o „povezanosti Đukanovića i kriminalnih klanova“. Mnogi drugi su takođe uprli oči u novog GST-a Vladimira Novovića kao osobu koja bi trebala konačno procesuirati bivšeg lidera zemlje.

Podatke SDT-u i policiji je slao Europol putem međunarodne pravne pomoći, tako da će se u komunikaciji sa izvorom relativno lako utvrditi da li je bilo zloupotrebe i promjene tekstova ili nije.

Bez obzira šta Sky ECC transkripti sadrže ili ne sadrže, nevladin sektor i mediji su posljednjih 30 godina iznijeli veliki broj optužbi i dokaza za mnoge afere čiji glavni akter je bio Đukanović sa porodicom i neposrednim okruženjem. Privatizacije KAP-a, Željezare, Primorke Bar, Hotela Avala, Sveti Stefan, HTP Boka, Pomorski saobraćaj Kamenari-Lepetane i mnoge druge državne kompanije namještene za grabež prijatelja Vođe. Pale su i državne garancije u stotinama miliona eura koje su svaljene na leđa građana i za koje niko nije odgovarao. Afere se mogu nabrajati u nedogled. Optužbe za korupciju u privatizaciji Crnogorskog Telekoma i „ugradnja“ od 7,3 miliona su dokazane na sudu u Americi nakon što je Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) Ministarstva pravde (DoJ) optužila Deutsche Telecom (kotiran na njujorškoj berzi i time podložan američkom zakonu) da je kršio zakone o zabrani korupcije u trećim zemljama, u ovom slučaju u Makedoniji i Crnoj Gori. Optuženi je priznao krivicu i platio 95 miliona kazne u Americi ali domaće optužbe protiv „najvišeg zvaničnika i sestre advokatice“ nije bilo zbog beskrajnog prevođenja spisa koji nikako da stignu iz Amerike- kao i Europolovi transkripti zagubljeni u Katnićevim fiokama.

Mimo korupcije, nezakonitog uticaja, poslova sa pranjem novca, švercom droge i cigareta, postoje i ozbiljne optužbe za ratne zločine 90-tih kada su Đukanović i drugovi voljno i svjesno bili u službi Miloševića. Po pravu ratni zločini nikada ne zastarijevaju. Raspaljivanje rasne i vjerske netrpeljivosti, huškanje na rat i nasilnu promjenu granica, etničko čišćenje teritorija, deportacija izbjeglica u sigurnu smrt, organizovana pljačka okupiranih teritorija dekretima i uredbama Vlade su dobro dokumentirani i pohranjeni uprkos kasnijim uništavanjima državnih arhiva. Đukanovićeva uloga u genocidu u Srebrenici do sada nije ispitana uprkos vlastitom hvalisanju da je krišom od Miloševića pomagao bosanske Srbe i izjavama bivšeg Karadžićevog ministra Momčila Mandića da im je nabavio gorivo i municiju za srebreničku operaciju bez koje bi tenkovi stali. Na te optužbe su ćutali i njegovi koalicioni partneri iz Bošnjačke stranke kao i Majke Srebrenice. Vrijeme i praksa su pokazali da će ove optužbe ostati u fiokama dok god postoji Đukanovićevo privatno pravosuđe.

Mnogi smatraju Novovića jednim od „usamljenih ostrva“ i „jedinim čovjekom koji nije prošao filter prethodnog (Đukanovićevog) režima“ kako je direktorica nevladinog MANS-a Vanja Ćalović nedavno izjavila. On je, navodno,  često pozivan na raporte kod Vesne Medenice jer nije postupao po instrukcijama. No,  svi veliki uspjesi Novovića od kada je izabran za GST-a su se desili zahvaljujući podacima dobijenim od Europola – tj. na gotovo. U vrijeme prethodnog režima. Novović se proslavio „stavljanjem u zatvor“ Nebojše Medojevića bez skidanja poslaničkog imuniteta, čime je grubo prekršen Ustav. Izgovor je bio da je Medojević odbio svjedočiti pred SDT-om, tj. tadašnjem GST-u Katniću se nisu svidjeli odgovori Medojevića kada je došao svjedočiti.

Novović je potpisao i nalog za pretres kuće jednog od lidera tadašnjeg Demokratskog fronta (DF) Milana Kneževića krajem januara 2020. zbog navodnog neprijavljenog oružja njegovog brata Mirka koji je u to vrijeme bio van zemlje zajedno sa Milanom i što je registrovano na graničnom prijelazu na Aerodromu Podgorica. Policija je iduće jutro razbila vrata i upala u kuću u kojoj je tada bila samo Kneževićeva majka koja je usljed bahatog ponašanja policije doživjela  stres. Pritom je i privedena zbog „vrijeđanja“ policajca. Novović je bio istražni sudija u još nekoliko, za DPS-ovu „državu“, bitnih slučaja u kojima je rutinski potpisivao sve što mu je traženo. Čak i pod izgovorom da su „takva vremena bila“ (kako je objasnio sovjetski lider Nikita Hruščov njegovo ranije ćutanje na zla u doba vladavine Staljina), ostaje da se vidi koliki su snaga, volja i dometi sadašnjeg GST-a i/ili koliko ga treba pritisnuti strani faktor da bi radio svoj posao. Početak reforme sudstva se  ne nazire tako da stara vlast i njene kriminalne strukture i dalje mogu računati na većinu sudija čije fajlove (i prljavštine) imaju u svojim datotekama.

Krajem juna je sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović je odbio policiji potpisati nalog za pretres kuća nekada visokog policijskog i ANB funkcionera Duška Golubovića i biznismena Veselina Barovića – obojica bliski prijatelji Đukanovića. Sud je u odgovoru Vijestima naveo da dostavljeni podaci nijesu ukazivali da „postoji osnov sumnje da bi pretresom stana i prostorija (dotičnih)… bilo pronađeno oružje za koje ne posjeduju oružane listove“. Problem je bio to što se sumnja  temelji „isključivo na zabilješci da službenici policije raspolažu operativnim podacima visokog stepena tačnosti, bez bilo kakvih drugih dokumenata poput prekršajnih ili krivičnih prijava“. Do sada su na osnovu operativnih podataka policije rutinski potpisivani nalozi za hapšenja i premetačine kao u slučaju Milana Kneževića uz bonus maltretiranja njegove majke i brata.

Osim stanja u sudskoj i dobrim dijelom tužilačkoj vlasti, kao  problem u pravcu procesuiranja ili preispitivanja šefa bivšeg režima je i pitanje eventualnih garancija dobijenih iz inostranstva da neće biti krivično gonjen (makar neko vrijeme) ako mirno preda vlast i ne talasa puno.

Pismo američkog državnog sekretara Entonija Blinkena objavljeno 23. juna je puno pohvala Đukanoviću jer je nakon nedavnih predsjedničkih izbora „odigrao suštinsku ulogu u mirnom prijenosu vlasti – što je pečat demokratije“. Na kraju pisma je istaknuto poštovanje za „istorijsko liderstvo predsjednika Đukanovića“. Dan prije Blinkenovog pisma stiglo je i pismo od genseka Alijanse Jensa Stoltenberga kojima se pohvaljuje „snažno liderstvo koje je pokazao tokom pregovora koji su vodili ka članstvu Crne Gore u NATO“. Ovakva retorika i pohvale sa zapadnih adresa nijesu nikakva novost. Iste hvale i divljenja su stizala i na adrese bivšeg Đukanovićevog mentora Slobodana Miloševića, te drugara Jovice Stanišica, Hašima Tačija, Kadrija Veseljija i drugih nacionalnih heroja Balkana koji su na kraju završili u Hagu. Sadama Huseina, Manuela Noriegu i ostale pohvaljene sa „snažnim liderstvom“ je suvišno i pominjati.

Signali i podrška su još snažnije stigli sa nekih evropskih adresa.  Javnost je  odavno navikla na česte pohvale Đukanoviću sadašnjeg specijalnog izaslanika EU za Balkan Miroslava Lajčaka (pitomca moskovskog MGIMO univerziteta i ranije slovačkog vanjskog ministra u vladi izrazito proputinovskog Roberta Fica), izvjestioca Evropskog parlamenta za Crnu Goru socijaldemokrate Tonina Picule, i njegovog partijskog šefa i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i ostalih proruskih snaga i partija u EU. Šlagvort je stigao u zadnju sedmicu Đukanovićevog predsjedničkog mandata od još jednog proruskog socijaldemokrate – njemačkog predsjednika Franka Valtera Štajnmajera. Štajnmajer je odlazećeg crnogorskog predsjednika primio uz sve državne počasti u dvorcu Belvi. Uz podsjećanje da se poznaju četvrt vijeka, Štajnmajer je čestitao Đukanoviću na „fenomenalnoj političkoj karijeri, za koju teško da ima primjera u svijetu“ kao i da je „sve ove godine bio vjeran svom kursu i evropskim vrijednostima“. Ovi hvalospjevi nijesu ostali samo u domenu diplomatske kurtoazije koja ionako nema  veze sa realnošću i potpuno suprotnim izvještajima Evropske komisije na koju Njemačka ima veliki uticaj. Na Youtube snimku se vidi i predstavljanje Đukanovićevog savjetničkog tima njemačkom šefu države. Štajnmajer se sa svima rukuje dok u 50-toj sekundi ne dođe do glavnog savjetnika Milana Roćena sa kojim preskače protokolarno rukovanje i srdačno se grli. Snimak je, kako je Monitoru nezvanično rečeno u njemačkom Ministarstvu inostranih poslova (koje vodi izrazito prozapadna Analena Barbok iz partije Zelenih), „izazvao šok jer ljudi oko predsjednika moraju znati ko je Milan Roćen i čije interese on predstavlja“. Dio zapadne diplomatske zajednice je snimak protumačio kao podršku Moskve i njenih prijatelja u zaštiti Đukanovića i njegove „fenomenalne karijere za koju teško da ima primjera u svijetu“.

Oni koji vjeruju u neformalnu zaštitu i imunitet od krivičnog gonjenja ukazuju na primjer bivšeg proruskog premijera Malte Džozefa Muskata. Muskat je nakon velikog broja korupcionaških afera i ubistva novinarke Dafne Karuane Galicije, bio primoran napustiti čelo vlade i laburističke stranke u januaru 2020. godine. Uprkos velikom broju objavljenih dokumenata o korupciji, i sudskim odlukama kojima su neki njegovi dilovi poništeni zbog štete koju je država pretrpila, Muskat je i dalje na slobodi. Sa Đukanovićem Muskata veže lično prijateljstvo, neprijateljstvo prema nezavisnom novinarstvu i afera oko koncesije i izgradnje vjetroelektrane Možura između Bara i Ulcinja. Projekat je praćen optužbama o velikim nezakonitostima i ugradnjama glavnih aktera sa svih strana. Među njima se pominje i glavnooptuženi za ubistvo novinarke- malteški biznismen i prijatelj Muskata Jorgen Fenek. Ni crnogorski ni malteški organi do sada nijesu istragu doveli do kraja ,niti postoji institucionalna saradnja između dvije zemlje na rješavanju te afere uprkos najavama. Sadašnji tehnički premijer je dizao veliku buku oko afere Možura kao opozicionar i javno tražio od Milivoja Katnića da uhapsi Đukanovića zbog korupcije. Nakon što je postao dio nove vlasti Abazovićeva halabuka oko Možure je utihnula. Na potezu je opet Zapad.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IBAR: Šta poslije

Objavljeno prije

na

Objavio:

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan

 

 

Forsiranje IBAR-a. Možda će istoričari pod tim naziv proučavati crnogorsko političko proljeće 2024.. Pod uslovom da se ne pokaže kako je to bila samo još jedna, neuspješna, epizoda u dugogodišnjoj seriji pokušaja Crne Gore da se transformiše u društvo koje baštini vrijednosti slobode, pravde i jednakosti.

Za sada, sluti na dobre vijesti. Dok nastaje ovaj tekst, u Skupštini poslanici raspravljaju o 12 zakona koje je im je nedavno na usvajanje dostavila Vlada, kao uslov koji je neophodno ispuniti da bi Crna Gora „do kraja juna“ od Evropske komisije dobila pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (IBAR – Interim Benchmark Assessment Report).

Pošto je 12 godina, uglavnom, otaljavala pregovore o pristupanju EU, Crnu Goru je pripalo pravo i obaveza da pokuša postati 28. članica EU po novom modelu pristupanja. Još na početku pregovora tadašnjim vlastima je, ne bez dobrog razloga, stavljeno do znanja da će u fokusu pristupnih pregovora biti poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost. Zato se DPS-u baš i nije žurilo da se odrekne uspostavljenog modela funkcionisanja koji im je donosio značajne političke i ekonomske pogodnosti. EU nas je požurivala i čekala, pa joj je sve to i dosadilo.

Od februara 2020. pred Crnom Gorom je nova metodologija pregovora prema kojoj se ni jedno pregovaračko poglavlje nije moglo ni privremeno zatvoriti dok se ne dobije IBAR. Potom, nakon pozitivnog izvještaja o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (naglasak je na onom privremenih) treba da uslijedi naredna faza pregovora. Zemlja kandidat dobija završna mjerila Evropske komisije i, ispunjavajući ih, zatvara pregovaračka poglavlja. Na kraju tog procesa svi se vraćaju na poglavlja 23 i 24. I kada ona budu (trajno) zatvorena pregovori su završeni. Onda na red dolazi politika.

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan.

To je, prema ocjeni ministra pravde Andreja Milovića, polovina puta ka EU. “Crna Gora hoda po tankoj liniji. Iznad je evropska Crna Gora, ispod je možda neka nova Bosna ili neka neuspješna državna priča, gdje će se neko za 10-15 godina zapitati a što uopšte takva država da postoji, kad je neuspješna.”, rekao je Milović u parlamentu.

Izgleda da se dominantna većina, a možda i svih 81 poslanik u Skupštini CG, slažu sa tezom da se IBAR mora dobiti sad ili nikad.  Najavili  su  konačnu podršku predloženim zakonima.  Ne propuštajući, naravno,  priliku da nastave međupartijske obračune a neki i argumentovano ukažu na slaba mjesta i potencijalne zamke u vladinim predlozima.

IBAR se dobija jednom a zakoni se mogu mijenjati 50 puta, reče neko u parlamentu. Ipak, čini se da je i pored cajtnota za koji su odgovornost međusobno prebacivali predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti, neke stvari trebalo drugačije raditi.

Kada je, početkom prošle nedjelje, paket IBAR zakona  upućen parlamentu, premijer Milojko Spajić je poručio da oni nijesu sveto pismo i da se mogu mijenjati amandmanima.

“To je i očekivanje EK”.saopštio je premijer, neposredno pošto je dio njegovih amandmana (djeluje dokumentovano da su oni pisani u RTCG), mimo volje resornog Ministarstva postao sastavni dio predloženih medijskih zakona. Iako ti amandmani nemaju nikakve veze sa bilo čim što bi predstavljalo obavezujuće zahtjeve Brisela. Naprotiv.

Onda je Spajić, dok su poslanici uveliko analizirali zakonske prijedloge njegove Vlade uputio “obavezujuće uputstvo” kojim se Skupštini, praktično, ukida  pravo da utiče na sadržaj ponuđenih zakona.

“Obavještavam Vas da je, prilikom zadnje zvanične posjete Briselu u vezi sa predlozima zakona koji se odnose na dobijanje IBAR-a, naglašeno da svako amandmansko djelovanje na predmetne predloge zakona mora dobiti prethodnu saglasnost institucija EU”, navodi Spajić u dopisu predsjedniku Skupštine.”S toga Vas molim da, ukoliko dode do amandmanskog djelovanja o tome obavijestite Vladu, kako bi blagovremeno preuzeli neophodne korake i o tome obavijestili institucije EU.”

Pošto su  iz Vlade već predočili kako se ponuđeni zakoni moraju usvojiti do kraja nedjelje, jasno je da Spajićevo blagovremeno znači isto što i juče. Parlament, dakle, baš kao ni Predsjednik države Jakov Milatović ne bi smio koristiti ustavno pravo da utiče na sadržaj predloženih zakona ukoliko ne žele da rizikuju optužbe da su protivnici EU integracija. Oni kako je rekao premijer ne imenujući ih,  kojima je IBAR trn u oku.

Isprva smo posumnjali na Milana Kneževića i njegovu partiju (DNP), koja je neposredno pred vladino bavljenje IBAR zakonima saopštila da suspenduje podršku Milojku Spajiću i njegovom kabinetu. Do ispinjenja precizno formulisanih i nerealnih uslova. DNP je, međutim, najavila podršku predloženim zakonima. Onda se listi osumnjičenih pridodao Andrija Mandić, pošto je dva dana za redom, bez valjanog obrazloženja, otkazivao sjednice parlamenta. Izgleda da ni sa te strane neće biti opstrukcije. Zasad.

Uprkos iskazanoj verbalnoj podršči nastojanjima da Crna Gora dobije IBAR, i najavi da će glasati za predložene zakone, listi se pridodao i DPS. Najavom radikalnih poteza ukoliko dođe do hapšenja Mila Đukanovića. Nijesmo to mogli iščitati drugačije nego kao pokušaj pritiska na pravosuđe i unošenja dodatne nestabilnosti u sistem.

Konačno, ni PES baš nema valjan alibi. Potpisi njegovih poslanika na predlogu rezolucije o genocide u Jasenovcu podsjećaju na način na koji se, onomad, Dritan Abazović bavio Temeljnim ugovorom sa SPC u kontekstu EU integracija. Izgovarajući se potrebom da ispuni uslove srpskog bloka, kako bi obezbijedio podršku za neophodna imenovanja u pravosuđu, lider URA je srušio sopstvenu vladu i zaustavio priču o EU integracijama za skoro 18 mjeseci.

Eventualna podrška PES-a izglasavanju sporne rezolucije mogla bi imati sličan efekat: IBAR u džepu, a buduće EU integracije na  visokoj grani. Pošto tu Hrvatska ima pravo veta. Opet, odustane li PES od dokumenta koji se njegovi poslanici već podržali potpisima, Spajić rizikuje pad Vlade. Ili, makar, prekid saradnje sa partijama koje su samoproglašeni čuvari srpstva u Crnoj Gori.

Drugo je pitanje žele li i mogu li Mandić i Knežević odluku o eventualnom napuštanju vladajuće većine donijeti autonomno. Bez strateških procjena i komande iz Beograda. A prema onome što se može zaključiti iz istupa Vućića i njegovih, (ne)formalnih, glasnogovornika u odanim medijima, interes srpskog sveta  je da njihovi aktivisti u Crnoj Gori zadrže zauzete pozicije i odatle rade na stvaranju uslova za, za početak, redefinisanje Crne Gore kao građanske i zapadno orjentisane države.

Oni ne kriju da je svako približavanje Crne Gore članstvu u EU suprotno njihovim strateškim interesima. Uostalom, “širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom”, jasno je, zimus, stavio do znanja ruski ambasador u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov.

Bilo bi suviše optimistićno povjerovati da će naše buduće prepreke na EU putu biti dominantno posljedica malignih uticaja sa strane. Ne jednom se pokazalo da smo mi nama sasvim dovoljni kada treba postavljati barijere i rušiti teško izgrađeno.

Dovoljno je sjetiti se da smo ušli u šesti mjesec kako čekamo da se ispune dogovoreni uslovi za objedinjavanje i saopštavanje rezultata prošlogodišnjeg popisa. Prošlog decembra parlament je, na vrat na nos, usvajao izmjene Krivičnog zakonika i Zakona o sprječavanju pranja novca kako bi izbjegli stavljanje na sivu listu FATF-a i Moneyval-a. A onda je zaboravljeno sve što je tamo zapisano. Valjda čekamo novi cajtnot i poslednja upozorenja.

I predloženi paket IBAR zakona koji bi, prema svim najavama, trebalo da bude usvojen do kraja radne nedjelje ima svoje kontroverze. Iz URE i MANS-a ponuđene izmjene čitaju kao priliku da se vlast (PES) obračuna sa SDT-om Vladimirom Novovićem. Nije samo njima zasmetalo što se Tužilački savjet vraća pod kontrolu tužilaca iz nereformisane tužilačke organizacije. Trećima smeta snižavanje kriterijuma iskustva za napredovanje u sudijskoj hijerarhiji. Četvrti vide isti problem, samo u medijskom javnom servisu (RTCG). I slute naum vlasti da, slabljenjem njihovih finansijskih potencijala, stave pod kontrolu ovdašnje privatne televizije. Ili, makar, povećaju njihovu zavisnost od novca iz državne kase.

IBAR čekamo sa tri privremeno zatvorena poglavlja: Nauka i istraživanja, Obrazovanje i kultura, Vanjski odnosi. Zapitajmo se, da smo mi na mjestu briselskih ocjenjivača, da li bi danas, u svijetlu nedavno saopštenih rezultata (polu)maturskih ispita ili predložene rezolucije o Jasenovcu dali Crnoj Gori prelaznu ocjenu iz tih predmeta. Da ne pominjemo poštovanje ljudskih prava; Očekivane pravosnažne presude za korupciju i organizovani kriminal; Obećane ekonomske reforme; Stvarnu borbu protiv šverca, a ne bitku za preuzimanje kontrole nad uhodanim tranzitnim kanalima; Ekološke crne tačke…

Dug je spisak onih koji se raduju vijestima o crnogorskim uspjesima na EU putu. A mnogo moći i novca  skoncentrisano je u njihovim rukama.

 

Upozorenje

“Drag mi je IBAR, ali mi je istina draža”, piše Jovana Marović nekadašnja potpredsjednica Abazovićeve vlade i ministarka evropskih poslova (podnijela ostavku) u obraćanju premijeru Spajiću:

-Sporno je što objašnjavate da ni IBAR, a izgleda ni sama EU nisu postojali prije PES-a, i da ih niko nije pominjao, pa se pitam otkud ta stalna potreba Vas i Vaše partije da omalovažavate svakoga…Brojne koleginice i kolege lobiraju za taj IBAR i za ubrzani prijem Crne Gore u EU makar tokom poslednje četiri godine.

I u (prethodnoj – prim. Monitora)  43. Vladi je Ministarstvo evropskih poslova pripremilo plan za dobijanje IBAR-a, ali kad je Vlada pala, nakon manje od četiri mjeseca, više se tu nije moglo ništa. A pala je zbog Temeljnog ugovora koji je Vaša Vlada u potpunosti podržala u obrazloženju upućenom Ustavnom sudu i zato ne budite toliko ‘strogi’.

Na IBAR-u treba da Vam je zahvalan svaki građanin i svaka građanka Crne Gore, jer taj izvještaj može samo dobro da nam donese (važan je, ali ne garantuje ništa). Ali ako planirate da sa antievropskim partijama dalje gradite našu evropsku budućnost, onda smo u velikom problemu i IBAR nam neće značiti ništa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BUDVA, PODGORICA, CRNA GORA: Haos prijeti IBAR-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se primiče momenat kada bi, nakon godina stagnacije, Crna Gora mogla napraviti snažan iskorak u procesu EU integracija, tako se na domaćoj političkoj sceni, očekivano, rađaju novi sukobi i aktuelizuju stari problemi

 

Crna Gora će, ponavlja premijer Milojko Spajić, krajem juna, od Evropske komisije dobiti pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila (IBAR)  u oblasti vladavine prava. Riječ je o poglavljima 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost, koja su davnih dana postavljena u vrh prioriteta koje Crna Gora mora ispuniti kako bi zadovoljila uslove za članstvo u EU.

S tim ciljem Vlada je u srijedu usvojila prijedloge više zakona koji se tiču organizacije pravosuđa, medija, borbe protiv korupcije i  organizovanog kriminala. U paketu ih je uputila  na usvajanje u Skupštinu. Tamo će, očekuju, naići na neophodnu podršku.

Da dodatno otvori vrata saradnje izvršne i zakonodavne vlasti, premijer je poručio kako predloženi zakoni nijesu sveto pismo da se ne bi mogli mijenjati amandmanima. “To je i očekivanje Evropske komisije”, nada se Spajić. Svojevrstan apel stigao je i od ministra pravde Andreja Milovića: “Sada je na potezu Skupština, a ne sumnjam da će se poslanici odgovorno odnijeti prema ovom izrazito važnom zadatku za dobrobit države Crne Gore i svih građana.”

Stvari nijesu jednostavne. Da se toga dosjeća i premijer vidi se i po njegovoj izjavi da je  IBAR nekima trn u oko. Nije imenovao nikoga. Da ne govori napamet pokazuju dešavanja na terenu. Odnosno, po dubini.

Koliko se god Spajić predstavljao nepopravljivim optimistom i čovjekom koji sve bitne konce drži u rukama, neke stvari ne daju se sakriti.

Prvo, podrška njegovoj Vladi kruni se u parlamentu. Za vikend, noć uoču lokalnih izbora u Budvi, predsjedništvo DNP Milana Kneževića obznanilo je jednoglasnu odluku o suspenziji dalje podrške Spajićevom kabinetu.  Uz zaključak “da Vlada Milojka Spajića i kolacioni Sporazum koji smo potpisali ne mogu opstati u postojećem formatu”.

Knežević i njegovi saradnici javnosti su predočili format u kome bi nastavili suspendovanu podršku. Kao nužan preduslov označeno je usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu. Zatim je pobrojano neophodno: Progran Evropa sad 2 u pisanoj formi “konkretan i vremenski normiran”; Ustavna inicijativa o normiranju srpskog jezika kao službenog; Ustavno i zakonsko normiranje trobojke kao narodne zastave; Predložena zakonska rješenja i međudržavni sporazumi o dvojnom državljanstvu sa Republikom Srbijom; I konačno, izvršiti smjenu ministara “za koje postoje ozbiljne sumnje da imaju veze sa organizovanim kriminalnim grupama i koruptivnim aktivnostima”.

Najveći dio onoga što Knežević ultimativno zahtijeva, koji dan ranije pobrojao je i Andrija Mandić, kao ciljeve NSD. Doduše, Mandić je rekao da neće rušiti Vladu jer bi to dalo šansu za povratak DPS-a na vlast. Prema najavama, Mandić će svoju kooperativnost sa Vladom potvrditi tako što će Rezoluciju o Jasenovcu, koja će bez sumnje izazvati negativnu reakciju Hrvatske, staviti na glasanje nakon što se EK izjasni o IBAR-u.

Tako bi Crna Gora, na neko vrijeme, mogla odložiti sučeljavanje sa ozbiljnim preprekama na evropskom putu. Svi su svjesni činjenice da bi usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu udaljilo Crnu Goru od nastojanja da u doglednom periodu postane članice EU. Kao što reče premijer Spajić, to nekima možda i jeste prioritetni cilj, preciznije -zadatak.

Mandićev dugogošišnji politički saborac iz nekadašnjeg DF-a, Predrag Bulatović vjeruje  da bi neusvajanje rezolucije o Jasenovcu prelomilo NSD da i oni uskrate podršku Spajiću. ”Ako ne bude do kraja juna rezolucije o genocidu u Jasenovcu, DNP neće podržavati Vladu. Vjerujem da ni NSD neće dati podršku takvoj Vladi“, kazao je Bulatović, gostujući na Srpskoj TV.

Spajić i njegov PES ostali su bez javnih komentara na Mandićeve apele i Kneževićev ultimatum. Potpuno svjesni da bi i prihvatanje i odbijanje postavljenih zahtjeva/ciljeva moglo iz temelja promijeniti njihovu poziciju na  političkoj sceni. Gdje im, i inače, mnogo toga ne ide u prilog.

Dan po Kneževićevom ultimatumu održani su lokalni izbori u Budvi. Po običaju, dobili smo više samoproglašenih pobjednika. Dvije međuosobno zavađene liste doskorašnje DF većine dobile su, skupa, dovoljno mandata da produže vlast. U tome ih sprječavaju lični animoziteti i, kako se čuje, sukobljeni interesi. Pošto među njima suštinskih političkih razlika nema, od Aleksandra Vućića smo saznali da će problem pokušati da riješi Andrija Mandić. Neće to biti lak zadatak, čini se, pošto nekadašnje kolege iz DF-a, sada okupljene na listi iza koje stoji uhapšeni predsjednik opštine Budva Milo Božović, kao najljućeg protivnika označavaju upravo NSD i njenog predsjednika.

U sukobu nekadašnjih saboraca i DPS vidi moguću priliku za povratak na vlast u Budvi. I oni slave. Demokrate su zadržale što su imale, pa se busaju tvrdnjom da su osvojili “apsolutno čiste glasove koji nisu dobijeni ucjenama i prijetnjama”. Takođe uz računicu da bez njih nema buduće vlasti u Budvi. URA i koalicija SDP-SD-LP zadovljni su i time što su prešli izborni cenzus.

Ispalo  je da je jedini stvarni i veliki gubitnik budvanskih izbora Spajićev PES. Oni su, u odnosu na prošlogodišnje parlamanetarne izbore, izgubili dvije trećine glasača i osvojili samo dva odbornička mandata. Premalo za Pokret koji predvodi Vladu i pokušava se predstaviti kao nosilac proevropske i reformske politike.

PES je na budvanskim izborima predvodio Predrag Zenović, glavni pregovarač za pristupanje Crne Gore EU. Zato su neki taj poraz protumačili kao poraz “prozapadne i antisrpske politike” u ambasadorstanu, kako Milan Knežević tepa Crnoj Gori gostujući na beogradskim televizijama. Drugi, pak, zagovaraju tvrdnju da je za budvanski neuspjeh Spajićeve partije u znatnoj mjeri krivo kašnjenje sa realizacijom predizbornih obećanja iz programa Evropa sad 2.

Šta god da je u pitanju Spajić se ubrzo nakon budvanskog debakla mogao uvjeriti u onu narodnu po kojoj “nevolja nikad ne dolazi sama”. Ovonedjeljna sjednica SO Podgorica pokazala je da su sporenja PES-a i njihovih nekadašnjih partijskih kolega, koji su skupa sa Jakovom Milatovićem napustili Pokret i osnovali odborničku grupu Pokret za Podgoricu (PzP), sa nivoa akademskog neslaganja stigli u fazu otvorenog sukoba. Klub PzP je glasao protiv godišnjeg izvještaja gradonačelnice Olivere Injac. Da su isto to uradili i odbornički klubovi sa liste koju je na podgoričkim izborima predvodio DPS, Injac bi i formalno izgubila podršku odborničke većine u Glavnom gradu. Ovako, može da se nada nekon budućem kompromisu. Ili da se sprema za vanredne izbore.

“DPS je danas spasio gradonačelnicu Oliveru Injac”, precizirala je odbornica PzP Nađa Ljiljanić, insistirajući da je to “sve što ima da kaže”. Onda je, dan-dva kasnije, iz DPS-a Spajiću upućen javni poziv da odbije pritiske i ucjene koalicionih partnera iz nekadašnjeg DF-a. DPS će, obećao je šef poslaničkog kluba te partije Andrija Nikolić, podržati izglasavanje predloženog paketa evropskih zakona. “Pozivamo Spajića da odbije ucjene Mandića i Kneževića i da ne ulazi u rizik rušenja evropske budućnosti – imaće našu podršku za izglasavanje zakona za IBAR”, napisao je Nikolić na društvenoj mreži Iks.

Nijesu EU integracije jedine brige koje ovih dana muče DPS. Hapšenje Milivoja Katnića i Zorana Lazovića, pa izručenje Duška Kneževića i njih je natjeralo da razmisle – ko bi mogao biti sledeći. Zaključke je prenio hrvatski Jutarnji list. Pozivajući se na anonimne izvore iz DPS, Jutarnji je objavio kako se u Podgorici sprema hapšenje Mila Đukanovića.  “Ovo je riskantna političko-kriminalna igra koja bi mogla zapečatiti sudbinu Crne Gore kao neovisne države”, konstatuju autori taksta. Sa ove strane granice znamo da ta priča nije baš  jednodimenzionalna.

Da bi slika bila kompletna, neophodno je pomenuti i Demokrate. Aleksa Bečić i njegovi partijski drugovi  teško da mogu biti zadovoljni trenutnom pozicijom u izvršnoj vlasti. Ali (uglavnom) ćute i rade ono što je dogovoreno Sporazumom o formiranju vladajuće koalicije.

Jedva da smo zaboravili  otvoren sukob Demokrata sa premijerom oko  izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije, a priča skoro da se ponovila. Ovoga puta sa Vladinim (Spajićevim) amandmanima na predloženi zakon o nacionalnom javnom emiteru (RTCG, za neupućene). Odredbe koje su dugo pripremane i usaglašavane unutar tzv. medijske radne grupe, suštinski su obesmišljene sa par intervencija koje je, sudeći po materijalnim dokazima, Spajiću pripremio kontroverzni direktor javnog servisa Boris Raonić. Njegov, trenutno, najkorisniji medijski vojnik. Sa ciljem da sačuva funkciju i kontrolu nad Savjetom RTCG.

Ako ništa drugo, ta nas je priča podsjetila koliko je Milojko Spajić spreman i sposoban da sam sebi napravi veliki problem.

Uglavnom, kako se primiče momenat kada bi, nakon godina stagnacije, Crna Gora mogla napraviti snažan iskorak u procesu EU integracija, tako se na domaćoj političkoj sceni, očekivano,  rađaju novi sukobi i aktuelizuju stari problemi. Dogovoreno se krši i poriče. Večina nije u stanju da oformi vlast. Vlast nije u stanju da sačuva većinu. Opozicija vaga da li je oponent ili potencijalni partner. Niko nikome ne vjeruje. Svi se pitamo ko za koga igra.

Ne uspijemo li odgovoriti Evropsku komisiju od očiglednog nauma da nas pogura u procesu EU integracija, pa dobijemo IBAR za nekih 30-tak dana, kupićemo nešto vremena za dodatna preračunavanja i pregrupisavanja. Bude li, ipak, po volji onih kojima je evropska Crna Gora trn u oku, propustićemo ponovo još jednu veliku šansu. Izvjesno je da ih neće biti još mnogo.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo