Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ISTRAŽIVANJE: Spremniji ali bez rezultata

Objavljeno prije

na

Tokom prošle i pretprošle godine policija je tužilaštvu podnijela 189 krivičnih prijava zbog korupcije, kaže zvanična statistika. Od toga, samo prošle godine policija je tužilaštvu podnijela 24 krivične prijave protiv ,,visoke korupcije”, kaže za Monitor Rajko Malović, rukovodilac Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Prijave su podnijete protiv jednog predsjednika opštine, jednog predsjednika SO, dva predsjednika opštinskih odbora, jednog sekretara SO, načelnika i 11 službenika područne jedinice Uprave za nekretnine, direktora Uprave šuma i njegovih potčinjenih, dva službenika Nacionalnog parka, 11 direktora čiji je većinski privatni kapital i jednog čiji je većinski vlasnik država….

Ovogodišnja statistika bilježi rast krivičnih prijava. Od početka ove godine do oktobra policija je tužilaštvu podnijela 34 krivične prijave koje Uprava policije tretira kao „visoku korupciju”. Struktura osumnjičenih slična je onoj iz prethodne godine: pomoćnici u bolnicama, savjetnici u opštinskim i državnim službama, direktori domova zdravlja, direktori škola…

POVLAŠĆENI: Ivan Brajović, ministar policije sredinom godine iznio je podatak da su od 2006. do kraja 2009. godine tužilaštvu zbog korupcije prijavljeni: dva predsjednika opštine, 14 direktora akcionarskih društava i društava sa ograničenom odgovornošću čiji je većinski vlasnik država, 30 direktora akcionarskih društava i društava sa ograničenom odgovornošću gdje je većinski privatni kapital, pet rukovodilaca u državnoj upravi, osam direktora i sekretara u lokalnoj samoupravi, a procesuirani su i po jedan sudija Višeg suda i jedan sekretar opštine.

,,To dokazuje da nema povlašćenih kada su u pitanju ova krivična djela”, kazao je ministar. Prethodno je istu ocjenu dao i Veselin Veljović, direktor Uprave policije.

To, smatraju u opoziciji i civilnom sektoru nije visoka već administrativna korupcija. „Na osnovu dosadašnjih rezultata policije i tužilaštva jasno je da nema borbe protiv visoke korupcije, već samo protiv administrativne korupciji”, kaže za Monitor Vuk Maraš, direktor Monitoring programa MANS-a.

Razlika između te dvije vrste korupcije precizno je definisana i u vladinoj Strategiji za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala za period od 2010 . do 2014. godine u kojoj se navodi da „visoka korupcija obuhvata sve tipove korupcije na najvišem nivou u javnoj sferi, tamo gdje se formulišu politike i pravila, dok administrativna korupcija podrazumijeva korupciju na koju ljudi nailaze u susretima sa javnim funkcionerima i kada koriste javne službe. U načelu ona podrazumijeva skromne sume novca. “

Rodbina uhapšenih policajaca i carinika iz Rožaja u akciji Signal ovih dana protestuju zbog predugog (višemjesečnog) pritvora koji je uhapšenima određen. Predsjednik rožajskog SDP-a Izet Bralić zatražio je od nadležnih da kazne krivce po zakonu, ali je podsjetio policiju da na ,,spisku uhapšenih fale krupne ribe koje možda nijesu iz Rožaja”.

Crnogorska policija, sudstvo i tužilaštvo ne pokazuju rezultate u borbi protiv visoke korupcije konstatovano je sa mnogih evropskih i međunarodnih adresa.

Da je borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, ,,odnosno progres na tom planu” od ključnog značaja za integraciju Crne Gore, prošlog mjeseca poručio je Herman van Rompuj, predsjednik Evropske unije. Prethodno je i šef delegacije Evropske komisije u Podgorici Leopold Maurer upozorio da ,,Crna Gora mora da uspostavi mjerljive rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala”, naglašavajući kako poseban problem predstavlja nedostatak mjerljivih rezultata vezanih za presuda za korupciju na visokom nivou.

U izvještaju Stejt departmenta iz 2009. godine konstatuje se da crnogorska vlast nije dosljedno primjenjivala zakonske odredbe o krivičnim kaznama za korupciju državnih zvaničnika, a u izvještaju američke Global Integrity za istu godinu ocijenjeno je da Crna Gora ima slabe mehanizme za zaštitu od korupcije, a pripalo joj je najlošije mjesto od zemalja u regionu kada je u pitanju borba protiv korupcije.

Odgovornost predsjednika, premijera i ministara, nisko je rangirana uglavnom zato što osnovni mehanizmi za sprječavanje sukoba interesa ne postoje ili su nedjelotvorni, kaže se u izvještaju.

SKROMNI NAPREDAK, REZULTATI ISTI: U Izvještaju EK o napretku Crne Gore za 2009. godinu navodi se da je reforma policije skromno napredovala, te da je potrebno unaprijediti opremu i radni prostor, ,,posebno za odjeljenje za korupciju i organizovani kriminal”.

U Izvještaju EK za prethodnu godinu navodi se da je ,,u Odsjeku za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Uprave policije 20 odsto predviđenih radnih mjesta upražnjeno i da Odsjek nema zapošljenih na lokalnom nivou”. Takođe, konstatuje se da su ,,uslovi za rad ove službe neodgovarajući i potrebna je dalja izgradnja profesionalnih vještina, posebno u vezi korišćenja modernih istražnih tehnika, uključujući finansijske istrage”.

Nebojša Medojević, lider PzP i član skupštinskog Odbora za bezbjednost za Monitor komenatriše da situacija u tom Odsjeku jasno govori o namjeri policije da se bori sa visokom korupcijom. On podsjeća da samo Cran Gora nema jedinicu poput hrvatskog Uskoka.

Rajko Malović za Monitor kaže da se situacija u tom Odsjeku popravila u odnosu na 2008. godinu. ,,Povećan je broj službenika koji se bave suzbijanjem organizovanog kriminaliteta u sjedištu koji u saradnji sa područnim jedinicama i ispostavama sprovode istrage iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije”. Odsjek ni dalje, međutim, nema zapošljene na lokalnom nivou.

„Planom razvoja Uprave policije planirano je da se kroz izmjene Akta o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta rasporede službenici za suzbijanje organizovanog kriminaliteta na regionalnom nivou tj. na nivou osam područnih jedinica”, kaže Malović. On kaže da se „kontinuirano organizuju specijalističke edukacije i nadograđuju tehnički i informatičko-analitički alati za primjenu posebnih istražnih tehnika definisanih Zakonom o krivičnom postupku Crne Gore”, te da se „modernizuju tehnički, softverski – informatički alati kao podrška kako bi se spriječilo izvršenje svih pojavnih oblika organizovanog kriminala”.

Malović tvrdi : ,,Uprava policije je spremna i odlučna u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije i za to posjeduje znanja, vještine i kapacitete, što pokazuju i ostvareni rezultati”.

Vuk Maraš kaže da situacija kada su kapaciteti policije u pitanju jeste poboljšana. ,,Glavni izgovor policije da nijesu opremljeni na dovoljnom nivou i da zbog toga rezultati nedostaju ne stoji. I Nacionalna komisija za borbu protiv korupcije konstatovala je taj napredak. Stoga bi se očekivali mnogo bolji rezultati. Ali ih nema”, kaže on.

Maraš ocjenjuje da je glavni problem nedostatak političke volje da se bori sa visokom korupcijom i podsjeća da još nemamo nijednu presudu kada je u pitanju visoka korupcija. „Problem može biti samo to da policija na adekvatan način ne prepoznaje odgovarajauće informacije koje treba proslijediti tužilaštvu, ili prosto ne želi da to uradi. Ili da samo tužilaštvo ne nalaže policiji pribavljanje dokaza u slučajevima visoke korupcije”, kaže on. ,,Odgovornost je na Veselinu Veljoviću i Ranki Čarapić, a na osnovu rezultata je jasno da oni nemaju niti volje niti snage da pokreću ključne probleme u ovoj državi”.

Maraš podsjeća da je nedostatak rezultata ključni problem koji potencira briselska administracija.

UNUTRAŠNJA KORUPCIJA: Nebojša Medojević smatra da jedan od glavnih prepreka policije u borbi protiv visoke korupcije nijesu kadrovski kapaciteti i opremljenost nego korupcija u samoj policiji. ,,Unutrašnja kontrola nije sprovela nijednu provjeru imovinskog stanja policijskih funkcionera, čak ni tamo gdje je očigledno da imovinu nijesu mogli steći radom u policiji”, kaže Medojević.

Medojević podsjeća da nije bilo niti jedne krivične prijave za korupciju u oblasti javnih nabavki, u kojoj ima jasnih zloupotreba. ,,Pa i sama izgradnja zgrade Uprave policije je slučaj visoke korupcije” .

Aleksandar Saša Zeković, član Savjeta za civilnu kontrolu policije kaže da je Uprava policije u prošloj i ovoj godini ,,čak i procesuirala nekoliko policijskih službenika kojima se stavlja na teret koruptivno ponašanje”, ali da je riječ o saobraćajnim policajcima gdje je „korupcija zanemarljiva”, a neki slučajevi „više proizvod internih igri i obračuna nego istinske i činjenične korupcije”.

Prema Izvještaju EK za 2009. godinu ,,disciplinske mjere su izrečene za

124 službenika policije, a u periodu februar-jul 2009. podnijete su krivične prijave protiv 27 policijskih službenika”.

„Trebalo bi da nas zabrinjavaju zloupotrebe na visokim službenim položajima u policijskoj organizaciji. Suočavanje sa tim pitanjima dokazuje puni profesionalizam i istinske kapacitete nacionalne policijske organizacije. Na žalost takvi primjeri su rijetki ili gotovo da ne postoje”, kaže Zeković.

On smatra da nedostatak krivičnih prijava protiv visokih policijskih funkcionera ne znači da „imamo policijski servis oslobođen zloupotreba i nepravilnosti”.

„Naprotiv. Mene zabrinjava tolerisanje ozbiljnih profesionalnih propusta učinjenih od strane policijskih starješina. Zabrinjavajuća je činjenica da imamo sudske presude kojima su niži policijski službenici oglašeni krivim a da pri tom nije upitna i objektivna odgovornost mjerodavnih, pretpostavljenih starješina”, kaže Zeković.

Policija se za sada, konačni je sud naših sagovornika, protiv visoke korupcije bori tek deklarativno. Statistika broja istraga protiv korupcije se povećava, ali visoki zvaničnici ostaju van nje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo