Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA HRA: Suštinske promjene umjesto političkih poena

Objavljeno prije

na

Pobjednici izbora bi trebalo da pokažu da su sposobni za evropsku ulogu i da im ona ne služi samo za politički marketing

 

MONITOR:  Dvadeset osma je godišnjica genocida u Srebrenici. Zahtjev HRA, CGO i ANIMA  da se 11. jul uspostavi kao Dan sjećanja na žrtve tog zločina, i dalje je na čekanju. Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Taktikom političara u Crnoj Gori da samo trenutno grabe političke poene, u ovom slučaju glasanjem za ili protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici 2021. godine. Jednom kad je usvojena, više se niko ne okreće na ono što je tu još ostalo da se uradi – kao što je primjena njenog člana koji kaže da će se uspostaviti i Dan sjećanja. Ne zaboravimo da bi se time usvojio i predlog rezolucije Evropskog parlamenta iz 2009. godine.

Sada očekujemo da se novi, mlađi poslanici dokažu kao proevropski, da i to predlože i usvoje. Oni su, nadam se, svjesni da 80% građana od njih očekuje da prihvataju evropske gradjanske vrijednosti i da ih uvedu u Evropsku Uniju.

MONITOR:  A to što se i skoro tri decenije kasnije genocid u Srebrenici osporava od strane pojedinih ovdašnjih funkcionera ?

GORJANC PRELEVIĆ: Osporavanje tog genocida je mantra ljubitelja Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića. To su aveti iz prošlosti, čije su zablude i smrtonosne politike unazadile kompletan region. Procjena onih koji ih i danas slijede da je to put do sigurnih “srpskih” konzervativnih glasova, ipak se, u slučaju bivšeg ministra Leposavića, nije pokazala kao dovoljna garancija uspjeha na proteklim izborima.

MONITOR: Kako vidite slučaj – srednji prst gradonačelnika Nikšića, Marka Kovačevića, te činjenicu da njegovo razrešenje, pa i zbog negiranja genocida u Srebrenici, za sada traži samo DPS?

GORJANC PRELEVIĆ: Taj slučaj je primjer prostakluka koji je, nažalost ,obišao svijet. Svako vaspitan se toga stidi. Nažalost, dešava se i da na pozicije vlasti budu izabrani populisti kao što je Kovačević, čija su ciljna grupa ljudi koji opšte na iste načine kao on. Ako je tačno da njegovo postupanje smeta samo DPS-u onda to nije dobar znak. Pobjednici izbora bi trebalo da pokažu da su sposobni za evropsku ulogu i da im ona ne služi samo za politički marketing.

MONITOR: Pozvali ste Tužilački savjet da temeljno istraži rad tužilaca na slučaju ubistva Duška Jovanovića. Vjerujete li da će TS to uraditi, imajući u vidu nedavno zaustavljanje utvrđivanja odgovornosti rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva?

GORJANC PRELEVIĆ: Propust da se ozbiljno razmotri odgovornost gospođe Lepe Medenice je poražavajući jer su se ozbiljne optužbe o nedozvoljenom uticaju na tužioce okončale iz formalističkih razloga, iako je razlog postojanja Tužilačkog savjeta da, pored ostalog, obezbjeđuje samostalnost državnog tužilaštva. Medjutim, mi u Akciji za ljudska prava očekujemo da se nastavi ispitivanje tih optužbi jer za to i dalje ima opcija, koje uključuju i krivični postupak.

Propusti postupajućih tužilaca u slučaju ubistva Duška Jovanovića su očigledni i očekujemo da ih i Tužilački savjet registruje. Već skoro 20 godina nije istraženo ko je kupio automobil iz koga je Jovanović ubijen i vodio ga na zatamnjenje stakala, iako su to svjedoci vidjeli, a o tome nisu ispitani. A da ne pominjemo ponovo i nestanak famozne službene zabilješke s opisom svih učesnika atentata. Nikada nije temeljno istraženo jesu li osudjeni saizvršilac Mandić, i druga dvojica neposrednih učesnika u ubistvu radili za državnu bezbjednost ili nisu, je li Mandića pratila DB kao Slavka Ćuruviju itd. Sva ta pitanja na koja do danas nije odgovoreno je i Akcija postavila još 2016. godine, 12 godina poslije ubistva, a od tada je prošlo još 7 naših godina. Čovjek je ubijen prije zamalo 20 godina. To je bilo naručeno ubistvo. Crna Gora ima pravo da zna ko ga je naručio i da taj odgovara. Ali put do pravde je i da se uklone oni koji su ometali istragu umjesto da je sprovode. Još bolje bi bilo utvrditi za koga to nisu radili svoj posao.

MONITOR: Kako ocjenjujete rad novog sastava Tužilačkog savjeta?

GORJANC PRELEVIĆ: Za kritiku je neizjašnjavanje već tri mjeseca o ozbiljnim optužbama o nedozvoljenom uticaju rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Lepe Medenice na tadašnjeg osnovnog državnog tužioca Vukasa Radonjića, izigravanje zakonske zabrane izbora članice Tužilačkog savjeta na rukovodeću funkciju odnosno funkciju vršiteljke dužnosti Vrhovnog državnog tužioca, netransparentno predlaganje izmjena zakona kojima bi se neograničeno produžio mandat vršiteljki dužnosti VDT-a do izbora VDT-a.

Za pohvalu je proaktivno djelovanje Tužilačkog savjeta u pravcu preispitivanja postupanja državnih tužilaca u predmetima poput istrage ubistva Duška Jovanovića, prijave nelegalne eksploatacije šljunka, predmeta formiranih povodom predsjedničkih izbora iz 2018. godine, inicijativa da se razmotre preporuke iz izvještaja HRA o primjeni Strategije za istraživanje ratnih zločina Državnog tužilaštva Crne Gore sa planom da se donese zaključak kojim bi se tražili izvještaji od SDT-a na svakih pola godine o broju predmeta ratnih zločina i preuzetim radnjima, preispitivanje procesa obrazovanja službe za poslove obezbjeđenja tužilaštva, poboljšanje obrazloženja odluka po pritužbama na rad državnih tužilaca i navođenje detaljnih informacija o preduzetim radnjama u postupku ispitivanja pritužbi u zapisnicima sa sjednica Tužilačkog savjeta.

Akcija za ljudska prava će sad nastaviti da prati i analizira rad i Tužilačkog i Sudskog savjeta i nadamo se da ćemo u narednom izvještaju zabilježiti pozitivan napredak. Za Sudski savjet je urgentno da Skupština hitno izabere nova tri člana da zamijene one koji u njemu sjede već devetu godinu.

MONITOR: Nedavno ste objavili izvještaj o primjeni Zakona o pravu na suđenje u razumnom roku. Izvještaj  pokazuje da neažurnost sudova postaje sve veći problem. Kako to objašnjavate?

GORJANC PRELEVIĆ: Nedovoljnim brojem sudija i savjetnika i neadekvatnom organizacijom rada. Od ukupno 15 osnovnih sudova čak 14 radi sa manjim brojem sudija od predvidjenog, ukupno je 35 upražnjenih sudijskih mjesta. Sudije nemaju dovoljno sistemske podrške, na primjer, i dalje diktiraju zapisnike koji se kucaju umjesto da se tok sudjenja snima. Upravni sud, koji ima veliki zaostatak, opterećen je izuzetno velikim prilivom predmeta iz upravnih postupaka, dok upravni postupak nema sredstvo za ubrzanje i vodi se po pravilima koja u najdugotrajnijim postupcima i dalje omogućavaju “ping-pong” izmedju organa umjesto konačnog rješavanja. Mnogi još uvijek neopravdano dugo čekaju na sudsko rješavanje svojih životnih pitanja. Činjenica je da je okončanje predmeta starijih od tri godine (tzv. crvenih omota) znatno usporeno i da je broj takvih predmeta prošle godine porastao za čak 40% umjesto da opada. Crnoj Gori je potreban predsjednik ili predsjednica Vrhovnog suda koji će biti i dobar menadžer i moći da se izbori u Sudskom savjetu za hitno rasporedjivanje nedostajućih sudija, bolju organizaciju posla i uslove rada u sudovima. Nažalost, i na izbor predsjednika Vrhovnog suda se čeka već treću godinu, od kako je Vesna Medenica dala ostavku u decembru 2020.

MONITOR: Kritikovali ste nedavno i ministra policije Filipa Adžića zbog izjave da se ne moramo slijepo držati zakona, a u kontekstu odluke suda da je bivši direktor UP Zoran Brđanin nezakonito smijenjen. Dešavaju li se suštinske promjene odnosno reforma policije?

GORJANC PRELEVIĆ: Ne. U policiji napreduju ljudi osumnjičeni za torturu, ne otkrivaju se oni koji su je sprovodili. Ministar ne misli da je zakon bitna stvar. To su ozbiljne stvari koje ne može da maskira izuzetna aktivnost Specijalnog državnog tužilaštva i jednog policijskog odjeljenja koje sa njima radi. Državni službenici koji se suprotstavljaju poštovanju zakona ne mogu biti reformatori nego su za krivično procesuiranje. Bar tako piše u Krivičnom zakoniku Crne Gore i to nauči svaki student prava.

MONITOR: Upozorili ste da Vlada nepotpuno informiše Evropski komitet za sprječavanje torture. Mijenja li se odnos vlasti prema policijskoj torturi?

GORJANC PRELEVIĆ: Odnos izvršne vlasti se ili ne mijenja dovoljno, kao u slučaju ministra Kovača ili ide na gore, kao u slučaju ministra Adžića. Ministri prije Adzića bar nisu otvoreno podržavali okrivljene za torturu. Ne mijenja se dovoljno jer ni ministar pravde nije bio spreman da promijeni KZ i ZKP u skladu sa preporukama medjunarodnih organizacija. To očekujemo od nove vlade. Nadam se da će se držati zakonitosti, i da će umjeti da uvaži znanje međunarodnih eksperata iz Komiteta protiv torture UN-a i Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja, kao i očekivanja EU da se njihove preporuke primijene.

MONITOR: Policijska tortura jedan je aspekt onoga što čitamo u nedavno objavljenim skaj prepiskama bivšeg policajca Petra Lazovića. Kako komentarišete sadržinu tih prepiski?  

GORJANC PRELEVIĆ: Suština je, kako izgleda, u tome da je policija, i to njen elitni dio, pripadala jednom kriminalnom klanu. Ako je tako, u izgledu su i dalja hapšenja, ali je primarna i bezbjednosna provjera ljudi koji su u policiji na istaknutim pozicijama. Ono što pouzdano znamo je da su mučitelji iz SAJ-a još uvek u policiji, da su i drugi koji su registrovani ili prijavljeni da su mučili ljude na fotografijama dobijenim putem Skaja i dalje u policiji, da su pripadnici klanova izuzetno bogati ljudi koji raspolažu ozbiljnim sredstvima za odbranu od pravde. Nadam se da će se dokazati da je Glavni specijalni tužilac Novović u rangu istorijskih boraca protiv kriminala. Ta borba je državi neophodna da opravda svoje postojanje kao samostalne demokratske države koja treba da bude članica Evropske unije.

Mnogi su govorili da je nezavisna samo da bi služila kao privatna država političkoj eliti. Ispostavlja se da se radilo o ozbiljnim vezama države sa mafijom. Sad je država na prekretnici. Te veze se moraju prekinuti i kazniti da bi se ispostavilo da je Crna Gora uspjela kao država, u kojoj vlada pravo a ne kriminal.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo