Povežite se sa nama

DRUŠTVO

STAV: Uloga države u stvaranju poslovnog ambijenta

Objavljeno prije

na

Svi modeli dugoročnog razvoja poslije globalne financijske krize polaze od aktivne uloge države u razvoju, ne njenog eliminiranja, i odbacuju elemente Vašingtonskog konsenzusa koji su doveli do krize (Justin Lin, glavni ekonomista Svjetske banke, 2009). Razlike su samo u lokaciji državne intervencije, koja može da bude na području poboljšanja raspoloživih resursa (olakšavanje komparativnih prednosti) ili aktivnija u alokaciji kapitala kao rijetkog proizvodnog faktora u zemljama u razvoju u privredne sektore više tehnološke razvijenosti (strategija brzog praćenja odnosno dostizanja razvijenih). Kako pasivnija strategija polazi od teorije komparativnih prednosti u izgradnji strukture privrede ona trajno ostavlja manje razvijene u zaostatku (zbog viška kapitala treba da razvijaju prvenstveno radno-intenzivnu i ekstraktivnu industriju, što ih ostavlja u zavisnosti od danas već razvijenih zemalja), čini se da je u datim poslijekriznim uslovima ipak bolje u nerazvijenom svijetu pa i u Crnoj Gori slijediti strategiju aktivne industrijske politike direktnim uticajem investicijama na strukturu privrede. Tako su u svom razvojnom usponu radile u druge zemlje, na primjer nekada Japan, danas Koreja, Tajvan.

To, na nivou privrednog sistema, podrazumijeva:
-strožiju regulaciju i nadzor tržišta, posebno finansijskog, i posebno tržišta kapitala;
– I pored privatizacije, neka infrastruktura i blue chipsi treba da ostanu u vlasništvu stalnih rezidenata Crne Gore (nisu nužno samo Crnogorci, već svi državljani Crne Gore pa još šire – svi stalni rezidenti. Na drugoj strani, ne afirmiše se i ne podstiče vlasništvo onih Crnogoraca koji izvlače kapital na neke slobodne zone – poreske oaze);
– U finansijskom sistemu neophodno je osamostaljivanje regulatornih i nadzornih institucija od politike i njihova međusobna saradnja;
– Socijalno osiguranje osamostaljeno stabilnim javnim izvorom financiranja, ne nastupanjem na volatilnoj (podložnoj naglim promjenama – pr.M.) berzi;
– podrška preovladajuće javnim institucijama obrazovanja, istraživanja i nauke; – jačanje javne finansijske podrške institucijama kulture, umjetnosti i sporta;
– Privredna i socijalna infrastruktura u većinsko javnom vlasništvu, dopunjena privatnim, a ne obrnuto;
– Osamostaljivanje pravosuđa, kao treće grane vlasti, od uticaja izvršene i zakonodavne vlasti;
– Jače uključenje NVO u politički proces participativne, a ne elitističke demokratije.

EKONOMSKE POLITIKE: Osnovni ekonomski princip treba da je gradualizam umjesto šok terapije.
– Monetarna politika ima kao glavni cilj stabilnost cijena (privrede), nezavisna od vlade;
– Finansijska politika (banke, osiguranje) treba da održi neke finansijske institucije u većinsko domaćem vlasništvu, kako bi bili u stanju da finansijski podrže domaća preduzeća realnog sektora na domaćem i inostranom tržištu;
– Fiskalna politika treba da je izrazitije anticiklična i bez direktne monetizacije izdataka javnog sektora. Eliminacija siromaštva je prioritet (kao Milenijski cilj UN);
– Aktivna industrijska politika treba reafirmaciju: slediti strategiju ,,žabljeg skoka” odnosno ,,brzog sledenja” Azijskog modela, sa finansijskom podrškom tehnološko naprednih grana i edukacije; da se raspoloživim resursima postigne brži rast i ostvare kompetitivne prednosti Crne Gore;
– Socijalna politika: primarni cilj smanjivanja siromaštva i nejednakosti u društvu uz veću pomoć hendikepiranima;
– Razvojna politika treba da podrži izgradnju prometne (i informacijske) infrastrukture da bi zaživio turizam kao prioritetna privredna grana.

Put iz krize prema EU i normalizacija privređivanja Crne Gore traži strateško novo opredeljenje u pogledu ciljeva i puteva za njihovo postizavanje.

Osnovni cilj: društvo blagostanja i harmonije bez prevelikih socijalnih tenzija zbog nejednakosti, sa ekološkom zaštitom i čuvanjem istorijskih korijena identitete CG. Izbor puta: gradualizam, transparentnost, podjela rada i kompetencija bez uplitanja centara neformalne moći, vladavina prava; participativna demokracija.

Ovdje su predloženi elementi za alternativni razvojni model u odnosu na dosadašnji model baziran na privrednom rastu finansiranom prodajom crnogorskog bogatstva strancima odnosno zaduživanjem.Umjesto modela liberalnog kapitalizma baziranog na tržišnom fundamentalizmu predlaže se ,,kapitalizam sa ljudskim licem” baziran na solidarizmu i gradualizmu.

Ovakav model trebao bi biti adekvatniji od dosadašnjeg kako partijama u vladinoj koaliciji, koje bar u imenu nose i socijalno odnosno socijalističko (kao i neke partije opozicije); a mnogo je bliži i prihvatljiviji od radikalnog Darwinskog kapitalizma prirodi ljudi na ovim prostorima, uključujući Crnu Goru.

ULOGA DRŽAVE: Ona je zbog krize pojačana: kao regulatora, nadzornika i kreatora tržišnog sistema i realizatora vladavine prava kao preduslov i kao pružalac ponude nekih osnovnih dobara i usluga iz područja tvrde i meke infrastrukture (Justin Lin, 2009). Dok prisilno izbacivanje uloge države u smjeru privatizacije svega i svačeg vodi dualizaciji društva na uključene i isključene (Žižek, 2010).

Razvojni modeli sa Konferencije Svjetske banke u Stockholmu maja i juna 2010. pokazuju na nužno aktivniju ulogu države kao korektora grešaka tržišta i invalidnog (homo oeconomicus samo) čovjeka na njemu. Bez njih, sistem bi propao. Azijski model razvoja (tržište plus politička autokratija) nije adekvatan i za Evropu, koja shodno civilizacijskim dostignućima traži regulirano tržište i uz participativnu demokratiju.

Država mora da stvara povoljniji poslovni ambijent, ali pri tome uvijek opšti interes (opšte dobro) treba da prevlada individualni parcijalni interes (dobro) elita. Postavlja se pitanjem, kakva je uloga države u njegovom stvaranju, poboljšanju ?

Prema generalnom rangiranju Svjetske banke, datom u redovnom godišnjem izvještaju „Doing Business” , Crna Gora zauzima u 2009. godini 71. mjesto među 183 države u analizi, ali stagnira rangom u odnosu na 2006. godinu, kada je bila 70. između 178 zemalja.

Uprkos radikalno liberalnom usmjerenju za vrijeme nezavisnosti, Vlada Crne Gore dakle nije uspjela komparativno u odnosu na druge zemlje u analizi poboljšati poslovni ambijent u agregatu 10 prikazanih indikatora, mada je provela reforme na četiri od 10 područja mjerenja ambijenta i prema tome je druga najveća reformatorka u okruženju u reformatorskom pogledu iza Makedonije.

Crna Gora ulazi u prvu trećinu zemalja preko povoljnosti poslovnog ambijenta, što je dobro i bolje od ranga koji zauzima među ovim državama prema društvenom proizvodu po stanovniku. U okviru Zapadnog Balkana bolji ambijent od Crne Gore je procjenjen samo za Makedoniju. Među pojedinim grupama indikatora Crna Gora natprosječno dobro stoji u pogledu uslova zapošljavanja, uzimanja kredita, zaštite investitora, uslova vanjske trgovine i zatvaranja biznisa. Najslabija je u pogledu dozvola za biznis, registracije vlasništva, oporezivanja i realizacije ugovora.

Razvoj ambijenta, koji je komparativno stagnirao za vrijeme od proglašenja nezavisnosti 2006 do 2009. je bio liberalnom politikom vlade komparativno poboljšan (sniženje ranga) samo na području zapošljavanja, uzimanja kredita (zasluga i CBCG), vanjske trgovine, a bitno je pogoršan na područjima registracije vlasništva, oporezivanja i realizacije ugovora, dok je najslabiji (rang 160) kod davanja dozvola za rad.

KAKO BITI BOLJI: Crna Gora ne može da bude drugi Monte Carlo, pošto nema sponzora kao što je Francuska (gdje služi francuskoj eliti za različite špekulacije), i pošto želi da postane članica EU i zato da ispunjava uslove članstva, što Monte Carlu nije potrebno. Za Crnu Goru je cilj da postane što više normalna država kao sve druge kompletne države, a ne neka polu-suverena oaza za špekulante. Evropske države koje su željele za sebe iznimni status odnosno uvodile najradikalniji liberalizam (tržišni fundamentalizam), u krizi su najviše posrnule: Irska, Island, pa i baltičke države. Način rješavanja posljedica krize – sa malim sistemskim promjenama zbog jakog lobiranja onih kojima dosadašnji globalni privredni sistem odgovara -ukazuje da će se kriza ponoviti, vjerovatno još u jačem izdanju. Ne bi bilo dobro, da tada Crna Gora bude među poraženima.

Iz elemenata ovog razvojnog modela proizlaze slijedeće preporuke za vladu i druge institucije Crne Gore:

-voditi razvojnu aktivnu industrijsku politiku usmjeravanjem investicija u tehnološko razvijene sektore i u infrastrukturu za turizam;
– jačanje vladavine prava (rule of law) na svim područjima realnog i finansijskog sektora privrede,
-jačanje administrativnih kapaciteta države i dosljedno osamostaljivanje tri funkcije moći: zakonodavne, izvršne i pravosudne,
-obezbjediti ista prava domaćim i stranim investitorima (povoljan poslovni ambijent nije potreban samo za strance!),
-zadržati bazičnu „tvrdu” privrednu infrastrukturu u javnom vlasništvu odnosno u vezi sa domaćim privatnim vlasništvom stalnih rezidenata: public-private partnership;
-jačanje javnog sektora u „mekim” elementima infrastrukture: edukacija, kultura, nauka,
-stabilizirati ekonomsko-političke mjere gradualizmom, a ne sa volatičnošču raznih šokova,
– zadržati transparentnu monetarnu politiku i strogu regulaciju i nadzor nad bankarstvom, osiguranjem i tržištima kapitala u duhu svjetskih i evropskim poslijekriznih inicijativa,
– jačati mjere socijalne politike za osiguranje socijalnog mira u državi kao važnog elementa povoljnog poslovnog ambijenta.

Zone neuspjeha

Kod analize Svjetske banke o poslovnom ambijentu u oči padaju naročito niski rejtinzi Crne Gore (koje treba poboljšati) kod:
-oporezivanja (Ministarstvo finansija),
-registracije vlasništva i realizacije ugovora (Ministarstvo pravosuđa),
-davanja dozvola za rad (Ministarstvo ekonomije),
-otvaranja biznisa (Ministarstvo privrede i javne uprave).

Prof. dr Franjo Štiblar

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo