Povežite se sa nama

INTERVJU

DOBRICA VESELINOVIĆ, JEDAN OD LIDERA ZELENO LIJEVOG-BLOKA U SRBIJI: Svako iz Srbije bi trebalo da posjeti Srebrenicu

Objavljeno prije

na

Meni je bilo izuzetno važno da na jednom ljudskom nivou posjetim komemorativni centar u Potočarima, i da sa ljudima tamo, koji predano rade na kulturi sjećanja, prođem kroz taj strašan događaj, genocid koji se desio. Posjetom Srebrenici htio sam da pošaljem poruku da mi kao nova generacija političara moramo da sarađujemo, moramo da razgovaramo i moramo da nazovemo stvari pravim imenom

 

MONITOR: Učestvujete na protestima Srbija protiv nasilja. Kako procjenjujete njihov značaj i domete kada se radi o priželjkivanim promjenama-od kojih su samo jedni, istaknuti zahtjevi Protesta prema vlastima u Srbiji?

VESELINOVIĆ: Protesti koji se dešavaju, sada u više od trideset gradova najveća su mobilizacija gradjana u Srbiji od Petog oktobra 2000-te godine. Broj gradova u kojima ljudi izlaze na ulice sa jednom porukom koja jeste jedan svojevrstan krik – “Srbija protiv nasilja”. Broj ljudi je svake nedelje sve veći i tu nema nikakve dileme. Ljudima je prekipelo, ljudi su besni, očajni i ljudi su vrlo odlučni da se izbore protiv ovakvog stanja. Već više od deceniju u ovom društvu vlast promoviše nasilje, targetira opoziciju, javne ličnosti, medije, saučestvuje u najgorim oblicima kriminala, ogrezla je u korupciji, uništila sve institucije, sve principe i vrednosti. Svi mi koji učestvujemo u protestima želimo drugačiju, srećniju i bezbedniju Srbiju. Zato poruku “Srbija protiv nasilja” svi moramo izuzetno ozbiljno da shvatimo, da pogledamo sami sebe, jedni druge i krenemo ka kolektivnom ozdravljenju društva. Nema alternative borbi protiv nasilja koje nas je sve ophrvalo – jer od toga da li pobedimo u toj borbi zavisi da li ćemo moći da živimo u Srbiji ili ne.

MONITOR: Aleksandar Vučić je  više puta nudio vanredne parlamentarne izbore, ali je malo vjerovatno da bi pristao samo na beogradske. Kakav je Vaš stav i stav Zeleno-levog bloka o šansi da se energija protesta usmjeri ka izborima u Beogradu?

VESELINOVIĆ: Spin je Aleksandra Vučića da eto on kaže da je za izbore, a opozicija samo treba da ih traži. Opozicija je tražila. Njegov kandidat Aleksandar Šapić ne sme na izbore. I šta ćemo sad? Znači, što se nas tiče izbori su nužnost.
Svi, ali svi su za nove gradske izbore. I Aleksandar Vučić i leva i desna opozicija, a tek je građanima koji izlaze na ulice  jasno da je Beogradu potrebna promena.
Beograd vapi za promenom. Jedino ko ne želi i ne sme na izbore je Aleksandar Šapić, jer mu je jasno da nema više nikakvu podršku građana.

MONITOR: Tvrdi se da će idila sadašnje vlasti u Srbiji i Zapada trajati dok se ne riješi pitanje Kosova prema predlogu EU. To, međutim, za sada ne djeluje  tako blizu. Da li bi Vaša stranka, zajedno sa drugim opozicionim partijama, tražila da se uključi u rješavanje tog pitanja, posebno ako bi bila organizovana i međunarodna konferencija?

VESELINOVIĆ: Što se SNS-a tiče, pitanje Kosova treba da posluži za potkusurivanje zarad opstanka na vlasti. Nema tu nikakve ideje, želje niti plana kako da normalizujemo odnose sa komšijama, kako da gledamo u budućnost i kako da od ovog regiona napravimo mesto u kome će ljudi želeti da ostanu i žive.
Mi smo od početka govorili da se u rešavanje svakog, a pogotovu ovog velikog pitanja moraju uvažiti mišljenja, strahovi i stavovi svih društvenih grupa, političkih stranaka, udruženja građana, sindikata. Nažalost, do toga nije došlo, pa smo sem privida društvenog dijaloga o Kosovu, koji se neslavno završio, imali epske izjave Aleksandra Vučića da eto on ima plan za Kosovo, samo eto taj plan ne sme nikome da pokaže.
Znači, oni ne žele da se uhvate u koštac sa problemima, niti žele da idu ka rešenjima, već da zadrže status kvo.
Sa druge strane, mi želimo da rešavamo probleme, jer želimo da živimo u dobroj, solidarnoj, pravednoj i zelenoj Srbiji.

MONITOR:Stigla  podrška koje dugo nije bilo: od grupe Socijaldemokrata u Evropskom parlamentu, od predstavnice Zelenih Viole fon Kramon…. Zašto je podrška Zapada do sada bila samo posredna-u vidu deklarativne kritike beogradskog režima kroz izvještaje, a i sada je prilično „sramežljiva“?

VESELINOVIĆ: Mi sami moramo da se izborimo da živimo u normalnoj zemlji. Ne treba to da bude posao ni Evropske unije ni Amerike, niti bilo koga drugog. Od nas zavisi da li cemo živeti u dobroj zemlji ili ne. Ja vidim veliki broj ljudi kojima je stalo, koji se trude, koji se bore, koji ulažu svo svoje znanje, energiju i žrtvuju živote i karijere da bi se to ostvarilo.

MONITOR: SAD su  do sada bile malo aktivne u podršci protestima, sem paušalne podrške ambasadora Kristofera Hila. Da li se tu  možda  nešto „okreće“, pošto je  jedan od najvjernijih Vučićevih  ljudi,   direktor BIA, Aleksandar Vulin, dospio pod sankcije Vašingtona, na teret mu se stavlja upletenost u transnacionalni organizovani kriminal i operacije narkoticima?

VESELINOVIĆ: Amerika ima drugačiju školu dipolomatije, svoje načine pritisaka, ali i svoje strateške pa i političke ciljeve. Upravo smo videli jednu takvu aktivnost kroz uvođenja mera i sankcija za Aleksandra Vulina. To je stvar zbog koje bi u normalnim zemljama cela vlada automatski pala.
Ali kako odgovornost neće doći sa strane vlasti, siguran sam da ćemo videti kontra odgovor od strane građana, jer ovoliko energije, nade i odlučnosti koliko možemo videti ovih nedelja na ulicama Srbije, neće tek tako nestati. Niti će se afere i kriminalne aktivnosti tek tako zaboraviti.

MONITOR: Jasno je da su Srbija i Zapadni Balkan, sve zavisniji od globalne političke i ekonomske krize, ne samo posle pandemije korone, već zbog rata u Ukrajini. Koji je način da se izađe iz te, sa jedne strane pretjerane pažnje (zbog tzv. ruskog uticaja u Srbiji u regionu, i krize na Kosovu) i neke vrste zanemarivanja – kada je riječ o nedavanju preciznijeg vremenskog okvira ulaska u EU?

VESELINOVIĆ: Mislim da je u pitanju  lažna dilema.
Srbija je na zapadu. Naša država se strateški odlučila i započela proces pridruživanja Evropskoj uniji. Nažalost, zbog decenija lokalnih i dnevno političkih kalkulacija i korupcije, mi imamo situaciju da nije ništa urađeno da se prekine energetska zavisnost od ruskog gasa. To je prvenstveno zbog kalkulantskog odnosa SPS-a sa Rusima i velikih “benefita” koja ova organizacija ima od toga.
Nema tu nikakvih državnih interesa, čak štaviše – zbog ovakvog odnosa prema Rusiji, nasi nacionalni interesi su ugroženi. Ugroženi su jer smo zavisni od ruskog gasa i to pod hitno moramo rešiti.

MONITOR: Ovih dana, se obeležava godišnjica genocida u Srebrenici. Bili ste  tamo. Rekli ste  da nemate sumnje u to da se radi o zločinu genocida i da bi upravo Srebrenica trebalo da bude mjesto dijaloga i povezivanja ljudi našeg regiona. U javnosti Srbije se tako nešto čulo izuzetno rijetko – posebno kada se radi o političarima. Koliko je važno za društvo kada se prema takvoj temi političar odnosi, prije svega, „kao čovjek“?

VESELINOVIĆ: Ja mislim da svako treba da ode u Srebrenicu. I to mislim prvenstveno na nas koji dolazimo iz Srbije, kako bi se iz prve ruke upoznali sa zločinima koji su vršeni u naše ime, i kako bi pokazali pravac u kom naše društvo treba da ide. Taj pravac je da se suočimo sa zločinima iz prošlosti, da ih nikada ne zaboravimo i da uradimo sve što je u našoj moći da se to više nikada nikome ne ponovi.

Meni je bilo izuzetno važno da na jednom ljudskom nivou posetim komemorativni centar u Potočarima, i da sa ljudima tamo, koji predano rade na kulturi sećanja, prođem kroz taj strašan događaj, genocid koji se desio. Da sa njima porazgovaram o tome. Hteo sam da pošaljem poruku da mi kao nova generacija političara moramo da sarađujemo, moramo da razgovaramo i moramo da nazovemo stvari pravim imenom.

 

Ne vjerujem u tezu da će se carstvo urušiti iznutra

MONITOR: Kako  gledate na mogućnost da se vlast uruši iznutra odnosno da, prije svih, dođe do slabljenja lojalnosti bezbjednosnih struktura?

VESEINOVIĆ: Ja ne verujem u tezu “da će se carstvo samo urušiti”, a da mi eto samo treba da to sačekamo i budemo spremni.
Verujem u snagu akcije, organizovanje i predani rad sa ljudima na nuđenju političkih, društvenih i ekonomskih alternativa. Te alternative za nas, kao zeleno-levu stranku jesu zdrava i čista životna sredina, društvo solidarnosti i pravičnosti i demokratija- kao ideali kojima nikada ne treba prestati da se teži. Naravno, kako snaga naše alternative bude veća, videćemo da će se sve više ljudi oslobađati straha, da ustaje i govori o zloupotrebama vlasti i režima. Postoji veliki broj ljudi koji časno i pošteno obavljaju svoj posao i na čijem vrednom radu opstaje i ovo malo sistema koji nam omogućavaju da bar  imamo vodu i struju.

 

Odnos  Vučića prema EU niti je iskren niti vodi ka ostvarenju strateških ciljeva naše zemlje

MONITOR: Mihael Rot, šef Spoljnopolitičkog odbora Bundestaga, je prvi visoko pozicionirani funkcioner njemačkih Socijaledmokrata i EP koji je veoma teškim riječima kritikovao lično Aleksandra Vučića, spočitavši mu da „podriva principe EU, širi nacionalizam i mržnju“. Da li je to znak da se planiraju oštriji potezi i redefinicija odnosa Njemačke i EU prema Zapadnom Balkanu i Srbiji?

VESELINOVIĆ: U proklamovanim ciljevima nove nemačke vlade, jeste veće angažovanje i poseban fokus na zemljama Zapadnog Balkana, a podsećam da ministarka spoljnih poslova Nemačke dolazi ispred stranke Zelenih koji jesu naši stranački partneri i sa kojima imamo stalnu komunikaciju.
Odnos koji Vučić i SNS imaju prema Evropskoj uniji niti je iskren niti vodi ka ostvarenju strateških ciljeva naše zemlje, a to je pridruzivanje Srbije EU. Mislim da je za Aleksandra Vučića apsolutno primenjiv citat Abrahama Linkolna – koji ću parafrazirati: “Možete lagati neke ljude sve vreme i sve ljude lagati neko vreme, ali ne možete lagati sve ljude sve vreme”.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

MONITOR: Ko sve treba da snosi odgovornost zbog ovog slučaja?

RADULOVIĆ: Odgovornost postoji na strani gotovo svih institucija čiji rad je vezan za bezbjednost i pravosuđe. Na strani Uprave policije i ANB-a postoji odgovornost zbog toga što se ovakva kriminalna djelatnost vršila na takvoj loakciji. Prosto je nevjerovatno da strani državljani u centru grada, na 30 metara od Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda, u neposrednoj blizini državnog tužilaštva, Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke, iznajme stan i više od mjesec dana vrše takve radove, odnosno prokopaju tunel do depoa Višeg suda u kome se nalaze ključni materijalni dokazi iz najvažnijih krivičnih predmeta. Da li možete zamisliti da se to desi u nekoj uređenoj državi i da ove službe, prvenstveno kontraobavještajna djelatnost, o tome nemaju pojma?

Takođe, postavlja se pitanje kako su strani državljani znali gdje se tačno nalazi prostorija do koje su prokopali tunel i kako su znali šta se u njoj nalazi. Šesnaest i po godina se bavim advokaturom i nebrojeno puta sam bio u zgradi Višeg suda, na brojnom suđenjima, ali je ne znam tačno gdje se taj depo nalazi i šta je u njemu. Niti me to zanima, niti ja to uopšte treba da znam. Sa druge strane, i prije i nakon ovog događaja, danima slušamo gdje je ta prostorija i šta se u njoj nalazi, kako je obezbijeđena i slično. Bez tih informacija izvršioci nijesu mogli izvesti ovu akciju, a te informacije su saznali zahvaljući slučajnim ili namjernim propustima rukovodstva Višeg suda. Namjerni propusti bili bi osnov za krivičnu odgovornost, a slučajni za objektivnu. U svakom slučaju, odgovornost postoji, ali je izostala kao što izostaje godinama. Osim toga, izjave i ponašanje predsjednika suda, kao i premijera i predstavnika izvršne vlasti nakon ovog događaja predstavljali su ozbiljno ometanje i ugrožavanje istrage, što je dodatan razlog za odgovornost. Na kraju, izvršna vlast, kako aktuelna tako i one prethodne, odgovorne su za ambijent i loše uslove u kojima pravosuđe radi.

MONITOR: Skupština je u blokadi već šest mjeseci, vlada je u tehničkom mandatu, još se čekaju izbori u pravosuđu. Kakve to sve posljedice ostavlja na društvo?

RADULOVIĆ: Skupština je u blokadi šest mjeseci, ali i kada nije bila u blokadi ona nije vršila svoje nadležnosti. Podsjetiću da mi već četiri godine nemamo VDT-a u punom mandatu, a već pet godina nemamo sve članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kada se prisjetimo kako je tekao postupak izbora sudija Ustavnog suda i kako je ta institucija bila jedno vrijeme u blokadi, onda je jasno da živimo u partitokratskom društvu u kome je sve podređeno interesima poličkih partija i njihovih lidera, političkoj trgovini i korupciji koja je odavno dominantan model ponašanja političara. Posljedice takvog sistema mi živimo decenijama i one će biti sve teže i ozbiljnije ako izbori u pravosuđu ne dovedu do toga da pravosuđem upravljaju profesionalci sa integritetom. Do tada ćemo imati nasljeđe koje nam je ostavila Vesna Medenica i njene kolege i prijatelji, koji su istovremeno i zajedno sa njom upravljali crnogorskim pravosuđem.

MONITOR: Specijalno tužilaštvo otvorilo je više važnih procesa protiv visokih funkcionera pravosuđa. Ipak, može li današnje pravosuđe te postupke dovesti do kraja na adekvatan način?

RADULOVIĆ: Ja vjerujem da može ako se suzbije uticaj onih aktera koji su bili dominantni u pravosuđu u vrijeme vladavine Vesne Medenice, od kojih su brojni i danas akteri najznačajnih postupaka koji se vode pred crnogorskim sudovima, uključujući i postupak protiv nje. Sve dok su su takvi kadrovi uključeni u te postupke i dok i dalje koriste ranije koruptivne šeme i veze, postoji ozbiljan rizik da se i ti postupci završe neslavno poput, na primjer, postupaka protiv Svetozara i Miloša Marovića i ostalih pripadnika budvanske kriminalne grupe.

Mnogo je aktera iz tih postupaka koji su i danas akteri u aktuelnim postupcima, umjesto da Medenici prave društvo na optuženičkoj klupi i da im profesionalno pravosuđe obezbijedi pravo na pravično suđenje koje su oni uskratili mnogima.

MONITOR: U kakvom je stanju danas pravosuđe, i šta je osim izbora nedostajućih funkcija neophodno preduzeti?

RADULOVIĆ: Osim izbora u pravosuđu na način koji bi na ključnim pozicijama doveo profesionalce sa integritetom, neophodno je uspostaviti sistem odgovornosti u kome će svako odgovarati za kršenje zakona.

Takođe, mislim da bi u kompletnom pravosuđu trebalo sprovesti sistem vetinga koji bi doveo do oduzimanja imovine svima u pravosuđu koji ne mogu dokazati njeno zakonito porijeklo i udaljenje takvih kadrova sa pozicija na kojima su bili i na kojima su sada. Vjerujem da bi značajan broj takvih sami napustili funkcije kada bi se postupak pokrenuo kako bi izbjegli dokazivanje zakonitosti porijekla imovine, a kako se desilo i u Albaniji kada je taj proces pokrenut.

MONITOR: Kolika je  odgovornost političara za to stanje?

RADULOVIĆ: Ključna odgovornost je na njihovoj strani jer su oni kreirali i oni održavaju ambijent u kome su korupcija, nepotizam, klijentelizam i partijska poslušnost dominantni modeli ponašanja. Zaštita partijskih i ličnih interesa, kao i zaštita nezakonito stečene imovine, prepreka je reformi pravosuđa i uspostavljanju društva vladavine prava jer bi u takvom drušvu brojni političari ostali i bez slobode i bez imovine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo