Suština je da država mora da prepozna značaj domaćeg autora i da sistemski njeguje njegov rad i stvaralaštvo. Svakako da imamo šta da ponudimo, ali nema ko sve to da brendira. Godinama čekam da se to nešto desi samo od sebe pod uticajem ovolikog stvaralačkog naboja koji postoji među autorima, ali za sad se ne dešava. Mnoge stvari su bolje nego što su bile, ali naravno da može i mora biti bolje

Crnogorska muzička scena dobila je neki novi podsticaj poslednjih par godina. Stvaraju se novi bendovi, rađaju projekti i komponuju pjesme. Dobre pjesme. Među onima koji traju i stvaraju izdvajaju se rijetki. Kontinuitet je prepreka na kojoj padaju brojni. Jedan od onih koji je prešao tu prepreku je Ivan Ivanović, mnogima poznatiji pod umjetničkim imenom Bubnjivi. On i njegov prateći sastav Psi koji čine gitarista Stefan Pantović, bubnjar Marko Milonjić i basista Mihailo Šaranović ovog aprila su objavili debi materijal. Iako se radi o albumu prvijencu, Bubnjivi je dobro poznat ovdašnjoj publici. Njegove pjesme vrte se i izvode uživo već nekoliko godina. Potrudio se i da ekranizuje neke od glavnih brojeva koje je upisao na materijal Stanje svijesti. Iz svega do sada urađenog jasno je da se radi o rijetkom autoru koji vodi računa o svim detaljima. Ne samo o onim vezanim za kreativni proces, već i za onaj teži dio priče koji slijedi nakon snimanja i objavljivanja pjesama. Zato i ne čudi što je uspio da za svoj rad zainteresuje značajnog izdavača Lampshade media.

MONITOR: Nakon sedam godina album prvijenac je konačno vani. Njegov naslov datira još od prvog singla kojim se Bubnjivi predstavio auditorijumu. Sedam godina čini se kao dug period, ali u crnogorskim uslovima i ne mora da znači da je tako. Koliko brzo su za Bubnjivog protekle te godine?

IVANOVIĆ: Pa u principu kad se pogleda sedam godina je ogroman vremenski period. Sa druge strane to je u procesu stvaranja muzičkog albuma samo jedan tren. Za to vrijeme Bubnjivi je svoje stanje svijesti predstavio publici i olakšao svoju psihu podijelivši sa publikom ono što njega intimno muči. Sve u svemu, sve se desilo upravo kad treba da se desi. Ni dan ranije, ni kasnije. Vjerujem, i znam da je tako.

MONITOR: Svo to vrijeme, aktivno ste u muzici na više načina. Šta se promijenilo u vašem shvatanju muzike, ali i svega onoga što je okružuje u tih sedam godina?

IVANOVIĆ: Nije se mnogo toga promijenilo. Možda sam samo malo staloženiji, bolje osluškujem samog sebe i realnije planiram. Kada ovo kažem mislim na činjenicu da sada znam koliko je kompleksan proces rad na albumu, pa ću u budućnosti, između ostalog, biti aktivniji sa singlovima. Na kraju krajeva može se reći da sam mudriji u odnosu prema muzici, a muzika je uvijek konstanta.

MONITOR: Album zatvara i jedno novo tumačenje ili čitanje dobro poznatog tradicionala. Kako ste se odlučili za taj korak?

IVANOVIĆ: Silom prilika smo prije nekoliko godina bili u situaciji da za potrebe emisije Obrati pažnju snimimo neki tradicional u našem aranžmanu. Ja sam tada tragajući za pjesmama, a opet pokušavajući da izbjegnem kliše opšte poznatih narodnjaka, pronašao tekst „Tu su vodu Zoro vile otrovale, otrovaće Zoro moja i tebe i mene”. Ti stihovi toliko do srži opisuju ovo podneblje koje na izgled ima sve ljepote života, a koje ga istovremeno hrane i onim manje lijepim stvarima. Namjenski sam jednu dursku pjesmu, prebacio u melanholičnu atmosferu. pa joj tako dao jednu potpuno drugu dimenziju. Obzirom da su ljudi tada jako dobro odreagovali na tu pjesmu, odlučio sam da studijsku verziju stavim kao bonus traku i obogatim cijeli album i tom nekom kompozicijom koja je malo izvan cijelog konteksta. A opet se savršeno uklapa.

MONITOR: Materijal ste redovno najavljivali video singlovima, tu je i odličan kaver art koji je uradio Luka Žarić. Sad nakon zaokruženog procesa, kakva bi iskustva mogao proslijediti mlađim kolegama? Koje su prečice, koje opasnosti na putu…?

IVANOVIĆ: Nijesam pravi lik za dijeljenje savjeta o tome kako treba, jer ni sam često nijesam siguran šta tačno radim. Ne bih volio da zvučim izlizano, ali stvarno vjerujem da treba osluškivati sebe i truditi se uhvatiti sve prilike koje se na putu pojavljuju. Svakako jedna od stvari koje ću savjetovati sebi, pa tako i drugim mladim autorima, je da što češće snimaju singlove i da manje budu opterećeni konceptom albuma. Čini mi se da su prošla vremena kada ljudi imaju vremena da slušaju sat vremena muzike. Tako da to je neki moj osnovni savjet. Biti češće prisutan sa manje materijala.

MONITOR: Kakvo je stanje sa onima ispred bine? Nove tehnologije, pa korona i brojni drugi strahovi prisutni u modernom vremenu su prilično distancirali ljude. Kao često angažovanom muzičaru kako vam se čini taj dio priče? Da li su ljudi počeli da se vraćaju živim svirkama?

IVANOVIĆ: Publike mislim da ima. Uvijek je i bilo. Ponuda je slaba! Ovo kažem u smislu da nikad nije bilo manje mjesta u kojima bi moglo da se svira, a crnogorska scena nikada nije bilo plodnija. To su neke nelogične stvari koje ne mogu da dokučim. Mislim da je suština u manjku entuzijazma i želje ljudi da se bave nekim stvarima koje na duže staze ostavljaju trag. Svi su zainteresovani za lajk, senzaciju i kratku informaciju. Moramo se svi zajednički potruditi da ljudima zadržimo pažnju duže od jednog reelsa na instagramu.

MONITOR: Neminovno je da Crna Gora ima kvalitetnih autora. Mnogo je više snimljenih pjesama i albuma, nego ranijih godina… Produkcija je bolja, spotovi kvalitetniji… Ali opet nedostaje dosta toga da sistem u kome nastaje i u kome se plasira muzika bude kompletan. Kako to izgleda iz vašeg ugla?

IVANOVIĆ: Djelimično sam već odgovorio na ovo pitanje. Teško da šta imam da dodam. Ipak… Suština je da država mora da prepozna značaj domaćeg autora i da sistemski njeguje njegov rad i stvaralaštvo. Svakako da imamo šta da ponudimo, ali nema ko sve to da brendira. Godinama čekam da se to nešto desi samo od sebe pod uticajem ovolikog stvaralačkog naboja koji postoji među autorima, ali za sad se ne dešava. Mnoge stvari su bolje nego što bile, ali naravno da može i mora biti bolje.

MONITOR: Šta je sa ostalim vašim projektima? Da li će nešto ot toga uskoro da nas obraduje?

IVANOVIĆ: Što se tiče ostalih projekata, teško mi je da licitiram sa vremenom jer sam već par puta dokazao da mi to loše ide, ali recimo da će do kraja godine izaći nekoliko singlova Parampaščadi i neke nove stvari MP-tria. Nadam se da ću realizovati i dio nekih potpuno novih ideja koje imam. Ali šta će se od toga desiti – vidjećemo.

MONITOR: S obzirom da ste pratioce navikli na novitete, ima li pjesama koje se polako kuvaju za drugi album Bubnjivog?

IVANOVIĆ: Pjesama za drugi album ima. Neke smo već premijerno predstavili na koncertnoj promociji prvog albuma. Nadam se da ću do kraja godine takođe snimiti barem dva singla kojima ću publici predstaviti u kojem pravcu ide drugi album.

Dragan LUČIĆ

Komentari

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

MONITOR: Mislite li da je ta opasnost prošla?

GRAHOVAC: Nije prošla, ali je sada potpuno vidljiva pa i rješiva. Milorad Dodik je tipičan predstavnik srpske banditske politike koja želi uništiti državu BiH, ali je i produžena ruka ruskog neonacizma i srbijanskog klerofašističkog hegemonizma.

U Srbiji ne samo srpski nacionalisti, nego srpski neonacisti počinju dominirati u političkoj, društvenoj i medijskoj sferi pa počinju preuzimati preimućstvo čak i u sportskoj oblasti. Ovih dana su pokušali da preotmu jedan državni filozofski fakultet. Sve to rade u funkciji služenja ruskom neonacizmu i ruskoj imperijalnoj politici. Srbija se još uvijek bori protiv tog zla.

Na drugoj strani, opstrukcija u suđenju Vesni Medenici pokazuje da je još uvjek žilav crnogorski neofašizam. Vidljivo je da niži nivoi sudske vlasti ili imaju strah ili imaju lični interes od te DPS hobotnice. Biće blagotvorno ako novi SDT udari i na kriminalnu mrežu u advokatskoj organizaciji.

Država Crna Gora više nije zarobljena i djelimično je profunkcionisala.

MONITOR:  Mogu li tome naškoditi političko-partijska mimoilaženja u vladajućoj koaliciji, posebno ona između predsjednika i premijera?  

GRAHOVAC: Većini građana Crne Gore sigurnost uliva to što je država ustavno-pravno uređena kao antifašistčka, građanska, evroatlanska i sekularna, pa lični egocentrizam teško prolazi, pogotovo ako je blizak klerofašističkoj organizaciji kao što je SPC.

Milatović treba da shvati da su građani Crne Gore na posljednjim predsjedničkim izborima bježali od DPS i Đukanovića, u nadi da su u Milatoviću prepoznali političku i državničku budućnost.

Spajić je tipičan primjer korporativne, menadžerske i brokerske vokacije, i ukoliko ne bude imao jaku parlamentarnu kontrolu, bojim se da bi mogao krenuti DPS putanjom.

MONITOR: Glasanje o Kosovu u SE oživjelo je pitanje koliko je vladajuća koalicija proevropska i koliko je privržena pomirenju u regionu?

GRAHOVAC: Kosovo je u posljednjih deset godina na izborima pet puta promijenilo vlast dok Srbija nije niti jednom. Država Kosovo je faktičko stanje i tu činjenicu treba prihvatiti zbog pomirenja u regionu.

Očigledno je da sporenja o statusu  Kosova mogu dovesti do novih podjela u grupacijama vladajuće većine. I to je dobro, jer svi politički subjekti treba da se politički „izuju“. Tek nakon toga će početi političko ukrupnjavanje i to će biti znak da je Crna Gora ušla u fazu političkog ozdravljenja. Taj proces je otpočeo a lokalni izbori u Budvi su pozitivan primjer.

MONITOR: Možemo li u istom kontekstu, govoriti i o odnosu vlasti prema aktuelnoj rezoluciji UN o genocidu u Srebrenici?

GRAHOVAC: Kosponzorstvo Rezolucije o genocidu u Srebrenici može biti blagotvorno za svaki narod i svaku državu kao nauk i opomena budućim generacijama.

MONITOR: Kako komentarišete polemike nakon hapšenje Milivoja Katnića i Zorana Lazovića – „revanšizam“ ili dokaz pregalaštva novih vlasti i funkcionisanja pravne države?  

GRAHOVAC: Vjerujem da je to dokaz pregalaštva novih vlasti i to blagotvorno djeluje i na državu i na društvo. Uz dozu opreza: biće dobro ako se izbjegnu osvete bilo koje vrste, koje su inače jedna od karakteristika crnogorskog mentaliteta.

Javna saopštenja DPS-a poslije hapšenja Vesne Medenice, Veljovića, Čađenovića, Jovanića, Vukotića, Mihajlovića, Katnića, Lazovića te Jelene Perović, pokazuju da toj partiji nema političkog spasa.

Veoma blagotvorno, u cijeloj toj priči, djeluju reakcije nevladinog sektora i većine medija.

MONITOR: Prepoznatljiva je želja ovdašnjih partija da, čim se domognu vlasti, poklope bezbjednosni sektor. Zašto je to tako?

GRAHOVAC: To ima svoju istorijsku genezu. Korupcija je još od antičkog doba bila alat materijalno oskudnih društava, pa ukoliko to potraje generacijama, materijalna oskudica prerasta u onu duhovnu i moralnu. Najbolji indikator za to je kada uočite da se ljudi koji bi trebalo da se bave humanističkim profesijama bježe u politiku a politika određuje ko će čime da vlada.

Onaj ko vlada bezbjednosnim sektorom on upravlja svim alatima korupcije. Zato društva u kojima živi vladavina prava ne dozvoljavaju da državnu politiku vode oni koji se nalaze u zoni malograđanske i sitnosopstveničke psihologije.

MONITOR: Kad govorimo o bezbjednosti nezaobilazna tema je tzv. strani uticaj. Koliki je uticaj Rusije na ex Yu prostorima?  

GRAHOVAC: Veći nego što se pretpostavlja. Rusijom odavno vlada tipična nacistička politika i ona se uskoro neće odreći svojih imperijalnih ciljeva. Procjenjujem da će njene službe i agenture uskoro pojačati djelovanje prema Crnoj Gori. Srbija i RS odavno predstavljaju poligon ruske mitomanije, a njihove crkve truju narod pravoslavnim fundamentalizmom.

Upozoravam predstavnike koalicije ZBCG da se ne igraju vatrom jer mnogi od njih ili nisu svjesni velike geopolitičke igre ili su veoma svjesni te igre paklenih namjera. Upozoravam zagovornike „srpskog sveta“ da je to klerofašistička doktrina sa elementima nacizma koja će skupo koštati mnogo koga, ali najviše Srbe i državu Srbiju.

Sjeverna Makedonija bi, takođe, mogla biti meta ruskog neonacističkog uticaja, ali preko Bugarske. Ona je kroz svoju istoriju imala ali i danas ima, kroz politiku Borka Borisova, slične skolonosti. Ruski uticaj će se evidentno ispoljiti kroz naredne predsjedničke izbore u Sjevernoj Makedoniji, koji se održavaju ovih dana.

MONITOR: Zbog čega se građani i države na ex Yu prostoru toliko dugo i svakojako muče kako bi pobjegli od davno prepoznatih problema?

GRAHOVAC: Zbog toga što su partije koje drže vlast učestvovale u razbijanju Jugoslavije i što su one težišno partije zločina.Zato i ne dozvoljavaju da na našim prostorima zavlada mir.

U Srbiji vlast drže Vučićeva SNS koja je tipična Šešeljeva klerofašistička partija, Dačićeva i Vulinova, nacističke partije, koje su političke vlasnice mnogih ratnih zločina. U BiH suštinski vladaju ratne partije, a u Hrvatskoj HDZ koja se nije oslobodila nasljeđa ratnih zločina. Kosovo vida ratne rane, a u Crnoj Gori DPS još uvijek djeluje iz sjenke. Samo se Slovenija oslobodila Janšine ratne partije, pa ne čudi što joj dobro ide.

U ovakvom političkom ambijentu ne treba da čudi što imamo rat u produženom trajanju ali drugim sredstvima. Na Zapadnom Balkanu mir će zavladati tek onda kada sa  vlasti odu sve ratne partije.

MONITOR: Nedavno ste u Ljubljani govorili o potrebi regionalnog povezivanja kao preduslova za napredak i približavanje Evropi.

GRAHOVAC: Regionalno povezivanje je uslov za širu evropsku integraciju. Pogrešnom politikom DPS Crna Gora je propuštila priliku da ona bude pokretač te inicijative. Treba raditi na tome.

MONITOR: Kako aktuelni sukobi (Ukrajina i Bliski Istok) utiču na poziciju Crne Gore i regiona?

GRAHOVAC: Geopolitički procesi u svijetu itekako determinišu mnoga pitanja,  pa i ova. Došlo je vrijeme da je Zapadni Balkan ključan prostor u odbrani Evrope. To prepoznaju mnogi geopolitički igrači pa je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti.

MONITOR: Ima li taj proces  ozbiljnih protivnika u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Ima,  iako oni predstavljaju manjinu. Treba nastaviti borbu za evropske integracije pa će i ta manjina postati minorna. A sve nas čekaju bolja vremana ukoliko istrajemo na politici da je Crna Gora: građanska, evroatlanska, antifašistička i sekularna država.

DPS fasada

MONITOR: Nakon, makar formalnog, povlačenja Đukanovića, DPS je izabrao novo rukovodstvo. Kakva je njegova politička budućnost?

GRAHOVAC: Rđava! Providnom političkom fasadom ne može se napraviti otklon od zločina, te od vidljivog kriminala što ta partija decenijama sa sobom nosi. Politički stavovi nekih od novoizabranih potpredsjednika te partije neodoljivo liče na stavove rigidnih i nedovoljno obrazovanih političkih komesara minulih vremena.

Nema mane javno proklamovanim politikama te partije ali je problem što je stvarno djelovanje i ono političko, i ono državno, i ono moralno bilo sasvim suprotno deklarisanim stavovima. Tek kada ta partija napravi otklon od svog višedecenijskog učinka može biti i  prihvatljiva drugim političkim subjektima.

MONITOR: Naglašene podjele opstaju. Na prvom proljećnom zasjedanju Skupštine Crne Gore na Cetinju bilo je burno i u sali i van nje. Kako to komentarišete?   

GRAHOVAC: Razumijem građane Cetinja koji decenijama dežuraju nad antifašističkom državom Crnom Gorom. Ne bi bilo dobro ako su neki od njih dozvolili da upadnu u klopku manipulacije koju kreira DPS.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj

desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

MONITOR: Koliko je najnovija „afera“ Predsjednika Hrvatske (ovog puta ne samo sa Premijerom već i sa Ustavnim sudom), te njegovo odbijanje da odustane od svoje (doduše ipak ne tako aktivne) kampanje za budućeg premijera, uticala na rezultat?

MARKOVINA: Prije svega, Milanović jeste puno izgubio s tim što nije podnio ostavku i izravno se kandidirao. Jer je ovako ispalo da je mobilizirao desnicu, tj. glasače Domovinskog pokreta, kojima se zapravo obraćao i s čijim vodstvom se moguće i dogovorio nešto uoči izbora, ali je i dalje zapravo najviše dobio od nekoć matičnih birača SDP-a, stranke koju je vodio i koja je zapravo sebe suspendirala u kampanji da bi promovirala njega. To je na koncu donijelo i do definitivne obustave razgovora SDP-a i Možemo o tzv. točkastoj koaliciji, zbog čega je u nekoliko jedinica u kojima je Možemo bio oko praga, ostao bez mandata i zbog toga su SDP i Možemo dobili 4-5 mandata manje, koje je ovako dobio HDZ. I inače mislim da je Milanović od pojave u politici teška štetočina i autentični tuđmanovac desničar koji je neprirodno vodio SDP i ostavio mnoge glasače te partije još uvijek potčinjenje njegovim likom i djelom.A što se tiče Ustavnog suda, on je tu u pravu. Riječ je o sudu izravno kontroliranom od strane HDZ-a, koji je donio čitav niz redikuloznih, ako ne i opasnih istupa i odluka u vezi izbora.

MONITOR: Zoran Milanović se oglušuje i o najnoviju postizbornu odluku Ustavnog suda da on ne može biti ni premijer ali ni mandatar. On predlaže „antikorupcijsku“ vladu što je, vjerovatno, dio pregovora koji su počeli…Ima li ikakve šanse da se formira vlada sa SDP-om?

MARKOVINA: Milanović je, da se ne lažemo, ove izbore na kojima je i sudjelovao i nije sudjelovao, spektakularno izgubio. Umnogome i zato što se nije izravno kandidirao, kao što sam već rekao. I on je kao takav upravo ispao iz igre, što je čak jučer potvrdio i predsjednik SDP-a Peđa Grbin. Mogućnost za takvu Vladu još uvijek postoji, ali je minimalna, a nju bi mogli sačinjavati SDP, Most, stranke regija i centra te kompletan manjinski blok. Brojčano ostvarivo, a realno teško.

MONITOR: Zaključak većine komentatora je da su desničar Ivan Penava i njegov Domovinski pokret posjednici „zlatne akcije“ pri sastavljanju nove vlade. Neki tvrde da je on ipak pragmatični desničar i da neće bez velikog dobitka pristati da podrži HDZ. Šta se može očekivati od Penave?

MARKOVINA: Prvo, bez obzira što je Penava formalno prvi čovjek Domovinskog pokreta, svima je jasno da je to Mario Radić. Kao što je svima koji prate jasno da su oni itekako nakačeni na ruski kapital i utjecaj. I da ima unutra raznih frakcija. No, sve se primarno svodi na to da je njihov ključni interes žestoki desničarski nacionalizam identičan devedesetima i da bi možda mogli pristati na sve drugo, samo da Milorada Pupovca i SDSS izbace iz Vlade. I sad, stvarno je moguće da Plenković, koji se upravo stavio na čelo HDZ-ove liste za izbore za Europski parlament početkom šestoga, ode u Bruxelles, a HDZ s nekim autentičnim desničarem na čelu, poput Ivana Anušića, formira otvoreno desničarsku Vladu s Domovinskim pokretom. No, protiv toga je već dvoje ljudi Mislava Kolakušića koji su ušli u Sabor u koaliciji s Domovinskim pokretom, a protiv te ideje su izgleda sve više i sve ostale partije, tj. otpor ideji ovakve Vlade raste kako se sve više otkrivaju programske stavke Domovinskog pokreta i što više, inače nesuvisli Penava, istupa u javnosti. Tako da, vidjet ćemo. Paradoks je da je Domovinski pokret s bitno lošijim rezultatom nego prije četiri godine, sada u puno boljoj poziciji.

MONITOR: Iznose se i  pretpostavke da bi Domovinski pokret uz materijalne, plasirao i svoje ideološke interese u vidu izbacivanja SDSS-a Milorada Pupovca iz pregovora, pa čak i zahtjeva za zabranom abortusa-oko kojeg već odavno postoje problemi…Ima li HDZ neki adut protiv Penavine očekivane „ofanzive“?

MARKOVINA: Kao što sam rekao maloprije, bez obzira na njihove materijalne interese ili političke veze s ruskim kapitalom, njihov primarni motiv i ljepilo je u antisrpskim sentimentima, sve drugo služi da zamagli tu činjenicu, koju nikakva nesuvisla objašnjenja kako im smeta samo Pupovac, a ne Srbi, ne mogu demantirati. HDZ je realno nemoćan. Jer, osim njih ne može više ni na koga računati u ovoj situaciji. Ostanu li pak manjine jedinstvene u tome da će nastupiti kao blok od osam zastupnika, a liberalne i regionalne stranke pri tome da neće s Domovinskim pokretom, od ove Vlade neće biti ništa. Most bi se sada samouništio da opet ode sa HDZ-om.

MONITOR: Lijevo-zelena koalicija Možemo koja upravlja Zagrebom, osvojila je deset mandata-prema dosadašnjim podacima. Koliko je njima pomoglo zagrebačko iskustvo-posebno kada se zna da stranke na vlasti obično lakše gube na popularnosti?

MARKOVINA: Možemo je čak u samom Zagrebu lošije prošao od očekivanog, što jeste posljedica teškoća u vladanju i činjenice da su sada vlast izvrgnuta kritikama. Međutim, prošao je i puno bolje nego na zadnjim parlamentarnim izborima jer su sada prepoznati kao relevantna opcija. Ali opet, kao što sam već ranije rekao, zbog tvrdokornog odbijanja da se povežu sa SDP-om, izgubili su barem 2-4 mandata. U dvije jedinice su prešli prag, ali im D’Hondt nije išao na ruku. U još dvije su bili blizu praga s oko četiri posto glasova, u jednoj su dobili više od devet posto a samo jedan mandat. Uglavnom, Možemo se ipak dokazalo kao nacionalno relevantna opcija i ima prostora za rast, što je dobro.

MONITOR: Nemački Bild tvrdi da je Andrej Plenković jedan od kandidata za predsjednika Evropske komisije, posle junskih izbora za Parlament EU. Dosta se i ranije spekulisalo o njegovim ambicijama usmjerenim ka vrhu EU. Može li ova vijest (potvrđena ili ne), uticati na postizborne kombinacije i položaj Plenkovića u HDZ i Hrvatskoj?

MARKOVINA: Plenković se nalazi u vrlo nezavidnoj poziciji da je pobijedio na izborima, ali da je realno ucijenjen od strane Domovinskog pokreta, a da mu je mimo toga koalicijski potencijal smanjen. Moja prva ideja, a vjerujem i njegova, bila je da dogovori suradnju s osam manjinskih zastupnika, zatim s regionalnim strankama i strankama centra te da preotme 2-3 zastupnika od desnice koliko bi mu ih u tom slučaju falilo. Ali čini se da je od regionalaca i liberala dobio odbijenicu, a da je Domovinski pokret kohezivniji nego što se činio. Stoga doista nije nemoguće da ode u Bruxelles i možda se zato stavio na čelo liste za Europski parlament.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari