INTERVJU
TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA ZA LJUDSKA PRAVA CGO: Puževom brzinom ka Evropi
Zabrinjavajuća je činjenica da nakon više od osam godina od otvaranja pristupnih pregovora sa EU nismo ni na pola puta… Međutim, čini se da ni novoj većini evropska posla nijesu prioritet
MONITOR: U Beranama je predloženo da ulica nosi ime ratnog zločinca Ratka Mladića. Kad ćemo se suočiti sa ratnom prošlošću i dokle smo stigli u tom procesu?
MILAŠ: Vrtimo se u krug kad je riječ o suočavanju sa prošlošću. Taman kad se čini da smo u nekim aspektima napravili određeni pomak, desi se tako jedan „incident“ koji nas podsjeti da je to varljivo i da moramo svi mnogo više raditi na suočavanju sa sobom, pa onda i sa ratnom prošlošću, ali i na uspostavljanju valjanog vrijednosnog okvira kao orijentira razvoja demokratskog društva.
Nekažnjivost ratnih zločina, sistemsko potiranje dijaloga o ratnoj prošlosti, izostanak činjenično utemeljenih sadržaja o tom periodu u formalnom obrazovnom sistemu, ali i manipulacije političkih aktera rezultiraju time da mi danas imamo negiranje genocida, slavljenje zločinaca i dalju viktimizaciju žrtava. Ratni zločini ne zastarijevaju, ali protok vremena, uz ovakav pristup donosilaca odluka, doprinosi njihovoj relativizaciji i neadekvatnom procesu uspostavljanja krivične pravde i ograničavanja kulture sjećanja.
MONITOR: Šta su alternative?
MILAŠ: Država ima i druge mehanizma suočavanja sa ratnom prošlošću, kroz sveobuhvatne programe reparacija koje bi trebalo uspostaviti kao jedinstven sistem u cijelom regionu.
Taj jedinstveni program obeštećenja bi, pored krivične pravde, morao podrazumijevati i utvrđivanje činjenica o stradalima i mjestima stradanja, adekvatna materijalna obeštećenja, kulturu sjećanja kroz memorijale, spomen obilježja i ustanovljavanje dana sjećanja, izvinjenja, kreiranje objektivnih obrazovnih materijala, ali i izuzetno visok stepen posvećenosti aktivostima kako bi se preduprijedili takvi zločini u budućnosti.
Da je sve to u funkciji, ne bi nam se mogli desiti ovi „incidenti“.
MONITOR: Prethodne tri decenije zemlju je vodila ista vlast, i bilo je očekivano da oni koji su vodili zemlju u ratove, neće pomoći tom procesu, naprotiv. Mislite li da će nova vlast to moći, s obzirom na to da već ima drugačijih naznaka?
MILAŠ: Višedecenijski izostanak smjene vlasti jeste jedan od ključnih razloga što na prostoru Crne Gore nije došlo do adekvatnog procesa tranzicije i utvrđivanja krivične odgovornosti za ratne zločine počinjenje u ime građana Crne Gore, na njenoj teritoriji ili izvan granica Crne Gore. Činjenica je da smo na gotovo istim pozicijama moći, do skoro imali upravo one koji su na tim ili sličnim pozicijama bili i tokom ratnih devedesetih. Za novu vladajuću većinu utvrđivanje činjenica o žrtvama treba da bude prioritet kako bismo im vratili lično dostojanstvo, bez dodatne viktimizacije, ali i kako bi prevenirali buduće događaje.
Tu ne bi smjeli postojati bilo kakvi partikularni interesi, niti privid borbe za uspostavljanje tranzicione pravde. To je i pitanje odgovornosti a nje očito nedostaje među političkim elitama u regionu.
MONITOR: Za suočavanje sa ratnim zločinima potrebno je i nezavisno pravosuđe. Aktuelni vrh tužilaštva je obećavao rješavanje tog pitanja, ali smo umjesto toga dobili zatvaranje svih predmeta koji se tiču ratnih zločina. Može li biti pomaka, dok se ne izaberu novi tužioci?
MILAŠ: Lično smatram da prvo treba ustanoviti sistem odgovornosti zbog nečinjenja ili pogrešnog činjenja kada je u pitanju dosadašnje procesuiranje ratnih zločina, pa tek onda raditi na daljoj rekonstrukciji tužilačkih pozicija. Jedini efekti po crnogorsko društvo zbog procesuiranja ratnih zločina od strane i tužalaštva i sudova su milionske štete koje su platili građani i građanke Crne Gore iz državnog budžeta, a da za to do danas niko nije odgovarao.
Moram podsjetiti javnost da bi slučajevi ratnih zločina bili odavno i formalno arhivirani da Crna Gora nije dobila mjerila za Poglavlje 23 (Pravosuđe i temeljna prava), koja se odnose na ovu oblast, a što je dovelo do toga da Vrhovno državno tužilaštvo usvoji Strategiju o istraživanju ratnih zločina 2015. Ta Strategija nalaže da se borba protiv nekažnjivosti ratnih zločina mora pojačati efikasnijim istraživanjem, gonjenjem, suđenjem i kažnjavanjem u skladu sa međunarodnim standardima. Međutim, više od pet godina od donošenja tog dokumenta, nema nikakvog pomaka u primjeni međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnih standarda kojima bi se otklonile greške napravljene u prethodnim sudskim kvalikifacijama i presuđivanjima.
MONITOR: CGO je nedavno VDT-u podnio krivičnu prijavu protiv svih članova Sudskog savjeta, predsjednika Vrhovnog, Apelacionog, Upravnog i Privrednog suda, kao i viših sudova u Podgorici i Bijelom Polju, svih prekršajnih sudova, ali i gotovo svih osnovnih sudova zbog postojanja osnovane sumnje da su se u njihovom postupanju stekla bitna obilježja krivičnih djela zloupotreba službenog položaja. Tada ste konstatovali da je tužilaštvo moralo da reaguje po službenoj dužnosti. Šta sve to govori o stanju u pravosuđu?
MILAŠ: Taj slučaj je vrlo interesantan. Nakon negativnog izvještaja DRI o finansijama sudstva nije došlo do utvrđivanja odgovornosti u sudstvu niti je Tužilaštvo reagovalo, iako ih je taj izvještaj morao profesionalno zainteresovati da djeluju po službenoj dužnosti. To bi uključilo hitno i prioritetno uzimanje u razmatranje izvještaja DRI-a, kao i postupanje nadležnih tužilaštava kako bi utvrdili cjelovito činjenično stanje o prezentiranim dokazima i osnovanosti izraženih osnova sumnji radi zaštite pravnog i društvenog poretka Crne Gore.
Tužilaštvo je radije pokušalo da zažmuri demonstrirajući ponovo selektivnost u pristupu, pa smo mi odlučili da podnesemo krivičnu prijavu kako bi ih pokrenuli na određenu akciju. Duboko politizovano pravosuđe u Crnoj Gori nije do sada pokazalo da je bilo spremno i voljno za onu vrstu reforme koja bi dala mjerljive rezultate mimo zakonodavnih akata i poremetila neke od postojećih monopola moći. Činjenica da u samom finansijskom rukovođenju u sudstvu imamo ozbiljnih propusta koje je utvrdila mjerodavna institucija, u bilo kojem demokratskom društvu bi pokrenula lavinu ostavki u samom sudstvu i hitnu aktivnosti Tužilaštva. Pokušaj stavljanja ovog slučaja pod tepih je i mjera naše udaljenosti od takvog društva, a pravosuđe koje je u takvim državama stub vladavine prava kod nas je prepreka u uspostavljanju funkcionalne vladavine prava.
MONITOR: Šef Delegacije Evropskog parlamenta Vladimir Bilčik je pozdravio proevropsku orijentaciju nove vlasti, ali kazao je da bi želio da se riječi pretvore u djela. Iste smo ocjene slušali i za prethodnu vlast?
MILAŠ: Neće se brzo mijenjati poruke iz EU prema Crnoj Gori, uprkos činjenici da je došlo do promjene vlasti. Veliki su i nagomilani problemi i ne mogu se oni riješiti preko noći. Nekad, naravno, u primjeni ima objektivnih prepreka ali ima i onih koje se odnose na otpor političkih struktura prema ograničavanju moći, a što uključuje profesionalizaciju i jačanje institucija.
Naime, jedno je pričati i obećavati, a drugo je te riječi i obećanja sprovoditi u djelo. Nivo političke kulture u Crnoj Gori je prilično nizak, a doživljaj vlasti kod političkih aktera zabrinjavajuće sličan, nezavisno da li stoje na pozicijama vlasti ili opozicije.
Politička volja da se sistem depolitizuje i profesionalizuje, uz potrebne i suštinske reforme u pravosuđu praćene mjerljivim rezultatima ključno će definisati i dalji put Crne Gore u EU. Naravno, dosta će zavisiti i od dosljednosti EU u politici uslovljavanja.
MONITOR: Kako vidite nedavnu izjavu premijera Krivokapića da su male porodice egoistične, a one bez djece nepotpune? Kao proevropsku? Incident ili jasan kurs?
MILAŠ: Bilo bi dobro da se radi o „nespretnoj” izjavi premijera, ali bojim se da je to njegov autentičan politički stav jer je u korelaciji sa njegovim izjavama na slične teme, kao i političko-društveno-crkvenim angažmanom. Naravno, treba ukazati da je to problematičan stav i u suprotnosti sa elementarnim pravima i slobodama. Premijer bi morao biti upoznat i sa odredbama Ustava Crne Gore, koji u svom članu 73 jasno kaže da je država ta koja stvara uslove kojima se podstiče rađanje djece, posebno danas kada se suočavamo sa rastom steriliteta i sve većim ekonomsko-socijalnim preprekama za normalnu egzistenciju.
Ohrabruje činjenica da su najavljene izmjene i dopune seta socijalnih zakona, ali treba podsjetiti da je to sve daleko od standarda razvijenih demokratija, u kojima je socijalna politika na daleko višem nivou. Konačno, tekovine savremene Evrope, kojoj težimo, uključuju i uvažavanje individualnog prava na izbor formiranja porodice i individualni doživljaj forme te porodice.
MONITOR: Koliko smo daleko od završetka procesa pristupanja EU?
MILAŠ: Crna Gora ka EU ide puževom brzinom. Zabrinjavajuća je činjenica da nakon više od osam godina od otvaranja pristupnih pregovora sa EU nismo ni na pola puta, jer samo su tri poglavlja privremeno zatvorena i to ona u kojima nije bilo pravne tekovine EU sa kojom smo se trebali usaglašavati ili se radilo o minimalnim zahtjevima u dijelu usklađivanja sa politikama EU. Sad je situacija usložnjena sa novom metodologijom i nova vlast, pored brojnih tekućih stvari koje se odnose na ovaj proces, mora rekonstruisati pregovaračku strukturu.
Građani Crne Gore, ali i EU, s pravom očekuju da vlast dinamizira proces pregovora kroz efikasan sistem reformi koji prate mjerljivi rezultati za koji se sadašnja vladajuća većina zalagala retorički dok je bila opozicija. Međutim, čini se da ni novoj većini evropska posla nijesu prioritet, a tu urgentno, sistemski i stručno treba raditi. Nova pregovaračka struktura bi morala biti što prije u funkciji, a CGO je i ranije naglašavao da ona mora biti manje birokratizovana a učinkovitija, uz jasnije linije odgovornosti i inkluzivnost svih zainteresovanih strana.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Zabrinjava što će Knežević pred nereformisane sudove
Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta, i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“
MONITOR: Kako komentarišete ekstradiciju Duška Kneževića Crnoj Gori, te njegove tvrdnje da je došao dobrovoljno, uz ponovno pominjanje plave torbe?
MILOVAC: Knežević je izgubio proces pred Visokim sudom u Londonu kada je odbijena njegova žalba na odluku da bude izručen i to bi trebao da bude početak procesa pred crnogorskim pravosudnim organima koji bi do kraja trebalo da rasvijetli ulogu Kneževića u poslovima čiju zakonitost naše tužilaštvo dovodi u pitanje.
Dakle, ne radi se o dobrovoljnoj odluci Kneževića da se vrati u Crnu Goru, a još manje treba na njegov dolazak gledati kao na zaslugu ovdašnjih političara koji već počinju da presuđuju i za to sebi pripisuju zasluge.
Pred crnogorskim tužilaštvom se nalaze zaista kompleksni predmeti koji će zahtijevati značajne kapacitete kada su u pitanju prije svega finansijske istrage, naročito za onaj dio imovine i poslove Kneževića koji se odvijao na offshore destinacijama i van granica Crne Gore.
MONITOR: Ima li crnogorsko pravosuđe kapacitete da te procese izvede do kraja?
MILOVAC: Nažalost, ti kapaciteti su ujedno i najslabija karika u istragama, na što je više puta ukazivano i iz Evropske komisije u njenim izvještajima o napretku Crne Gore.
Posebno zabrinjava to što će kompletan postupak biti sproveden pred sudovima koji nisu reformisani i gdje nije do kraja otkrivena mreža korumpiranih sudija koji su radili po političkom diktatu, a ne slovu Ustava i zakona. Postupak protiv Kneževića je samo jedan od mnogih koji tek treba da epilog dobiju na sudu. Zbog toga se MANS snažno zalaže za proces vetinga u pravosuđu koji bi trebalo da rezultira zdravim osnovama za vođenje ovako kompleksnih predmeta.
Za sada ne ohrabruju najave iz Vlade Crne Gore, a prije svega iz Ministarstva pravde, da bi mogli u skorom roku da očekujemo takozvanu katarzu u pravosuđu, iako su javno data brojna obećanja koja su uključivala i značajno unaprijeđen zakonski okvir.
Ovo je posebno važno za predmete kao što je predmet Duška Kneževića gdje će tužilaštvu biti potrebna svaka moguća pomoć u, prije svega, finansijskoj istrazi. Nažalost, za očekivati je da će kod predmeta koji uključjuju veliki broj aktera, međunarodnu istragu i značajan protok vremena, postati bolno očigledan nedostatak takozvanog „italijanskog modela“ koji bi značajno olakšao posao tužilaštvu i ubrzao kompletnu finansijsku istragu.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
IVANA MIHAJLOVIĆ, UNIJA SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Uslovi rada još daleko od dostojanstvenih
Potrebno je uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dostojanstven život i rad zaposlenih u Crnoj Gori
MONITOR: U kakvim uslovima radnici u Crnoj Gori dočekuju svoj praznik?
MIHAJLOVIĆ: U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore vjerujemo da uslovi rada u Crnoj Gori još uvijek nijesu na zadovoljavajućem nivou i daleko su od dostojanstvenih, posebno za zaposlene u određenim sektorima i zaposlene koji pripadaju vulnerabilnim grupama. Zanemarljiv broj otvaranja novih radnih mjesta, visoka stopa nezaposlenosti, gotovo 60000 zaposlenih koji primaju iznos minimalne zarade i još toliko onih koji primaju između minimalne i prosječne zarade, nepostojanje sistema odgovornosti, nepoštovanje prava na ograničeno radno vrijeme, pristup tržištu rada partijski podobnim, a ne kvalifikovanim radnicima, sveprisutna antisindikalna diskriminacija, nizak nivo kulture socijalnog dijaloga, porast broja prekarnih ili nesigurnih oblika rada i neznatan broj zaključenih kolektivnih ugovora na svim nivoima, samo su neki od razloga koji potvrđuju naš stav da je potrebno uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dostojanstven život i rad zapoelsnih u Crnoj Gori.
Kao primjer nedovoljne demokratizacije društva i pokazatelj stepena radnih i sindikalnih prava može poslužiti činjenica da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.
MONITOR: USSCG je reagovala na dosta nejasne navode iz Vlade oko reforme penzionog sistema, ističući da se reforma priprema bez uključivanja socijalnih partnera. Kakav je vaš stav o najavljenim promjenama?
MIHAJLOVIĆ: Stav Unije jasan je – niti jedna reforma na tržištu rada, reforma penzione i ukupne socijalne politike ne može i ne smije biti rezultat jednostranih odluka Vlade, već isključivo rezultat konsenzusa na nivou socijalnih partnera ali i šireg društvenog konsezusa. Do danas, i pored reagovanja, nemamo bliže informacije o planiranim reformama i sa punim pravom možemo da sumnjamo da će se obaveza uključivanja socijalnih partnera ogledati u formalnom upoznavanju članova Socijalnog savjeta sa već definisanim reformama. Takav pristup bio bi krajnje neprihvatljiv, što je USSCG jasno istakla, posebno u slučaju penzione reforme koja se odnosi na sadašnje i buduće penzionere, sadašnje i buduće zaposlene i kao takva nužno zahtijeva transparentan i pažljiv proces, vrijeme i dijalog.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN BEOGRADSKOG UNIVERZITETA: Vrijeme političke infantilizacije je još u zenitu
Vučić je velemajstor proizvođenja kvazidogađaja i dramatizacija u kojima stvari može preokrenuti samo njegova odluka, donijeta – naravno u posljednji čas
MONITOR: Da li je neslaganje naših prodemokratskih stranaka stvar njihove demokratičnosti ili nečeg drugog?
STOJILJKOVIĆ: Tamo gde nema ni savesti ni moralne odgovornosti, niti je moguće stvari dovesti do eventualne krivične, ostaje samo politička odgovornost. Ona se demokratski utvrđuje na izborima koji nose rizik gubitka vlasti. Čude li zato nastojanja da se torpeduje i minimalna, izborna demokratija? Uz kontrolu nad svim resursima moći vlasti poput Vučićeve, koriste još dva oprobana sredstva. Prvo, šire svoj front tako što nakon svakih izbora neko ko je ”zanoćio u opoziciji ne odoli da se probudi u klupama vlasti”. Drugo, tako što kombinovanjem izbornih mućki sa datim delimičnim ustupcima uvek oko izbornog nastupa podeli opoziciju. Dakle, ne radi se o višku demokratije u opozicionim redovima, jer se vidi da su i ove stranke spremne da isključuju nedisiplinovane odbore, već o nedovoljnoj moći očuvanja bar strateškog jedinstva u situaciji decenijske neravnopravnosti i posledične frustriranosti. Na kraju, kad se, uz jedinstvo, sklope gubitak podrške spoljnih veto igrača i masovni izlazak nezadovoljnih građana na ulice, ipak dođe do promena.
MONITOR: Oni koji u Srbiji bojkotuju dio ovih izbora, kao glavni argument pominju da su u pregovorima sa vlašću došli do toga da je „imaju u šaci“, a da je izlazak na izbore 2.juna velika greška. Da li je mogućnost izbora na jesen bio samo „golub na grani“, kako komentarišu neki od protivnika bojkota?
STOJILJKOVIĆ: Izborni uslovi su daleko od prihvatljivih ali takvi neće biti ni posle leta. Mali pomak je ipak napravljen ali je plaćena cena podela opozicije. Pri tome, nije lako objasnti da, pod istim uslovima, na neke izbore hoćeš a na druge nećeš. Ostaje nada da će se nešto promenti do krajnog roka za prijavu izbornih lista. Ili bar da se neće razoriti strateško opoziciono jedinstvo koje se raspada međusobnim sumnjama i optužbama.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
DRUŠTVO2 sedmice
AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
DRUŠTVO4 sedmice
EUROPOL IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Teror
-
FOKUS2 sedmice
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
FOKUS4 sedmice
BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi
-
DRUŠTVO2 sedmice
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
-
Izdvojeno4 sedmice
EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo
-
HORIZONTI4 sedmice
SRBIJA I RUSKO/BJELORUSKA OPOZICIJA: Kritičari Putina i Lukašenka nisu dobrodošli