Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Javni servis u kolapsu

Objavljeno prije

na

Prema zvaničnim podacima ovogodišnja turistička sezona u Crnoj Gori bila je veoma uspješna. Ukupan prihod od turizma za prvih osam mjeseci iznosio je oko 539 miliona eura. Prema navodima lokalne Turističke organizacije Budvu posjećuje više od 50 odsto svih turista koji dođu u Crnu Goru. Prirodno bi bilo da je turističkoj metropoli pripao i najveći dio turističkog kolača. Sezona je odavno završena a para u pustoj opštinskoj kasi i dalje nema.

Budva je grad u kome je zabilježen i najveći priliv investicija po glavi stanovnika. Uvećava se, kažu nadležni, procenat naplate komunalnih taksi i dažbina za hiljade izgrađenih objekata, za sve one nelegalne i legalne kvadrate koji su zaposjeli obalu.

Prodaju se jedna za drugom preostale atraktivne parcele državne zemlje, ali niko ne zna gdje sav taj novac završava.

Zaposleni u lokalnoj upravi, u javnim preduzećima i ustanovama mjesecima ne primaju plate. Posljednju su primili još u junu. Tu i tamo dobiju neke bonove za hranu, tek da prežive.

Najduži mandat bez mjesečnih prihoda imaju zaposleni u TV Budva, lokalnom javnom servisu čiji je osnivač Opština. Oko 50 zaposlenih u ovoj medijskoj kući, među kojima je najmanje novinara i snimatelja, radi godinama pod izuzetno teškim uslovima. Plate po pravilu kasne od šest do sedam mjeseci. Doprinosi za penzijsko osiguranje nijesu im uplaćivani skoro dvije godine!

Za potrebe lokalnog javnog servisa budžetom je planiran iznos od pola miliona eura. U uslovima teške finansijske krize koja potresa turističku opštinu već duže vrijeme, lokalna vlast se najlakše odriče svoje TV. Ionako nije izborna godina, pa javni, odnosno, partijski servis nije na listi prioriteta. Na dug koji trenutno iznosi više od 300.000 eura, novinari će po svoj prilici morati da pričekaju.

Zaposleni su pokušali da za probleme u radu televizije zainteresuju građane. Organizovali su potpisivanje peticije sa zahtjevom da im se isplati novac planiran opštinskim budžetom. Za samo dva dana prikupili su oko 700 potpisa. Akcija nije imala nikakvog odjeka u gradskoj upravi. Na pare se i dalje čeka.

U televiziji funkcionišu dvije sindikalne organizacije. Članovi jedne i druge za probleme TV okrivljuju direktora Milija Prelevića. Smatraju da on svojim oportunim odnosom s predstavnicima vlasti doprinosi produbljenju krize i propasti lokalnog servisa, koji se smišljeno urušava kako bi se TV Budva lakše prodala zainteresovanim likovima iz grada.

Program televizije sveden je na jednu informativnu emisiju, jutarnji program i stare filmove. Teška finansijska situacija odložila je start zimske programske šeme na nedoređeno vrijeme. S programa su skinute kontakt emisije, emisije iz kulture, obrazovanja, sporta… Sopstvene produkcije odavno i nema.

Jedan od većih problema na koji nezadovoljni radnici ukazuju, ali bez želje da javno govore u strahu od otkaza, taj je što je TV Budva postala uslužni javni servis za razne gradske privatne produkcije, javne ustanove i preduzeća.

Obiman i vrijedan materijal arhive televizije koja je stvarana tokom 12 godina dostupan je, tvrde radnici, mnogima bez nadoknade i kontrole. Privatnim produkcijskim kućama kojih u Budvi ima najmanje tri, pored materijala ustupaju se snimatelji zajedno s kamerama. Imovina televizije razvlači se kako i koliko povlašćenim gradskim firmama zatreba.

Organizatori poznatih budvanskih festivala Pjesma Mediterana i Grad teatar obilato koriste lokalni servis za svoj marketing, razne publikacije i oglašavanja. Uzimaju materijale, angažuju snimatelje i novinare koji su na platnom spisku TV Budva, koja od toga nema nikakve koristi. Osnivač festivala je Opština a organizatori privatne firme. TV Budva je opštinska što vjerovatno podrazumijeva da bude na usluzi domišljatim privatnicima.

TV Budva stoluje u jednoj od ljepših kuća u Starom gradu u vlasništvu Opštine. Ima prostrani vrt okrenut k bedemima i ostrvu Sv. Nikola. Kamena kuća nalazi se u susjedstvu zgrade Lučke kapetanije s kojom čini izuzetnu lokaciju, koju neki od poznatih tajkuna vide kao mjesto za gradnju ekskluzivnog hotela.

Direktor Prelević odlučno odbacuje kritike zaposlenih. On negira priču da se priprema prodaja televizije. „TV Budva nema ništa vrijedno da bi bilo prodato. Posjeduje staru tehniku koja će uskoro biti neupotrebljiva. Nema svoju zgradu pa čak ni ime koje bi samo po sebi bilo vrijedno jer se radi o TV od lokalnog značaja.”

Prelević smatra da bi za ovu TV bilo dobro da nađe kupca. Razgovaralo se i s vlasnicima Atlas televizije da je preuzmu, jer Atlas grupa ima velike interese i znatnu imovinu u Budvi, ali nijesu bili zainteresovani.

„Siguran sam da u naredne dvije godine, dok traje ova kriza, neće biti interesovanja za kupovinu naše televizije”, kazao je Prelević.

Priče o neovlašćenom korišćenju arhivskog materijala televizije, njenih kamera i snimatelja, Prelević naziva bajkama ljudi sa TV.

„Televizija ima samo tri snimatelja. Problem je u tome da smo čak i mi angažovali privatne produkcije da snime nešto šta nam je bilo potrebno”, kazao je on.On ističe da zaposleni na TV dijele sudbinu svih onih koji zavise od opštinskog budžeta.

Okolnost da ima dobre relacije s predsjednikom Opštine Rajkom Kuljačom, u čijem je kabinetu odnedavno zaposlena njegova supruga, nije mnogo doprinijela da se situacija na TV poboljša.

Čudi odnos vlasti prema mediju koji ima prilične zasluge za dugovječnu vladavinu koalicije DPSDP. Ekran televizije koju plaćaju svi građani Budve uglavnom je zatvoren za drugačija mišljenja, za brojne afere, devastaciju prirode, preprodaju i otimačinu državne imovine, za kritiku vlasti koja je uspjela da najbogatiju opštinu u zemlji i okruženju dovede do siromaštva.

Široko je otvoren za stvaranje iluzije, virtuelnog grada u kome caruje vrhunska zabava, s blještavim koncertima i festivalima, sa srećnim ljudima, zadovoljnim turistima, talentovanim političarima i snalažljivim biznismenima. Monako i Monte Karlo, zamalo.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo