Povežite se sa nama

Izdvojeno

MILO JOKO RADOVIĆ, ČUVAR SAJDŽIJSKOG ZANATA: Za malu spravu hiljadu alata

Objavljeno prije

na

U nikšićkoj ulici Njegoš, učio je sajdžijski zanat od najboljih.  Ilijaza Redžića i njegovog sina Vera. Već tog prvog dana dobio je ključeve radnje u kojoj su još od onih posleratnih godina popravljani satovi.  Prije petnaestak  godina Milo Joko Radović preuzeo je ovu radnju. Danas, zajedno sa bratanićem Milošem, tu popravlja satove i čuva  umijeće starog zanata

 

Skoro pet decenija prošlo je od onog dana kada ga je majka za ruku dovela u sajdžijsku radnju Ilijaza Redžića u nikšićkoj Njegoševoj ulici.Imao je četrnaest godina godina i bio djak Školskog centra na odsjeku mašinstva. Školovanje je podrazumijevalo, dan u školskoj klupi, a drugi na praksi.” Kao i u svakom zanatu, praksa je bila važnija” A, učio je sajdžijski zanat od najboljih.  Ilijaza i njegovog sina Vera. Već tog prvog dana, dobio je ključeve radnje. Prostora u kome se još od onih posleratnih godina  popravljaju satovi. Prije petnaestak godina  Milo Joko Radović preuzeo je ovu radnju. Danas tu, zajedno sa bratanićem Milošem, popravlja satove i čuva  umijeće starog zanata.

” Sajdžijski zanat u Nikšiću po Redžićima će se pamtiti ma koja tabla na radnji da bude stajala. Ne samo Nikšićani, ovdje su se donosili, a donose se i danas,  satovi na opravak  i iz drugih gradova Crne Gore, ali i van naše države…”

Ovako govori Milo Radović. Čovjek,  koga u njegovom rodnom Nikšiću, neki oslove imenom Joko, kako ga je majstor Vero nazvao, drugi opet, aludirajući na njegovo umijeće,  naš časovničar. „ Ponekad“ , kaže Radović,” vrata radnje se otvore i mušterija me oslovi imenom Vero, misleći na mog pokojnog gazdu Vera Redžića…”.Ali,  ma kako ga oslovljavali, Nikšićani   u njemu prepoznaju čovjeka  blagog osmjeha, skromnog, vrijednog,  iskrenog i poštenog. Uz ime Mila Radovića dodaju ” čovjek od riječi,  precizan kao sat”

Sjedio je za radnim stolom pretrpanim  satovima, šrafcigerima, lupama, minijaturnim šarafima, kad smo ušli. Na staklena vrata,  koja su tokom razgovora stajala zaključana, mušterije su neprestano kucale.” Kažu da radnje za popravak satova ne mogu da opstanu, a ja se sa tim ne slažem. Ovo je jedina radnja u Crnoj Gori u kojoj se vrše samo opravke i u kojoj nema prodaje.I opstajemo, a mislim da mogu opstati svi oni koji pošteno rade. ” kaže   Radović.

Sa pojavom kvarcnih satova, objašnjava  Radović, sajdžije su  u velikoj mjeri postali monteri.”Zamijenimo baterije, kaiš, staklo ili ponekad očistimo sat. Desi se i da neko donese mehanički sat koji vratimo u život. Posla ima”  Ali vrijeme, kada je, krijući se od inspekcije, noću navlačio zavjese u radnji kako bi zadovoljio veliku potražnju za popravkama, prošla su. Zatvorene su sajdžinice Djordja Aćimovića, Veljka Odalovića, Mirka Perovića, Sveta Mijovića, Mileve Živković, Duška Vukotića, Željka Burića…

” I svaka od ovih radnji imala je posla, a sajdžije su se dobro slagale i uzajamno pomagale. Bile su to godine kad je sat bio na cijeni. Mladi su ga dobijali na poklon za upis u srednju školu, a penzioneri od firme u kojoj su proveli radni vijek. I one čuvene marke darvil, raketa, omikron, slava, doxa, omega…”

Dok razgovaramo sa majstorom pogled leti na mnoštvo satova oko nas. Položeni  u staklenim vetrinama, obješeni  po zidovima, u izlogu radnje. Na svima vrijeme zaustavljeno. Čitamo ugravirane posvete. Na jednom darvil satu piše: ” Za deset godina rada“ . To je  jedan od onih  3000 satova kojima  je Željezara darivala svoje radnike.  Na popravak je donesen i  sat sa grbom  Nikšićke pivare.  ” Filipu za uspomenu”, piše na  na poledjini .

„ Nekad su mi  mušterije donosile satove i predavali mi ih u ruke  kao svetinje pitajući,  oće li to moći majstore”, sjeća se Radović vremena kad su  satovi čuvani i nasljedjivani. Kad su bili vrijedna uspomena. I danas u radnju dodju oni kojima je  posveta vrednija od sata.”Kažem ne isplati se popravka, skupo je, ali mušterija zna zašto se isplati”.

Na zidovima vise starinski satovi sa utegama. Najstariji napravljen prije  180 godina.Vrijeme im je dalo vrijednost antikviteta. Po neke vlasnici nikada nisu došli.Na njima obješene ceduljice, rukom nekadašnjih gazda Ilijaza i Vera, ispisani datumi kada je sat primljen na opravku, a kada popravljen. Za jedan sat mušterija je došla dvadeset godina kasnije.” Medju starim spisima  gospodja je našla  potvrdu, sa pečatom naše radnje”.

Srećan je Milo Joko Radović što je  njegov bratanić Miloš zavolio i izučio sajdžijski zanat. Volio bi da stari zanat ne izumre, da se tradicija nastavi. Jer, primjećuje  Radović, jeste novo vrijeme, ali satovi će uvijek postojati.

” Ovo što radimo zahtijeva preciznost i strpljenje. Naravno i spretnost,  dobro oko i dobar alat. Ne kaže se zalud, za malu spravu hiljadu alata. Za popravak sata na hramu Sv. Vasilija najmanji ključ je bio trinaestica, a nekad je alat minijaturan. Iskustvo i praksa su naravno važni, jer svaki posao vremenom se nauči. Sjećam se, u početku, veće kvarove popravljao je majstor Vero, a ja sam posmatrao. Izgledalo mi je da, kad sat rastavi i povadi djelove, nemoguće da se tako sićušni mogu vratiti na mjesto. A ja danas i prije nego otvorim sat,  znam kakav je kvar. Svejedno da li je ručni, stoni, džepni ili zidni. Svakom sam u dušu ušao. ”

Pisati o časovničaru Radoviću znači pomenuti  i aktivnosti koje ovaj vrijedni čovjek  ima na nikšićkom izletištu Blaca. Tamo on,  već desetak godina uredjuje  izletište, kosi, sadi, pravi klupe, ljuljaške… Uz  pomoć bratanića Miloša i volontera Društva mladih ekologa, uredio je  nekad omiljeno izletište Nikšićana u Studenačkim glavicama. Radovićev trud  nagradjen je, 2020.godine  titulom volontera godine.” Svaki dan smo Miloš i ja u Blacama.Ponekad i neko od volontera iz Društva mladih ekologa.Čist vazduh, pet izvora na placu, šuma…”

Zadovoljili smo Radovićevu želju da nam pokaže ” raj na zemlji” i prošetali do izletišta Blace. Dočekale su nas zelene poljane, potočići sa drvenim mostićima, kameni roštilji, sprave za vježbanje… Staze koje  su u saradnji sa NVO  Mozaik prokrčene, kako bi se omogućilo kretanje sa invalidskim kolicima…”Radim sve sa uživanjem za grad koji mi je dosta dao, za ljude koje cijene prirodu, ali i za prelijepe trenutke koje ovdje provodim. Uvijek se oduševim ovim  prostorom pored kojeg sam se rodio…”, priča Radović dok nabraja imena brojnih sadnica koje je ovdje posadio.

Pozdravljamo  se sa Milom Jokom Radovićem. Biće da su u pravu oni koji kažu da je on čovjek koji svjedoči da prave vrijednosti i dalje postoje.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

RAZLAZ MILATOVIĆA I SPAJIĆA: Novo miješanje karata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države poručuje da ćemo o njegovim budućim političkim potezima biti na vrijeme obaviješteni. Sada je, kaže,  posvećen samo državnoj funkciji. Premijer se ne oglašava. Valjda sprema program održivih reformi. Ostali  preračunavaju šta im raskol u PES-u može donijeti a šta odnijeti

 

 

Za nama je vikend koji je protresao crnogorsku političku scenu. Sa tendencijom, smatraju mnogi, da je iz temelja preobrati. U kom pravcu – neizvjesno je.

Prvo je, u subotu poslije podne, stigla vijest da Predsjednik države Jakov Milatović napušta pokret Evropa sad (PES). “Dosadašnji način rada je suprotan obećanom i vrijednostima koje sam imao na umu prilikom stvaranja pokreta. Iz tog razloga dajem ostavku na sve funkcije u pokretu”, objavio je Milatović, inače osnivač i potpredsjednik PES-a, na društvenoj mreži X. Uz to je podsjetio da su, osnivajući PES, građanima obećali transparentnost u radu, racionalan i argumentovan dijalog, te kompentenciju i lični integritet kao odlučujući faktor pri zapošljavanju i napredovanju. Da bude jasnije šta zamjera doskorašnjim partijskim kolegama.

U danima koji su prethodili Milatovićevoj objavi svjedočili smo obraćanju Igora Dodika (sin predsjednika RS i funkcioner tatine partije) u kojoj on Milojka Spajića podsjeća na navodni vlastiti doprinos podizanju PES-ove partijske infrastrukture u Crnoj Gori. Iz PES-a su to prećutali.

Potom su Spajić i Milatović, kao premijer i predsjednik države, “konstruktivno” razgovarali o popuni upražnjenih ambasadorskih mjesta. “Izbor ambasadora mora biti kvalitetan i profesionalan proces, a cilj je Vlade i predsjednika države da personalna rješenja budu ona koja će kvalitetno zastupati interese Crne Gore u drugim zemljama”, navedeno je u zajedničkom saopštenju. Međutim, nezvanične informacije o tome kako su partije vladajuće koalicije međusobno podijelile zone uticaja u upražnjenoj diplomatskoj mreži ne ulivaju povjerenje u taj proces. Dok se Predsjedniku, kažu neki, učinilo kako je neopravdano ostao bez mogućnosti da ponudi neka svoja rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo