Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA HRA: Suštinske promjene umjesto političkih poena

Objavljeno prije

3 mjeseca

na

Pobjednici izbora bi trebalo da pokažu da su sposobni za evropsku ulogu i da im ona ne služi samo za politički marketing

 

MONITOR:  Dvadeset osma je godišnjica genocida u Srebrenici. Zahtjev HRA, CGO i ANIMA  da se 11. jul uspostavi kao Dan sjećanja na žrtve tog zločina, i dalje je na čekanju. Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Taktikom političara u Crnoj Gori da samo trenutno grabe političke poene, u ovom slučaju glasanjem za ili protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici 2021. godine. Jednom kad je usvojena, više se niko ne okreće na ono što je tu još ostalo da se uradi – kao što je primjena njenog člana koji kaže da će se uspostaviti i Dan sjećanja. Ne zaboravimo da bi se time usvojio i predlog rezolucije Evropskog parlamenta iz 2009. godine.

Sada očekujemo da se novi, mlađi poslanici dokažu kao proevropski, da i to predlože i usvoje. Oni su, nadam se, svjesni da 80% građana od njih očekuje da prihvataju evropske gradjanske vrijednosti i da ih uvedu u Evropsku Uniju.

MONITOR:  A to što se i skoro tri decenije kasnije genocid u Srebrenici osporava od strane pojedinih ovdašnjih funkcionera ?

GORJANC PRELEVIĆ: Osporavanje tog genocida je mantra ljubitelja Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića. To su aveti iz prošlosti, čije su zablude i smrtonosne politike unazadile kompletan region. Procjena onih koji ih i danas slijede da je to put do sigurnih “srpskih” konzervativnih glasova, ipak se, u slučaju bivšeg ministra Leposavića, nije pokazala kao dovoljna garancija uspjeha na proteklim izborima.

MONITOR: Kako vidite slučaj – srednji prst gradonačelnika Nikšića, Marka Kovačevića, te činjenicu da njegovo razrešenje, pa i zbog negiranja genocida u Srebrenici, za sada traži samo DPS?

GORJANC PRELEVIĆ: Taj slučaj je primjer prostakluka koji je, nažalost ,obišao svijet. Svako vaspitan se toga stidi. Nažalost, dešava se i da na pozicije vlasti budu izabrani populisti kao što je Kovačević, čija su ciljna grupa ljudi koji opšte na iste načine kao on. Ako je tačno da njegovo postupanje smeta samo DPS-u onda to nije dobar znak. Pobjednici izbora bi trebalo da pokažu da su sposobni za evropsku ulogu i da im ona ne služi samo za politički marketing.

MONITOR: Pozvali ste Tužilački savjet da temeljno istraži rad tužilaca na slučaju ubistva Duška Jovanovića. Vjerujete li da će TS to uraditi, imajući u vidu nedavno zaustavljanje utvrđivanja odgovornosti rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva?

GORJANC PRELEVIĆ: Propust da se ozbiljno razmotri odgovornost gospođe Lepe Medenice je poražavajući jer su se ozbiljne optužbe o nedozvoljenom uticaju na tužioce okončale iz formalističkih razloga, iako je razlog postojanja Tužilačkog savjeta da, pored ostalog, obezbjeđuje samostalnost državnog tužilaštva. Medjutim, mi u Akciji za ljudska prava očekujemo da se nastavi ispitivanje tih optužbi jer za to i dalje ima opcija, koje uključuju i krivični postupak.

Propusti postupajućih tužilaca u slučaju ubistva Duška Jovanovića su očigledni i očekujemo da ih i Tužilački savjet registruje. Već skoro 20 godina nije istraženo ko je kupio automobil iz koga je Jovanović ubijen i vodio ga na zatamnjenje stakala, iako su to svjedoci vidjeli, a o tome nisu ispitani. A da ne pominjemo ponovo i nestanak famozne službene zabilješke s opisom svih učesnika atentata. Nikada nije temeljno istraženo jesu li osudjeni saizvršilac Mandić, i druga dvojica neposrednih učesnika u ubistvu radili za državnu bezbjednost ili nisu, je li Mandića pratila DB kao Slavka Ćuruviju itd. Sva ta pitanja na koja do danas nije odgovoreno je i Akcija postavila još 2016. godine, 12 godina poslije ubistva, a od tada je prošlo još 7 naših godina. Čovjek je ubijen prije zamalo 20 godina. To je bilo naručeno ubistvo. Crna Gora ima pravo da zna ko ga je naručio i da taj odgovara. Ali put do pravde je i da se uklone oni koji su ometali istragu umjesto da je sprovode. Još bolje bi bilo utvrditi za koga to nisu radili svoj posao.

MONITOR: Kako ocjenjujete rad novog sastava Tužilačkog savjeta?

GORJANC PRELEVIĆ: Za kritiku je neizjašnjavanje već tri mjeseca o ozbiljnim optužbama o nedozvoljenom uticaju rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Lepe Medenice na tadašnjeg osnovnog državnog tužioca Vukasa Radonjića, izigravanje zakonske zabrane izbora članice Tužilačkog savjeta na rukovodeću funkciju odnosno funkciju vršiteljke dužnosti Vrhovnog državnog tužioca, netransparentno predlaganje izmjena zakona kojima bi se neograničeno produžio mandat vršiteljki dužnosti VDT-a do izbora VDT-a.

Za pohvalu je proaktivno djelovanje Tužilačkog savjeta u pravcu preispitivanja postupanja državnih tužilaca u predmetima poput istrage ubistva Duška Jovanovića, prijave nelegalne eksploatacije šljunka, predmeta formiranih povodom predsjedničkih izbora iz 2018. godine, inicijativa da se razmotre preporuke iz izvještaja HRA o primjeni Strategije za istraživanje ratnih zločina Državnog tužilaštva Crne Gore sa planom da se donese zaključak kojim bi se tražili izvještaji od SDT-a na svakih pola godine o broju predmeta ratnih zločina i preuzetim radnjima, preispitivanje procesa obrazovanja službe za poslove obezbjeđenja tužilaštva, poboljšanje obrazloženja odluka po pritužbama na rad državnih tužilaca i navođenje detaljnih informacija o preduzetim radnjama u postupku ispitivanja pritužbi u zapisnicima sa sjednica Tužilačkog savjeta.

Akcija za ljudska prava će sad nastaviti da prati i analizira rad i Tužilačkog i Sudskog savjeta i nadamo se da ćemo u narednom izvještaju zabilježiti pozitivan napredak. Za Sudski savjet je urgentno da Skupština hitno izabere nova tri člana da zamijene one koji u njemu sjede već devetu godinu.

MONITOR: Nedavno ste objavili izvještaj o primjeni Zakona o pravu na suđenje u razumnom roku. Izvještaj  pokazuje da neažurnost sudova postaje sve veći problem. Kako to objašnjavate?

GORJANC PRELEVIĆ: Nedovoljnim brojem sudija i savjetnika i neadekvatnom organizacijom rada. Od ukupno 15 osnovnih sudova čak 14 radi sa manjim brojem sudija od predvidjenog, ukupno je 35 upražnjenih sudijskih mjesta. Sudije nemaju dovoljno sistemske podrške, na primjer, i dalje diktiraju zapisnike koji se kucaju umjesto da se tok sudjenja snima. Upravni sud, koji ima veliki zaostatak, opterećen je izuzetno velikim prilivom predmeta iz upravnih postupaka, dok upravni postupak nema sredstvo za ubrzanje i vodi se po pravilima koja u najdugotrajnijim postupcima i dalje omogućavaju “ping-pong” izmedju organa umjesto konačnog rješavanja. Mnogi još uvijek neopravdano dugo čekaju na sudsko rješavanje svojih životnih pitanja. Činjenica je da je okončanje predmeta starijih od tri godine (tzv. crvenih omota) znatno usporeno i da je broj takvih predmeta prošle godine porastao za čak 40% umjesto da opada. Crnoj Gori je potreban predsjednik ili predsjednica Vrhovnog suda koji će biti i dobar menadžer i moći da se izbori u Sudskom savjetu za hitno rasporedjivanje nedostajućih sudija, bolju organizaciju posla i uslove rada u sudovima. Nažalost, i na izbor predsjednika Vrhovnog suda se čeka već treću godinu, od kako je Vesna Medenica dala ostavku u decembru 2020.

MONITOR: Kritikovali ste nedavno i ministra policije Filipa Adžića zbog izjave da se ne moramo slijepo držati zakona, a u kontekstu odluke suda da je bivši direktor UP Zoran Brđanin nezakonito smijenjen. Dešavaju li se suštinske promjene odnosno reforma policije?

GORJANC PRELEVIĆ: Ne. U policiji napreduju ljudi osumnjičeni za torturu, ne otkrivaju se oni koji su je sprovodili. Ministar ne misli da je zakon bitna stvar. To su ozbiljne stvari koje ne može da maskira izuzetna aktivnost Specijalnog državnog tužilaštva i jednog policijskog odjeljenja koje sa njima radi. Državni službenici koji se suprotstavljaju poštovanju zakona ne mogu biti reformatori nego su za krivično procesuiranje. Bar tako piše u Krivičnom zakoniku Crne Gore i to nauči svaki student prava.

MONITOR: Upozorili ste da Vlada nepotpuno informiše Evropski komitet za sprječavanje torture. Mijenja li se odnos vlasti prema policijskoj torturi?

GORJANC PRELEVIĆ: Odnos izvršne vlasti se ili ne mijenja dovoljno, kao u slučaju ministra Kovača ili ide na gore, kao u slučaju ministra Adžića. Ministri prije Adzića bar nisu otvoreno podržavali okrivljene za torturu. Ne mijenja se dovoljno jer ni ministar pravde nije bio spreman da promijeni KZ i ZKP u skladu sa preporukama medjunarodnih organizacija. To očekujemo od nove vlade. Nadam se da će se držati zakonitosti, i da će umjeti da uvaži znanje međunarodnih eksperata iz Komiteta protiv torture UN-a i Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja, kao i očekivanja EU da se njihove preporuke primijene.

MONITOR: Policijska tortura jedan je aspekt onoga što čitamo u nedavno objavljenim skaj prepiskama bivšeg policajca Petra Lazovića. Kako komentarišete sadržinu tih prepiski?  

GORJANC PRELEVIĆ: Suština je, kako izgleda, u tome da je policija, i to njen elitni dio, pripadala jednom kriminalnom klanu. Ako je tako, u izgledu su i dalja hapšenja, ali je primarna i bezbjednosna provjera ljudi koji su u policiji na istaknutim pozicijama. Ono što pouzdano znamo je da su mučitelji iz SAJ-a još uvek u policiji, da su i drugi koji su registrovani ili prijavljeni da su mučili ljude na fotografijama dobijenim putem Skaja i dalje u policiji, da su pripadnici klanova izuzetno bogati ljudi koji raspolažu ozbiljnim sredstvima za odbranu od pravde. Nadam se da će se dokazati da je Glavni specijalni tužilac Novović u rangu istorijskih boraca protiv kriminala. Ta borba je državi neophodna da opravda svoje postojanje kao samostalne demokratske države koja treba da bude članica Evropske unije.

Mnogi su govorili da je nezavisna samo da bi služila kao privatna država političkoj eliti. Ispostavlja se da se radilo o ozbiljnim vezama države sa mafijom. Sad je država na prekretnici. Te veze se moraju prekinuti i kazniti da bi se ispostavilo da je Crna Gora uspjela kao država, u kojoj vlada pravo a ne kriminal.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

4 dana

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

4 dana

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

2 sedmice

na

22 Septembra, 2023

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

MONITOR: Ko sve treba da snosi odgovornost zbog ovog slučaja?

RADULOVIĆ: Odgovornost postoji na strani gotovo svih institucija čiji rad je vezan za bezbjednost i pravosuđe. Na strani Uprave policije i ANB-a postoji odgovornost zbog toga što se ovakva kriminalna djelatnost vršila na takvoj loakciji. Prosto je nevjerovatno da strani državljani u centru grada, na 30 metara od Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda, u neposrednoj blizini državnog tužilaštva, Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke, iznajme stan i više od mjesec dana vrše takve radove, odnosno prokopaju tunel do depoa Višeg suda u kome se nalaze ključni materijalni dokazi iz najvažnijih krivičnih predmeta. Da li možete zamisliti da se to desi u nekoj uređenoj državi i da ove službe, prvenstveno kontraobavještajna djelatnost, o tome nemaju pojma?

Takođe, postavlja se pitanje kako su strani državljani znali gdje se tačno nalazi prostorija do koje su prokopali tunel i kako su znali šta se u njoj nalazi. Šesnaest i po godina se bavim advokaturom i nebrojeno puta sam bio u zgradi Višeg suda, na brojnom suđenjima, ali je ne znam tačno gdje se taj depo nalazi i šta je u njemu. Niti me to zanima, niti ja to uopšte treba da znam. Sa druge strane, i prije i nakon ovog događaja, danima slušamo gdje je ta prostorija i šta se u njoj nalazi, kako je obezbijeđena i slično. Bez tih informacija izvršioci nijesu mogli izvesti ovu akciju, a te informacije su saznali zahvaljući slučajnim ili namjernim propustima rukovodstva Višeg suda. Namjerni propusti bili bi osnov za krivičnu odgovornost, a slučajni za objektivnu. U svakom slučaju, odgovornost postoji, ali je izostala kao što izostaje godinama. Osim toga, izjave i ponašanje predsjednika suda, kao i premijera i predstavnika izvršne vlasti nakon ovog događaja predstavljali su ozbiljno ometanje i ugrožavanje istrage, što je dodatan razlog za odgovornost. Na kraju, izvršna vlast, kako aktuelna tako i one prethodne, odgovorne su za ambijent i loše uslove u kojima pravosuđe radi.

MONITOR: Skupština je u blokadi već šest mjeseci, vlada je u tehničkom mandatu, još se čekaju izbori u pravosuđu. Kakve to sve posljedice ostavlja na društvo?

RADULOVIĆ: Skupština je u blokadi šest mjeseci, ali i kada nije bila u blokadi ona nije vršila svoje nadležnosti. Podsjetiću da mi već četiri godine nemamo VDT-a u punom mandatu, a već pet godina nemamo sve članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kada se prisjetimo kako je tekao postupak izbora sudija Ustavnog suda i kako je ta institucija bila jedno vrijeme u blokadi, onda je jasno da živimo u partitokratskom društvu u kome je sve podređeno interesima poličkih partija i njihovih lidera, političkoj trgovini i korupciji koja je odavno dominantan model ponašanja političara. Posljedice takvog sistema mi živimo decenijama i one će biti sve teže i ozbiljnije ako izbori u pravosuđu ne dovedu do toga da pravosuđem upravljaju profesionalci sa integritetom. Do tada ćemo imati nasljeđe koje nam je ostavila Vesna Medenica i njene kolege i prijatelji, koji su istovremeno i zajedno sa njom upravljali crnogorskim pravosuđem.

MONITOR: Specijalno tužilaštvo otvorilo je više važnih procesa protiv visokih funkcionera pravosuđa. Ipak, može li današnje pravosuđe te postupke dovesti do kraja na adekvatan način?

RADULOVIĆ: Ja vjerujem da može ako se suzbije uticaj onih aktera koji su bili dominantni u pravosuđu u vrijeme vladavine Vesne Medenice, od kojih su brojni i danas akteri najznačajnih postupaka koji se vode pred crnogorskim sudovima, uključujući i postupak protiv nje. Sve dok su su takvi kadrovi uključeni u te postupke i dok i dalje koriste ranije koruptivne šeme i veze, postoji ozbiljan rizik da se i ti postupci završe neslavno poput, na primjer, postupaka protiv Svetozara i Miloša Marovića i ostalih pripadnika budvanske kriminalne grupe.

Mnogo je aktera iz tih postupaka koji su i danas akteri u aktuelnim postupcima, umjesto da Medenici prave društvo na optuženičkoj klupi i da im profesionalno pravosuđe obezbijedi pravo na pravično suđenje koje su oni uskratili mnogima.

MONITOR: U kakvom je stanju danas pravosuđe, i šta je osim izbora nedostajućih funkcija neophodno preduzeti?

RADULOVIĆ: Osim izbora u pravosuđu na način koji bi na ključnim pozicijama doveo profesionalce sa integritetom, neophodno je uspostaviti sistem odgovornosti u kome će svako odgovarati za kršenje zakona.

Takođe, mislim da bi u kompletnom pravosuđu trebalo sprovesti sistem vetinga koji bi doveo do oduzimanja imovine svima u pravosuđu koji ne mogu dokazati njeno zakonito porijeklo i udaljenje takvih kadrova sa pozicija na kojima su bili i na kojima su sada. Vjerujem da bi značajan broj takvih sami napustili funkcije kada bi se postupak pokrenuo kako bi izbjegli dokazivanje zakonitosti porijekla imovine, a kako se desilo i u Albaniji kada je taj proces pokrenut.

MONITOR: Kolika je  odgovornost političara za to stanje?

RADULOVIĆ: Ključna odgovornost je na njihovoj strani jer su oni kreirali i oni održavaju ambijent u kome su korupcija, nepotizam, klijentelizam i partijska poslušnost dominantni modeli ponašanja. Zaštita partijskih i ličnih interesa, kao i zaštita nezakonito stečene imovine, prepreka je reformi pravosuđa i uspostavljanju društva vladavine prava jer bi u takvom drušvu brojni političari ostali i bez slobode i bez imovine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo