Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA HRA: Suštinske promjene umjesto političkih poena

Objavljeno prije

na

Pobjednici izbora bi trebalo da pokažu da su sposobni za evropsku ulogu i da im ona ne služi samo za politički marketing

 

MONITOR:  Dvadeset osma je godišnjica genocida u Srebrenici. Zahtjev HRA, CGO i ANIMA  da se 11. jul uspostavi kao Dan sjećanja na žrtve tog zločina, i dalje je na čekanju. Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Taktikom političara u Crnoj Gori da samo trenutno grabe političke poene, u ovom slučaju glasanjem za ili protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici 2021. godine. Jednom kad je usvojena, više se niko ne okreće na ono što je tu još ostalo da se uradi – kao što je primjena njenog člana koji kaže da će se uspostaviti i Dan sjećanja. Ne zaboravimo da bi se time usvojio i predlog rezolucije Evropskog parlamenta iz 2009. godine.

Sada očekujemo da se novi, mlađi poslanici dokažu kao proevropski, da i to predlože i usvoje. Oni su, nadam se, svjesni da 80% građana od njih očekuje da prihvataju evropske gradjanske vrijednosti i da ih uvedu u Evropsku Uniju.

MONITOR:  A to što se i skoro tri decenije kasnije genocid u Srebrenici osporava od strane pojedinih ovdašnjih funkcionera ?

GORJANC PRELEVIĆ: Osporavanje tog genocida je mantra ljubitelja Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića. To su aveti iz prošlosti, čije su zablude i smrtonosne politike unazadile kompletan region. Procjena onih koji ih i danas slijede da je to put do sigurnih “srpskih” konzervativnih glasova, ipak se, u slučaju bivšeg ministra Leposavića, nije pokazala kao dovoljna garancija uspjeha na proteklim izborima.

MONITOR: Kako vidite slučaj – srednji prst gradonačelnika Nikšića, Marka Kovačevića, te činjenicu da njegovo razrešenje, pa i zbog negiranja genocida u Srebrenici, za sada traži samo DPS?

GORJANC PRELEVIĆ: Taj slučaj je primjer prostakluka koji je, nažalost ,obišao svijet. Svako vaspitan se toga stidi. Nažalost, dešava se i da na pozicije vlasti budu izabrani populisti kao što je Kovačević, čija su ciljna grupa ljudi koji opšte na iste načine kao on. Ako je tačno da njegovo postupanje smeta samo DPS-u onda to nije dobar znak. Pobjednici izbora bi trebalo da pokažu da su sposobni za evropsku ulogu i da im ona ne služi samo za politički marketing.

MONITOR: Pozvali ste Tužilački savjet da temeljno istraži rad tužilaca na slučaju ubistva Duška Jovanovića. Vjerujete li da će TS to uraditi, imajući u vidu nedavno zaustavljanje utvrđivanja odgovornosti rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva?

GORJANC PRELEVIĆ: Propust da se ozbiljno razmotri odgovornost gospođe Lepe Medenice je poražavajući jer su se ozbiljne optužbe o nedozvoljenom uticaju na tužioce okončale iz formalističkih razloga, iako je razlog postojanja Tužilačkog savjeta da, pored ostalog, obezbjeđuje samostalnost državnog tužilaštva. Medjutim, mi u Akciji za ljudska prava očekujemo da se nastavi ispitivanje tih optužbi jer za to i dalje ima opcija, koje uključuju i krivični postupak.

Propusti postupajućih tužilaca u slučaju ubistva Duška Jovanovića su očigledni i očekujemo da ih i Tužilački savjet registruje. Već skoro 20 godina nije istraženo ko je kupio automobil iz koga je Jovanović ubijen i vodio ga na zatamnjenje stakala, iako su to svjedoci vidjeli, a o tome nisu ispitani. A da ne pominjemo ponovo i nestanak famozne službene zabilješke s opisom svih učesnika atentata. Nikada nije temeljno istraženo jesu li osudjeni saizvršilac Mandić, i druga dvojica neposrednih učesnika u ubistvu radili za državnu bezbjednost ili nisu, je li Mandića pratila DB kao Slavka Ćuruviju itd. Sva ta pitanja na koja do danas nije odgovoreno je i Akcija postavila još 2016. godine, 12 godina poslije ubistva, a od tada je prošlo još 7 naših godina. Čovjek je ubijen prije zamalo 20 godina. To je bilo naručeno ubistvo. Crna Gora ima pravo da zna ko ga je naručio i da taj odgovara. Ali put do pravde je i da se uklone oni koji su ometali istragu umjesto da je sprovode. Još bolje bi bilo utvrditi za koga to nisu radili svoj posao.

MONITOR: Kako ocjenjujete rad novog sastava Tužilačkog savjeta?

GORJANC PRELEVIĆ: Za kritiku je neizjašnjavanje već tri mjeseca o ozbiljnim optužbama o nedozvoljenom uticaju rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Lepe Medenice na tadašnjeg osnovnog državnog tužioca Vukasa Radonjića, izigravanje zakonske zabrane izbora članice Tužilačkog savjeta na rukovodeću funkciju odnosno funkciju vršiteljke dužnosti Vrhovnog državnog tužioca, netransparentno predlaganje izmjena zakona kojima bi se neograničeno produžio mandat vršiteljki dužnosti VDT-a do izbora VDT-a.

Za pohvalu je proaktivno djelovanje Tužilačkog savjeta u pravcu preispitivanja postupanja državnih tužilaca u predmetima poput istrage ubistva Duška Jovanovića, prijave nelegalne eksploatacije šljunka, predmeta formiranih povodom predsjedničkih izbora iz 2018. godine, inicijativa da se razmotre preporuke iz izvještaja HRA o primjeni Strategije za istraživanje ratnih zločina Državnog tužilaštva Crne Gore sa planom da se donese zaključak kojim bi se tražili izvještaji od SDT-a na svakih pola godine o broju predmeta ratnih zločina i preuzetim radnjima, preispitivanje procesa obrazovanja službe za poslove obezbjeđenja tužilaštva, poboljšanje obrazloženja odluka po pritužbama na rad državnih tužilaca i navođenje detaljnih informacija o preduzetim radnjama u postupku ispitivanja pritužbi u zapisnicima sa sjednica Tužilačkog savjeta.

Akcija za ljudska prava će sad nastaviti da prati i analizira rad i Tužilačkog i Sudskog savjeta i nadamo se da ćemo u narednom izvještaju zabilježiti pozitivan napredak. Za Sudski savjet je urgentno da Skupština hitno izabere nova tri člana da zamijene one koji u njemu sjede već devetu godinu.

MONITOR: Nedavno ste objavili izvještaj o primjeni Zakona o pravu na suđenje u razumnom roku. Izvještaj  pokazuje da neažurnost sudova postaje sve veći problem. Kako to objašnjavate?

GORJANC PRELEVIĆ: Nedovoljnim brojem sudija i savjetnika i neadekvatnom organizacijom rada. Od ukupno 15 osnovnih sudova čak 14 radi sa manjim brojem sudija od predvidjenog, ukupno je 35 upražnjenih sudijskih mjesta. Sudije nemaju dovoljno sistemske podrške, na primjer, i dalje diktiraju zapisnike koji se kucaju umjesto da se tok sudjenja snima. Upravni sud, koji ima veliki zaostatak, opterećen je izuzetno velikim prilivom predmeta iz upravnih postupaka, dok upravni postupak nema sredstvo za ubrzanje i vodi se po pravilima koja u najdugotrajnijim postupcima i dalje omogućavaju “ping-pong” izmedju organa umjesto konačnog rješavanja. Mnogi još uvijek neopravdano dugo čekaju na sudsko rješavanje svojih životnih pitanja. Činjenica je da je okončanje predmeta starijih od tri godine (tzv. crvenih omota) znatno usporeno i da je broj takvih predmeta prošle godine porastao za čak 40% umjesto da opada. Crnoj Gori je potreban predsjednik ili predsjednica Vrhovnog suda koji će biti i dobar menadžer i moći da se izbori u Sudskom savjetu za hitno rasporedjivanje nedostajućih sudija, bolju organizaciju posla i uslove rada u sudovima. Nažalost, i na izbor predsjednika Vrhovnog suda se čeka već treću godinu, od kako je Vesna Medenica dala ostavku u decembru 2020.

MONITOR: Kritikovali ste nedavno i ministra policije Filipa Adžića zbog izjave da se ne moramo slijepo držati zakona, a u kontekstu odluke suda da je bivši direktor UP Zoran Brđanin nezakonito smijenjen. Dešavaju li se suštinske promjene odnosno reforma policije?

GORJANC PRELEVIĆ: Ne. U policiji napreduju ljudi osumnjičeni za torturu, ne otkrivaju se oni koji su je sprovodili. Ministar ne misli da je zakon bitna stvar. To su ozbiljne stvari koje ne može da maskira izuzetna aktivnost Specijalnog državnog tužilaštva i jednog policijskog odjeljenja koje sa njima radi. Državni službenici koji se suprotstavljaju poštovanju zakona ne mogu biti reformatori nego su za krivično procesuiranje. Bar tako piše u Krivičnom zakoniku Crne Gore i to nauči svaki student prava.

MONITOR: Upozorili ste da Vlada nepotpuno informiše Evropski komitet za sprječavanje torture. Mijenja li se odnos vlasti prema policijskoj torturi?

GORJANC PRELEVIĆ: Odnos izvršne vlasti se ili ne mijenja dovoljno, kao u slučaju ministra Kovača ili ide na gore, kao u slučaju ministra Adžića. Ministri prije Adzića bar nisu otvoreno podržavali okrivljene za torturu. Ne mijenja se dovoljno jer ni ministar pravde nije bio spreman da promijeni KZ i ZKP u skladu sa preporukama medjunarodnih organizacija. To očekujemo od nove vlade. Nadam se da će se držati zakonitosti, i da će umjeti da uvaži znanje međunarodnih eksperata iz Komiteta protiv torture UN-a i Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja, kao i očekivanja EU da se njihove preporuke primijene.

MONITOR: Policijska tortura jedan je aspekt onoga što čitamo u nedavno objavljenim skaj prepiskama bivšeg policajca Petra Lazovića. Kako komentarišete sadržinu tih prepiski?  

GORJANC PRELEVIĆ: Suština je, kako izgleda, u tome da je policija, i to njen elitni dio, pripadala jednom kriminalnom klanu. Ako je tako, u izgledu su i dalja hapšenja, ali je primarna i bezbjednosna provjera ljudi koji su u policiji na istaknutim pozicijama. Ono što pouzdano znamo je da su mučitelji iz SAJ-a još uvek u policiji, da su i drugi koji su registrovani ili prijavljeni da su mučili ljude na fotografijama dobijenim putem Skaja i dalje u policiji, da su pripadnici klanova izuzetno bogati ljudi koji raspolažu ozbiljnim sredstvima za odbranu od pravde. Nadam se da će se dokazati da je Glavni specijalni tužilac Novović u rangu istorijskih boraca protiv kriminala. Ta borba je državi neophodna da opravda svoje postojanje kao samostalne demokratske države koja treba da bude članica Evropske unije.

Mnogi su govorili da je nezavisna samo da bi služila kao privatna država političkoj eliti. Ispostavlja se da se radilo o ozbiljnim vezama države sa mafijom. Sad je država na prekretnici. Te veze se moraju prekinuti i kazniti da bi se ispostavilo da je Crna Gora uspjela kao država, u kojoj vlada pravo a ne kriminal.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo