Povežite se sa nama

Izdvojeno

MILO JOKO RADOVIĆ, ČUVAR SAJDŽIJSKOG ZANATA: Za malu spravu hiljadu alata

Objavljeno prije

na

U nikšićkoj ulici Njegoš, učio je sajdžijski zanat od najboljih.  Ilijaza Redžića i njegovog sina Vera. Već tog prvog dana dobio je ključeve radnje u kojoj su još od onih posleratnih godina popravljani satovi.  Prije petnaestak  godina Milo Joko Radović preuzeo je ovu radnju. Danas, zajedno sa bratanićem Milošem, tu popravlja satove i čuva  umijeće starog zanata

 

Skoro pet decenija prošlo je od onog dana kada ga je majka za ruku dovela u sajdžijsku radnju Ilijaza Redžića u nikšićkoj Njegoševoj ulici.Imao je četrnaest godina godina i bio djak Školskog centra na odsjeku mašinstva. Školovanje je podrazumijevalo, dan u školskoj klupi, a drugi na praksi.” Kao i u svakom zanatu, praksa je bila važnija” A, učio je sajdžijski zanat od najboljih.  Ilijaza i njegovog sina Vera. Već tog prvog dana, dobio je ključeve radnje. Prostora u kome se još od onih posleratnih godina  popravljaju satovi. Prije petnaestak godina  Milo Joko Radović preuzeo je ovu radnju. Danas tu, zajedno sa bratanićem Milošem, popravlja satove i čuva  umijeće starog zanata.

” Sajdžijski zanat u Nikšiću po Redžićima će se pamtiti ma koja tabla na radnji da bude stajala. Ne samo Nikšićani, ovdje su se donosili, a donose se i danas,  satovi na opravak  i iz drugih gradova Crne Gore, ali i van naše države…”

Ovako govori Milo Radović. Čovjek,  koga u njegovom rodnom Nikšiću, neki oslove imenom Joko, kako ga je majstor Vero nazvao, drugi opet, aludirajući na njegovo umijeće,  naš časovničar. „ Ponekad“ , kaže Radović,” vrata radnje se otvore i mušterija me oslovi imenom Vero, misleći na mog pokojnog gazdu Vera Redžića…”.Ali,  ma kako ga oslovljavali, Nikšićani   u njemu prepoznaju čovjeka  blagog osmjeha, skromnog, vrijednog,  iskrenog i poštenog. Uz ime Mila Radovića dodaju ” čovjek od riječi,  precizan kao sat”

Sjedio je za radnim stolom pretrpanim  satovima, šrafcigerima, lupama, minijaturnim šarafima, kad smo ušli. Na staklena vrata,  koja su tokom razgovora stajala zaključana, mušterije su neprestano kucale.” Kažu da radnje za popravak satova ne mogu da opstanu, a ja se sa tim ne slažem. Ovo je jedina radnja u Crnoj Gori u kojoj se vrše samo opravke i u kojoj nema prodaje.I opstajemo, a mislim da mogu opstati svi oni koji pošteno rade. ” kaže   Radović.

Sa pojavom kvarcnih satova, objašnjava  Radović, sajdžije su  u velikoj mjeri postali monteri.”Zamijenimo baterije, kaiš, staklo ili ponekad očistimo sat. Desi se i da neko donese mehanički sat koji vratimo u život. Posla ima”  Ali vrijeme, kada je, krijući se od inspekcije, noću navlačio zavjese u radnji kako bi zadovoljio veliku potražnju za popravkama, prošla su. Zatvorene su sajdžinice Djordja Aćimovića, Veljka Odalovića, Mirka Perovića, Sveta Mijovića, Mileve Živković, Duška Vukotića, Željka Burića…

” I svaka od ovih radnji imala je posla, a sajdžije su se dobro slagale i uzajamno pomagale. Bile su to godine kad je sat bio na cijeni. Mladi su ga dobijali na poklon za upis u srednju školu, a penzioneri od firme u kojoj su proveli radni vijek. I one čuvene marke darvil, raketa, omikron, slava, doxa, omega…”

Dok razgovaramo sa majstorom pogled leti na mnoštvo satova oko nas. Položeni  u staklenim vetrinama, obješeni  po zidovima, u izlogu radnje. Na svima vrijeme zaustavljeno. Čitamo ugravirane posvete. Na jednom darvil satu piše: ” Za deset godina rada“ . To je  jedan od onih  3000 satova kojima  je Željezara darivala svoje radnike.  Na popravak je donesen i  sat sa grbom  Nikšićke pivare.  ” Filipu za uspomenu”, piše na  na poledjini .

„ Nekad su mi  mušterije donosile satove i predavali mi ih u ruke  kao svetinje pitajući,  oće li to moći majstore”, sjeća se Radović vremena kad su  satovi čuvani i nasljedjivani. Kad su bili vrijedna uspomena. I danas u radnju dodju oni kojima je  posveta vrednija od sata.”Kažem ne isplati se popravka, skupo je, ali mušterija zna zašto se isplati”.

Na zidovima vise starinski satovi sa utegama. Najstariji napravljen prije  180 godina.Vrijeme im je dalo vrijednost antikviteta. Po neke vlasnici nikada nisu došli.Na njima obješene ceduljice, rukom nekadašnjih gazda Ilijaza i Vera, ispisani datumi kada je sat primljen na opravku, a kada popravljen. Za jedan sat mušterija je došla dvadeset godina kasnije.” Medju starim spisima  gospodja je našla  potvrdu, sa pečatom naše radnje”.

Srećan je Milo Joko Radović što je  njegov bratanić Miloš zavolio i izučio sajdžijski zanat. Volio bi da stari zanat ne izumre, da se tradicija nastavi. Jer, primjećuje  Radović, jeste novo vrijeme, ali satovi će uvijek postojati.

” Ovo što radimo zahtijeva preciznost i strpljenje. Naravno i spretnost,  dobro oko i dobar alat. Ne kaže se zalud, za malu spravu hiljadu alata. Za popravak sata na hramu Sv. Vasilija najmanji ključ je bio trinaestica, a nekad je alat minijaturan. Iskustvo i praksa su naravno važni, jer svaki posao vremenom se nauči. Sjećam se, u početku, veće kvarove popravljao je majstor Vero, a ja sam posmatrao. Izgledalo mi je da, kad sat rastavi i povadi djelove, nemoguće da se tako sićušni mogu vratiti na mjesto. A ja danas i prije nego otvorim sat,  znam kakav je kvar. Svejedno da li je ručni, stoni, džepni ili zidni. Svakom sam u dušu ušao. ”

Pisati o časovničaru Radoviću znači pomenuti  i aktivnosti koje ovaj vrijedni čovjek  ima na nikšićkom izletištu Blaca. Tamo on,  već desetak godina uredjuje  izletište, kosi, sadi, pravi klupe, ljuljaške… Uz  pomoć bratanića Miloša i volontera Društva mladih ekologa, uredio je  nekad omiljeno izletište Nikšićana u Studenačkim glavicama. Radovićev trud  nagradjen je, 2020.godine  titulom volontera godine.” Svaki dan smo Miloš i ja u Blacama.Ponekad i neko od volontera iz Društva mladih ekologa.Čist vazduh, pet izvora na placu, šuma…”

Zadovoljili smo Radovićevu želju da nam pokaže ” raj na zemlji” i prošetali do izletišta Blace. Dočekale su nas zelene poljane, potočići sa drvenim mostićima, kameni roštilji, sprave za vježbanje… Staze koje  su u saradnji sa NVO  Mozaik prokrčene, kako bi se omogućilo kretanje sa invalidskim kolicima…”Radim sve sa uživanjem za grad koji mi je dosta dao, za ljude koje cijene prirodu, ali i za prelijepe trenutke koje ovdje provodim. Uvijek se oduševim ovim  prostorom pored kojeg sam se rodio…”, priča Radović dok nabraja imena brojnih sadnica koje je ovdje posadio.

Pozdravljamo  se sa Milom Jokom Radovićem. Biće da su u pravu oni koji kažu da je on čovjek koji svjedoči da prave vrijednosti i dalje postoje.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije  usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta

 

 

Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i  budvanskom parlamentu,  iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.

Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je  izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika,  čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine  drži kao taoca.  Neki opozicioni poslanici  znak protesta zatvorili su  put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.

Istovremeno, u Budvi je  u ponedeljak   izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je  otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića,  i onog koje predvodi Mladen Mikijelj, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića.  Ipak, na tome se stalo.

Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima.  Ljepota poroka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SUMRAK CRNOGORSKIH INTERESA U AMERICI: Šetnja na Molitveni, umjesto ozbiljne diplomatije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim raznih iseljeničkih organizacija i putovanja radi putovanja, država  ne pokazuje da ima ikakvu strategiju lobiranja u Americi. Crnogorski kokus, koji okuplja članove oba doma Kongresa  je sada, sa umirovljenjem kongresmena Daga Lembhorna  ,sveden na samo jednu osobu – kongresmenku iz Mejna Čeli Pingri

 

 

Počeo je tradicionalni 73. Molitveni doručak u Vašingtonu koji  okuplja više od tri hiljade lidera i istaknutih ličnosti iz političkog i društvenog života širom svijeta. Oni će  neposredno imati priliku razmijeniti iskustva i napraviti dobra poznanstva (networking) tokom dva dana sastanaka u Hotelu Hilton. Zvanični domaćin je predsjednik Sjedinjenih Država.

U Vladi su pozive dobili premijer Milojko Spajić, vanjski ministar Ervin Ibrahimović, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku Nik Đeljošaj, ministar planiranja i urbanizma Slaven Radunović, ministarka saobraćaja Maja Vukićević i ministar ljudskih prava Fatmir Đeka. Iz Skupštine pozive su dobili nezavisna poslanica Jevrosima Pejović, PES-ov Tonči Janović i DPS-ovi Danijel Živković, Andrija Nikolić i Nikola Rakočević. Od DPS-ovaca su pozive dobili i bivši predsjednik države Milo Đukanović, bivši državni funkcioner Branimir Gvozdenović i Nermin Abdić. Iz URA-e su otputovali Dritan Abazović i bivša ministarska Ana Novaković Đurović. Iz Bošnjačke stranke (BS) pored Ibrahimovića su otišli i gradonačelnik Gusinja Sanel Balić i poslanici Admir Adrović i Kenana Strujić Harbić. Osim državnog establišmenta u Vašington je otišao i Željko Ivanović, kolumnista i jedan od osnivača Vijesti. Ivanović je, prema dostupnim informacijama, jedini iz Crne Gore kome poreski obveznici neće plaćati putne troškove. Tu se može dodati i ime Gvozdenovića kome vjerovatno partija plaća put i premijer koji nije otputovao.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura.  Za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojen je  novac u vrijednosti –  18 novih zgrada vlade

 

U oktobru prošle godine građani su saznali da je centralni registar privrednih subjekata (CRPS) koji posluje pri Poreskoj upravi (PU) zakupio novo sjedište. To preseljenje će nas koštati tri puta više nego što smo do tada plaćali prostorije ove institucije.

Naime, prema informaciji koje je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dostavilo Vladi, zakup poslovnog prostora za potrebe smještaja CRPS-a, za koji je mjesečna kirija iznosila 2.323, ubuduće će biti 7.961 eura. CRPS se iz prostora od 192 kvadrata, preselio u prostor od 470. Da li je razlog ovog preseljenja veći broj radnika ili obim posla, nije precizirano. Godišnje sa 27.323, na 95.541 eura iz budžeta.

No, da institucijama često ne cvjetaju ruže ni u iznajmljenim privatnim prostorima, pokazalo se tokom protekle godine kada je martu više državnih institucija, smještenih u hotelu Best Western u Podgorici, ostalo bez struje. Razlog- bivši vlasnik objekta – kompanija Montenegro premier porodice biznismena Danila Dana Petrovića nije redovno izmirivala svoje račune, pa je dug dostigao više desetina hiljada eura.

U hotelu su smještene prostorije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, dijela Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Direkcija za intelektualnu svojinu, Agencija za obezbjeđivanje kvaliteta u visokom obrazovanju…

Isti scenario se ponovio i u avgustu protekle godine, kada su navedene institucije bile tri dana bez struje. Iz državne Elektroprivrede (EPCG)  su tada kazali da moraju da naplate svoja potraživanja od privatne kompanije, iako je ispalo da ispaštaju institucije, državne.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo