Strah i mafija. To su neizostavne riječi u priči o šumama i koncesijama na sjeveru Crne Gore. Privatni preduzetnik koji je na javnoj licitaciji prije dvije godine ubjedljivo dobio pravo na koncesije na šume na jednom dijelu beranske i andrijevičke teritorije, ali mu ipak nijesu dodijeljene – danas ne smije da govori o tome.
„Šta da radim? Vidiš dokle ovo ide”, kaže čovjek zahtijevajući anonimnost. „Ime da mi pomeneš, sjutra će mi doći pet državnih inspekcija. Uvijek nešto mogu naći da mi zabrane rad naredna tri mjeseca i da me sahrane”.
PREDSTAVE: U drvoprerađivačkom poslu je dugo. Prijavio se na konkurs za dodjelu koncesija. Ponudio je skoro tri puta više od konkurencije. Zvanično, dobio je čestitke. A onda, poslije nekoliko dana, takođe zvanično, koncesije su dodijeljene povlašćenom preduzeću, tri puta jeftinije. Bez objašnjenja.„ Kome da se žalim?” – pita on.
Da javno priča ne želi ni drugi privatnik, koji nije učestvovao na toj, kako kaže, „dobro zamišljenoj predstavi”, na kojoj je traženo da se uz ostalo priloži i potvrda o posjedovanju takozvanih zaprega. To jest – volova. Dva para, najmanje. Za veće koncesije i više.
„Na sjeveru ima oko dvjesta pedeset registrovanih privatnih drvoprerađivača. Da su svi konkurisali za koncesije, trebalo bi najmanje hiljadu volova za rad u šumi. Vučnih, ne običnih. Toliko ne bi mogli ni da uvezemo iz Holandije. Ili, da ih nekako uvezemo, pokažemo radi konkursa, i poslije prodamo mesnoj industriji”, priča taj privatnik.
Uprava za šume Crne Gore konkurs za dodjelu koncesija na period od sedam do petnaest godina sprovela je prije dvije godine. Saopšteno je da je odabran „dobar model i da će Uprava budno pratiti realizaciju koncesionih ugovora, čiji je uslov za potpisivanje bio preuzimanje obaveze za finalnu obradu drveta što je za one koji dobijaju koncesije bolje nego da proizvode dasku koju će davati u bescijenje”.
„Neka sada Uprava za šume pošalje komisiju kojom je prijetila u vrijeme konkursa, i neka obiđe privatnike koji su dobili koncesije. Neka pokažu neki finalni proizvod. I volove, obavezno”, napominje ovaj preduzetnik.
PREVARE: Privatnici sa Žabljaka otvoreniji su za priču. Oni potvrđuju da je kod njih istovjetna situacija i dijele mišljenje o tom famoznom konkursu, nepostojanju finalne proizvodnje i izvozu sirovine. Filip Šljivančanin, Pero Popović, Zoran Anđelić i Goran Simićević formirali su konzorcijum i na konkurs za koncesije, da bi zadovoljili, kako kažu, nemoguće kriterijume, pojavili se preko jedne grčke kompanije. Bili bi zadovoljni i s minimalnim količinama, samo da imaju bilo kakvu računicu da nastave da rade. Nijesu dobili, a Grk je odbio da uloži žalbu, jer se ranije, kako se ispostavilo, na to obavezao Upravi za šume.
„Mi sada grčku kompaniju Karapidos Bros i njenog vlasnika u Crnoj Gori tužimo za prevaru. Vidjećemo ovih dana šta će biti s tim procesom”, priča za Monitor Filip Šljivančanin.
On tvrdi da ima primjera da je koncesije prije dvije godine dobio privatnik koji u svojoj pilani do sada nije prerezao ni kubik drvne građe. „Ono građe što je valjalo, zamaklo je preko granice. Slabija građa stoji lagerovana pored puteva, ili se čak i ne izvlači iz šume”, kaže Šljivančanin.
Privatni drvoprerađivači sa sjevera objašnjavaju da je računica jasna. Povlašćenim koncesionarima čamove šume se dodjeljuju za 12 do 15 eura po kubiku. Na sječu i vuču potrošiće još toliko. Cijena kubika neobrađenih trupaca na Kosovu je 110 eura. Privatnici tvrde da čitava drvna industrija ove susjedne države počiva na sirovini iz Crne Gore.
„Neko će reći da je to nemoguće, jer je izvoz dozvoljen samo iz privatnih šuma. Pokušajte da nađete podatak koliko je recimo ove godine doznačeno za sječu u privatnim šumama, a onda se raspitajte na carinskim punktovima, gdje ti podaci moraju ostati registrovani, koliko je trupaca izvezeno prema Kosovu. Taj broj je makar pet puta veći od onog odobrenog za sječu. Šta to znači? Prvo, da se šuma krade i drugo, da sirove trupce izvoze i koncesionari”, pričaju ogorčeni privatnici koji su ostali bez koncesija, i s minimalnim kapacitetima rade kupujući sirovinu neuporedivo skuplje od rijetkih i privilegovanih.
KRAĐE: Da stvari budu još apsurdnije, Kosovari sada dolaze u Crnu Goru i nude da kupe preduzeća koja imaju koncesije. Za cijenu ne pitaju. Priča se da su neka već prodata. Kao što su nekada Rusi kupovali nekretnine, oni kupuju firme i s njima šume.
„Ipak postoji bitna razlika. U poslu s nekretninama bilo je rizika. Mnogi Rusi su preplatili imovinu koju su kupili. U crnogorskom šumarstvu nema rizika. To je najsigurniji biznis. Uložiš dvadeset-trideset eura dobiješ više od sto. I tu je, da bi se došlo do šume, otvoren prostor za podmićivanje i korupciju do neviđenih razmjera. Sada da pitate i posljednju babu u bilo kojem selu na sjeveru šta se radi sa šumama, reći će vam – pljačka”, kaže privatnik iz Berana.
Poznavaoci prilika tvrde da bi na primjeru kako je organizovana crnogorska šumarska mafija, mogla da uči i sicilijanska.
„Ta se mafija nakotila, vrlo je moćna i ne može se sa njom lako na kraj. O mafiji na Siciliji sve znamo. O šumarskoj mafiji u Crnoj Gori ne zna se ništa”, kaže za Monitor bivši direktor propalog rožajskog giganta Gornji Ibar Hasan Kurtagić.
On je prvi upotrijebio termin „šumarska mafija” još prije mnogo godina, tvrdeći da su moćni šumarski lobiji spriječili privatizaciju i pustili da propadne ova kompanija. Prema njegovom mišljenju, vrh mafije treba tražiti u šumarstvu, a koncentričnim krugovima je povezana sve do dna, do krajnjih manipulanata.
,,U to kolo uvezani su i pojedinci iz politike, finansijske policije, javne policije, carine, šumskih uprava po gradovima”, kaže Kurtagić.
On tvrdi da se crnogorskim šumskim blagom bave na nezakonit način ljudi kojima to najmanje pripada. ,,Ljudi koji su shvatili da se u uslovima tranzicije može uraditi mnogo toga nezakonitog što nikada neće biti sankcionisano. Ljudi koji su shvatili da se mogu preko noći obogatiti i obezbijediti i svoje pra, pra, praunuke. To i čine i to je vidljivo golim okom”.
Bivši direktor Gornjeg Ibra se ne čudi što ljudi ne smiju da pričaju. ,,Ja sam o tome govorio u pogrešno vrijeme i dobio i prijetnje smrću. Sada su krađe svirepije”, tvrdi Kurtagić.
Konkursom za raspodjelu koncesija tražen je između ostalog i veliki broj motornih testera. Sudeći po jesenjoj simfoniji koja odjekuje s planina, reklo bi se da ovog omiljenog muzičkog instrumenta na sjeveru ne fali. Da je na programu koncert za panj i testeru svjedoče brda balvana pored puteva i pojedinih privatnih pilana. Pretovareni kamioni zamiču preko Kule, Dračenovca i Dobrakova. Carinici ne zaviruju previše u doznake, ali moraju registrovati kubike koji izlaze vani. Tragovi za pokoljenja spremna da se bore s korupcijom.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
