Povežite se sa nama

INTERVJU

JAROSLAV PEČNIK, POLITIČKI ANALITIČAR IZ HRVATSKE: Kriza „lijevog identiteta“ je civilizacijska slika naše epohe

Objavljeno prije

na

U interesu je „nacionalne higijene“ konačno HDZ poslati u opoziciju , jer samo se tako Hrvatska može izvući iz gliba u kojem već godinama tavori

 

MONITOR: Branimir Glavaš je ponovo prvostepeno osuđen za zločine nad civilima-uglavnom Srbima, 1991-e. Nije mu određen pritvor iako je posle ranije osuđujuće presude otišao u BiH i tamo izdržao dio kazne. Sada je, kako je javio na FB, ponovo tamo- po pravu državljanstva. Da li ima mjesta da se ovdje govori i o pogrešnoj primjeni prava?

PEČNIK: Ne radi se ni o kakvoj pogrešnoj primjeni prava, već o eklatantnom izbjegavanju poštivanja slova zakona. Naime, svatko kome pravosudne institucije RH „odrežu“ kaznu veću od pet godina, automatski po izricanju presude mora završiti iza rešetaka. Ali, to sud(ac) nije učinio pozivajući se na „specifičnost“ Glavaševog slučaja, iako hrvatski ZKP (Kazneni zakon) ne priznaje nikakve specifičnosti, niti izuzetke. Jednostavno, čini se kako je sudac shvatio (ili dobio „mig“ politike) da je najbolje napraviti se „grbav“- ostaviti Glavaša na slobodi i tako mu omogućiti da (iznova) pobjegne u BiH (čije državljanstvo također ima) i time aktualnu Plenkovićevu Vladu, i onako opterećenu brojnim koruptivnim aferama, „osloboditi“ dodatnih političkih neugodnosti i napetosti (u režiji radikalne desnice) do kojih bi gotovo sigurno došlo da su Glavaša „zbajbočili“, kako to zakon i nalaže. Ovako su svi zadovoljni: Glavaš na slobodi, a Plenković miran i lišen brige oko gašenja eventualno novog „političkog požara“.

MONITOR: Tek je pre nekoliko dana na mjestu ubistva porodice Zec postavljena spomen tabla. To je, očigledno, za ranije upravitelje Zagreba, bilo veoma osjetljivo političko pitanje. Kako su mediji izvještavali, poznate su ubice djevojčice Aleksandre Zec i njenih roditelja, Marije i Mihaila. Ali sudskog postupka nije bilo. Kako  vidite tu situaciju-kao neko ko je bio aktivni saradnik Hrvatskog helsinškog odbora?

PEČNIK: Strašan zločin, ubojstvo obitelji Zec, zarad svoje svireposti imao je veliki odjek u hrvatskoj javnosti, ali na žalost, takvi su se zločini, u pravilu nad nedužnim srpskim civilima u ta zla doba događali i u Osijeku, Sisku, Karlovcu, Gospiću itd. Malo tko, gotovo nitko za ta ubojstva nije odgovarao, najčešće do suđenja nije ni dolazilo. Pojedini visoki pravosudni dužnosnici RH su čak maloumno tvrdili da se tu i ne radi o ratnim zločinima, jer „narod koji se brani, ne može počinitu zločin“. Sa velikim zakašnjenjem obitelj Zec je u Zagrebu dobila spomen ploču. To je mala satisfakcija, ali ipak simbolična gesta (i svim ostalim) nevinim žrtvama mržnjom pomračenog nacionalističkog bezumlja.

MONITOR: Hrvatsku u 2024-oj očekuju „superizbori“. Procjenjuje se da je HDZ u prednosti. Da li je moguća saradnja SDP i Možemo, mada je koalicija Možemo već istakla Sandru Benčić kao svoju kandidatkinju za premijersko mjesto – kao i SDP Peđu Grbina? Šta je realno?

PEČNIK: Realno je očekivati relativnu pobjedu HDZ-a, ali gotovo je sigurno da ona neće biti dovoljno uvjerljiva da Plenković može sam formirati Vladu. Bez partnera, HDZ neće imati potrebnu većinu u Saboru. Istina, HDZ se pokazao i dokazao kako zna i može korumpirati/kupiti gotovo svakoga na političkoj sceni, ali ako rezultat  na izborima bude tijesan, onda je i „kupovina“ većih razmjera „nemoguća misija“. S druge strane, oporba je podijeljena. Svi- od desnice do ljevice, zaklinju se kako im je cilj (s)rušiti korumpiranu Plenkovićevu Vladu, ali se ponašaju poput „rogova u vreći“. A, u interesu je nacionalne higijene konačno HDZ poslati u oporbu, jer samo se tako Republika Hrvatska može izvući iz gliba u kojem već godinama tavori. Budimo optimisti: uvijek može biti gore.

MONITOR: Bili ste potpredsjednik hrvatskih laburista-Stranke rada i njihov saborski zastupnik. Djeluje da Vaša kritika „radikalnog ljevičarenja“ nije bila dobro prihvaćena. Kao ni teza da u Hrvatskoj nema autentične ljevice. Koliko je problem ljevice u Hrvatskoj „lokalan“ a koliko dio šire-evropske krize?

PEČNIK: Da, u Hrvatskoj autentična, moderna ljevica već odavno „ne stanuje“. Na žalost to je, kao uopće i kriza „lijevog identiteta“ već duže vremena EU trend i civilizacijska slika naše epohe. Svojedobno, dok sam bio oporbeni zastupnik u hrvatskom Saboru, činilo mi se da je politika koju je zagovarao tadašnji prvak britanskih laburista Jeremy Corbyn interesantan eksperiment, primjenjiv i na hrvatske društvene (ne)prilike, jer uvođenjem lijevo-liberalnih i „zelenih“ sadržaja  poboljšala bi se i proširila „ponuda“ biračkom tijelu, a ujedno i otvorila javna, široka društvena rasprava o bitnim pitanjima hrvatskog društva koja bi razotkrila svekoliku ispraznost i mizeriju tradicionalne desnice i njenih nacionalističko-domoljubnih floskula. A, radikalno ljevičarenje, uostalom kao i radikalno desničarenje samo su avers i revers jedne te iste zablude totalitarnog sadržaja, ali različitog ideološkog predznaka. Uvijek svrše krvavom odmazdom neistomišljenika. Radničku ljevicu nije potrebno ideološki reformirati, već osuvremeniti, modernizirati sukladno „duhu vremena“. Ljevica u RH ili ono što je od nje ostalo, robuje klasičnim stereotipima koji već odavno nemaju veze sa konkretnom (za)datošću i stvarnošću.

MONITOR: U Hrvatskoj je ove godine ponovo pokrenuto pitanje standardizacije hrvatskog književnog jezika. Sada je Vlada napravila nacrt zakona koji je u skupštinskoj proceduri. Između ostalih razloga -u javnosti se spominje i potreba da se standardizacijom hrvatskog književnog jezika on prestane stavljati u grupu tzv. BHSCG jezika kao jednog istog jezika. O čemu se tu, zapravo, radi?

PEČNIK: Takav je zakon besmislen i kontraproduktivan, bespotrebno politizira jezik i čini ga našom isključivom identitetskom oznakom, iako svaki čovjek ima i niz drugih identiteta. Hrvatski, srpski, crnogorski, bosanski/bošnjački su jezici čijim (su)govornicima ne treba prevoditelj. Odlično se međusobno razumiju. Istina, svaki ima svoje specifičnosti; svaki se razvija sukladno svojoj tradiciji, karakteristikama podneblja i raznim drugim utjecajima, ali ga ničim ne teba ograničavati niti „štititi“. On ima svoju unutrašnju logiku kojom se sam razvija i „brani“. Pa zašto onda zakon? Jednostavno: jezik je idealno, paradigmatsko područje na kojem se „školski“ može pokazati ekskluzivnost našeg, hrvatskog, nacionalnog, etničkog identiteta. A, zapravo se time ponižava čovjek kao ljudsko biće i svodi ga na puki objekt „naciona“ kojem pripada, u čijem je „znaku“ slučajno rođen.

MONITOR: U jednom intervjuu iz 2015-e bili ste veoma skeptični prema onima koji su vladajući dvojac u Srbiji- Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića – vidjeli kao otkon od politike Srpske radikalne stranke. Trvdili ste da „prva ljubav zaborava nema“… Kao i to da Srbija i Hrvatska nemaju državnike. Da li se nešto, u međuvremenu, promijenilo?

PEČNIK: Da, promjenilo se sve na gore; Srbija i Hrvatska sve više liče kao jaje jajetu: retorika, demagogija, općenito diskurs, licemjerje i autoritarnost Vučića i Plenkovića sve se više podudara. Ali, zar nisu članovi istog „kluba“- HDZ i SNS su „sestrinske“ stranke, pripadaju istoj obitelji europskih pučkih stranaka, do jučer je s njima u društvu bio i Viktor Orban. Društvo kakvo samo možeš poželjeti. Ponašaju se isto, razlika je jedino u tomu što Vučić svoje stavove servira krajnje primitivno, dok Plenković „špila Europljanina“, ali govori isto, samo na „mekši“ način.

MONITOR: Izazov za sve je kriza na Bliskom istoku. Do sada ubijeno  blizu 18.000  Palestinaca i Palestinki.  Benjamin Netanjahu ne razmišlja o mirovnom rješenju već o vojnoj pobjedi. SAD  zaustavljaju rezoluciju SB UN o trenutnom humanitarnom prekidu vatre, a Netanjahu vodi dug telefonski razgovor sa Putinom. Djeluje da se ovo veliko razaranje neće skoro okončati. Kako vidite ovaj Gordijev čvor istorije, borbe za moć, strahova i interesa?

PEČNIK: Gordijev se čvor ne da razvezati, a kada ga mačem sječemo poteku potoci krvi, tako da se riješenje kompleksnog židovsko-palestinsko-arapskog spora mora potražiti na drugoj strani i pod drugim kondicijama. Jedino suvislo riješenje vidim u onome što je (o)poručio veliki izraelski pisac i mirotvorac Amos Oz: Vrijeme je da se konačno uvjerimo, na obje strane, kako smo vodili i kako još uvijek vodimo pogrešnu politiku. Mi, Židovi, moramo Palestincima ponuditi nešto novo, bolje i drukčije. Jer, drugog puta nema. Arapi moraju prihvatiti i priznati Izraelu pravo na (mirno) postojanje, moraju odustati od ideje kako Izrael treba uništiti. A, Izrael mora shvatiti kako je u njegovom interesu da se što prije riješi tzv. palestinsko pitanje; da su i oni narod koji ima pravo na svoju domovinu i samostalnu državu i stoga na obje strane treba osmisliti mirovnu strategiju postvarenja ovih ciljeva. Terorizam i(li) rat neće polučiti nikakve rezultate, osim patnje i žrtava na obje strane. Miru treba dati šansu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo