Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tajni ugovor za javni dug

Objavljeno prije

na

Savjet za izgradnju hidroelektrana usvojio je Nacrt koncesionog akta. I Vlada će. No, ni nakon javne rasprave o Nacrtu koncesionog akta građani ne znaju ništa više nego ranije kakav će biti aranžman sa koncesionarom koji će ući u posao izgradnje hidroelektrana na Morači.

NEMA KLJUČNIH ODGOVORA: „Javna rasprava o koncesionom aktu nije odgovorila na dva ključna pitanja – koliko će izgradnja hidrocentrala na Morači koštati građane Crne Gore i u kojoj mjeri će i da li će uopšte riješiti problem energetskog deficita”, tvrdi Dejan Milovac, direktor MANS-ovog programa za urbanizam.

Milovac tvrdi da najava da će Vlada usvojiti Nacrt koncesionog akta za gradnju hidrocentrala na Morači, svega oko 20 dana nakon završetka javne rasprave o tom dokumentu, potvrđuje da se izvršnoj vlasti žuri da finalizuje zakonske pripreme, kao i da je kompletna javna rasprava bila svojevrsno fingiranje demokratije i puko zadovoljavanje pravne forme.

Iako je prošlo već pola godine – nikako da se obznane izvještaji Ministarstva urbanizma i zaštite životne sredine sa javne rasprave o Nacrtu Detaljnog prostornog plana i Strateške procjene uticaja.

PRILAGOĐAVANJE KONCESIONARU: Milovac smatra da se takvim redoslijedom u potpunosti obesmišljava dalja rasprava o prostornom planu za sistem HE na Morači, jer će se na taj način sva buduća rješenja prilagođavati onome što budu definisali koncesioni akt i ugovor sa budućim koncesionarom.

On tvrdi da je neprihvatljivo da se nastavi sa procesom usvajanja koncesionog akta i ugovora, sve dok se javnosti ne predoče stvarni razlozi za ulazak države u taj posao.

Javnost još uvijek ne zna ni koliko će država godišnje prihodovati od izgrađenih brana, koje tehničko rješenje je ponuđeno budućem koncesionaru i kakve će biti posljedice po područje na kojem je planirana gradnja.

No, najmanja briga zagovornika izgradnje brana na Morači po aktuelnim planovima je – znaju li poreski obveznici koliko će ih taj posao koštati ili koliku će im korist ili štetu donijeti.

PRIZNANJE: Ono što Vlada više ne krije i što se jasno iz Nacrta koncesionog akta vidi jeste da njegovi tvorci priznaju da se izgradnjom hidroelektrana na Morači ne rješava pitanje domaćeg deficita energije, već da sva struja pripada koncesionaru koji će je slobodno prodavati i izvoziti kome god želi bez obzira na nacionalni interes.

U Nacrtu koncesionog akta je prikazan samo način i dinamika plaćanja koncesione naknade. No, najbitnijih podataka tu nema. A to su oni o vremenu korišćenja predmeta koncesije i visini koncesione naknade. Da su ti podaci neophodni stoji u članu 43 Zakona o koncesijama.

U toku javne debate Vladini službenici su potvrdili da bez pomoći države projekat ne bi bio finansijski isplativ za koncesionara. Analiza stranih stručnjaka pokazuje da se projekat ne isplati koncesionaru ukoliko Vlada ne priskoči sa 120 miliona eura i to odmah na početku posla. Iz Foruma 2010 objašnjavaju da ta cifra neće biti manja od 200 miliona eura.

No, Vlada ne da na svijetlo dana konkretne finansijske podatke. Ni u Nacrtu koncesionog akta ni u Koncesionom ugovoru nigdje ne piše, iako to Zakon o koncesijama nalaže, koliko će dati iz budžeta za podršku projektu – tačnije – koncesionaru. Ukoliko bi podatak o tome koliko će građani Crne Gore platiti za ovaj posao stranog investitora moglo bi postati kristalno jasno da je posao neisplativ i da bi građani morali da se zaduže i otplate stotine miliona samo da bi koncesionar mogao ostvariti profit narednih trideset do pedeset godina.

KEC U RUKAVU: No, sve ukoliko država ne može da pokrije visoke troškove projekta – to bi mogla da uradi Elektroprivreda Crne Gore – firma koja je, još uvijek, u većinskom državnom vlasništvu i koja učestvuje na tenderu. Upravo čelni ljudi EPCG pokazuju najveće oduševljenje projektom izgradnje brana na Morači.

A na računu EPCG već ima 96 miliona eura uplaćenih na osnovu dokapitalizacije i one bi mogle da se iskoriste za ovu svrhu. Ne treba zaboraviti – da je državnom energetskom strategijom i odlukama EPCG već utvrđeno da je najveći investicioni prioritet sanacija i rekonstrukcija postojeće mreže. No, ne bi nam bilo prvi put da zaboravimo što smo odlučili i preorjentišemo se na ,,pravi put”.

U ovom slučaju – potrebno je samo da se Vlada kao većinski vlasnik dogovori sa A2A. Prema tumačenju izvora Monitora u tom slučaju zbog neekonomičnosti i finansijske neisplativosti projekta A2A bi mogla da traži da im se dozvoli prijevremena privatizacija ostatka EPCG ili da im se ublaže ili ukinu druge investicione obaveze iz privatizacionog ugovora. Pri toma – ako se manja članica vladajuće koalicije – SDP – odvaži da spriječi prvi scenario građani nikada neće ni saznati da li će se i desiti ublažavanje investicionih obaveza jer im Vlada ne daje ni osnovne a kamoli tako značajne informacije iz privatizacionih ugovora.

VIŠAK VODE, MANJAK INFORMACIJA: A iz EPCG je jasno najavljeno da se ekonomičnost projekta može i naknadno popraviti tako što će se graditi nove hidroelektrane na uzvodnom toku Morače koje će moći da koriste i ,,viškove” vode iz Tare…

Sada NVO Green home traži da se Skupština izjasni o planu za izgradnju brana na Morači.

,,Eventualno korišćenje hidropotencijala Morače i novi energetski izvori trebao bi biti interes građana Crne Gore i upravo zbog toga čitav proces donosenja odluka mora biti transparentan, informacije dostupne i pravovremene, što se u ovom slučaju ne dešava”, kaže Darko Pajović, direktor Green home-a. U ovoj NVO smatraju da bi rasprava u Skupštini mogla da pomogne transparentnosti cijelog procesa, davanju odgovora na krucijalna pitanja koja ni poslije dvije javne rasprave nisu data, ali i u konačnom utiče na donošenje odluke koja bi bila u interesu građana Crne Gore.

Iza scene se odvijaju završne pripreme za konačno utvrđivanje posla oko izgradnje hidroelektrana na Morači. Što proces dalje odmiče – sve je više nepoznanica oko čitavog projekta. I šire polje za razne ,,dogovore”.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo